Idealni cilj antivirusne terapije ili izlječenje kroničnog hepatitisa B jesu gubitak HBsAg i HBsAg-serokonverzija.
Prema suvremenim smjernicama svih udruga za bolesti jetre, pegilirani interferon ...alfa-2a i nukleoz(t)idni analozi (entekavir,
tenofovir) prvi su izbor u liječenju kroničnog hepatitisa B. Cilj je rada bio ocijeniti uspjeh terapije bolesnika s
kroničnim hepatitisom B, koji su primali pegilirani interferon. Na kraju desetogodišnjeg perioda HBV DNK < 50 IU/mL i
HBsAg-serokonverziju postigla su 4 (4/55; 7,00%) bolesnika. Svi su bili HBeAg-negativni. Dodatno je prikazan slučaj
bolesnika koji je nakon terapije imao najkraći period izlječenja. Bolesnik je muškarac, u dobi od 47 godina, s novootkrivenim
HBeAg-negativnim kroničnim hepatitisom B i izraženom aktivnošću serumskih aminotransferaza. Liječen je pegiliranim
interferonom alfa-2a, 180 μg jednput na tjedan, tijekom 48 tjedana. Nakon antivirusne terapije bolesnik je HBV DNK
negativan, HBsAg-negativan i urednih aminotransferaza, a 12 mjeseci nakon završetka antivirusne terapije dolazi do
HBsAg-serokonverzije. Stupanj izlječenja kroničnog hepatitisa B, nažalost, ni do danas ne zadovoljava potpuno, s
izuzetkom rijetkih, pojedinačnih slučajeva
Šećerna bolest tipa 2 najrašireniji je metabolički poremećaj i u Hrvatskoj i u ostalim razvijenim zemljama te većini zemalja u razvoju. Kronične komplikacije šećerne bolesti značajno pridonose ...morbiditetu u populaciji i na njihovo se liječenje i zbrinjavanje troši i velik udio zdravstvenog proračuna. Dosadašnje mogućnosti liječenja tipa 2 šećerne bolesti pokazuju ograničene rezultate u smislu postizanja smanjenja učestalosti kroničnih komplikacija i njihovih posljedica. Napredak medicinskih znanosti omogućuje bolje shvaćanje etiologije i patogeneze šećerne bolesti te omogućava i razvoj novih skupina lijekova. Liraglutid je predstavnik jedne od novih skupina lijekova za liječenje šećerne bolesti, koji pokazuje velike prednosti pred dosadašnjom terapijom.
Kirurgija pretilosti je jedna od najučinkovitijih metoda u liječenju patološke pretilosti. Ti bolesnici zbog različitih anatomskih i fizioloških promjena uzrokovanih debljinom i pridruženim bolestima ...predstavljaju poseban izazov za anesteziologe. U ovom preglednom članku dajemo kratak pregled sadašnjih znanja vezanih uz pretilost i perioperacijsko vođenje bolesnika predviđenih za barijatričke operacijske zahvate.
Farmakokinetika levofloksacina nakon njegove jednokratne supkutane primjene u dozi od 3 mg/kg tjelesne mase određivana je na šest muške bivolje teladi. Mjerljiva koncentracija levofloksacina u plazmi ...(0,28 ± 0,01 μg/mL) bila je ustanovljena 2,5 minute nakon primjene, a vršna razina od 2,94 ± 0,07 μg/mL ustanovljena je jedan sat nakon primjene. Razina lijeka od 0,28 ± 0,01 μg/mL bila je u plazmi dokazana do 12 sati nakon primjene. Brza apsorpcija lijeka očitovala se u visokoj vrijednosti stupnja apsorpcije (2,53 ± 0,53/h). Apsolutna biološka raspoloživost levofloksacina nakon supkutane primjene izračunana na osnovi AUC (10,5 ± 0,11 μg/mL/h) i Ke (0,272 ± 0,009 /h) nakon jednokratne intravenske primjene iznosila je 44,3 ± 1,76%. Visoka vrijednost AUC (8,02 ± 0,2 μg/mL/h) bila je posljedica velike količine primijenjenoga lijeka. Široka raspodjela lijeka u različitim tjelesnim tekućinama i tkivima očitovala se velikom vrijednošću Vdarea (1,06 ± 0,04 L/kg). Poluživot izlučivanja lijeka iznosio je 4,43 ± 0,1 h, a MRT 6,71 ± 0,17 h. Na osnovi farmakokinetičkih pokazatelja,
izračunana supkutana doza levofloksacina u bivolje teladi iznosila je 4,6 mg/kg u razmacima od 24 sata.
