U radu se interpretiraju narativne strategije romana Vesne Krmpotić, Troočica s planete Svjetlosti, radi određenja njegove poetike duhovnosti te (re)pozicioniranja statusa autorice i romana u ...kontekst poetike suvremenog hrvatskog dječjeg romana. Riječ je o tipološki složenom filozofsko-poetskom romanu fantastičnog pripovjednog modusa, duhovne poetike s nizom religioznih interdiskurzivnih i intertekstualnih aluzija, razlomljene romaneskne strukture, nelinearne kompozicije te vrlo kompleksnih (ne)dječjih likova. Pripovjedna strategija, obilježena informativno-scenskim početkom, krhkom fabulom s umetnutim pričama, čiji se lirizam i funkcionalnost iščitava kroz prizmu univerzalne duhovnosti, usložnjava subordinirani odnos pripovjednih razina i pripovjedača. Na takav način konstruirane, složene narativne figure, uklopljene u romaneskni narativ lelujavog odnosa između fikcije i fakcije, u okvirima predodžbe intuitivnog djeteta upućenog na popravljanje svijeta, sukreiraju poetiku duhovnosti suvremenog hrvatskog dječjeg romana. Pripovjedno poigravanje konstrukcijom vremena i prostora, autoreferencijalno potvrđivanje knjiškog identiteta junakinje neke su od narativnih strategija kojima se potvrđuje postmodernost oblikovnih postupaka ovog neprimijećenog romana u povijesti hrvatske dječje književnosti.
This paper interprets narrative strategies of the novel »Troočica s planete svjetlosti « (»Three-eyed from the Planet of Light«) by Vesna Krmpotić with the aim of its poetic spirituality and (re)positioning the status of the author and the novel in the context of the history and poetics of the contemporary Croatian children’s novel. It is a typologically complex philosophical-poetic novel with a fantastic narrative mode, spiritual poetics with a series of religious interdiscursive and intertextual allusions, a broken novelistic structure, non-linear composition, and with very complex (non)childish characters. The narrative strategy, characterized by an informational-scenic beginning, a fragile plot with inserted stories, whose lyricism and functionality can be read through the prism of universal spirituality, complicates the subordinate relationship between the narrative levels and the narrator. Constructed in such a way, complex narrative figures, integrated into the novelistic narrative of the fluctuating relationship between fiction and fact, within the framework of the idea of an intuitive child directed to fix the world, co-create the poetics of spirituality of the contemporary Croatian children’s novel. Narrative play with the construction of time and space, self-referential confirmation of the heroine’s identity in the book are some of the narrative strategies that confirm the postmodernity of the novel’s formal procedures of this unnoticed novel in Croatian children’s literature.
The influences of popular culture are noticed in all aspects of human life, including art. Given the inadequate exploration of the effect of popular culture in the context of children’s literature, ...the paper discusses its interaction with contemporary Croatian children’s novels. Specifically, the incursion of popular culture in children’s literature was observed in a corpus of 12 children’s novels published since 1970, that is, from the time when the pull of popular culture was gaining force in the context of postmodernist change. Therefore, elements of popular culture are introduced in children’s novels deliberately to make the titles interesting and attractive to child recipients. However, authors sometimes introduce such features unintentionally, simply because they are immersed in the context of popular culture themselves. The focus of the paper is on the emergence of new characters, constructs of popular culture, whose inclusion in the range of characters of children’s literature is inspired by the most prominent popular-cultural feature – spectacularity. Thus, the paper identifies these characters, as well as the ways in which contemporary children’s novels shape them.
Josip Pavičić i socrealistički dječji roman Majhut, Berislav; Lovrić Kralj, Sanja
Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi,
01/2018, Letnik:
6, Številka:
6.
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Vrijeme neposredno nakon 1945. godine rijetko se spominje u povijestima hrvatske dječje književnosti, što je u očitom raskoraku prema važnosti tog razdoblja. Ona se očituje i u revolucionarnoj ...dinamici zbivanja na tom području i u dalekosežnom postavljanju književnih temelja za daljnji razvoj dječje književnosti u Hrvatskoj.
