Histiocitoza Langerhansovih stanica (HLS) jest bolest karakterizirana patološkim nakupljanjem i umnožavanjem stanica monocitno-makrofagnog sustava u tkivima. Bolest može zahvatiti bilo koji organski ...sustav. U ovoj retrospektivnoj studiji analizirani su podatci pacijenata liječenih u Zavodu za dječju hematologiju i onkologiju Klinike za pedijatriju Medicinskog fakulteta u Zagrebu kojima je potvrđena dijagnoza HLS-a u petnaestogodišnjem razdoblju od 1. 1. 1996 do 31. 12. 2010. g. Liječeno je 22-je djece oboljele od HLS-a kod koje je bilo potrebno sustavno liječenje. Izliječeno je 19-ero (86%), a umrlo je troje (14%) djece, sve troje mlađe od 2 godine s multisustavnom bolešću. Kod postavljanja dijagnoze 12-ero djece imalo je bolest samo jednog organskog sustava (55%), i to u najvećoj mjeri zahvaćen je bio koštani sustav, kod 8 bolesnika (36%). Sva su djeca liječena prema protokolima LCH-I i LCH-III. Blaže posljedice bolesti i liječenja imalo je osmero djece. Kod četvero djece zaostao je dijabetes insipidus.
Istražena je farmakokinetika i optimalno doziranje kanamicina u domaæih preživača. Poluvrijeme eliminacije lijeka iz plazme (t1/2β), prividni volumen raspodjele (Vd) i ukupni klirens lijeka iz ...organizma (ClB) bio je veći u odraslih ženki bivola Nili/Ravi, goveda Sahiwal, ovaca Lohi i koza Teddy od odgovarajućih vrijednosti drugih autora. Vrijednosti poluvremena eliminacije lijeka u domaćih preživača odgovarale su vrijednostima stupnja glomerularne filtracije. Što je bio veći stupanj glomerularne filtracije to je bilo kraće poluvrijeme izlučivanja. Usporedba vrijednosti poluvremena izlučivanja s odgovarajućim ukupnim klirensom pokazala je da kraće poluvrijeme izlučivanja ne bi trebalo izjednačiti s većim klirensom. Za održavanje minimalne inhibicijske koncentracije od 2 μg/ml plazme kao optimalna početna doza preporučuje se za bivola 10,9 mg/kg, za govedo 10,2 mg/kg, za ovcu 12,7 mg/kg te za kozu 15,4 mg/kg tjelesne mase. Za održavanje koncentracije lijeka preporučuje se ponovno davanje u razmaku od 12 sati za bivola 9,31 mg/kg, za govedo 7,79 mg/kg, za ovcu 11,7 mg/kg te za kozu 14,7 mg/kg tjelesne mase.
CILJ: Zabilježiti sigurnost i učinkovitost promjene antiglaukomske terapije u travoprost 0,004%/timolol 0,5% (TTF C) fiksnu kombinaciju s prethodnih monoterapija.
METODE: Prospektivna, otvorena, ...opservacijska, multicentrična populacija. Promjena s prethodne monoterapije na dan 0 u TTF C, doziran jednom dnevno, ili ujutro ili navečer, bez perioda ispiranja. Aktivno je ocijenjena sistemska i lokalna podnošljivost (popratne pojave), i učinkovitost tj.sniženje intraokularnog tlaka (IOT) na prvoj kontroli (dan 30), drugoj kontroli (dan 90) i trećoj kontroli (dan 120).
REZULTATI: 40/155/170 bolesnika (79/309/339 očiju) završilo je studiju (120 dana/ 90 dana/početak). Na prvoj kontroli isključeni su svi bolesnici koji su slabo podnosili lijek: ozbiljna hiperemija (6 bolesnika), neugoda (4), bol u prsištu (1) i ne- responderi tj. sniženje IOT-a manje od 15% od početnog IOT ili ciljnog IOT >18 mmHg (4 bolesnika). Prosječni IOT na prvoj kontroli je bio 15,92±1,85 mm Hg (21,66% sniženja) kod 155 bolesnika (isključeni ne-responderi), na drugoj kontroli je kod 155 bolesnika bio 15,67±2,17 mm Hg (21,14% sniženja), i na trećoj kontroli kod 40 bolesnika 16,28±1,59 mm Hg (19,86% sniženja). Na drugoj kontroli je učinjena analiza sniženja IOT-a u 4 grupe prethodno korištene monoterapije: timolol 0,5% (N=33/66), latanoprost 0,005% (N=49/98), betaxolol 0,5% (N=30/60), i travoprost 0,004% (N=43/85). 40 bolesnika/79 očiju praćeno je do treće kontrole. Učinjena je analiza sniženja IOT-a u 4 grupe prethodno korištene monoterapije: timolol 0,5% (N=7/14), latanoprost 0,005% (N=14/28), betaxolol 0,5% (N=7/14), travoprost 0,004% (N=12/23).
Zaključak: Promjena terapije s prethodne monoterapije u TTF C može u prosjeku omogućiti dodatno sniženje IOT-a, uz zadovoljavajući profil sigurnosti.
