U ovom radu ćemo nastojati da fenomen rijaliti programa teorijski analiziramo koristeći Fukoovu koncepciju heterotopije. Prvo ćemo razmotriti neke od glavnih teorijskih dilema koje prate pojavu ovog ...televizijskog formata, a koje se pre svega tiču stepena demokratizacije savremenih medija i eksploatacije „običnih aktera“. Takođe, tvrdićemo da su ambivalentnost i hibridnost inherentna odlika rijaliti televizije, te da se ta svojstva, kao što ćemo u drugom delu pokazati, mogu temeljnije teorijski razumeti ukoliko im pristupimo kao specifičnim oblicima heterotopije. Nakon toga ćemo na primeru lokalnih modifikacija formata pokušati da pokažemo kako heterotopijske priroda rijalitija gledaocima nudi jednu specifičnu (kvazi)refleksiju nad strukturalnim odlikama datog društva koja zapravo samo doprinosi njegovoj daljoj fragmentaciji.
Cilj je rada steći bolje razumijevanje utjecaja koji ponašanje državnih i gradskih institucija koje su nadležne za nadzor zakonitosti rada GNK Dinamo ima na ponašanje navijača te razmotriti hipoteze ...da su uzroci dijela nasilnoga ponašanja navijača strukturalno izazvani, ali i da se u aktivističkom djelovanju mladih kroz navijačke skupine krije potencijal za demokratsko unaprjeđenje društva. Kako navijači organizirani u „Bad Blue Boyse“, „Zajedno za Dinamo“ i „Dinamo to smo mi“ ustrajno od nadležnih institucija grada i države traže poštivanje zakona, možemo ih uočiti kao promicatelje demokratizacije društva, ali i povezanih procesa kao što su dosljedna i neselektivna primjena zakona i propisa te borba protiv korupcije i diskriminacije.
Ovaj rad koristi interpretativni pristup političkoj kulturi kako bi razmotrio pitanje utjelovljenosti demokratskih načela i praksi u institucijama, pogotovo u onima koje ne spadaju izričito u ...područje političkog procesa te koje stoga mogu lakše sakriti manjkavosti demokratskog sustava koje se ne mogu lako mjeriti na osnovi formalnih mjera demokratizacije. Tom istraživačkom problem urad pristupa analizom institucionalnog okvira nastave povijesti u Hrvatskoju 1990-ima i 2000-tima te prikazom kontroverzne teme socijalističke Jugoslavije u udžbenicima povijesti kao kritičnog slučaja. Analizom su obuhvaćena34 udžbenika povijesti 20. stoljeća koja su objavljena između 1991.i 2007. godine za korištenje u osnovnim školama, srednjim strukovnim školamai gimnazijama. Nalazi ove analize razmatraju se kao indikatori razvoja demokratske političke kulture. Zaključci ukazuju, na temelju toga kritičnog slučaja, da je Hrvatska, unatoč napretku u vezi s mjerama formalne demokratizacije2000-tih, ipak pala na testu institucionalno utjelovljenih demokratskih pretpostavki i normi.
Based on the interpretative approach to political culture, this study examine show democratic principles and practices are embedded in institutions, especially in those not explicitly defined as parts of the political process, as the secan more easily hide democratic flaws not easily measured by formal democratization measures. This research problem is approached by an analysis of the institutional framework of the history education in Croatia in the 1990s and2000s and an analysis of how the controversial socialist Yugoslavia, as a critical case, was presented in history textbooks. This analysis includes 34 textbooks of20th-century history that were published between 1991 and 2007 for the use of elementary schools, vocational high schools, and grammar schools. The findings are considered as indicators of the development of democratic political culture. The conclusions suggest that, despite the progress in formal democratization measures in the 2000s, based on this critical case, Croatia failed the test of institutionally-embedded democratic assumptions and norms.
