Benjamin i Baudelaire otkrili su iskustvo života u modernoj metropoli. Walter Benjamin je pisao o Baudelaireovoj suvremenosti, o masi koja je njegov glavni junak, o publici koja će čitati poeziju i ...neće je biti u stanju razumjeti. Kod Baudelairea na djelu je demokratizacija pjesništva. U sklopu novih antropoloških likova pojavljuje se lik žene, pun kontrasta. U velegradu, u društvu gdje je sve postalo reificirano, ni žena ne može izbjeći tu sudbinu. To znači, da bez obzira na optimizam Waltera Benjamina, nemoguće je naći spas u ljubavi prema ženi i umjetnosti. Beatrice više ne stanuje tu. Baudelaire je bio prvi koji je shvatio da je buržoazija već bila spremna oduzeti pjesniku socijalnu ulogu koju je do tada uživao i bio je moran – jer je imao iskustva što se tiče prave prirode robe – priznati tržište kao objektivnu okolnost. Dakle Teorija kraja estetskih umjetnosti, kao teorija zastarijevanja pojedinih umjetničkih formi, može se gotovo paradigmatički prikazati u baudelaireovoj lirici.
Ograničene historijske pretpostavke za nevladin sektor u Bosni i
Hercegovini, prevenstveno ideologije koje proizilaze iz nacionalističkih i
kolektivističkih ideja i programa, sa specifi čnim ...ograničenjima za vrijeme
socijalizma su rezultirali u dihotomiji strukture nevladinog sektora čiji udio u
civilnom sektoru tek počinje da dobija na broju i snazi u postratnom periodu.
Ovakva kvanitativna prednost je rezultat vanjske intervencije zbog čega
postaje upitna autnomnost i autentičnost ovih subjekata, na isti način na koji
etnonacionalna priroda pojedinaca dovodi do potpune zavisnosti od trenutne
političkih elita. Ukoliko se ovaj problem ne riješi postoji mogućnost da će se
autentični nevladin sektor u socijalno-političkom kontekstu Bosne i Hercegovine
biti zamjenjen hibridnim kreacijama projektnog društva i etničkog nevladinog
sektora. Ukoliko dođe do ovih promjena postojeći kapaciteti nevladinog sektora
i civilnog društva će izgubiti svoju primarnu svrhu i efekti demokratizacije
nevladinog sektora i civilnog društva će biti smanjeni na minimum
U ovom se članku analizira stvaranje “Udruženja za jugoslavensku demokratsku
inicijativu” (UJDI) koje je početkom 1989. pokrenula grupa intelektualaca
s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a čiji je ...cilj bila demokratska transformacija
Jugoslavije. Autorica teksta posebno se fokusira na njihovu debatu o
ustavnoj reformi te na ustavni “model” koji je predlagao UJDI. Kroz iskustvo
UJDI-a autorica analizira određene aspekte političkih kultura s kraja osamdesetih
te predstavlja novi kut promatranja jugoslavenske političke krize, koju je
UJDI u početku doživljavao kao potrebu za demokratizacijom, a potom i kao
prijeteću mogućnost izbijanja rata.
Pomoću kritičke teorije medija i tehnologije kao teorijskog okvira prikazuje
se dijalektički odnos između (medijske) tehnologije i demokratskih promjena,
u kojem su nove medijske tehnologije samo ...omogućile organizaciju i razmjenu
informacija tijekom “Arapskog proljeća”, ali nisu bile njegovim uzrokom.
Na primjeru “Arapskog proljeća” potvrđena je negativna veza između razine
komunikacijskih tehnologija (novih medija) i razine prosvjeda, prema kojoj
veća razina dostupnosti novih medija vodi u nižu razinu prosvjeda. Ujedno je
uočena nejednaka mogućnost utjecanja novih medija na demokratske promjene,
tj. internetske društvene mreže imale su sporedniju ulogu u oblikovanju
medijskih vijesti od satelitske TV koja je u početnoj fazi “Arapskog proljeća”
u većoj mjeri omogućila akterima online civilnog društva da utječu na unutarnju
politiku svoje zemlje. Arapski novi mediji još ne mogu voditi demokratskim
promjenama ni objasniti njihove uzroke, već samo mijenjaju oblike
mobilizacije i organizacije socijalnih i političkih događanja.
