U radu se analizira status dvojine kao morfološke kategorije
broja u trima izdanjima riječke glagoljske tiskare Šimuna Kožičića Benje:
Psaltiru
,
Knjižicama krsta
i
Od bitija redovničkoga knjižicama
.... Dvojina se
promatra kao morfološki i sintaktički fenomen, tj. analiziraju se morfološke
značajke te sročnost s pridjevima, zamjenicama i glagolima. Cilj je ove analize
uputiti na eventualne razlike u zastupljenosti dvojine kao izuzetno važnoga i snažnoga
stilskoga markera u Kožičićevim liturgijskim i neliturgijskim djelima te na
temelju toga zaključiti o sveukupnoj njegovoj književnojezičnoj koncepciji. S
obzirom na u literaturi opserviranu polarizaciju jezika hrvatskoglagoljskih
tekstova ovisno o vrsti i sadržaju teksta, obratit će se pozornost na vrstu i
tip sadržaja teksta te na različite tekstne obrasce.
The paper analyses the status of the dual as a morphological
category in three editions of the Glagolitic printing press of Šimun Kožičić
Benja:
Psaltir
(
the Psalterium
),
Knjižice krsta
(
Books of the Cross
) and
Od
bitija redovničkoga knjižice
(
Books on the Life of Priests
). The dual is
observed as a morphological and syntactic phenomenon, that is both its
morphological features and agreement with adjectives, pronouns, and verbs are analyzed.
The present analysis aims to uncover potential differences in the
representation of the dual as an important and powerful stylistic device in
Kožičić’s liturgical and nonliturgical works and thus point to conclusions
about his overall literary and linguistic conception. Considering the
polarisation of the language of Croatian Glagolitic texts with respect to their
type and content, different textual patterns will be taken into consideration.
V prispevku so predstavljene dvojinske končnice samostalnikov vseh treh spolov, izpričane v slovenskem knjižnem jeziku 16. stoletja. Na podlagi obsežnega gradiva so predstavljena razmerja med njimi ...ter glasovni in nalikovni procesi, ki so vplivali na razvoj dvojnic pri posameznih končnicah. S primerjavo med različnimi izdajami besedil slovenskih protestantskih piscev je opozorjeno tudi na smer jezikovnih sprememb v dvojinskih samostalniških sklanjatvah.1
V članku skušam pojasniti nekatere nepravilne tvorbe rodilnika ednine in množine v arhaični latinščini. V nasprotju s prevladujočim mnenjem predlagam razlago, po kateri oblike na *-us, ki se najdejo ...v vlogi omenjenih sklonov, nadaljujejo stari rodilnik dvojine na -ūs (< *-ous). Slednji je ohranjen v stalnih frazah, pa tudi v besedilih religiozne in pravne narave; primer je pro aede Castorus (CIL I2 582) »pred svetiščem Kastorjev«. Tudi za nepravilni rodilnik množine kot boverum »volov« (Cato, Agr. 62; Varro, Ling. 8.74) predlagam podobno razlago, in sicer da izhaja iz umikajočih se dvojinskih oblik, pri čemer je novi rodilnik množine na -ērum nastal z dodajanjem množinske končnice na starinsko obliko imenovalnika in tožilnika dvojine; prim. *bovē im./tož. dv. »vola«, rod. mn. bovērum »volov« (prvotno »dveh volov«).
Prispevek obravnava drugotne ženske dvojinske glagolske oblike, ki so prehajale iz govorjene rabe v starejši knjižni jezik že od 16. stoletja dalje, z upadom v 17. in 18. in ponovnim porastom v 19. ...stoletju, ko so bile izkazane v besedilih in spet normirane v slovnicah do njihovega opusta na začetku 20. stoletja. Pregled po strokovni literaturi, slovnicah, izbranih besedilih in (zgodovinskih) korpusih podaja rabo in normativnost ter razlage te starejše knjižnojezikovne inovacije.
V članku so na podlagi popolnega izpisa iz del slovenskih protestantskih piscev predstavljene dvojinske paradigme osebnih zaimkov v slovenskem knjižnem jeziku 16. stoletja, za katere so značilne ...številne dvojnice, ki so v odvisnih sklonih nastale zlasti zaradi postopne pluralizacije. Opisana so pogostnostna razmerja med posameznimi dvojnicami pri različnih avtorjih, opozorjeno pa je tudi na občasno izrabo dvojničnosti za doseganje stilnega učinka.