Uvod: cilj je bio ustanoviti smjernice za zbrinjavanje hiperglikemije u odraslih bolesnika hospitaliziranih na odjelima i u jedinicama intenzivne skrbi. Sudionici: Radna skupina koja donosi Smjernice ...ima dva suvoditelja, a članovi su joj predstavnici stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora. Dokazi: Ove Smjernice su derivirane iz smjernica međunarodnih stručnih društava. Dokazi su evaluirani prema GRADE sustavu (engl. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation) koji uz razinu dokaza opisuje i snagu preporuke. Proces donošenja odluka: Radna skupina je konsenzusom donijela prijedlog Smjernica koji je poslan stručnim društvima HLZ-a na reviziju. Završni oblik smjernica prihvaćaju sva uključena stručna društva.Zaključak: Hiperglikemija je česta, ozbiljna i zahtjevna komplikacija hospitaliziranih bolesnika. Rezultati objavljenih ispitivanja ukazuju na smanjenje morbiditeta i mortaliteta uz kontrolu glikemije. Implementacija standardiziranih protokola koji promoviraju upotrebu bazal-bolus terapiju inzulinom je najvažnija mjera za zbrinjavanje hiperglikemije u bolničkim uvjetima. Ove smjernice su skup racionalnih i provedivih preporuka i prijedloga.
Istražena je farmakokinetika cefepima u bivolske teladi (n = 4) s pokusno izazvanom vrućicom nakon njegove jednokratne intravenske primjene (10 mg/kg). Vrućica je bila izazvana jednokratnom ili ...ponovljenom intravenskom primjenom lipopolisaharida bakterije E. coli (1 μg/kg). Farmakokinetika lijeka određivana je u uzorcima plazme mikrobiološkim postupkom upotrebom soja E. coli (MTCC 739). Farmakokinetičko ponašanje cefepima u febrilnih životinja opisano je na osnovi dva otvorena modela. U prvoj minuti koncentracija cefepima u plazmi iznosila je 40,8 ± 0,98 μg/mL, a u 15. se naglo smanjila na 23,0 ± 0,64 μg/mL. Lijek je bio dokazan do 24 sata nakon davanja. Poluvrijeme njegova izlučivanja iznosilo je 3,00 ± 0,18 h, a količina raspodjele 0,42 ± 0,02 L/kg. Poluvrijeme njegove raspodjele iznosilo je 0,08 ± 0,002 h, površine ispod koncentracijske krivulje u plazmi 101 ± 7.65 μg/mL, a ukupni klirens iz organizma (ClB) 98,8 ± 6,06 mL/kg/h. Za održavanje minimalne terapijske koncentracije od 1 μg/mL cefepim bi u febrilne bivolske teladi trebalo davati u dozi od 7 mg/kg s ponovljenom primjenom u razmaku od 12 sati.
Farmakokinetika i in vivo vezanje gatifloksacina na proteine plazme istraživani su u bivolje teladi nakon jednokratne intramuskularne primjene u dozi od 4 mg/kg. Minimalna terapijska koncentracija ...lijeka održavana je u plazmi u tijeku od 1 minute do 12 sati. Gatifloksacin se brzo resorbirao s mjesta ubrizgavanja što je vidljivo po visokoj vrijednosti konstante brzine apsorpcije (4,91 ± 0,22 sati) i postignute Cmax 2,98 ± 0,08 μg/mL/sat. Površina ispod koncentracijske krivulje u plazmi iznosila je 10,8 ± 0,64 μg/mL/sat, a prividni volumen raspodjele 3,2 ± 0,08 L/kg. Poluvrijeme izlučivanja iznosilo je 7,45 ± 0,55 sati, a ukupni tjelesni klirens 301,5 ± 34,4 mL/kg/sat. Omjer Cmax/MIC bio je 14,9 ± 0,3, a sustavna bioraspoloživost iznosila je 79,7 ± 3,35%. Gatifloksacin je bio vezan na bjelančevine plazme do 25,0 ± 1,05%. Prikladno intramuskularno doziranje u bivolje teladi bilo bi 6,0 mg/kg, a u sljedećim dozama treba davati 5,3 mg/kg u razmacima od 24 sata.
Temporalni arteritis kronični je vaskulitis velikih i srednje velikih arterija, koji najčešće zahvaća ogranke karotidnih arterija. Početni su simptomi glavobolja, slabost i umor. U kasnijem tijeku ...javljaju se osjetljivost vlasišta, nedostatak pulsa i zadebljanja temporalnih arterija, poremećaji vida te klaudikacije čeljusti i udova. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza i biopsije temporalne arterije. Lijek izbora su glukokortikoidi. Cilj istraživanja bio je prikazati klinička obilježja, laboratorijske nalaze, terapiju i njezine nuspojave u bolesnika s temporalnim arteritisom u KBC-u Rijeka, metodom retrospektivne analize. Tijekom analiziranog razdoblja liječeno je 18 bolesnika prosječne dobi 73 godine. 100% bolesnika imalo je glavobolju, 78% slabost, umor i povišenu temperaturu, 61% osjetljivost vlasišta, 56% smetnje vida, 39% klaudikacije, 27% zadebljanja u području arterije temporalis te 23% vrtoglavicu. U 62% bolesnika dijagnoza je potvrđena biopsijom temporalne arterije. Svim su bolesnicima kao početna terapija uvedeni glukokortikoidi. Nuspojave glukokortikoida javile su se u 67% bolesnika.
