Kako je u Njemačkoj uvijek bilo mnogo Hrvata, njemački sudovi su uvijek trebali rješavati slučajeve primjenjujući hrvatsko nasljedno pravo. Pritom su se susretali s nekim poteškoćama, a neke od njih ...su prikazane u ovome radu. U jednom od slučajeva pojavio se problem načina utvrđivanja nedostojnosti za nasljeđivanje jer je u njemačkom pravu za to potrebno utvrđivanje putem posebne tužbe te nikada od strane suda po službenoj dužnosti. Drugi slučaj govori o dvostrukom državljaninu koji ima bosansko i hrvatsko državljanstvo. Ovaj slučaj je doveo do pitanja proizvodi li Međunarodni ugovor sklopljen 29. 3. 2007. između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o dvostrukom državljanstvu i kontroli granica kolizijskopravne učinke.
Na kraju treba reći kako će ovi problemi i rješenja biti od važnosti i nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju jer će uvijek biti pravnih pitanja koja treba riješiti na bilateralnoj razini.
Na kolokviju ne iščemo ene resnice ali pravilnih odgovorov, je misel, ki nam omogoča predstaviti različne poglede, da bi bogatili drug drugega in se razvijali.« Razvijamo se z nenehnim izobraževanjem ...in vzgajanjem. Če govorimo o aktivnem državljanstvu, je večji poudarek na vzgoji kot na izobraževanju. Vzgoja za aktivno državljanstvo naj bi se začela že v vrtcu, osnovni šoli, za katero lahko rečemo, da čedalje bolj izobražuje kot vzgaja. Konkreten in preverjenem podatek pove, da v 1. in 2. razredu osnovne šole ni bila izrečena niti ena beseda o našem državnem prazniku, »Češ otroci bodo že vedeli, da je praznik, ker bodo doma«.
Na temelju arhivske građe pohranjene u Državnom arhivu u Bjelovaru, Hrvatskom državnom arhivu i onodobnim češkim manjinskim tiskovinama želi se rekonstruirati pitanje stjecanja državljanstva ...pripadnika češke manjine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslavij i, pri čemu je kao reprezentativna uzeta Bjelovarsko-bilogorska županij a, koju su pripadnici manjine u najvećem broju naseljavali. Namjera je prikazati kako je (ne) rij ešeno pitanje državljanstva utjecalo na manjinska stajališta prema ključnim političkim događajima i vladajućim strukturama promatranoga razdoblja te koliko se refl ektiralo na manjinske želje i potrebe, što je u znatnoj mjeri odredilo daljnje smjernice njihova djelovanja, kao i udio u političkom životu Kraljevine Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavij e.
Cilj rada je analiza režima gubitka državljanstva u Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju od Bachovog apsolutizma do raspada Monarhije. U obradi teme autor je koristio relevantne propise, stranu i domaću ...literaturu te arhivsku građu dostupnu u Hrvatskom državnom arhivu. Analizom zakonodavnog okvira i upravne prakse autor je utvrdio da je tijekom Bachova apsolutizma uveden austrijski sustav gubitka državljanstva. Navedeni sustav gubitka državljanstva temeljio se na stavu o nepoželjnosti iseljavanja pa je svako iseljavanje uvijek imalo za posljedicu gubitak državljanstva. Promjene sustava gubitka državljanstva nastupile su 1880. godine stupanjem na snagu Zakona o stjecanju i gubitku ugarskog državljanstva. Tim zakonom uveden je cjelovit sustav gubitka državljanstva. Posebno značajno bilo je da je uvedeno novo pravilo gubitka državljanstva desetogodišnjom odsutnošću u čemu je vidljiv liberalniji stav zakonodavca prema iseljavanju.
Slom Jugoslavije početkom 1990-ih neznatno je promijenio odnos države i muških državljana. Zapravo, kako su različite republike prisvajale i prakticirale pravo na novačenje muškaraca u svoje vojske, ...raspolaganje muškim tijelima postalo je pitanje državnosti. Ovaj rad se bavi usvajanjem i primjenom članka 47 Ustava Republike Hrvatske iz 1990. Godine koji je prigovaračima savjesti dopustio civilnu umjesto vojne službe. Analizirajući pisma upućena Ministarstvu obrane Republike Hrvatske tijekom 1990-ih, u kojima se traži primjena prava na prigovor savjesti,istražujem ograničenja i mogućnosti muškaraca da izraze svoj otpor vojnoj službi. Način na koji su obrazlagali razloge i motivacije oslikava dileme pacifizma u kontekstu obrambenog rata. Čak i u tim uskim okvirima, autori pisama su našli dovoljno prostora da pokažu svoje shvaćanje demokratizacije, individualnih prava i europskih političkih standarda, koristeći neke od argumenata koji su kasnije doveli do ukidanja vojnog novačenja.
