Da bismo razumjeli temu teološkog promišljanja duhovnosti za naše vrijeme, dat ćemo najprije povijest najvažnijih promjena kako na razini same duhovnosti kao »sinteze nekog duhovnog življenog ...sadržaja« kroz teološki razvoj zadnjega stoljeća, ali ćemo makar samo djelomično spomenuti kontekst društveno-političkih zbivanja na ovom našem prostoru. U našem prikazu zadržavamo se poglavito na vremenu koje se u teologiji naziva »vremenom obnove« tj. od dvadesetih godina XX. stoljeća nadalje.
Možda i nije posve prihvaćeno, barem ne u našem teološkom okolišu, da desetljeća što prethode Drugom vatikanskom koncilu pripadaju velikim razdobljima povijesti teologije i Crkve. Mišljenja smo da bi to vrijeme valjalo smjestiti odmah nakon otačkih vremena ili odmah nakon najživljih trenutaka skolastičkog srednjeg vijeka. Riječ je o razdoblju koje, zbog bogatstva vrenja koja ga prožimaju, vrlo teško možemo rekonstruirati. Prema njemu se odnosimo s osjećajem ljubomore i žaljenja: vrijeme rada, istraživanja, umora, polemika, rasprava, nerazumijevanja, nepovjerenja, osuda. Smjelost i plodnost, te držimo da je uvelike izazvalo II. vatikanski koncil. Upravo po tim zbivanjima problemi vremena postajali su stvarnost kako koncilske misli tako i njegova usmjerenja. Zadivljuju nas velikani toga vremena tako da njihova intelektualna i duhovna veličina premašuje granicu geografske i kulturološke omeđenosti: stvarali su svijet jedne gotovo posve nove budućnosti za čovjeka koji vjeruje.
Čini nam se da možemo uočiti dvije odnošajne točke i dva usmjerenja koja se nameću obnoviteljima toga vremena: s jedne strane povratak izvorima kojega su mnogi pokreti obnove uzimali kao imperativ i, s druge strane, dijalog sa suvremenim svijetom, nakon što su propali modernistički pokušaji. Pojavljuju se posve nove kategorije unutar duhovnosti koja bi trebala hraniti vjeru: kategorija povijesnosti, subjektnosti, svjetovnosti. Tako jake naglaske ne nalazimo u klasičnoj teologiji, osobito ne u onoj od Tridentskog koncila naovamo koja je postupno postajala sve spekulativnija i životno prazna. Susrećemo se, dakle, s dva pravca međusobno različita kako s obzirom na njihov izvor tako i na njihov dinamizam, ali s težnjom sjedinjenja u svojim najznačajnijim nositeljima. Jedna tenzija gotovo introvertna i druga ekstrovertna uspjele su se susresti na istoj cesti. Iskra je nastala u stapanju ovih dvaju gledišta u jedno.
Polazeći od sociološke analize suvremene kulture koja
pluralnost vidi kao ključni pojam današnjeg društva, tekst nastoji
osvijetliti na koji način teologija i duhovnost mogu odgovoriti na
izazove ...koje u sebi krije moderni pluralizam. U prvome dijelu rada
govor je o profiliranju kršćanske duhovnosti i potrebi pounutrašnjenja
vjere. Uvažavajući duhovne potrebe ljudi današnjeg
vremena, budućnost duhovnosti ovisit će o tome u kojoj će mjeri ona
biti iskustvena, evolutivna i praktična. Kršćansko duhovno iskustvo
Boga trajno je upućeno na Kristovo čovještvo i na evanđelje kao
alternativni put.
U drugom dijelu, na konkretniji se način ukazuje kako može
kritičko-kreativna duhovnost iz izvorne kršćanske inspiracije pomoći
ozdravljenju i teološkoj integraciji prevladavajućih tendencija
današnje kulture. U tu se svrhu imenuju četiri težišta duhovnosti
budućnosti: iscjeljenje ljudskih odnosa, terapijska dimenzija vjere,
društvena zauzetost i zalaganje za pravednost, te njegovanje
kontemplativne dimenzije života. Kao zaključak, proizlazi nužnost
povezivanja mističke i proročke dimenzije kršćanske vjere.
U procesu sekularizacije dolazi do razlaza između Crkve i umjetnosti. Crkva gubi ulogu središta umjetnosti i okupljališta umjetnika. Umjetnost dvadesetog stoljeća i nadalje se intenzivno bavi ...religioznim pitanjima, tematizirajući ih u vrlo različitim vidovima. Tako nastaje jedna nova religiozna umjetnost izvan Crkve koju nazivam sekularna religiozna umjetnost. Nasuprot njoj, crkvena se umjetnost ograničava uglavnom na pitanja koja su najuže vezana uz pastoralni rad Crkve i liturgiju.
Predavanje čine četiri cjeline: a) raskol Crkve i umjetnosti, b) religiozna umjetnost nakon Božje smrti, c) umjetnost kao sekularna religija, d) crkvena umjetnost dvadesetog stoljeća.
Prikaz knjige Jakova Mamića, Razvoj suvremene duhovnosti, Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa, Institut za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, Kršćanska sadašnjost/Mikrorad, ...Zagreb, 2003.
Svjetska konferencija UNCED-a, održana ljetos u Rio de Janeiru, pokazala je da su današnji ekološki problemi tijesno povezani s gospodarstvom jer upravo su najveći zagađivači i uništavaoci okoliša ...pokazali najmanje spremnosti da u gospodastvu primijene ono što bi značilo rješenje najtežih ekoloških problema. Zato je važno da razmislimo o poslovnom, gospodarskom moralu kakav zahtijevaju današnji ekološki problemi. Gospodarstvo treba podrediti čovjeku s obzirom na temeljne dimenzije njegove biti. Treba ga podrediti i ekološkim zahtjevima jer nema zbiljske antropocentričnosti bez kozmocentričnosti. To, pak, zahtijeva nove, holistične nazore na svijet i novi životni stil. U pitanju je nova - ekološka, kozmička - duhovnost, koja treba oblikovati čovjekovo mišljenja i djelovanje, između ostalog i na gospodarskom području.