Odmah nakon rata iskristaliziralo se nekoliko imena koja će predstavljati kanon jugoslavenske dječje književnosti, a iz Hrvatske je jedno od redovito spominjanih imena ono Josipa Pavičića. Razlog tomu nije samo činjenica da je Josip Pavičić pisao naglašeno socijalno angažiranu dječju književnost prije Drugoga svjetskog rata, već on predstavlja jednog od rijetkih, izuzetno aktivnih i plodnih autora, koji su se odmah po završetku rata, što zbog književnog iskustva, izgrađenih stavova ili osobnog vitaliteta, mogli javiti čak i duljim proznim formama.
Trebat će proći određeno vrijeme da se profilira posve nova generacija dječjih pisaca koji sa stvaranjem započinju tek nakon Drugoga svjetskog rata, tako da je u prvim poratnim godinama književna djelatnost počivala na predratnoj gardi dječjih pisaca. Upravo će književni postupci koje Josip Pavičić uvodi u dječji roman i u dječju pripovijetku itekako obilježiti daljnji razvoj obje književne vrste. Ovaj će rad pokušati odrediti na koji je način i do koje mjere Pavičić implementirao socrealistički književni postupak u dječju književnost.
Ako u okviru hrvatskoga dječjeg romana pratimo razvoj akcijskoga tipa romana o poduzetnoj djeci željnoj pustolovina, možemo izdvojiti sljedeće autore kao bitne točke na razvojnoj liniji te vrste ...dječje knjiženosti, čiji su romani recepcijski izuzetno uspješni: Mato Lovrak, Ivan Kušan, Milivoj Matošec, Anto Gardaš i Hrvoje Kovačević.
Posljednju dvojicu, Gardaša i Kovačevića, osim što ih povezuje slavonsko podneblje kao životni prostor i kao prostorni lokalitet mnogih njihovih romana, povezuju još i mnoge druge strukturne, žanrovske, stilske i idejne činjenice. U ovome radu usporedili smo njihova djela u kojima nalazimo određene poveznice. Obojica su se potvrdila kao majstori u vođenju radnje, stvaranju zapleta i neočekivanih obrata te spretnih raspletanja radnje. Kod obojice je u većini djela dominantna kompozicija detekcijskoga romana koja će u nekim djelima zadobiti čvrstu žanrovsku potku krimića, u nekima znanstvenofantastičnoga romana, a u nekima horora. Izvan ove klasifikacije ostaje i kod jednog i kod drugog književnika nekoliko romana u kojima autori u potpunosti izbjegavaju dotada uspostavljene šablone i u središte postavljaju ljudski karakter kao osnovicu strukture romana, pa bismo takav tip najbolje odredili kao roman lika. Sličnosti i razlike promotrili smo i s obzirom na generacijsku razliku između te dvojice autora.
Crvenokosa Zora i njezina družina (Die rote Zora und ihre Bande) roman je njemačko-
švicarskoga pisca Kurta Helda (pravim imenom Kurt Kläber), napisan 1941. godine,
inspiriran hrvatskim prostorom i ...hrvatskom poviješću. Dok je u Njemačkoj doživio
veliku popularnost, prvi prijevod na hrvatski jezik dobili smo 2017. godine. U radu se
Crvenokosa Zora razmatra unutar kanona dječje književnosti, bilo na hrvatskom jeziku, bilo u prijevodu, koji je objavljen na hrvatskom etničkom prostoru u vrijeme nastanka
romana. Crvenokosa Zora dijeli s dominantnim romanima hrvatske dječje književnosti toga
vremena realistične tendencije u oblikovanju dječje stvarnosti zasnovane na neobičnim
pothvatima i pustolovinama dječje družine. Razvidno je iz toga da se Crvenokosa Zora
uklapa u romanesknu matricu dječjega romana toga vremena, ali značajnim detaljem –
likom djevojčice u ulozi „vođe bande“ – nadrasta onodobna stremljenja hrvatske dječje
književnosti. Problematizira se hipotetsko pitanje utjecaja izgradnje naslovnoga ženskoga
lika na razvoj ženskih likova hrvatske dječje književnosti.
