Specifične teškoće u učenju (STU) predstavlja krovni termin, koji obuhvata određene kategorije u odnosu na specifični aspekt učenja koji je zahvaćen. Definicije specifičnih teškoća u učenju su se ...mijenjale tokom vremena, što za posledicu ima neusklađenost istraživačkih i zakonodavnih okvira. Međutim, prema novom priručniku Američke psihijatrijske organizacije (DSM-5) koja daje široko prihvatljivu definiciju koja se sve više primjenjuje u istraživačkom radu, a prihvaćena je i od strane udruženja važnih za ostvarivanje prava osoba sa specifičnim teškoćama učenja u ovu kategoriju se ubrajaju disleksija, disgrafija, diskalkulija. STU se mogu dijagnostikovati ako je prisutna jedna teškoća u jednom domenu ili u sva tri uprkos konvencionalnom školovanju, urednom sluhu i vidu, normalnoj inteligenciji, adekvatnoj motivaciji i adekvatnim socio-kulturnim mogućnostima. Istraživači decenijama pokušavaju da daju adekvatnu definiciju, operacionalizuju dijagnostičke kriterijume, kako bi kreirali instrumente i istražili tačnu prevalenciju, te rasvjetlili etiološke faktore ovih teškoća. Sveobuhvatni model specifičnih teškoća u učenju mora uzeti u obzir oboje; izolovane poremećaje učenja, kao i komorbiditet između njih. Međutim, ipak specifične teškoće u učenju iako se mogu javiti zajedno, karakterišu različiti osnovni deficiti i zato svaki domen zahtjeva poseban pristup. S obzirom na to, cilj našeg rada je uraditi pregled dosadašnjih postignuća na ovom polju, kako bismo imali jasnu polaznu osnovu za dalji istraživački rad.
Straipsnyje analizuojama su kokiomis problemomis mokykloje susiduria kairiarankiai mokiniai. Ypač problemos išryškėja, kai kairiarankius bandoma išmokyti rašyti dešine ranka. Be nepilnavertiškumo ...komplekso būnant „ne tokiu kaip visi”, daugumai permokytų kairiarankių būdinga disgrafija, t. y. mokymosi rašyti sunkumai. Vieni kairiarankiai rašydami dešine ranka rašo aiškiai, bet labai lėtai, kiti - neaiškiai, neįskaitomai. Jie dažnai painioja raides, rašo nelygiomis eilutėmis, gauna veidrodinį vaizdą, t.y. apverčia raides ir pakeičia visos eilutės kryptį.
Unutar članka predstavljeni su učenici koji se tijekom osnovnoškolskog obrazovanja susreću sa teškoćama čitanja (tzv. disleksija) i pisanja (disgrafija). U nastavku opisuje se različite radne ...strategije i vježbe koje učenicima pomažu u poboljšanju svog čitanja i pisanja. One mogu pomoći i na ostalim područjima potrebnim za razvoj vještina čitanja i pisanja. Učenici njima postaju opušteniji i pouzdaniji u sebe.
UVOD: Prema dijagnostičkim kriterijima DSM V ( engl.
Diagnostics and Statistical Manual of Mental Disorders)
disleksija i disgrafi ja ubrajaju se u Skupinu neurorazvojnih
poremećaja. Na pojavu ...teškoća u čitanju i pisanju utječu
razni organski, psihički i socijalni čimbenici, te usporeno
sazrijevanje djeteta. Ovisno o stupnju poremećaja djeca
više vremena provode sjedeći i usvajajući vještine čitanja
i pisanja što posljedično dovodi do razvoja lošije posture.
CILJ ISTRAŽIVANJA je dokazati da djeca s neurorazvojnim
poremećajem imaju lošiju posturu od „zdrave“
djece.
MATERIJALI I METODE: Slučajnim odabirom u istraživanju
je sudjelovalo 44. djece u dobi od 10-13 godina. U
istraživanju je sudjelovalo 22 djece s neurorazvojnim poremećajem
i 22 „zdrave“ djece. Istraživanje je provedeno
u Udruzi „ADHD i ja“ (mjerena djeca s neurorazvojnim
poremećajem) i Osnovnoj školi Josip Zorić u Dugom Selu.
Metode korištene u istraživanju su: anamnestiči upitnik,
visak, pregled u anteriornom, posteriornom i bočnom
položaju, test pretklona.
