Postoperativna limforeja je rijetka, ali ozbiljna komplikacija operacija u području glave i vrata. Limforeja može dovesti
do sistemskog metaboličkog poremećaja, produženog cijeljenja rane i ...produljenog bolničkog liječenja. Rano prepoznavanje
i liječenje temelj su dobrog kirurškog ishoda. Dijagnoza se može postaviti tijekom operacije ili u ranom postoperativnom
periodu. Različite metode liječenja opisane u literaturi možemo podijeliti u konzervativne i kirurške. Trenutno nema dokaza
da je i jedan pristup bolji od drugog radi malog broja studija koje opisuju zbrinjavanje ove kirurške komplikacije. Ne postoje
službene smjernice za liječenje limforeje nakon operacije. Cilj ovog rada je prikazati terapijske mogućnosti i predložiti algoritam
za zbrinjavanje bolesnika s limforejom.
Akutna disekcija aorte (AD) predstavlja životno ugrožavajuće hitno stanje koje zahtijeva ranu dijagnozu i liječenje. Do
sada nije istraživana uloga srčanog troponina kao nezavisnog prognostičkog ...biljega u bolesnika s AD tipa A. Sustavno su
pretražene baze podataka Medline i Scopus s ciljem pronalaska opservacijskih kohortnih studija objavljenih do siječnja 2020.
godine, koje su uspoređivale bolničku smrtnost bolesnika s tipom A AD u ovisnosti o povišenim vrijednostima troponina u
trenutku prijma. U istraživanje su uključene četiri studije s ukupno 412 bolesnika (medijan dobi 59 godina, 65% muškaraca).
Ukupno su tijekom hospitalizacije umrla 124 (30%) bolesnika, od kojih je 73% podvrgnuto kirurškom liječenju. Povišene
vrijednosti srčanih troponina (39,6% bolesnika) bile su nezavisno povezane s povišenim rizikom kratkoročne smrtnosti (prilagođeni
omjer izgleda 1,26; 95% interval pouzdanosti 1,08-1,47), uz nisku heterogenost među uključenim istraživanjima
(I2=29,81%). Povišene vrijednosti troponina u trenutku prijma nezavisno su povezane s povišenom bolničkom smrtnošću u
bolesnika s AD tipa A.
Metastaze lateralnih regija vrata papilarnog karcinoma štitnjače pojavljuju se u oko 30–80% bolesnika. Uvriježeno je stajalište kako se njihova prisutnost povezuje s većom mogućnosti pojave lokalnog ...recidiva, a ne utječe negativno na preživljenje, no njihov značaj još nije do kraja razjašnjen. Cilj je ovog istraživanja analizirati kliničko-patohistološke karakteristike metastaziranja papilarnog karcinoma štitnjače u lateralne regije vrata u bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata te učestalost pojave lokoregionalnih recidiva i udaljenih metastaza redovitim praćenjem bolesnika. Metode: Proveli smo prospektivno istraživanje u koje smo uključili 135 bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata, kojima je u razdoblju od 2011. do 2020. učinjena totalna tireoidektomija sa selektivnom disekcijom vrata (regije II–VI). Analizirali smo demografske i kliničke čimbenike u bolesnika te univarijantnim statističkim testovima odredili njihovu povezanost. Bolesnici su praćeni do travnja 2021. putem redovnih kontrolnih pregleda i bolničke dokumentacije. Rezultati: Prosječna dob bolesnika bila je 36 godina, a 28% ispitanika bili su muškarci. Najčešće mjesto metastaziranja bila je regija III, a zatim redom regije IV, II i V. Primarni tumori veći od 1 cm te oni s ekstrakapsularnim širenjem imali su veći broj pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata. Prosječan period praćenja iznosio je 62 mjeseca. Tijekom perioda praćenja ukupno je 18 (13,3%) bolesnika razvilo lokoregionalni recidiv, a dvoje (1,5%) bolesnika je uz lokoregionalne recidive razvilo i udaljene metastaze. Nijedan bolesnik nije razvio lokalni recidiv bolesti. Prosječno vrijeme pojave recidiva iznosilo je 16,7 mjeseci. Zaključak: Učestalost metastaziranja u pojedine regije vrata pratila je standardne obrasce metastaziranja pa je tako najčešće zahvaćena regija III, a potom regija IV. U dvije trećine bolesnika nalazimo metastaze u više lateralnih regija vrata. Ovo istraživanje ukazalo je na povezanost veličine papilarnog karcinoma štitnjače s brojem pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata te povezanost broja pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata u bolesnika s prisutnim ekstrakapsularnim širenjem. S obzirom na nisku stopu recidiva možemo zaključiti da je selektivna disekcija regija II–VI optimalan način liječenja ovih bolesnika.
