Samuel i Eugen (Jenö) odnosno Tasilo Festetić bili su vlasnici dva velika imanja na području današnje Hrvatske do 1919 godine. Samuel je imao posjed Bajnski dvori kod varaždinskog Ivanca, a Eugen i ...Tasilo bili su vlasnici najvećeg dijela Međimurja s ratarskom površinom od 27.000 jutara i još dosta zemlje koju su davali u zakup. Oba posjeda, kako prvi u Hrvatskom Zagorju, tako i drugi u Međimurju koje je do 1918 potpadalo pod uži teritorij Mađarske, bili su do 1918. izvrsno vođeni i kao takovi postali su poželjni mnogima. Pod prividom provođenja agrarne reforme započeta je 1919. podjela zemlje i prodaja drva, a isticanje da se agrarna reforma provoti u interesu naroda često je bila samo maska pod kojim se je pljačkao narod.kroz kreditiranje odnosno zaduživanje. Nakon usitnjavanja Festetićevog posjeda nije od ranijeg posjeda ostalo ništa osim dvoraca, a u Bajnskim dvorima niti to jer su prilikom upada u dvorac pljačkaši Bajnske dvore i zapalili, te je time izostala mogućnost obnavljanja rada na posjedu. A sve je to činjeno po zakonskim uredbama i uz uključivanje više političkih faktora od koih su korist izvukli i Pribićevićevi demokrati i neki Radićevci, ali ponajviše banke koje su upravljale ovim poslovima. Festetićevi kao strani državljani, austrijski i mađarski našli su se na udaru srpskih vlasti koje su kao prvi cilj u novoj državi nastojale eliminirati plemstvo koje je u prošlosti bilo nosilac hrvatske državnosti. Oba posjeda su izgubila značaj feuda, ali je Stjepan Radić promatrao Hrvatsko Zagorje i njegove plemićke posjede kao područje gdje su seljaci bili najskloniji prihvatu Hrvatske kao republike poistovjećujući time svoj interes s Radićevim republikanstvom do 1925 godine. No u sukobu s beogradskim režimom prevladao je postupak vlasti, koja je malo pomalo kršila republikanstvo u korist Karađorđevićeve monarhije raznim sredstvima, ne libeći se koristiti sva sredstva i lukavstva. Povezani ovim zajedničkim interesom za republiku seljaci Varaždinske županije i Međimurje bili od 1920. do 1927. najvjerniji glasači Stjepana Radića. Međutim Radićevo priznanje Vidovdanskog ustava i Karađorđevićeve monarhije djelovalo je na seljaštvo i umanjilo njihovu privrženost Hrvatskoj seljačkoj stranci premda ta privrženost nije nestala samo je bila potisnuta. Građe o Festetićevim posjedima u Hrvatskoj je vrlo malo, a da li ima negdje drugdje građe nije istraženo, pa se u ovom radu pokušava na osnovu nekoliko pronađenih dokumenata opisati raspad ovih posjeda koje su držali Mađari, koji su bili izloženi politici dr. Pere Magdića, dr. Ivana Novaka i dr. Hinka Krizmana kao demokrata, ali i Hrvatskoj seljačkoj stranci koja je bila novčano a možda i stručno preslaba da provede ideje svog predsjednika i ideologa Stjepana Radića.
S ciljem utvrđivanja slojeva povijesnog razvoja, Hrvatski restauratorski zavod proveo je 2021. godine multidisciplinarna konzervatorsko-restauratorska i arheološka istraživanja sjevernog dvorišta ...Banskih dvora. Rezultati su potvrdili kontinuitet naseljavanja zagrebačkoga gornjogradskog platoa od prapovijesti do danas, a poslužili su kao osnova za izradu projektno-tehničke dokumentacije potrebne za cjelovitu obnovu potresom iz 2020. godine oštećene zgrade Vlade RH. Tijekom arheoloških istraživanja sjevernog dvorišta pronađeni su brojni nalazi ostataka stambenih i gospodarskih objekata te gradske infrastrukture koji nam omogućavaju razumijevanje tehnološke strane povijesnog razvoja gospodarenja vodom i otpadom unutar gradskih zidina srednjovjekovnoga i novovjekovnog Gradeca.