U radu analiziramo i interpretiramo Vlak u snijegu, roman Mate Lovraka nastao u tridesetim godinama prošloga stoljeća, a zatim proučavamo sličnosti i razlike u odnosu na filmsku ekranizaciju Mate ...Relje nastalu u doba socijalizma. Na isti način analiziramo i interpretiramo Koka i duhove, roman Ivana Kušana koji je nastao u pedesetim godinama prošloga stoljeća, a onda proučavamo koliko se od njega razlikuje filmska ekranizacija snimljena prije svega nekoliko godina. Analizom tema, motiva i vrijednosti od Lovraka do Kušana i od Relje do danas u navedenim egzemplarnim djelima dolazi se do zaključka da su najveće Lovrakove inovacije postavljanje seoskoga djeteta kao glavnoga lika te slavljenje vrijednosti sloge i rada, a Kušan matricu dječjega romana obogaćuje premještanjem junaka u grad, pri čemu se od njega ne traži da bude savršen. Jednako tako, analizom narativnih promjena do kojih dolazi pri prijenosu iz medija književnosti u medij filma, odnosno promišljanjem ciljeva zbog kojih su provedene, možemo zaključiti da su takve izmjene opravdane i logične zbog različite prirode medija, odnosno različitih legitimnih načina kojima oni raspolažu u oblikovanju priče. Na kraju nudimo primjere pitanja koja mogu pomoći nastavniku za metodičku obradu ovih naslova predviđenih za treći ili četvrti te peti razred osnovne škole.
Utjecaj popularne kulture na suvremeni dječji roman višestruk je i slojevit te se reflektira na svim diskurzivnim razinama. U radu se razmatraju elementi i strategije popularne kulture koje možemo ...uočiti u suvremenom hrvatskom dječjem romanu (točnije, u romanima objavljenima u razdoblju od 1970. do danas, kada je popularna kultura doživjela osobit procvat), a koji su vidljivi u koncepcijama oblikovanja romanesknih likova. Analitičkim uvidom u likove pojedinih dječjih romana nastalih u navedenom razdoblju, s obzirom na različite aspekte kao što su svjetonazorski i idejni kompleks, jezični habitus, socijalna i psihološka podloga likova, opozicija djeca – odrasli, uloga rodnih stereotipa i determiniranost tipičnim motivima suvremenih popularnokulturnih praksi (ponajprije vezanih uz urbane sredine kao središta zabave i potrošnje), detektira se način i obim utjecaja popularne kulture u kontekstu suvremenog hrvatskog dječjeg romana. Navedeno se, s jedne strane, razmatra s obzirom na generalni odnos popularne kulture i književnosti namijenjene djeci (kako starije, tako i ovdje tematizirane, suvremene) dok se, s druge strane, povezuje s postmodernim odrednicama suvremenih društvenih i kulturnih (osobito književnih) praksi.
Anto Gardaš u svome je stvaralaštvu, koje obuhvaća djela za djecu i odrasle, napisao četrnaest romana za djecu i mlade. Romani su pisani i objavljivani u razdoblju od više od trideset godina stoga su ...se u radu pratile promjene koje su se zbile u autorovu romanesknom stvaralaštvu pod utjecajem promjena u dječjoj i nedječjoj književnosti, ali se ukazalo i na stalne poetičke elemente prepoznatljive kroz cjelokupno stvaralaštvo.
Rad je podijeljen u dva dijela. U prvome su dijelu rada Gardaševi romani promatrani s obzirom na modernost oblikovnih postupaka odnosno kao tradicionalni, moderni i postmoderni romani. Prvi Gardaševi romani pisani 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća tradicionalni su dječji romani, dok se romani pisani od 90-ih godina 20. stoljeća osim kao tradicionalni, određuju i kao moderni i postmoderni. Iz navedene se podjele može zaključiti da je Gardaš u svome romanesknom stvaralaštvu pratio promjene koje su se zbivale u hrvatskoj dječjoj i nedječjoj književnosti. Neki bitni elementi zadržali su se kroz cjelokupno autorovo romaneksno stvaralaštvo – slavonska zavičajnost prikazana kroz povijesne, ekološke i putopisne motive ispripovijedane kroz zanimljivu fabulu, i prikaz nuklearne, patrijahalne obitelji s izraženim rodnim stereotipima i njegovanje obiteljskih vrijednosti. Autor donosi novine na žanrovskom planu koje se uočavaju u hibridnosti žanrova i žanrovskim geminacijama, kao i promjenama u načelima izgradnje žanrova. Gardaš je i usustavljivač znanstveno-fantastičnog žanra u hrvatskoj dječjoj književnosti. U drugome je dijelu rada slikovno prikazana modernost oblikovnih postupaka u Gardaševim romanima i ispitana recepcija romana u učenika viših razreda osnovne škole. Prema rezultatima istraživanja, učenici Gardaša poznaju kao tradicionalnoga pisca, dok su moderni i postmoderni romani učenicima uglavnom nepoznati.
