Autori članka propituju zašto je pojam postdemokracije postao sporan iako je tek nedavno uveden u raspravu. Ovaj pojam se koristi kao model intepretacije aktualne krize demokracije. Collin Crouch ...uvodi ovu poziciju u svojoj knjizi Postdemokracija. Na istom je tragu Sheldon Wolin koji drži da je postdemokracija vrsta demokracije koji je na djelu u postmoderno doba. Neovisno o njihovim razlikama, obojica smatraju da je aktualna kriza demokracije poseban fenomen. Međutim, izgleda da ona i nije toliko posebna pojava, prije svega, u europskim kontinentalnim demokracijama. Tako je još pedesetih godina prošlog stoljeća Hans Kelsen pisao o autorima koji su tada pokušavali redefinirati demokraciju na isti način na koji to rade današnji teoretičari postdemokracije. Isto diskurs kao i isti lijek (više demokracije u ekonomskoj sferi) može se pronaći mnogo prije Drugog svjetskog rata. Štoviše, ima mnogo primjera u kojima je narod u zadnjih 200 godina, u ime demokracije, tražio novu ravnotežu s predstavničkom demokracijom. Autori članka smatraju da Jacques Rancière nudi prikladnije objašnjenje ovog problema. On naime ne pronalazi postdemokraciju samo u postmodernom dobu ili u poretku koji nastupa nakon predstavničke demokracije nego uvijek kad se javlja 'legitimiranje demokracije nakon demosa'.
Članak pokazuje nekoliko vidova teološkog pogleda na odnos između Crkve i države polazeći od novozavjetnih mjesta, onoga u sinoptičkim evanđeljima koji govori o potrebi davanja caru careva a Bogu ...Božjega i trinaestog poglavlja Poslanice Rimljanima koje, posebice u svojim prvim redcima, ukazuje na odnos prema političkoj vlasti, a koji je osobito u teologiji XX. stoljeća naišao na različite interpretacije. Nakon uvoda u kojem se govori o nakani članka, ali se ukazuje i na temeljne probleme u razmatranju toga složenog pitanja, autor u prvom poglavlju govori o nekoliko modela tumačenja biblijskih mjesta o odnosu između Boga i cara u daljnjoj povijesnoj i teološkoj interpretaciji, posebice u reformaciji i u kasnijim razdobljima. U drugom se poglavlju govori o nekim temeljnim interpretacijama Rim 13,1-7 te se ukazuje na posljedice tih tumačenja za razumijevanje odnosa između Crkve i države. Treće poglavlje ukratko govori o razvoju liberalne demokracije iz perspektive novozavjetnog tumačenja odnosa Crkve i države, ukazujući na posljedice određenih interpretacija na ustavna rješenja u europskoj praksi.
Autorica daje prikaz demokratizacije Gvatemale tijekom trećeg vala te analizira promjene vlada, režima i sustava. Navodi da je početku promjene političkog sustava Gvatemale prethodila faza ...predautokratskih iskustava s demokracijom (1944-1954) te da je nesposobnost da okonča dugotrajni građanski rat bio jedan od ključnih razloga početka kraja autoritarnog sustava (1954-1985). Uslijedila je prolongirana tranzicija (1985-1999) koja se odvijala u četiri faze i koju je nadgledala vojska, preuzevši na taj način ulogu snažnog protudemokratskog aktera veta. U fazi konsolidacije (2000-2012) stabilizirala se defektna demokracija, u kojoj je civilni demokratski režim ne samo pod pokroviteljstvom vojske već ga ugrožavaju i kriminalne organizacije. Zaključuje da se u proteklih stotinjak godina politička situacija u Gvatemali i nije znatno poboljšala s obzirom na to da je ona od banana-države postala defektna i najnekvalitetnija demokracija Latinske Amerike.