Migrena i moždani udar Lovrenčić-Huzjan, Arijana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
05/2021, Letnik:
30, Številka:
1 Migrena
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Migrena je česta primarna glavobolja. Pokazana je pozitivna povezanost migrene s vaskularnim bolestima, osobito s ishemijskim moždanim udarom, hemoragijskim moždanim udarom, infarktom miokarda, ...venskom tromboembolijom i fibrilacijom atrija. Veza je jača u migrene s aurom nego u migrene bez aure, a također je veza izraženija u žena nego u muškaraca. Migrena s aurom povećava rizik od ishemijskoga moždanog udara i abnormalnosti bijele tvari. Migrena bez aure povećava rizik od disekcije cervikalne arterije kao uzroka ishemijskoga moždanog udara, a postoji preklapanje i s reverzibilnim cerebralnim vazokonstrikcijskim sindromom i fibromuskularnom displazijom. Migrena je povezana sa specifičnim rizicima od cerebrovaskularnih događaja kod pušača, žena koje koriste oralne kontraceptive, osobito u mlađih odraslih osoba. Migrenski infarkt je rijedak, ali mora biti uključen u diferencijalnu dijagnozu ishemijskoga moždanog udara, osobito kod mladih žena.
SAŽETAK
U gotovo 50 godina od prve primjene, izvantjelesna potpora cirkulaciji postala je nezamjenjivim alatom u zbrinjavanju djece i odraslih s teškim zatajenjem srca i pluća refraktornim na ...konzervativno liječenje. Tijekom posljednjeg desetljeća prati se značajan porast primjene uređaja za izvantjelesnu membransku oksigenaciju u bolesnika svih dobnih skupina. Veća dostupnost uređaja i poboljšanje tehnologije doveli su do proširenja indikacija za njegovo korištenje. Bolesnik na izvantjelesnoj potpori cirkulaciji može biti podvrgnut hitnom kirurškom zahvatu ili dijagnostičko-terapijskim postupcima koji zahtijevaju prisutnost anesteziologa. Zbog protrombotskih svojstava uređaja, najveći klinički izazov jest pravilno titrirati lijekove za antikoagulaciju kako bi se komplikacije svele na najmanju razinu. Rizik od krvarenja i dalje je ograničavajući čimbenik za široku primjenu izvantjelesne potpore cirkulaciji. U ovom prikazu slučaja opisan je anesteziološki pristup mladiću priključenom na uređaj za izvantjelesnu membransku oksigenaciju, u kojega je bila indicirana žurna selektivna disekcija vrata. Cilj ovog rada jest uz primjer dati sažeti prikaz trenutnih spoznaja i preporuka za zbrinjavanje bolesnika anesteziolozima koji se u svojoj praksi rutinski ne susreću s uređajem za izvantjelesnu membransku oksigenaciju.