Istražena je farmakokinetika, izlučivanje mokraćom i doziranje cefotaksima u bivolske teladi s poremećenom jetrenom funkcijom nakon njegove jednokratne intravenske primjene u količini 10 mg.kg-1. ...Jetrena disfunkcija bila je prouzročena intramuskularnom primjenom paracetamola u količini 250 mg.kg-1 tjelesne mase prvog dana, a zatim po 50 mg.kg-1 tjelesne mase trećega i petoga dana. Koncentracija cefotaksima u plazmi iznosila je u prvoj minuti 69,6 ± 1,54 μg.ml-1, a u petnaestoj minuti smanjila se na 11,5 ± 0,41 μg.ml-1. Lijek se mogao dokazati pet sati nakon primjene. Poluvrijeme njegova izlučivanja iznosilo je 0.94 ± 0,02 h, a volumen distribucije 1,48 ± 0,07 L.kg-1. Poluvrijeme distribucije bilo je 0,055 ± 0,003 h, a AUC 9,20 ± 0,47 μg.ml-1.h. Ukupni tjelesni klirens iznosio je 1,1 ± 0,06 L.kg-1.h., dok je odnos tkivo/plazma bio 11,5 ± 0,89. Oko 3% ukupno primijenjene doze cefotaksima dokazano je u mokraći unutar 24 sata nakon davanja. Cefotaksim je bio vezan od 31 do 35,2% na bjelančevine plazme u teladi s poremećenom jetrenom funkcijom. Zadovoljavajuće doziranje cefotaksima u bivolske teladi s poremećenom jetrenom funkcijom bilo bi 13 mg/kg tjelesne mase u razmaku od 6 sati.
Fluoridi su važna sredstva u prevenciji karijesa. Međutim, kao i drugi
lijekovi mogu uz svoj poželjni preventivni (terapijski učinak) izazvati
i neke neželjene učinke poput fluoroze zubi. Granica ...između korisnih
učinaka i prvih toksičnih reakcija je mala, te se količine fluorida koje
se unose u organizam moraju precizno odrediti. Pravilnim doziranjem
i odgovarajućim mjerama opreza moguće je izbjeći neželjene učinke i
tako iskoristiti dokazanu djelotvornost fluorida u prevenciji karijesa.
Cilj istraživanja bio je ispitati mišljenje medicinskih sestara zaposlenih na odjelima Klinike za psihijatriju o procjeni suradljivosti u psihofarmakoterapiji kod bolesnika o kojima svakodnevno ...skrbe, dakle, procjena sestrinske uloge u primjeni psihofarmakološke terapije te koliko medicinska sestra može pridonijeti boljoj suradljivosti u psihofarmakoterapiji pacijenata. U istraživanju je sudjelovalo 39 medicinskih sestara s Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", što čini dvije trećine sestara zaposlenih na Klinici. Podaci za istraživanje prikupljeni su pomoću strukturiranog upitnika za medicinske sestre koji se rabi u procjeni mišljenja medicinskih sestara o suradljivosti u psihofarmakoterapiji. Ovo istraživanje potvrdilo je kako u svakodnevnom radu medicinske sestre prepoznaju važnost suradljivosti bolesnika te kako ona ovisi o samom bolesniku, njegovoj bolesti, lijeku koji se daje te o obitelji i zdravstvenim djelatnicima koji sudjeluju u liječenju bolesnika.
Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) važan je bolnički patogen u cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stoga se pristupilo izradi smjernica, kojih je svrha smanjiti broj ...bolesnika inficiranih/koloniziranih sojevima MRSE u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemočne osobe u Republici Hrvatskoj te na taj način smanjiti morbiditet i mortalitet koji uzrokuje ova bakterija. Interdisciplinarni tim stručnjaka načinio je Smjernice, koriste}i se internacionalnim publikacijama i smjernicama koje govore o prevenciji i kontroli MRSE, te liječenju i laboratorijskoj dijagnostici MRSE. Snaga preporuka određena je metodologijom CDC/HICPAC, a kategorizirane su na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Nakon Široke rasprave u stručnim
društvima Smjernice su prihvaćene. Nakon toga došo je do određenih izmjena u mogućnostima liječenja infekcija koje uzrokuje MRSA u Republici Hrvatskoj te je poglavlje 7.0. Liječenje bolesnika s infekcijama koje uzrokuje MRSA izmijenjeno i nadopunjeno prema novim mogućnostima liječenja. Preostali dio Smjernica zasada nije izmijenjen.