Osnovni je cilj rada analiza normativnog okvira kao i prakse naturalizacija u Hrvatskoj i Slavoniji od 1848. do 1918. godine. U obradi teme autor se koristio domaćom i stranom literaturom, pravnim ...propisima i arhivskom građom. Autor je u radu konstatirao da su u feudalnom razdoblju lokalne naturalizacije bile vrlo važan način stjecanja indigenata. Promjene u sustavu naturalizacije nastupile su slomom revolucije i uvođenjem austrijskog modela državljanstva u Hrvatsku i Slavoniju. Tim je modelom uspostavljeno prvenstvo državljanstva nad lokalnom pripadnošću i ukinuti su raniji načini lokalne naturalizacije. Autor nadalje ističe da su tijekom Bachovog apsolutizma u Hrvatsku i Slavoniju austrijskim Općim građanskim zakonikom (OGZ) uvedena nova pravila o naturalizaciji. Autor tvrdi da se model naturalizacije uspostavljen u vrijeme Bachova apsolutizma održao i nakon sloma apsolutizma u razdoblju provizorne ustavnosti od 1860. do 1868. godine. Štoviše, model naturalizacije uspostavljen OGZ-om uz određene prilagodbe zadržao se i nakon uspostave ugarsko-hrvatskog državljanstva 1868. godine sve do 1880. godine. Sustav naturalizacije uspostavljen OGZ-om ukinut je tek 1880. godine stupanjem na snagu Zakona od 20. prosinca 1879. o stjecanju i gubitku ugarskog državljanstva. Navedenim zakonom institut naturalizacije reguliran je cjelovito i detaljno što je bilo bitno različito od dotadašnjeg uređenja instituta naturalizacije. Analizirajući praksu naturalizacija autor je dokazao da je praksa naturalizacija kroz svo vrijeme bila otvorena, uključujuća, ako je podnositelj zahtjeva dokazao da ispunjava zakonske pretpostavke za naturalizaciju.
Autonoman položaj Hrvatske i Slavonije u sklopu zemalja ugarske krune ustanovljen Hrvatsko-ugarskom nagodbom imao je bitne implikacije i na status stanovništva. Iako je Nagodbom ustanovljeno ...zajedničko zakonodavstvo o državljanstvu, što je posljedično dovelo i do donošenja Zakona o stjecanju i gubitku ugarskog državljanstva 1879. kojim je određeno jedno državljanstvo za sve zemlje ugarske krune, u nagodbenom je razdoblju osim državljanstvom javnopravni status osoba bio bitno određen i hrvatsko-slavonskom pripadnošću. Hrvatsko-slavonska pripadnost bila je naročito značajna kod izbora za Hrvatsko-slavonski sabor i za uživanje socijalnih prava.
U radu se razmatraju načini na koje je bilo rješavano pitanje državljanstva fizičkih osoba u slučajevima sukcesija država koje su se odvijale na današnjem državnom području Republike Hrvatske od ...1918. godine do danas. U tom razdoblju, koje se proteže od raspada Austro-Ugarske Monarhije pa do osamostaljivanja Republike Hrvatske, zabilježeno je šest slučajeva sukcesije država. Za svaki od tih slučajeva sukcesije izlažu se pravni izvori koji su uređivali pitanje državljanstva, razmatraju se načela (kriteriji) koji su bili utvrđeni za stjecanje novog, odnosno gubitak starog državljanstva, utvrđuje se je li postojala mogućnost izbora državljanstva (prava ili neprava opcija), je li do stjecanja novog državljanstva dolazilo automatizmom ili po zahtjevu pojedinca, koje su mjere poduzimane da bi se izbjegli slučajevi nastanka osoba bez državljanstva te kakav je bio pristup glede mogućnosti stjecanja dvojnog ili višestrukog državljanstva. U radu se daje i prikaz dosadašnjih napora Ujedinjenih naroda na izradi međunarodnopravnog instrumenta koji bi na globalnoj razini uređivao pitanje državljanstva fizičkih osoba u sukcesiji država, kao i pokušaja uređivanja toga pitanja u okviru sukcesije bivše SFRJ. Kritičkim osvrtom na neka rješenja sadržana u Nacrtu članaka o državljanstvu fizičkih osoba u odnosu na sukcesiju država koji je 2000. godine usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, uključujući i njihovu usporedbu s rješenjima koja su prihvaćena u Zakonu o hrvatskom državljanstvu kao i u zakonodavstvima nekih drugih država nastalih krajem 20. stoljeća na europskom kontinentu, nudi se i jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto do sada Nacrt članaka nije naišao na široku prihvaćenost država koja bi dovela i do usvajanja međunarodnog ugovora (konvencije) koji bi na globalnoj razini uređivao pitanje državljanstva fizičkih osoba u slučajevima sukcesije država.
U članku se analizira problem državljanstva u Hrvatskoj u posljednja dva desetljeća.
Hrvatski je slučaj posebno poučan za razumijevanje problema vezanih
uz pitanje državljanstva i državljanskog ...statusa koji su nastali nakon pada
komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi. Gotovo posvuda u postsocijalističkoj
Europi, a napose u državama nastalim raspadom socijalističkih
višenacionalnih federacija, zakonodavstvo i administrativna praksa vezana uz
državljanstvo često su rezultirali stvaranjem triju kategorija osoba: uključeni
u državljansko tijelo, isključeni iz njega i pozvani u državljanstvo (najčešće
pripadnici iste etničke zajednice u bliskom ili daljem inozemstvu). Autor naglašava
promjene u politikama državljanstva između nacionalističke Hrvatske
u 1990-ima i Hrvatske usmjerene prema Europskoj Uniji tijekom posljednjeg
desetljeća. Analiza hrvatskih državljanskih politika dopušta zaključak da je
posttuđmanovska Hrvatska primjer etničke demokracije prema kriterijima koje
je definirao Sammy Smooha.
PDF