In 2021, the Croatian Conservation Institute conducted multidisciplinary conservation, restoration and archaeological research of the entire Banski Dvori complex to create the prerequisites for the design and technical documentation necessary to renovate the building that houses the Government of the Republic of Croatia as part of the plan to renovate buildings damaged in the earthquake. During excavations in the northern courtyard, remains of residential and commercial buildings, communal infrastructure and various other archaeological finds from the medieval and modern periods were found. They have enabled us to reconstruct the construction sequence of the central part of the so-called fifth insula. While the preserved written sources provide us with an insight into the legislative framework prescribed by the city authorities, archaeological research enables us to understand the technological side of the historical development of water and waste management within the city walls of medieval Gradec. On the basis of the geomorphology of the terrain, preserved written sources and results of archaeological research, it is possible to assume that the water-supply system of medieval Gradec was based on private and public wells or cisterns. The remains of two wooden water systems from the 15th century were documented during excavations. On the basis of their location and context, it might be possible to assume that these were pipelines intended for carrying stormwater to cisterns. It could also be a technological solution, known from written sources, used to move underground the sewer that ran between the houses. Waste management in European cities in the Middle and Early Modern Ages was characterized by a complex system of interweaving of public and private interests and obligations. The remains of several medieval and modern buildings used for waste disposal were found in the excavated area, which is a common occurrence in European cities. However, it was only the construction of the city's water supply and sewerage network in the 19th century, an important step towards improving the health and hygiene standards of the population, that marked the birth of a modern European city. In the excavated part of the northern courtyard, the remains of two phases of the sewerage system were documented, and the more recent one can be dated to the last decade of the 19th century, when the city sewerage system was constructed. During the construction, the older sewerage system was destroyed, which could possibly be attributed to the former Rauch Mansion. In terms of water and waste management, Gradec fits the historical development of most European cities throughout the Middle Ages and the modern period up until the construction of the city's water supply and sewerage network during the second half of the 19th century.
Naselje Dvori leži v neposredni bližini slovensko-hrvaške meje, nad mejnim prehodom Sočerga in hrvaškim naseljem Mlini. Bližnje oskrbno naselje je 12 km oddaljeno Gračišče, kjer so osnovna šola, ...ambulanta, krajevni urad, pošta, bencinski servis, dve trgovini in gostilna. Cestna povezava poteka od Gračišča skozi naselji Smokvica in Movraž, nekdanja povezava z Mlini je zaradi državne meje prekinjena, do železniške postaje Rakitovec (železniški mejni prehod na progi proti Puli) pa vodi strma makedamska cesta. Od Kopra so Dvori oddaljeni več kot 20 km, zato so bili v preteklosti bolj povezani z bližjim Buzetom. Razmere so se v marsičem spremenile, kar pa ni le posledica nastanka meje, ampak predvsem socialnih sprememb. Nekdaj je bilo kmetijstvo, kljub manj ugodnim pogojem, glavni vir dohodka prebivalcev, danes pa obsežne pašne površine in senožeti prerašča gospodarsko nepomemben gozd. Za naselje je poleg stalnega upadanja števila prebivalcev značilna tudi prevlada ostarelih gospodinjstev, ki so brez naslednikov. Nastanek državne meje in s tem obmejna lega za življenje prebivalcev nista imela večjih negativnih posledic. Prekomejno lastništvo se tu pojavlja v zelo majhnem obsegu in zadeva le hrvaške prebivalce, zaposlovanje na hrvaški strani meje je bilo izjema že pred letom 1991, sorodstvene vezi pa so se kljub nastanku meje ohranile.
Kvalitetan katalog dopunjava izložbu i čini je cjelovitom te ostaje kao trajno svjedočanstvo o njoj. Dok izložbe imaju svoj vijek trajanja, katalozi za buduće korisnike čuvaju informacije, dosege i ...rezultate do kojih se došlo tijekom pripreme izložbe. Izložbe priređene u 35-godišnjem djelovanju Galerije Klovićevi dvori ostavile su dubok trag u našoj kulturi, što potvrđuje još uvijek živo zanimanje korisnika za kataloge tih izložaba, od kojih su neka izdanja i rasprodana.