The opus of Anto Gardaš, who wrote for children and adults, contains fourteen novels for children and adolescents. The novels were written and published during a period of thirty years. Hence this thesis observed transformations occuring in the author's novelistic production under the influence of developments in children's and adult literature, but it also revealed constant elements of his poetics that are detectable throughout his entire opus.
The thesis consists of two parts. The first part observes the novels of Anto Gradaš with respect to the modernity of the narrative procedures thus assigning each novel to the group of traditional, modern or postmodern novels respectively. The author's first novels written in the 70's and 80's of the twentieth century are traditional children's novels, while the novels created from the 90's on can be determined as traditional, modern and postmodern. This classification leads to the conclusion that in his authorial work Gardaš kept pace with the alterations that took place in children's but also adult literature. Some key elements remained a constant throughout his entire novelistic production – the sense of belonging and appreciation of the Slavonian homeland presented in historical, ecological and travelling motifs related through an interesting plot, the depiction of the nuclear, patriarchal family with prominent gender stereotypes and the cultivation of family values. The author introduces some novelties with respect to genre, which can be seen in genre hybridization and genre crossing, as well as changes in the basic principles of genres. Furthermore Gardaš systemized the science-fiction genre in Croatian children’s literature.
The second part of the thesis depicts in charts the modernity of the narrative procedures in the novels of Gardaš and the reception of his novels by elementary school students in higher grades. The results of the study show that the students are familiar with Gardaš as a traditional author, while his modern and postmodern novels are predominantly unknown among students.
Anto Gardaš u svome je stvaralaštvu, koje obuhvaća djela za djecu i odrasle, napisao četrnaest romana za djecu i mlade. Romani su pisani i objavljivani u razdoblju od više od trideset godina stoga su se u radu pratile promjene koje su se zbile u autorovu romanesknom stvaralaštvu pod utjecajem promjena u dječjoj i nedječjoj književnosti, ali se ukazalo i na stalne poetičke elemente prepoznatljive kroz cjelokupno stvaralaštvo.
Rad je podijeljen u dva dijela. U prvome su dijelu rada Gardaševi romani promatrani s obzirom na modernost oblikovnih postupaka odnosno kao tradicionalni, moderni i postmoderni romani. Prvi Gardaševi romani pisani 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća tradicionalni su dječji romani, dok se romani pisani od 90-ih godina 20. stoljeća osim kao tradicionalni, određuju i kao moderni i postmoderni. Iz navedene se podjele može zaključiti da je Gardaš u svome romanesknom stvaralaštvu pratio promjene koje su se zbivale u hrvatskoj dječjoj i nedječjoj književnosti. Neki bitni elementi zadržali su se kroz cjelokupno autorovo romaneksno stvaralaštvo – slavonska zavičajnost prikazana kroz povijesne, ekološke i putopisne motive ispripovijedane kroz zanimljivu fabulu, i prikaz nuklearne, patrijahalne obitelji s izraženim rodnim stereotipima i njegovanje obiteljskih vrijednosti. Autor donosi novine na žanrovskom planu koje se uočavaju u hibridnosti žanrova i žanrovskim geminacijama, kao i promjenama u načelima izgradnje žanrova. Gardaš je i usustavljivač znanstveno-fantastičnog žanra u hrvatskoj dječjoj književnosti. U drugome je dijelu rada slikovno prikazana modernost oblikovnih postupaka u Gardaševim romanima i ispitana recepcija romana u učenika viših razreda osnovne škole. Prema rezultatima istraživanja, učenici Gardaša poznaju kao tradicionalnoga pisca, dok su moderni i postmoderni romani učenicima uglavnom nepoznati.
U radu se istražuje književno stvaralaštvo Mate Lovraka i izdvajaju karakteristike romana uvrštenih u lektiru za razrednu nastavu. Analizira se bogatstvo Lovrakova književnog opusa, proučava se ...njegov status u hrvatskoj dječjoj književnosti i njegov utjecaj na promjenu paradigme dječjih romana.
PDF