Smjernice za perioperativnu profilaktičku primjenu antimikrobnih lijekova (u nastavku teksta Smjernice) sastavljene su na inicijativu Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na ...antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH. Pri sastavljanju Smjernica primijenjena je tzv. metodologija AGREE (engl. Appraisal of Guidelines for Research and Evaluation), što podrazumijeva konsenzus svih zainteresiranih stručnih društava. Izradi Smjernica pristupilo se kako bi se unaprijedila primjena antimikrobnih lijekova u kirurškim strukama. Podaci opservacijskih studija pokazuju da upravo u kirurškim strukama primjena antimikrobnih lijekova ne zadovoljava, a kako oko 50% propisanih lijekova u kirurškim strukama otpada na perioperativnu profilaksu, ovakve smjernice značajno bi mogle popraviti trenutačno nezadovoljavajući trend i smanjiti infekcije u kirurških bolesnika te usporiti selekciju rezistentnih bakterija. U uvodnom dijelu Smjernica prikazani su principi perioperativne profilakse. Navode se prednosti i rizici profilakse te čimbenici koji određuju učinkovitost profilakse. U svrhu lakšeg snalaženja kirurške su struke podijeljene na osnovna operativna područja. U svakom je području prvo navedena specifičnost područja, a zatim slijede tablice koje su jednoobrazno strukturirane i uz svaki navedeni kirurški zahvat stoji najvjerojatniji uzročnik infekcije, prvi izbor profilaktičkog lijeka, alternativa, napomena za pojedini kirurški zahvat i na kraju razina preporuke. Smjernice ne obuhvaćaju perioperativnu profilaksu u imunokompromitiranih bolesnika niti perioperativnu profilaksu u djece. Smjernice ne obuhvaćaju sve moguće kirurške zahvate i procedure, ali mogu služiti kao osnova za postupak za većinu takvih zahvata koji se izvode u našim bolnicama. Na kraju Smjernica opsežan popis literaturnih referenci omogućava zainteresiranima da se orijentiraju i o detaljima koji zbog ograničenog prostora nisu mogli biti navedeni u tekstu Smjernica. Predviđeno je da se Smjernice revidiraju za 3 godine.
Farmakokinetika, izlučivanje mokraćom i režim doziranja cefotaksima nakon njegova jednokratnoga intravenskoga unosa (10 mg/kg) istraženi su u bivolje teladi (n = 5) s pokusno uzrokovanom vrućicom. ...Vrućica je bila uzrokovana ubrizgavanjem lipopolisaharida bakterije E. coli u količini 1 μg/kg. Koncentracija cefotaksima u plazmi nakon jedne minute bila je 90,9 ± 2,85 μg/mL te se brzo spustila na 26,2 ± 1,05 μg/mL u 10. minuti. Lijek se mogao dokazati do osam sati nakon davanja. Poluvrijeme njegova izlučivanja iznosilo je 1,85 ± 0,11 sati, a volumen raspodjele 1,70 ± 0,07 L/kg. Poluvrijeme raspodjele bilo je 0,078 ± 0,003 sati, dok je površina
ispod koncentracijske krivulje bila 15,8 ± 0,85 μg/mL/sat. Ukupni tjelesni klirens bio je 644 ± 39,2 mL/kg/sat, a omjer tkivo/plazma bio je 15,8 ± 1,04. Cefotaksim je bio vezan na bjelančevine plazme u febrilne bivolje teladi do 32,3 ± 1,86%. Za održavanje minimalne terapijske koncentracije cefotaksima od 1 μg/mL u febrilne bivolje teladi dostatna je početna doza od 17 mg/kg, a nakon toga slijede doze od 15 mg/kg u razmacima od šest sati.
Ovim radom željeli smo ispitati postoji li povezanost između simptoma astme i dnevne varijabilnosti vršnog ekspiratornog protoka zraka (PEF) u djece astmatičara prije započinjanja terapije astme te ...kakav je učinak jednogodišnje protuupalne terapije na jutarnju vrijednost PEF-a i njegovu dnevnu varijabilnost.
Pratili smo četrdesetero djece s trajnom astmom, 26 dječaka i14 djevojčica, u dobi od 6,7 do 17,3 godina (srednja vrijednost dobi 10,3 godine), dva tjedna prije započinjanja trajne terapije te godinu dana tijekom terapije inhalacijskim kortikosteroidima.
Rezultati su pokazali statistički značajnu pozitivnu povezanost između srednje vrijednosti zbroja simptoma astme i srednje vrijednosti dnevne varijabilnosti PEF-a (r=0,92), signifikantnu na razini p<0,001 te negativnu povezanost između srednje vrijednosti jutarnjeg PEF-a i zbroja simptoma astme (r =-0,87), uz signifikantnost korelacije na razini p<0,001 u razdoblju od 14 dana praćenja prije započinjanja terapije.
Tijekom godinu dana liječenja srednja vrijednost jutarnjeg PEF-a je značajno porasla (p<0,001), uz značajni pad varijabilnosti istog (p<0,001). Između varijabilnosti i jutarnje vrijednosti PEF-a tijekom jednogodišnje terapije nađena je statistički značajna negativna povezanost (r =-0,91;p<0,0001).
Metoda mjerenja vršnog protoka zraka u ekspiriju uvedena je prije mnogo godina, ali smatramo da se još i sad nedostatno primjenjuje. Stoga smo željeli upozoriti na značenje mjerenja PEF-a, osobito na praćenje njegove dnevne varijabilnosti u djece s astmom, kao na jednostavnu, objektivnu metodu za praćenje varijabilne opstrukcije u dišnim putovima astmatičara te kao takve korisne metode, kako u postavljanju dijagnoze astme tako i u praćenju učinkovitosti primijenjene terapije.