Muzeji i galerije moraju se prilagoditi modernim tehnologijama i načinima komuniciranja. Internetske stranice, računalne obrade muzejskih predmeta, opća informatička pismenost muzejskih djelatnika i ...komunikacija, ne samo elektroničkom poštom već i korištenjem društvenih mreža, postale su nužnost za normalno funkcioniranje institucija u suvremenom društvu. Potrebno je sustavno opremati muzeje najsuvremenijim hardverom i stalno ulagati u nove programe i licencije
Banski dvori izvorno su podrazumijevali građevinu na južnom dijelu zapadne strane Trga sv. Marka u Zagrebu. Na njezinu se mjestu u 17. stoljeću nalazila kuća Petra Zrinskog, koju je nakon 1766. ...znatno dogradio grof Petar Troilo Sermage, uspostavivši reprezentativnu baroknu palaču. Daljnje obnove uslijedile su početkom 19. stoljeća, kad je palača uređena za bana Ignjata Gyulaya, čime je poprimila današnji izgled i naziv Banski dvori. Pripojenjem susjedne, sjeverne palače Rauch, za bana Franje Vlašića (1832. – 1836.), sklop je dvostruko povećan te je od tada u jedinstvenoj funkciji stalnog sjedišta banske vlasti. U vrijeme bana Ivana Mažuranića izvodi se veća obnova s dogradnjom sjeverozapadnog dijela za Vladine urede i uređenjem banskog stana u južnom dijelu 1875. – 1882., a sklop se adaptira i u više navrata tijekom 20. stoljeća. Građevinski slojevito zdanje doživjelo je najveće promjene upravo u vrijeme nekih istaknutih protagonista političkoga života Hrvatske, a upravo zato je u svim zahvatima i modernizaciji zadržalo svoj reprezentativni karakter.
Banski Dvori (Ban’s Palace) originally included a building on the south side of the west perimeter of St. Mark’s Square in Zagreb. This location was occupied by the house of count Petar Zrinski in the 17th century, along with a few other houses, an armoury and St. Ursula’s Chapel. The area was rebuilt and upgraded after 1766 by count Petar Troilo Sermage, who established a magnificent baroque palace facing the square. Further renovations followed at the beginning of the 19th century, when the palace became the seat of ban Ignjat Gyulay, due to which it was further rebuilt and redesigned in 1808 –11 by architect Ivan Eyther and thence titled “Banski Dvori”. During ban Franjo Vlašić’s rule in 1832–40, the neighbouring Rauch Palace, bordering to the north, was added to the complex, which was greatly enlarged as a result and converted to government offices on the basis of designs by architect Ludwig Berger. The renowned ban Ivan Mažuranić had the complex further upgraded in 1875–82, separating the ban’s office and apartment located in the south palace from the government offices in the north palace, where he also built two new wings. Major refurbishments followed in the time of ban Nikola Tomašić in 1910–12, and again in the 1940s, when several new staircases were added. The multi-layered architectural complex underwent its most significant changes during the times of some notable political figures, and has therefore maintained its stately appearance.
Među mnogobrojnim izložbama jedna je svakako nezaobilazna i uvijek s nestrpljenjem očekivana, međunarodni bijenale ilustracije u Galeriji Klovićevi dvori, ove godine održan peti put od 17. lipnja do ...27. srpnja. Ta već tradicionalna manifestacija daje dostojanstveno mjesto ilustraciji i popratnim temama te vrijedne i jedinstvene likovne discipline.
Provođenje ankete u sklopu izložbe Refleksije vremena
1945. – 1955. započeto je otprilike mjesec dana
nakon otvorenja izložbe. Anketa je bila anonimna, a za
popunjavanje upitnika bilo je dovoljno ...izdvojiti nekoliko
minuta. Prvih sedam pitanja odnosilo se na Galeriju
općenito i na samu izložbu, a posljednja četiri pitanja na
posjetitelja, kako bi se stekao uvid u profil publike koja
je posjetila izložbu.
Nacionalni simboli kao nositelji značaja nacionalnog identiteta – uz „sveto trojstvo” (zastavu, himnu i nacionalne blagdane) – obuhvaćaju i širi „registar” u kojem se nalaze i ceremonijalne vojne ...postrojbe. Cilj rada je prikazati formiranje i djelovanje Počasne straže koja je, oslanjajući se na hrvatsku vojničku tradiciju, vlastita kreativna rješenja i potporu predsjednika Franje Tuđmana, tijekom 1990-ih bila jedan od prepoznatljivih simbola Republike Hrvatske. Uz svoju primarnu zaštitno-ceremonijalnu zadaću, javnosti je postrojba ostala najviše prepoznatljiva po ceremonijalu Velike smjene straže ispred Banskih dvora na Trgu svetog Marka u Zagrebu. Osnivanjem 1. hrvatskog gardijskog zbora, te formiranjem kalendara ceremonije uklopljenog u važne državne datume, postrojba postaje dio turističke ponude. Promjenom vlasti i izborom novog hrvatskog predsjednika 2000. godine, ukida se 1. hrvatski gardijski zbor, a time i ceremonijal Velike smjene straže u ozračju tada javno isticane „detuđmanizacije”. Obnova ceremonije 2017. ima za cilj evocirati vrijeme stvaranja moderne hrvatske države, jačati osjećaj nacionalnog ponosa te obogatiti i brendirati turističku ponudu Zagreba.
PDF
