Migracijski obrasci, migracijski diskurs i s njima povezane reprezentacije, iskustva, obveze i dužnosti migranata kao i očekivanja od migracije rodno su obojeni. Otkako su feminističke znanstvenice ...koje se bave migracijama prve počele s propitivanjem muškaraca kao univerzalne reference i nevidljivosti žena ili njihova stereotipnog predstavljanja kao nesamostalnih u prevladavajućem korpusu znanja o migracijama, znanost se znatno razvila. U radu se tvrdi da je stalni proces unakrsnog razvijanja u dvije odvojene epistemologije, a svaka je na početku propitivala monolitne i temeljne vizije »migranta« s jedne strane i »žene« s druge, otvorila plodno potpolje istraživanja »migracija i rod«. Slijedi pregled radova o orodnjavanju različitih faza migracije kako bi se pružio uvid u ta istraživanja. Povezivanje migracija i roda dovelo je na vrh istraživačkih prioriteta i učinilo vidljivima teme koje su bile na marginama, pri čemu su izostavljene druge orodnjene dimenzije složene stvarnosti migrantskog iskustva.
Članak se bavi radikalnom rekonfiguracijom javnog prostora po završetku socijalizma u Jagodini, industrijskom gradu srednje veličine u središnjoj Srbiji. Za razliku od većine gradova "u provinciji", ...Jagodina je doživjela rapidnu izgradnju tijekom posljednjeg desetljeća. Taj se grad smatra pričom o uspjehu i rijetkim primjerom grada koji se uspio ekonomski razviti usprkos lošim ekonomskim i političkim okolnostima u državi. Intenzivna je izgradnja značajno utjecala na prirodu javnih prostora u gradu, proizvodeći konfliktne predstave o modernosti, koje imaju važnu funkciju u oblikovanju državljanstva, moralnosti i političkih subjektiviteta ljudi koji nastanjuju urbani prostor.
Prispevek opozarja, da pojma aktivno državljanstvo in temeljno izobraževanje odraslih težko opredelimo, ker v slovenskih razmerah nista operacionalizirana. Opredelitev pojma aktivno državljanstvo je ...povzeta iz literature, pojem temeljno izobraževanje pa temelji na nekaterih tujih in domačih dokumentih. Osrednje sporočilo prispevka je, da je temeljno izobraževanje prebivalstva pogoj aktivnega državljanstva. V Sloveniji pa tega pogoja ne izpolnjuje skoraj polovica odraslega prebivalstva.
Andragoški center Slovenije je letos med Tednom vseživljenjskega učenja že tretjič organiziral andragoški kolokvij, namenjen srečanju raziskovalcev, teoretikov in praktikov, ki se tako ali drugače ...ukvarjajo z vprašanji, pomembnimi za izobraževanje odraslih. Kolokvij je namenjen premisleku o različnih teorijah, konceptih in praksah v izobraževanju odraslih, pri čemer se nam zdi posebej dragoceno, če o tem ne razprav/jamo samo andragogi, temveč se nam pri tem pridružijo tudi pedagogi, psihologi, sociologi in drugi, ki z vidika svojih strok primerjajo svoje poglede z Sonja Klemenčič našimi, načenjajo dileme, ki jih morda nismo zaznali, ali pa nam pomagajo iskati strokovne rešitve. Seveda pa je to predvsem tudi odlična priložnost, da predstavimo svoja dognanja.
Pojem aktivnega državljanstva ima za seboj dolgo zgodovino, vendar je razlaga še vedno problematična. Young (nedatirano) dokazuje, da se ga lahko opredeli kot skupek urejenih odnosov med ljudmi, ki ...se želijo izogniti Hobbesianovemu "stanju v naravi", kjer je življenje "samotno, revno, odurno, surovo in kratko". Opisuje ga kot družbeno pogodbo, katere cilj je zagotoviti varnost in dobro počutje v skupnosti in ki se nujno ukvarja s tem, kako naj bi vsak posameznik deloval, da bi dosegel ta cilj. Če družba to zahteva od svojih državljanov, jim mora tudi tako ali drugače zagotoviti možnosti, da si nujno pridobijo ustrezne veščine, sposobnosti in znanja. Državljanstvo v tem primeru lahko opredelimo kot učinkovito, vešče in pogumno javno delo, s katerim rešujemo skupne probleme.