Republikanizam i liberalizam kao temelji Moderne izloženi su u svojoj isprepletenosti
i uvjetovanosti kako ona dolazi do izražaja u koncepciji deliberativne
demokracije Jurgena Habermasa. Najprije su ...oba pojma sažeto određena;
republikanizam naglašava načelo kreposti i zajedništva, liberalizam otkriva
slobodu pojedinca i pojedinih područja kao temeljnu točku razvitka slobodarskog
poretka. Zatim se pokazuje kako Habermas u pojmu deliberativne
demokracije povezuje liberalizam i republikanizam kao neodvojive dijelove
modernog političkog poretka. Naposljetku se prikazuje kako Habermas upotrebljava
taj pojam u analizi Europske unije, odnosno u analizi mogućnosti
deliberativne demokracije u prostoru europeizacije i globalizacije. Zaključno
se ustvrđuje da je u perspektivi europeizacije i globalizacije djelotvorna moć
republikanizma izrazito smanjena, a moć neoliberalnih tendencija narasla s
izrazito fatalnim posljedicama.
Kao dugogodišnji ''čuvar Ustava'' dr. sc. Jadranko Crnić je na najbolji mogući način iskazivao suštinsku prirodu autoriteta ustavne pravde u političkom sustavu nove hrvatske demokracije. Njegova je ...duboka i iskrena vjera u vladavinu prava bila inspiracija svima onima koji obranom i afirmacijom Ustava ostvaruju važnu i osjetljivu ulogu u svakodnevnom obnašanju ustavne politike. Prestiž funkcije predsjednika Ustavnog suda RH, osobni ugled kojega je dr. sc. J. Crnić gradio tijekom duge pravničke prakse, promišljena stajališta koja je zauzimao kao predsjednik i sudac u odnosu na pitanja koja su dolazila pred Ustavni sud omogućili su dr. sc. J. Crniću da na osebujan način bude reprezentant te visoke institucije. Temperament, iskustvo i povezanost s profesionalnim bratstvom konvergirala je djelovanje J. Crnića u prepoznatljiv stil njegova osobnog, profesionalnog i društvenog aktivizma. U dugogodišnjem djelovanju dr. sc. Jadranka Crnića ogleda se na jedan poseban način odnos suca i demokracije u neovisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj.
U radu se iznose podudarnosti i razlike u političkim promišljanjima pitanja nacionalne emancipacije Stjepana Radića, Bogdana Radice i Franje Tuđmana trojice iznimno značajnih hrvatskih intelektualaca ...i političara čije se spoznaje podudaraju sa suvremenim teorijama nacije francuskog filozofa Ernesta Renana, konsocijacijske demokracije Arenda Lijpharta i izgradnje istočnoeuropskih nacija mađarskog politologa Istvána Bibóa. Svoje su ideje formirali u različitim vremenima pod različitim utjecajima što je naposljetku odredilo i način na koji su javno djelovali. Svu trojicu karakterizira priklanjanje republikanizmu i federalizmu kao jedinom političkom uređenju na temelju kojeg se može uspostaviti demokratski poredak u jugoslavenskim zajednicama, a koji bi odgovarao raspoloženju raznorodnim dijelovima višenacionalne države. Djelovali su tijekom diktatorskih režima kralja Aleksandra Karađorđevića i Josipa Broza Tita. Premda polaze s različitih ideoloških pozicija, sva trojica u trenutcima svoje intelektualne zrelosti ne vide alternative suverenosti i neovisnosti Hrvatske kao završetku nacionalne emancipacije, ostvarivanja ideala demokracije i povratka europskim kršćanskim korijenima.
