Prof. dr. Ante Vukas (Split, 1910. – Rijeka 1991.) medicinu je započeo studirati u Grazu, a diplomirao je 1934. u Zagrebu. Od 1937. do 1979. (osim vremena provedenog u antifašističkoj borbi od 1943. ...do 1945. i služenja u vojsci bivše države do 1947.) proveo je na Odjelu, a zatim Klinici za dermatovenerologiju Bolnice Sušak (dijelu današnje Rijeke, koji je između dvaju svjetskih ratova bio u sastavu Jugoslavije). Kao vrstan, dinamičan i inventivan stručnjak i znanstvenik, u povijesti nacionalne pa i svjetske dermatologije ostat će zapamćen po nekoliko novih dijagnostičkih i terapijskih metoda. Godine 1950. uveo je vlastitu metodu epidermotektoskopije, za što je nagrađen na Znanstvenoj izložbi AMA u Chicagu 1952. Godinu dana poslije, tijekom usavršavanje u Nizozemskoj upoznaje se s upravo osnovanim specifičnim dermatovenerološkim laboratorijima i netom pokrenutim subspecijalnostima. Nakon toga kao prvi, ne samo u bivšoj Jugoslaviji već i u Europi, uvodi u te subspecijalnosti (serologija, korektivna dermatologija, alergologija, PUVA-terapija, transplantacija kose, elektronska mikroskopija, imunohistologija itd.) neke nove dijagnostičke i terapijske metode, koje su opisane u ovoj studiji.
Godine 1955., prije osnivanja Medicinskog fakulteta u Rijeci, habilitira u Zagrebu i postaje prvi docent iz svoje struke u Rijeci. Osnivanje Medicinskog fakulteta, za što se od početka zalagao, i habilitacija bili su mu daljnji poticaj za znanstveni rad. Danas, nakon primjerene vremenske distance od njegove smrti, s pravom se može reći da je prof. dr. Ante Vukas u svojoj sredini postavio temelje moderne dermatovenerologije i aktivno sudjelovao u njezinim svjetskim trendovima. Na žalost, nameće se i nelagodna spoznaja da za svoj rad nikada nije bio primjereno nagrađen niti dovoljno priznat.
O Franji Kogoju (1894. – 1983.), dermatovenerologu, redovitom profesoru Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dekanu i prodekanu u nekoliko mandata, šefu dermatovenerološke klinike tijekom ...četrdeset godina, redovitom članu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, do sada je objavljen niz članaka. U ovom radu prezentirat ćemo njegovu ulogu u tadašnjoj JAZU nakon izbora za redovitog člana (1947.), kao prvog tajnika Odjela za medicinske nauke (1950. – 1958.) te kao pot- predsjednika Akademije (1958. – 1972.), prateći njegove aktivnosti u realizaciji izdavačkih projekta, međunarodne razmjene, osnutka medicinskih ustanova i organizaciji kongresa. Pritom ćemo se većim dijelom koristiti Akademijinim publikacijama, dokumentacijom pohranjenom u Odsjeku za povijest medicinskih znanosti HAZU te dijelovima Kogojeve materijalne ostavštine, pohranjene u Hrvats- kome muzeju medicine i farmacije HAZU.
Prof. dr. sc. Anđelko Wolf (Slavonski Šamac 1922. – Zagreb 2007.) diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1947. Najprije je specijalizirao epidemiologiju položivši specijalistički ispit ...1950. u Beogradu. Radio je kao voditelj Centra za suzbijanje brucelozu u Rijeci za Istru i Slovensko primorje. Godine 1954. specijalizira dermatovenerologiju na riječkom Odjelu za kožne i spolne bolesti riječke bolnice. Specijalistički ispit položio je 1958. i postao asistent Medicinskog fakulteta. Za docenta je izabran 1973., izvanrednim profesorom postaje 1976., a redovnim 1981. Osnovao je i vodio mikološki i alergološki laboratorij Klinike, a poslije se posvetio profesionalnim bolestima i fotodermatologiji. Doktorirao je disertacijom o ulozi svjetla u nastanku bolesti kože. Obavljao je brojne odgovorne dužnosti na Klinici i Medicinskom fakultetu. Bio je vrstan i vrijedan kliničar. Predavao je i na postdiplomskom studiju u Rijeci i Zagrebu. Objavio je više od osamdeset stručnih i znanstvenih radova iz područja dermatovenerologije, a pisao i o potrebi reforme studija na medicinskim fakultetima.
Dr. Anto Marić (1897.–1982.) rođen je u Vukušiću u Bosni. Medicinu je studirao u Beču i Pragu. Svoja iskustva na Dermatovenerološkom odjelu Državne bolnici u Sarajevu pretočio je u članak objavljen u ...Liječničkom vjesniku. Angažirao se i u pokretu protiv alkoholizma. Poslije je radio na Odjelu neuropsihijatrije bolnice u Beogradu te rukovodio novootvorenom bolnicom za duševne bolesti u Kovinu. Proveo je niz godina radeći kao općinski liječnik u Stanišiću u Vojvodini. Tijekom Drugoga svjetskog rata radio je u Psihijatrijskoj bolnici “Vrapče”, pokraj Zagreba, a nakon rata preuzeo je rukovođenje termalnim lječilištem u Srebrenici u Bosni. Nakon završene specijalizacije fizikalne medicine i balneologije došao je u Rijeku te do umirovljenja rukovodio obnovom Istarskih toplica kraj Buzeta. Uspješno je primjenjivao poznavanje dermatovenerologije, neuropsihijatrije te fizikalne terapije i balneologije stečeno tijekom duge liječničke karijere, demonstrirajući važnost jedinstva fizičkog i psihičkog za zdravlje čovjeka.