Nefiks je zasnovan kot knjižica- neformalni indeks, v katerem so zapisani dodatno izobraževanje,n pridobljeno znanje in veščine lastnika indeksa. Od dosedanjih neformalnih potrdil ali certifikatov se ...razlikuje po tem, da so na enem mestu zbrani vsi podatki za Slovenijo in obdelani po enotnih in medsebojno primerljivih merilih. Prav poenotena merila pripomorejo mladim k večji samozavesti za prevzemanje aktivnejših vlog v družbi.
Predmet rada je odnos državljanstva i nacionalne pripadnosti u Kraljevini SHS/Jugoslaviji u razdoblju od osnivanja države 1918. godine pa sve do njezina poraza u travanjskom ratu 1941. godine. ...Osnovno je metodološko polazište istraživanja Tillyjeva klasifikacija prema kojoj postoje četiri osnovna tipa veze između državljanstva i nacionalne pripadnosti: isključujući izvorni, isključujući naučeni, uključujući izvorni i uključujući naučeni tip. Autor je u radu utvrdio da je u Kraljevini uspostavljen isključujući izvorni tip državljanstva koji s obzirom na primarno privilegiranje Srba, Hrvata i Slovenaca te u drugom stupnju i ostalih Slavena naziva isključujućim dvostupanjskim izvornim modelom. Autor također ističe i postojanje određenih korekcija tog modela u pogledu isključivosti i izvornosti. Rad se u velikoj mjeri temelji na istraživanju arhivskoga gradiva dostupnog u Hrvatskom državnom arhivu.
Zbog povijesnih i gospodarskih uzroka Republika Hrvatska ima veliku dijasporu i u njoj priličan broj dvostrukih državljana. Za razliku od država koje ne dopuštaju dvojno odnosno višestruko ...državljanstvo, pa i suprotno općem trendu izbjegavanja višestrukog državljanstva, Republika će Hrvatska izvjesno dugoročno akceptirati bipatridnost.
Zakonodavstvo Savezne Republike Njemačke, za razliku od hrvatskog zakonodavstva, restriktivno je u odnosu prema dvojnom ili višestrukom državljanstvu. Postojeći dvojni državljani temelje svoj status uglavnom na zakonskim iznimkama.
Radi dobivanja uvida u sadašnje stanje razmotrit ćemo hrvatsku i njemačku zakonsku regulativu o višestrukom (dvojnom) državljanstvu.
Hrvatski sabor je 28. listopada 2011. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ovo je treća izmjena navedenoga Zakona i prema mišljenju autora, najznačajnija. ...Zakonodavac je ovim izmjenama i dopunama pokušao riješiti određene probleme koji su se tijekom primjene Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji je od novele iz 1992. godine u primjeni u praktički neizmijenjenom obliku (osim izmjene nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinut čl. 26. st. 3.), pojavili u upravnoj i upravnosudskoj praksi, a koje je do sada, dijelom neuspješno, rješavao Ustavni sud Republike Hrvatske. Autor će u radu analizirati najznačajnije promjene koje donosi ova novela Zakona o hrvatskom državljanstvu te dati odgovor na pitanje jesu li te promjene riješile otvorena pitanja koja su, dobrim dijelom, manje pravne, a više političke prirode.
Mnogi znanstvenici trenutačno tvrde da migracija može imati
važnu ulogu u smanjenju nejednakosti. To se već događalo,
a moglo bi se ponoviti i u budućnosti, što je ne samo
moguće nego i poželjno. ...Međutim, pokretljivost stanovništva
sama po sebi ne rješava pitanje nejednakosti. U najboljem
slučaju, mogla bi je pomaknuti unaprijed, jer preraspodjela
što je donosi useljavanje ne oslobađa od prethodnoga
stvaranja osnovnoga skupa pravila i institucija, kojima je cilj
poticati veliku suradnju među zemljama radi promjene
zakonskih sustava upravljanja migracijama i korigiranja
njihovih redistributivnih učinaka. U svjetlu tih studija, ovaj se
rad usredotočuje na regionalni učinak unutarnjih migracija i
pokušava pokazati, na primjeru Italije, kako iseljavanje može
povećati dohodovne nejednakosti, čime se koči gospodarski
rast, dok useljavanje može smanjiti dohodovne nejednakosti
i ublažiti ekonomske neravnoteže. S pravnoga gledišta,
autori proučavaju regionalna ograničenja povezana sa
zaštitom boravka radnika, slobodom kretanja europskih
radnika i socijalnim naknadama za migrante.