REZULTATI: Od ukupno 22 djeca s neurorazvojnim
poremećajem, loša postura potvrđena je kod 6 dječaka i
samo 2 djevojčice, dok je u Osnovnoj školi od 22 djece lošu
posturu imalo 4 dječaka i 3 djevojčice. Značajna razlika u
lošoj posturi u ovom istraživanju vezana je za spol djeteta
, ali nema razlike u pojavnosti skolize kod ove dvije kategorije
djece.
RASPRAVA: Pretpostavka da postoji korelacija između
loše posture djece s neurorazvojnim poremećajem je
potvrđena ovisno o spolu ali ne i u ukupnoj pojavnosti u
odnosu na djecu bez neurorazvojnog poremećaja.
ZAKLJUČAK: Djeca s neurorazvojnim poremećaju imaju
jednaku mogućnost razvoja loše posture u odnosu na
djecu bez poremećaja.
Cilj je istraživanja bio dobiti procjenu stručnog suradnika logopeda o najučestalijim
teškoćama u čitanju i pisanju kod učenika s disleksijom i disgrafijom (N=7) jedne osnovne
škole te ispitati ...koliko se njihovi učitelji i nastavnici (N=9) pridržavaju općih pedagoških
načela i kriterija ocjenjivanja.
Rezultati istraživanja na individualnoj i skupnoj razini pokazali su da se najučestalije teškoće
u čitanju i pisanju odnose na zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u. a-e, s-z. š-ž) i
zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im) te teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi.
Ispitani se učitelji i nastavnici najčešće pridržavaju pedagoških načela, odrednica i kriterija
ocjenjivanja. Naglasak stavljaju na ishode i proces učenja, a ne na sposobnosti odnosno teškoće
uzrokovane poremećajem. Učitelji najveću pozornost pridaju školskom ozračju (AS=4),
a nastavnici postavljanju jasnih ciljeva i očekivanja (AS=3,75).
Analiza rezultata pokazala je da osobni i socijalni razvoj ispitanih učenika treba više poticati,
omogućiti im kontinuirano učenje socijalnih vještina te primjenjivati različite vrste praćenja,
vrednovanja i ocjenjivanja jer te su kategorije najslabije procijenjene od ispitanih.
Disleksija, koja je često praćena i disgrafijom, specifična je poteškoća vezana uz čitanje i pisanje. Disleksija zahvaća oko 10 posto svjetske populacije bez obzira na kulturu i jezik, može nastati ...pored normalne inteligencije, dobrog vida, sluha i motivacije za učenjem.
U Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, na Odjelu Spinut, organizirane su radionice za pomoć djeci s ovim specifičnim poteškoćama. Cilj je radionica: rana detekcija djece s poteškoćama u čitanju i pisanju, suradnja sa stručnim suradnicima osnovnih škola (psiholog, pedagog, logoped i učitelj) kao i s roditeljima disleksične djece, rad s djecom kroz radionice u ublažavanju poteškoća.
Iako se tijekom inicijalnoga obrazovanja na nastavničkim fakultetima stječu nastavničke kompetencije, među kojima posebno mjesto zauzima metodička kompetencija, mnogi nastavnici nisu educirani za rad ...s učenicima sa specifičnim poteškoćama u učenju te kako im pristupiti u nastavnome radu. Specifične su se poteškoće učenja počele proučavati tek u novije vrijeme, kada se postupno počelo i proučavati simptome takvih učenika te raditi na nastavnim metodama prilagođavanja nastave svakomu pojedinom učeniku. Ciljevi su ovoga rada razložiti specifične teškoće učenja – disleksiju i disgrafiju – te opisati mogućnosti nastavnikova rada s učenicima koji imaju te poteškoće. Da bi se istražilo kako nastavnici hrvatskoga jezika prilagođuju svoj rad učenicima s teškoćama u čitanju i pisanju, provedeno je istraživanje metodom ankete koje je obuhvatilo nastavnikovu infomiranost o učenikovim poteškoćama, nastavnikovu izradu nastavnih materijala, primjenu nastavnih metoda u radu s učenicima s poteškoćama u čitanju i pisanju, način davanja uputa za rad, način provjeravanja te učinkovite primjere poučavanja učenika sa specifičnim poteškoćama u čitanju i pisanju. Uzorak je obuhvatio 40 nastavnika hrvatskoga jezika osnovnih i srednjih škola. Rezultati su uglavnom zadovoljavajući i može se reći da je pristup nastavnika prema učenicima s navedenim poteškoćama u nastavi jezičnoga izražavanja kvalitetan, iako bi se dodatnom edukacijom kvaliteta mogla još poboljšati.
PDF