U Zagrebu pored brojnih javnih kulturnih ustanova i niza drugih kulturnih organizacija u neprofitnom i profitnom sektoru djeluje i 15 javnih centara za kulturu. Njihov je nastanak i kasniji rad ...odreðen specifičnim kulturnim politikama koje su se razvijale nakon Drugog svjetskog rata. U tranzicijskom razdoblju javni kulturni centri ostaju bez jasne pozicije i uloge u kulturnom sustavu te se stoga ovaj rad bavi pitanjem kako voditelji tih institucija konstruiraju uloge kulturnih centara. Provedeni su polustrukturirani intervjui u devet kulturnih centara, a tematskom je analizom izdvojeno šest tema vezanih za ulogu i svrhu tih institucija u Zagrebu: dostupnost kulture, stvaralaštvo i posredovanje, prvi ulazak u kulturu, (re)produkcija zajednice, javni servis te koristan ostatak. Prve su četiri teme vezane uz kulturne paradigme izvrsnosti, demokratizacije kulture i kulturne demokracije i pokazuju da nisu nestale, nego još uvijek imaju djelatnu ulogu. Posljednje dvije teme signaliziraju krizu kulturnih centara u tranzicijskom i posttranzicijskom vremenu koja se tiče društvene baze te pozicije u okvirima javnih politika. Ti uvidi omogućuju nam razumijevanje lokalnih reakcija na društvene, kulturne i političke promjene te nam otkrivaju kako se kulturni centri nose s problemom legitimacije i pronalaženja svrhe u novom kulturnom sustavu.
U radu se analiziraju koncepcije kulturnih centara u okviru modernih paradigmi kulturnih politika u Hrvatskoj u duljem razdoblju. Kako se pokazuje, raznolike svrhe i koncepti kulturnih centara ...izražavali su s jedne strane konkretne kontekstualne okvire, a s druge specifične ciljeve koje su formulirali različiti politički i društveni akteri. Kulturni centri nastaju i kao prostori diseminacije kulturnih i političkih ideja i kao prostori proizvodnje, pa stoga objedinjuju napetosti i kontradikcije koje su ugraðene u njihovu strukturnu poziciju izmeðu kulturnih politika i proizvodnje kulture odozgo te kulturnog djelovanja i proizvodnje kulture odozdo. U inicijalnom razdoblju formuliranja moderne (graðanske) nacionalne politike i kulture za vrijeme ilirskog pokreta kulturni centri imaju izraženu diseminacijsku ulogu, meðutim vrlo ograničena dosega. Od prijeloma 19. i 20. stoljeća do prvih godina nakon Drugog svjetskog rata u fokus dolazi pitanje omasovljenja te se razvijaju ključni organizacijski modeli kulturnih centara koji se temelje na ciljevima različitih političkih aktera, od kulturnih i graðanskih udruga preko masovnih pokreta do sve izraženije uloge države. Ovaj razvoj završava podržavljenjem kulturne sfere i pretvaranjem kulturnih centara u sredstvo transmisije kulture iz centra. Od 1960-ih s uvoðenjem samoupravljanja uloga kulturnih centara redefinirana je u skladu s idejama kulturne demokracije, no ta uloga, paradoksalno, nije zadržana i u kulturnim politikama novog višestranačkog sustava. U tranzicijskom i posttranzicijskom razdoblju razvija se dvotračni sustav kulturnih centara, s jedne strane javni kulturni centri svedeni na poziciju prijenosa kulture i imitacije tradicionalnih kulturnih ustanova, a s druge strane društvenokulturni centri koje osnivaju i kojima upravljaju organizacije civilnog društva u kulturi i koji počivaju na idejama sudjelovanja, dijeljenja i priznanja različitosti.
O dvadesetoj obljetnici pohoda sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj autor analizira Papine poruke, s posebnim naglaskom na susrete u Splitu i Solinu, želeći s vremenskim odmakom od 20 godina naći uporište i ...neprolazne vrijednosti za Crkvu i suvremeno hrvatsko društvo. Istine o čovjeku, Crkvi i društvu na koje Papa upozorava utemeljene su na evanđeoskoj riznici i povijesnom iskustvu te imaju neprolaznu vrijednost, a nakon dva desetljeća pozivaju na pastoralnu i društvenu inventuru. U središtu pozornosti je čovjek, njegov identitet i poslanje u Crkvi i društvu. Papa se predstavlja kao hodočasnik evanđelja, jer za njega evanđelje predstavlja divljenje nad dostojanstvom čovjeka u svjetlu objave. Tako osvijetljen identitet i s njim povezano svjedočansko poslanje čovjeka, Crkve i društva usmjereni su prema izgradnji kulture života i njegova očuvanja. Čovjek je polazišna, središnja, ali i ishodišna točka evangelizacijskih i demokratizacijskih procesa. Shodno tome, imperativ današnjice je nastavak liječenja povijesnih rana, kako bi čovjek trećeg tisućljeća, nasuprot neoliberalnom kapitalizmu i konzumerizmu, mogao ostati na čvrstom temelju kršćanskih vrednota te dao svoj doprinos istinskoj demokratizacija društva.