Papilarni i folikularni karcinomi čine 90% svih zloćudnih tumora štitnjače. Dobro diferencirani karcinomi štitnjače imaju
indolentan tijek bolesti, s dvadeset godišnjim za bolest specifičnim ...preživljenjem preko 90%. Totalna tireoidektomija je
terapija izbora za većinu bolesnika. Kod bolesnika s karcinomima niskog rizika moguće je učiniti samo lobektomiju zahvaćenog
režnja, a da se pritom ne ugrozi ukupno preživljenje bolesnika. Profilaktička disekcija središnjeg dijela vrata predmet
je brojnih istraživanja zbog nejasnih kliničkih posljedica njezina izvođenja. Kod folikularnih karcinoma štitnjače koji primarno
metastaziraju hematogeno, nema indikacije za profilaktičku disekciju središnjeg vrata. Kod malih solitarnih papilarnih
karcinoma štitnjače (T1 i T2) profilaktička disekcija središnjeg vrata nije indicirana, jer ne donosi koristi u smislu poboljšanog
preživljavanja pacijenata, a istodobno značajno povećava rizik od privremenih i trajnih postoperativnih komplikacija,
poput pareza i paralize povratnog laringealnog živca i hipoparatireoidizma. Ipsilateralna profilaktička disekcija središnjeg
vrata indicirana je kod uznapredovalih papilarnih karcinoma štitnjače (T3 i T4) te kod svih ostalih koje karakterizira visok
rizik za povrat bolesti ili regionalnu diseminaciju. Metastatski limfni čvorovi na lateralnom vratu, s urednim predoperativnim
statusom limfnih čvorova središnje regije vrata, također su indikacija za profilaktičku disekciju središnjeg vrata.
Sažetak. Iako se učestalost najčešćega malignog tumora želuca, adenokarcinoma, posljednjih desetljeća smanjuje, raste učestalost proksimalnih lokalizacija raka želuca i ezofagogastričnog prijelaza. ...Zbog uglavnom kasnog otkrivanja već uznapredovale bolesti rezultati liječenja oboljelih ne zadovoljavaju. Dijagnoza se najčešće postavlja biopsijom učinjenom tijekom ezofagogastroskopije. Liječenje lokoregionalne bolesti temelji se na kirurškom zahvatu u kombinaciji s perioperativnom kemoterapijom. Alternativno, ako nije primijenjena preoperativna kemoterapija, potrebno je provesti adjuvantnu kemoradioterapiju ili kemoterapiju. Metastatska bolest liječi se palijativnom kemoterapijom i suportivnom terapijom. Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim individualiziranim pristupom svakom bolesniku. U tekstu koji slijedi sadržane su kliničke upute radi standardizacije dijagnostičkih postupaka, liječenja i praćenja bolesnika s rakom želuca u Republici Hrvatskoj.
Dudeneyjev Haberdasherov problem Grubić, Milka; Baranović, Nives
Acta mathematica Spalatensia. Series didactica,
12/2021, Letnik:
4, Številka:
4.
Paper
Odprti dostop
U radu se obraduje jedan stari, ali još uvijek aktualni, problem dijeljenja jednakostraničnog trokuta na najmanji broj dijelova tako da se preslagivanjem nastalih dijelova, bez preokretanja, može ...oblikovati kvadrat. Problem je poznat pod nazivom Haberdasherov problem, ali unatoč brojnim pokušajima, jedino do danas poznato valjano rješenje dao je engleski matematičar Dudeney još 1903. godine. Uz opis konstrukcije i opravdanja valjanosti Dudeneyjeva rješenja, posebno se razmatra jedno rješenje koje se pokazalo pogrešnim, a zapravo se radi samo o dobroj aproksimaciji kvadrata. Takoder, razmatra se klasa rješenja dijeljenja trokuta na dijelove koji se daju oblikovati u
pravokutnik medu kojima je i jedan kvadrat. Konačno, navode se i razlozi zašto su ovakvi i slični problemi korisni
i prikladni za korištenje na svim razinama obrazovanja.