Egzokrina pankreasna insuficijencija posljedica je brojnih bolesti gušterače (poput kroničnog pankreatitisa ili cistične fibroze) te ekstrapankreasnih bolesti poput celijakije i upalnih bolesti ...crijeva, ali nastaje i zbog promjena anatomskih odnosa nakon resekcija pankreasa i kirurških zahvata na crijevima i želucu. Prepoznavanje i adekvatno liječenje ovoga poremećaja bitno utječe na smanjenje najčešćih simptoma, poboljšanje nutritivnog statusa i posljedično smanjenje morbiditeta i mortaliteta. Osnovna klinička posljedica egzokrine pankreasne insuficijencije (EPI) jesu maldigestija i malapsorpcija, u prvom redu masti i vitamina topljivih u mastima, što često rezultira steatorejom. Egzokrina funkcija gušterače određuje se mjerenjem razina fekalne elastaze 1. Nadomjesna terapija enzimima gušterače okosnica je terapije EPI. Primjena enzima u obliku obloženih minimikrosfera omogućuje otpornost u kiselome mediju i osigurava prijelaz enzima iz želuca istodobno s hranom. U odraslih osoba preporučena doza pankreasnih enzima ovisi o težini pankreatične insuficijencije te o veličini obroka i udjelu masti, a kreće se od 25.000 do 80.000 Ph. Eur. j. lipaze po obroku. Uz glavne obroke preporučuje se od 25.000 do 80.000 Ph. Eur. j., a uz međuobroke 10.000 do 40.000 Ph. Eur. j. lipaze. Nadomjesnu enzimsku terapiju potrebno je uzimati uz obrok kako bi se osiguralo adekvatno miješanje enzima s himusom. U bolesnika koji ne reagiraju adekvatno na terapiju mogu se primijeniti znatno više doze enzima, a pritom se preporučuje pokušaj terapije inhibitorima protonske pumpe. Bolesnici s EPI trebaju konzumirati manje, ali češće obroke uz potpunu apstinenciju od unosa alkohola. Ograničenje unosa masti ne preporučuje se.
Najčešći uzrok hipertireoze u djece i odraslih osoba je autoimunosna Gravesova (Basedowljeva) bolest. U liječenju Gravesove hipertireoze primjenjuju se više od 60 godina tireostatici, kirurški zahvat ...i radiojodna terapija. Najraširenija je primjena tireostatika. Međutim, remisija uz tireostatike može se očekivati u 20–50% odraslih osoba i 20–30% djece. Metode definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze su jod-131 (radiojod) ili kirurški zahvat. Obje metode liječenja imaju prednosti i nedostatke, a odabir uglavnom ovisi o dobi, osobnom izboru, popratnim bolestima i drugim individualnim osobinama bolesnika, ali i dostupnosti pojedine metode liječenja. Radiojodna terapija je jednostavan, siguran, efikasan i ekonomičan postupak definitivnog liječenja Gravesove hipertireoze. Primjenjuje se ambulantno i može se primijeniti u bolesnika u hipertireozi. Zbog toga se u odraslih osoba s Gravesovom hipertireozom večinom preferira liječenje jodom-131, a vrlo malo bolesnika upućuje se na kirurški zahvat. Radiojod je osobito metoda izbora u starijih bolesnika i kardiopata u kojih je indiciran odmah nakon postizanja eutireoze tireostaticima. Kirurški zahvat uglavnom je
indiciran u mla|ih bolesnika, u slučaju individualnog izbora ili u osebnim indikacijama. Jasne indikacije za operativno liječenje Gravesove hipertireoze su: suspektni ili dokazani malignitet, koegzistiraju}a patologija koja zahtijeva kirurški zahvat, trudnoća ili dojenje, velika guša (te`a od 80 grama) ili guša sa simptomima i znakovima kompresije, te{ke toksi~ne nuspojave na tireostatike, potreba brze kontrole bolesti, dob do 5 godina i aktivna oftalmopatija. Rizik od kirurškog liječenja obrnuto je proporcionalan s iskustvom operatera, a danas se preferira gotovo totalna odnosno totalna tireoidektomija. Konačni ishod obaju oblika liječenja često je hipotireoza koju ne treba smatrati posljedicom liječenja jer se nadomjesnom terapijom hormonima štitnjače postiže hormonski ekvilibrij.