Rad predstavlja studiju slučaja razvoja i demokratizacije glavne obavještajne službe Argentine u razdoblju od 1946. do 2001. Autori koriste tradicionalni historijski i institucionalni pristup, a rad ...se nalazi na razmeđi
obavještajnih studija i studija demokratizacije. Teza autora glasi: nakon što
je glavna obavještajna argentinska služba, kao jedan od najmoćnijih izvanustavnih veto aktera, uspjela postići svoj glavni cilj – da ne bude kažnjena
za zločine koje je počinila tijekom vojne vladavine – dobrovoljno se podvrgnula predsjednicima koji su je, kao i autokratski prethodnici, uglavnom
koristili za ostanak na vlasti.
The paper presents a case study of the development and democratization of Argentina’s main intelligence agency in the period from 1946 to 2001. The authors use a traditional historical and institutional approach, and the paper is located at the intersection of intelligence and democratization studies. The author’s thesis is - after Argentina’s main intelligence service, as one of the most powerful non-constitutional veto actors, managed to achieve its main goal - not to be punished for crimes committed during military rule - it voluntarily submitted to presidents who, as well as autocratic predecessors, mostly used it to stay in power.
Glasba in narodna zavest Stane Granda
De musica disserenda,
06/2015, Letnik:
3, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Slovensko narodno gibanje se je v osveščanju rojakov v veliki meri naslonilo na glasbo, zlasti zborovsko. Petje je navduševalo, pridobivalo, pa tudi brusilo ostrine različnih nasprotnikov. V času ...preganjanja Slovencev, zlasti pod fašizmom in nacizmom je bilo poglavitna oblika množičnega odpora. Glasba je mehčala tudi totalitarizem in prispevala k demokratizaciji slovenske družbe.
Pavao Markovac (1903-1941) pripada najaktivnijim kulturnim djelatnicima u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova. Nakon što je stekao doktorat iz muzikologije u Beču 1926, dolazi u Zagreb i do smrti ...1941. razvija široku aktivnost kao glazbeni urednik na radiju, glazbeni publicist i kritičar, skladatelj, izvođač i voditelj amaterskih ansambala u okviru radničkoga pokreta kojemu se oko 1932. priključio. Njegovo je djelovanje uvijek bilo društveno angažirano, a iz općeg prosvjetiteljskog i didaktičkog preraslo je, slijedom lijeve političke opredijeljenosti, u prosvjećivanje radničke klase. Taj put prati se i u ovom članku kroz glavna područja djelovanja: znanstveno, radijsko i publicističko, skladateljsko i organizatorsko-dirigentsko. U radu se daje cjeloviti pregled Markovčeva života i djela, a pozornost se usmjerava na njegov muzikološki doprinos i djelovanje, koje je, kao što saznajemo čitajući iz njegovih napisa, bilo obilježeno marksističkim promišljanjem te sociološkim pristupom. Svojim radom Markovac zauzima ključno mjesto u hrvatskoj međuratnoj muzikologiji.
Autori u članku procjenjuju učinke demokratske tranzicije,
uvođenja kapitalističkoga gospodarstva, stvaranja nove
neovisne države i pristupanja međunarodnim gospodarskim
i političkim integracijama na ...mogućnosti zapošljavanja
diplomanata studija političkih znanosti. Iako je pažnja
usmjerena na Sloveniju, članak otkriva općenite izazove s
kojima se suočavaju mnoge struke diljem Europe. Empirijsko
istraživanje temelji se na nizu "tracer" istraživanja provedenih
od 1969., na analizi kurikula studija političkih znanosti,
statistici upisa i diplomiranja i službenih podataka o
mogućnostima zapošljavanja. Statističke i istraživačke
podatke podržavaju i stajališta dionika. Glavni nalaz autora
jest paradoks da su, u socijalizmu, pritisci na političke
znanosti poticali unutarnju stručnu integraciju, tako da se
struka mogla bolje prilagoditi početnoj demokratizaciji nego
tržištem izazvanim domaćim promjenama i izazovima
globalne konkurentnosti (uključujući bolonjsku reformu
visokog obrazovanja). Nedavna međunarodna financijska i
gospodarska kriza samo je ojačala ove izazove.
PDF