Arterijska hipertenzija i kronična bubrežna bolest uzročno-posljedično su povezane. Neregulirana arterijska hipertenzija uz šećernu bolest jedan je od dva najčešća uzroka završnog stadija kronične ...bubrežne bolesti, a s druge strane, kronična bubrežna bolest, jednako kao i bolest bubrežnih arterija, dovodi do razvoja arterijske hipertenzije. Hipertenzivna kriza s oštećenjem ciljnih organa, takozvana hipertenzivna emergencija, ozbiljna je komplikacija arterijske hipertenzije koja se ipak sve rjeđa viđa. Iziskuje hitno parenteralno antihipertenzivno liječenje prilagođeno prema vrijednostima arterijskog tlaka i pridruženim kliničkim znako-vima. Oštećenja se mogu manifestirati na brojnim organskim sustavima, prvenstveno očima, mozgu, kardiovaskularnom sustavu i bubrezima. Prikazan je slučaj bolesnika s hipertenzivnom krizom uz bubrežno oštećenje u kojeg se obradom izdiferencirala disek-cija abdominalne aorte sa širenjem u renalne arterije, no bez tipične kliničke slike s parajućim bolovima. Učinjenom kontrastnom pretragom, unatoč riziku, postavljena je definitivna dijagnoza i razjašnjena je etiologija bubrežnog oštećenja i uzrok pogoršanja arterijske hipertenzije.
Cilj rada je usporediti incidenciju postoperativnog hipoparatireoidizma između dvije skupine bolesnika liječenih
zbog dobro diferenciranog karcinoma štitnjače. Metode: Retrospektivno smo analizirali ...179 bolesnika koji su u našoj ustanovi
liječeni zbog dobro diferenciranog karicnoma štitnjače u periodu od siječnja 2011 do prosinca 2018. U studiju su bili
uključeni samo bolesnici kod kojih je inicijalno učinjena totalna tiroidektomija te oni koji na osnovu preoperativne obrade
nisu imali potvrđene metastaze na lateralnom vratu i u regiji VI. Analizirane su dvije skupine bolesnika. U prvu skupinu su
uključeni bolesnici kod kojih je u istom aktu učinjena totalna tireoidektomija i disekcija regije VI. Svi ostali bolesnici kod
kojih je učinjena samo totalna tireoidektomija uključeni su u drugu skupinu. Stopa tranzitornog i trajnog hipoparatireoidizma
je uspoređivana između dvije skupine. Rezultati: Kod ukupno 117 bolesnika (65,4%) učinjena je disekcija regije VI
istodobno s totalnom tireoidektomijom. (TT + CCLN d skupina). Kod preostalih 62 bolesnika (34,6%) učinjena je samo
totalna tireoidektomija. (TT skupina). Ukupno 22,6% bolesnika iz TT skupine je razvilo postoperativni hipoparatireoidizam
usporedno s 25,6% bolesnika iz TT + CCLN d skupine. Stope trajnog hipoparatireoidizma u TT i TT + CCLN d skupinama
su iznosile 3,2 i 6 %. Stopa tranzitornog kao i trajnog postoperativnog hipoparatireoidizma nije bila statistički značajna između
dvije skupine. Unutar TT + CCLN d skupine, kod 82,9% bolesnika je učinjena disekcija ipsilateralnih paratrahealnih
limfnih čvorova, za razliku od 17,1% bolesnika kod kojih je učinjena disekcija bilateralnih paratrahealnih čvorova. Stopa
postoperativnog hipoparatireoidizma je analizirana u dvjema podskupinama i nije se pokazala statistički značajnom. Rasprava:
Iako je utjecaj elektivne disekcije regije VI na lokoregionalno recidiviranje i dalje kontroverzan, ona može biti odličan alat
za probir bolesnika koji mogu imati korist od adjuvantne radiojodne ablacije. S druge strane, disekcija regije VI potencijalno
može povećati rizik hipoparatireoidizma zbog nenamjerne ozljede doštitnih žlijezda ili/i njihove krvne opskrbe. Naša studija
nije pokazala statistički značajnu razliku u stopi postoperativnog hipoparatireoidizma između skupine bolesnika kod kojih
je učinjena disekcija regije VI u usporedbi sa skupinom bolesnika kod kojih je učinjena samo totalna tireoidektomija. Naši
podaci su u proturiječju s nekim ranije publiciranim studijama. Naši rezultati su pokazali da je elektivna disekcija
regije VI sigurni postupak i značajno ne povećava rizik postoperativnog hipoparatireoidizma kada se izvodi istodobno s totalnom
tireoidektomijom.
PDF