Hrvatske protestantske knjige otisnute u drugoj polovini 16. stoljeća u Urachu i Regensburgu važne su za razumijevanje povijesti hrvatskoga književnog jezika, napose u razdoblju velikoga previranja ...koje je nastupilo tijekom 16. stoljeća. Poznato je također kako se s vremenom njihova jezična koncepcija mijenjala i nadograđivala te da je donesene odluke o tome što je u tekstovima potrebno promijeniti provodio čitav tim stručnjaka (prevoditelja, prepisivača, urednika, korektora) – predvođen glagoljašima Stipanom Konzulom i Antonom (Antunom) Dalmatinom. Hrvatski su protestanti nastojali oblikovati novi hrvatski književni (liturgijski) jezik – utemeljen na hrvatskoj (slavenskoj) knjiškoj tradiciji, ponajprije crkvenoslavenskoj te čakavskoj pismenosti, a istodobno inkluzivan prema obilježjima hrvatskih govornih idioma. U radu se pristupa analizi dvojinskih oblika imenskih riječi i glagola u evanđeoskim tekstovima pet odabranih protestantskih knjiga (prvi dio glagoljičkoga Novoga testamenta 1562, ćirilički Novi testament 1563, glagoljička Postila 1562, ćirilička Postila 1563, latinička Postila 1568). Izdvajaju se oblici kojima se izriče značenje parnosti i dvojnosti, a potom se utvrđuje stupanj njihove sročnosti. Usustavljuju se uočene sličnosti i razlike među analiziranim predlošcima, a iz rezultata usporedne jezične analize izvode se zaključci o korektoru (korektorima) glagoljske i ćirilske Postile kao i o izmjeni načela jezične koncepcije hrvatskih reformatora koja je očigledno nastupila krajem 1562. i početkom 1563. godine.
Autori u članku promatraju odnos između množine i dvojine u okviru posebnoga tipa koji određuje poseban tip gramatičkoga broja koji zovemo kongruentnom (lat. congruere ‘podudarati se’) ili sročnom ...dvojinom. Jezičnu raščlambu provode na korpusu srednjovjekovnih čakavskih pravnih tekstova od 13. do kraja 15. stoljeća. Istraživanje pokazuje da je dvojina uz brojevni kvantifikator dva dominantan gramatički broj u NA imenica m. i sr. roda, zamjenica, pridjeva i glagolskih pridjeva, a u kosim padežima navedenih vrsta riječi dominira množina. U jednostavnih i složenih glagolskih oblika česta su kolebanja. Uz brojevni kvantifikator oba češći su dvojinski oblici i u kosih padeža deklinabilnih riječi.
Hrvatske protestantske knjige otisnute u drugoj polovini 16. stoljeća u Urachu i Regensburgu važne su za razumijevanje povijesti hrvatskoga književnog jezika, napose u razdoblju velikoga previranja ...koje je nastupilo tijekom 16. stoljeća. Poznato je također kako se s vremenom njihova jezična koncepcija mijenjala i nadograđivala te da je donesene odluke o tome što je u tekstovima potrebno promijenili provodio čitav tim stručnjaka (prevoditelja. prepisivača, urednika, korektora) predvođen glagoljašima Stipanom Konzulom i Antonom (Antunom) Dalmatinom. Hrvatski su protestanti nastojali oblikovati novi hrvatski književni (liturgijski) jezik utemeljen na hrvatskoj (slavenskoj) knjiškoj tradiciji, ponajprije crkvenoslavenskoj te čakavskoj pismenosti, a istodobno inkluzivan prema obilježjima hrvatskih govornih idioma.
U radu se pristupa analizi dvojinskih oblika imenskih riječi i glagola u evanđeoskim tekstovima pet odabranih protestantskih knjiga (prvi dio glagoljičkoga Novoga testamentna 1562. ćirilički Novi testament 1563. glagoljička Postila 1562. ćirilička Postila 1563. latinička Postila 1568). Izdvajaju se oblici kojima se izriče značenje parnosti i dvojnosti, a potom se utvrđuje stupanj njihove srodnosti. Usustavljuju se uočene sličnosti i razlike medu analiziranim predlošcima, a iz rezultata usporedne jezične analize izvode se zaključci o korektoru (korektorima) glagoljske i ćirilske Postile kao i o izmjeni načela jezične koncepcije hrvatskih reformatora koja je očigledno nastupila krajem 1562. i početkom 1563. godine.
Autori u članku promatraju odnos između množine i dvojine u okviru
posebnoga tipa kojim se označavaju dva zasebna pojma iste vrste, a da se pritom ne označava jedinstvenost predmeta ili dijelova ...tijela. Jezičnu raščlambu provode na korpusu čakavskih pravnih tekstova od 13. do 18. stoljeća. Iz materijala je razvidno da dvojina od 16. stoljeća više nije funkcionirala kao gramatička kategorija.
PDF