Cilj je ovoga rada opovrći pozitivistička shvaćanja, ne samo u prirodnim već i u socijalnim znanostima, po kojima su intelektualni i tehnički sadržaji moderne medicinske znanosti – njezini koncepti, ...činjenice, metode – “čisto” empirijske, prirodnoznanstvene. U suprotnosti spram toga prevladavajućeg stava, polazi se od tvrdnje da u proučavanju zdravlja i bolesti valja primijenjivati bitno metodologijsko načelo “dvostrukog diskursa”, koje uključuje prirodnoznanstveni ali i socijalni diskurs kao jednakovrijedne. Tek u okviru sadržajno-disciplinarno različitih, ali bitno komplementarnih načina proučavanja (jedan prirodnoznanstveni a drugi socijalni), otvaraju se brojni putovi za plodno i mnogostruko istraživanje zdravlja i bolesti. Obveza da se o zdravlju i bolesti, uz biomedicinski referentni sustav, raspravlja i u okviru socijalnoga referentnog sustava, određena je najmanje dvjema bitnim činjenicama: čovjek je po prirodi “neprirodan”; velik dio čovjekova biologijskog bivstvovanja podliježe stalnom društvenom uplitanju, što znači da su “egzistencijalne” osnove zdravlja i bolesti izvanmedicinske. U zaključnom dijelu rada navode se neke strukturne osobine i funkcije socijalnog diskursa zdravlja/bolesti koje ga bitno razlikuju od prirodnoznanstvenog. Za razliku od prirodnoznanstvenoga diskursa, socijalni diskurs zdravlja/bolesti otvara prostor za afirmaciju potreba najvećeg broja ljudi koji se nalaze izvan tokova medicinsko-profesionalnog i/ili političkog odlučivanja, tj. dovodi do demokratizacije područja zdravstva. Najvažnije implikacije socijalnog diskursa valja očekivati u većoj “produktivnosti” suvremenog liječnika; sasvim je sigurno da suvremeni liječnik, polazeći isključivo od biomedicinskog diskursa, nije više u dovoljnoj mjeri kompetentan ni u razumijevanju a još manje u liječenju mnogih bolesti koje prevladavaju u suvremenom društvu. Upravo zato je iznimno važno da suvremeni liječnik što prije shvati intelektualnu vrijednost socijalnog diskursa u svome svakodnevnom djelovanju.
Rad analizira nastanak, razvojne faze i gašenje koprivničkog omladinskog lista LOK u razdoblju 1979. – 1989. Autor na temelju arhivskog materijala, novinskih tekstova i razgovora sa sudionicima tih ...zbivanja objašnjava da je ključni motiv za pokretanje koprivničkog lista bilo odustajanje tjednika SSOH Polet od republičke koncepcije i njegovo ostajanje u zagrebačkih okvirima. LOK-ova jedina uloga nije bila informiranje javnosti o zbivanjima, problemima i inicijativama vezanim uz mladu generaciju. List je jednako tako bio i sredstvo političkog aktivizma, kako bi potencijalnom članstvu učinio zanimljivijim ideološke zasade i programe omladinske organizacije. Autor nizom primjera obrazlaže da je list, kao i zagrebački Polet, zarana izašao iz zadanih okvira i postao ozbiljni kritičar društvenih procesa i zagovornik brže demokratizacije političkog sustava, u čemu je važan bio i njegov "jezik ulice". U radu se detaljnije objašnjava i zašto je LOK, iako nije bio kandidiran, 1980. postao dobitnik prestižne nagrade "Sedam sekretara SKOJ"-a, ali i zašto nikad nije bilo riješeno pitanje njegovog redovnog financiranja. Pozornost je usmjerena i na popratne aktivnosti lista, kao što je bilo pokretanje omladinske radijske emisije "Vruća juha" i okupljanja mladih "Izlok". Prezentirane su, naposljetku, konceptualne sličnosti i razlike u uređivanju lista u mandatima svih pet glavnih urednika, a šire je objašnjeno i kako je došlo do kadrovske isprepletenosti LOK-a i Poleta.
