Postojanje tenzije u glazbi općenito je veoma osjetljivo istraživačko polje. Autori poput Wallacea Berryja i Josepha Swaina vjeruju da je to princip koji predstavlja najosnovniji vid doživljaja ...glazbe kroz njezinu povijest, bez obzira na to koji je glazbeni jezik ili kompozicijski sustav u pitanju. Polazeći od pretpostavki da je moguće odrediti parametre koji utječu na osjećaj tenzije i razrješenja i u dodekafonskoj glazbi, nameće se i mogućnost evidentiranja granica koje su osnova za strukturna razgraničenja odsjeka i određenja fraza u glazbenome toku. Sustav sigurno postoji, samo je pitanje jesmo li sposobni percipirati ga u novome, dodekafonskome glazbenom toku? Je li moguće u dodekafonskome djelu pronaći disonantna i konsonatna suzvučja i tako prikazati elemente tenzije i razrješenja ili neke druge glazbene komponente imaju prednost u organiziranju i uspostavljanju hijerarhijskih nivoa pri definiranju granica? Oslanjajući se na napise autora koji su se bavili tom ili sličnom temom (Babbitt 1949, Forte 1973, Lerdahl 1989, Boss 1994, Rothgeb 1997, Farbood 2006, Granot i Eithan 2011, Zatkalik 2016), ovaj će rad na primjerima Webernove dodekafonske glazbe (op. 20, op. 21, op. 22, op. 24, op. 27, op. 28 i op. 30) prikazati mogućnosti sistematizacije i rangiranja granica na hijerarhijskome nivou na kojemu djeluju, a na temeljima mogućnosti određenja tenzije i razrješenja u dodekafonskim uvjetima. Ovaj se rad u određenoj mjeri bavi i terminološkim odrednicama kadenca – granica. Izdvojeni su parametri koji su najvažniji za konstrukciju granica u Webernovim dodekafonskim djelima te je predložena podjela granica i terminološke odrednice: savršena granica – granica – polugranica. Rad donosi i prikaz primjene predloženih odrednica u okviru trećega stavka Webernova Gudačkog kvarteta op. 28.
PDF