Zbog svih nejasnoća koje sa sobom nosi pojam demokracije,
uvijek je iznova potrebno “urbi et orbi” pojašnjavati u kakvom su
odnosu demokracija, Crkva i politika. Autor se u prvom dijelu ovog
rada ...bavi samim pojmom demokracije. Na podlozi dokumenta
francuskih biskupa ”Za rehabilitaciju politike” iz 1999. te promišljanja
i prinosa pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., autor pokušava
promisliti nekoliko važnih pitanja koja vežemo uz demokraciju:
što je demokracija, koji su putokazi za političare, što su zahtjevi,
a što zamke demokracije te koji su bitni čimbenici u okviru govora
o odgoju za demokraciju. U drugom dijelu rada autor progovara
o mogućoj ulozi Crkve u demokratskim procesima, s posebnim
osvrtom na hrvatsko društvo. Uz već spomenute izvore autor svoja
razmišljanja dodatno potkrjepljuje domaćim izvorima, te upozorava
na mnoge zamke i nedorečenosti s kojima se susreće Crkva u okviru
demokratskih procesa u Hrvatskoj. Treći dio rada posvećen je ulozi
i značenju vjernika laika u politici i demokratskom društvu. Jasno
je iz Dokumenata Crkve da se crkveni službenici ne mogu aktivno
baviti politikom (biti u strankama, na političkim pozicijama i sl.),
ali kad je riječ o vjernicima laicima, njima nitko ne priječi baviti
se politikom bilo u užem bilo u širem smislu. Naravno, morala bi
se voditi briga da se u političkom angažmanu usklade vjernički
život i politička djelatnost, a uvijek u svrhu nastojanja oko općeg
dobra. Na temelju svega navedenog autor zaključuje kako je interes
Crkve te njezino potpuno pravo, ali i dužnost izgradnja istinske
demokracije. U tom pravcu, zaključuje autor, otvara se daleko veći
prostor (negoli trenutačno jest) za suradnju Crkve i države (državnih
institucija) Republike Hrvatske, u pravcu promicanja demokracije
kao i ostvarenja zdravoga civilnog društva.
Autorica u članku analizira demokratsku tranziciju i prvo desetljeće meksičke demokracije. Navodi da se demokratska tranzicija odvijala paralelno sa snažnim uzdizanjem narkobiznisa, što je uzrokovalo ...stvaranje izvanustavnih aktera – narkokartela. Situacija je najproblematičnija u šest meksičkih saveznih država u kojima narkokarteli uzrokuju manjkavosti u funkcioniranju većine parcijalnih režima ustavne demokracije. U zaključku je iznesen strah da bi se urušavanje demokracije moglo proširiti na ostale savezne države te da bi se Meksiko mogao pretvoriti u narkodemokraciju na cjelokupnom državnom teritoriju.
Pandemija COVID-19 koja se krajem 2019. počela širiti iz Kine i ubrzo poprimila globalne razmjere još je uvijek u fazi ekspanzije, unatoč naporima država i međunarodne zajednice. Kroz svoje ...produženo trajanje, uz zdravstvene, ima i brojne socio-ekonomske, vanjskopolitičke i sigurnosne implikacije, slabi socijalnu koheziju i povjerenje u institucionalni sustav. S jedne strane, pandemija države suočava s potrebom provedbe izvanrednih mjera koje su donekle u otklonu od uobičajenih razina osobnih sloboda u demokratskim sustavima. Uz to, pandemiju prati aktivno diplomatsko, dezinformacijsko, ekonomsko, političko i sigurnosno djelovanje međunarodnih aktera. Te su aktivnosti nerijetko usmjerene na pokušaje geopolitičkih preslagivanja i redefiniranja moći i preoblikovanje globalnih odnosa, pri čemu se u pitanje dovodi i učinkovitost demokratskih sustava. Posebno mjesto pritom zauzimaju pokušaji iskorištavanja situacije obilježene nedovoljnim količinama cjepiva za zaštitu od COVID-a i distribucija cjepiva determinirana vanjskopolitičkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima, koja se često naziva i diplomacija cjepivom (vaccinediplomacy). Rad polazi od hipoteze kako je stanje pandemije potaklo jačanje angažmana međunarodnih aktera s ciljem redefiniranja odnosa moći na globalnoj razini koje uz mjere odgovora na pandemiju i ograničavanje osobnih sloboda može imati negativne posljedice za demokratski razvoj. U radu će se stoga analizirati aktivnosti ključnih međunarodnih aktera EU-a, SAD-a, Kine i Rusije u uvjetima pandemije COVID-19 s obzirom na zahtjeve demokratskog razvoja.
U tekstu je uz pomoć analize različitih određenja mita i simboličke politike u suvremenim političkim teorijama, od Marxove, Cassirerove i Friedrichove pa sve do Edelmanove, prikazana uloga političkog ...mita u formiranju suvremene političke zajednice. Prikazom glavnih značajki komunitarističke teorije ukazano je na funkciju političkog mita u oblikovanju smisla te u integraciji i legitimaciji suvremenog demokratskog političkog poretka.