Rad analizira diskrepanciju između percepcije građana o (ne)važnosti neovisnosti lokalnih medija od politike i njihovog jasnog prepoznavanja da su lokalni mediji ovisni o lokalnim političkim elitama. ...Tu kontradikciju interpretiramo u okviru teorijskog normativnog okvira deliberativne demokracije koji se temelji na premisi da funkcioniranje demokracije zahtijeva aktivno sudjelovanje građana u javnim raspravama, te na značenju lokalnih medija za izražavanje kako pojedinačnih tako i kolektivnih pogleda i interesa u kontekstu društvene komunikacije. Osim dimenzijom političke (ne)ovisnosti lokalnih medija, rad se još bavi potrebama i željama građana, njihovim tematskim i funkcionalnim interesima, te iskazanom potrebom da participiraju u programima lokalnih radija i njihovom uređivanju. Za empirijsku analizu, koja ilustrira naše teze, koristile smo dio rezultata iz istraživanja koje je proveo Ipsos Puls u proljeće 2014. godine za potrebe Agencije za elektroničke medije. Kako bi hrvatski lokalni mediji u budućnosti kvalitetnije i sadržajnije ispunili zadaću deliberacije, rasprava o medijskoj politici nužno uključuje modele medija zajednice kojima bi se otvorio put za nastavak demokratizacije medijskog prostora u Hrvatskoj.
Autor obrađuje temu procesa demokratizacije u tranzicijskim zemljama. Izdvaja dva ključna procesa za izgradnju demokratskog političkog sustava i civilnog društva – pluralizam i depolitizaciju. Autor ...daje argumente za oba ova procesa, objašnjava njihovu važnost i predlaže mogući metodološki pristup njihovoj empirijskoj analizi.
Rad se bavi europeizacijom javne uprave i javne politike u kontekstu participativne demokracije i dobrog upravljanja. Glavna je teza da se bez jake participativne demokracije ne mogu pravilno ...razvijati ni učinkovitost niti politički legitimitet u novim demokracijama srednje i istočne Europe. Usporedno se analiziraju faze razvoja modernih država – faza početne političke zajednice (polity), politička faza (politics) te faza javnih politika (policy). Dok se države srednje i istočne Europe još uvijek bore s teškoćama u drugoj fazi razvoja, najnaprednije države članice EU već su u trećoj razvojnoj fazi. Novi sustavi javne uprave razvijali su se od rane faze profesionalizacije do faze pojačane politizacije na na iskrivljen način jer je stvorena svojevrsna političko-upravna elita kao nisko učinkovita vrsta nove nomenklature. Rad se oslanja na opsežna komparativna istraživanja provedena od strane Mreže instituta i škola javne uprave središnje i istočne Europe (NISPACee). Budući se uspjeh novih demokracija ocjenjuje s obzirom na najnovije zahtjeve EU koji se pojavljuju u doba globalne krize, zaključuje se da te zemlje moraju sustići naprednije zemlje ne samo na gospodarskom polju već i u pogledu načina funkcioniranja upravnog i političkog sustava.
U ovom radu istražujemo uzroke usporene i neefikasne tranzicije u BiH, te mogućnosti njenog poboljšanja. Najsnažnija integrativna snaga BiH u proteklih sedamnaest godina bila je medjunarodna ...zajednica. Iako se vjerovalo da će demokratizacija i tržišna ekonomija ojačati mir, tržište nije uspjelo apsorbovati resurse i obezbijediti ekonomsku samoodrživost, a demokratija nije uspostavila institucije po mjeri ekonomskih, socijalnih i političkih problema u BiH. Time je osnovni koncept tranzicije, postavljen od strane medjunarodne zajednice, doživio neuspjeh. Medjunarodna zajednica treba pokazati spremnost da prepusti odgovornost za stanje u BiH domaćim političarima. Tek potpunim preuzimanjem odgovornosti, domaći političari mogu spoznati sve prednosti i sve mane odnosa u BiH uspostavljenih Dejtonskim sporazumom i uspostaviti potrebni politički konsenzus o budućnosti BiH. Taj konsenzus je nužna pretpostavka za funkcionalnost BiH, promjenu Ustava, uspostavljanje novog ekonomskog sistema, provodjenje novog kruga ekonomskih reformi i ubrzavanje tranzicije.
PDF
