U povodu završetka drugog sveska Stipetićeve knjige POVIJEST HRVATSKE EKONOMSKE MISLI (1848.-1968.), koju je (u rujnu 2013.) objavio Ekonomski fakultet u Zagrebu, autor u ovom radu procjenjuje značaj ...Stipetićevih istraživanja i njegove doprinose konstituiranju povijesti hrvatske ekonomske misli kao posebne i nove znanstvene discipline. Zajedno sa prvim sveskom Stipetićeve POVIJESTI HRVATSKE EKONOMSKE MISLI (1298.-1847.) koji je objavljen u Zagrebu 2001., ova knjiga čini jednu cjelinu i kapitalno djelo u kojem se na jednom mjestu opusuju povjesni uvjeti nastajanja, usponi, zastoji, razvoj i padovi ekonomske misli na teritoriju današnje Republike Hrvatske , počevši od konca XIII do sredine XX stoljeća. Sa ovim Stipetićevim djelom Hrvati su se priključili Srbima, Rusima i drugim narodima , koji pored opće kreiraju i izučavaju posebnu, tj. nacionalnu povijest ekonomske misli.U ovoj studiji autor najprije razgraničava ekonomsku misao (kao širi) i ekonomsku znanost (kao uži pojam) te procese kanonizacije i dekanonizacije ekonomskih doktrina. Nakon toga on detaljno opisuje konstitutivna metodološka i pragmatična pitanja preko kojih se konstituira neka nova (u ovom slučaju ekonomsko-povijesna ) znanstvena disciplina. U tom kontekstu autor opisuje motive i ciljeve studija neke (u ovom slučaju hrvatske) nacionalne povjesti ekonomske misli, zatim proces stvaranja historijske svijesti i formiranje pouka iz prošlosti ekonomije i ekonomske misli. Pored toga, autor opisuje Stipetićeva istraživanja ekonomskog sistema i ekonomske politike koja je u RH vođena u razdoblju od 1980. do 2005.g. On ističe da se Stipetić pridružuje kritici neoliberalizma i njegove politike privatizacije i slobodnog tržišta (politika Laissez-faire-a) koja je, u vrijeme tranzicije, vođena u RH i proizvela negativne rezultate, odnosno veliku ekonomsku krizu. U zaključku autor ističe da se sadašnje krizno stanje ekonomskog sistema i ekonomske politike u Hrvatskoj i sličnim malim tzv. tranzicijskim zemljama, ne može razumjeti bez studija povijesti ekonomske misli, makroekonomije i modernih škola ekonomsko-političkog mišljenja te njihovog utjecaja na političke stranke, vlade, sistem obrazovanja i javno mnijenje. Naglašava da se studij opće i nacionalne povijesti ekonomske misli može koristiti kao vodič i kompas na tržištu ideja, znanstvenih znanja i politika. Dosadašnja negativna povjesna iskustva tranzicije u RH i sličnim malim balkanskim zemljama, pokazuju da neoliberalnu školu i njenu politiku slobodnog tržišta, vlade trebaju napustiti i zamijeniti sa keynesianskom ili nekom trećom politikom koja, u kratkom roku, potiče zaposlenost i ekonomski rast.
Na temelju arhivske građe i relevantne literature istraženo je bankarsko poslovanje na prostoru dubrovačkog i bokokotorskog kotara u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Cilj je bio ...razjasniti razloge uspješnog rada dubrovačkih banaka za vrijeme velike svjetske krize, u razdoblju stagnacije hrvatskog bankarstva. Ta posebnost proizlazi iz mudrog poslovanja i unosnog ulaganja koja nastavljaju tradiciju Dubrovačke Republike, ali je to i posljedica blagonaklonosti Milana Stojadinovića, ministra financija (1922-1924; 1924-1926; 1934-1935) i predsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije (1935-1939) prema Dubrovačkoj trgovačkoj banci. Pomorstvo i turizam, te nastanjivanje po litičke i gospodarske elite na ovom prostoru potiču rad štedionica i novčarskih zavoda, čime je stvoren dodatni poticaj razvoju uslužnih djelatnosti.
Cilj ovoga rada je prikazati zapadne poglede na neke ključne elemente onoga što bi se moglo nazvati jugoslavenskom krizom. Tematski okvir rada predstavlja s jedne strane razdoblje neposredno prije ...smrti Josipa Broza Tita 1980. koje je označilo ključnu prekretnicu u povijesti jugoslavenske države, a s druge strane rad je omeđen procesom uspona i konsolidacije moći Slobodana Miloševića u razdoblju oko 1987. godine. Rad se temelji na neobjavljenim i objavljenim izvorima. Najveći dio građe pribavljen je iz The National Archives u Londonu, Arhiva Jugoslavije u Beogradu te iz javno objavljenih arhivskih baza podataka CREST (the CIA Records Search Tool), National Archives at College Park, Maryland i Open Society Archives na Central European University, Budimpešta. Kroz analizu dokumenata koji su prikupljeni, kako u navedenim institucijama tako i iz drugih izvora, namjeravala se stvoriti jasna slika evolucije pogleda na Jugoslaviju u spomenutom razdoblju. Početni dio rada daje pregled razvoja ključnih segmenata socijalističke Jugoslavije od njenog osnivanja nakon Drugog svjetskog rata. Daje se prikaz političkih i gospodarskih reformi koje su provođene u pokušaju izgradnje samostalnog puta u socijalizam. Govori se o ključnim borbama na političkoj sceni i krizama koje je Jugoslavija prolazila tijekom razlaza sa SSSR-om 1948., smjene Aleksandra Rankovića 1966., događanja na Kosovu i studentskih prosvjeda 1968. te Hrvatskog proljeća 1971. Daje se prikaz vanjskopolitičkog položaja Jugoslavije i njenog profiliranja u jednu od najvažnijih zemalja Pokreta nesvrstanih. Središnji dio rada započinje poglavljem koje se bavi predviđanjima američkih i britanskih obavještajnih i diplomatskih zajednica o mogućim procesima koji će se u Jugoslaviji događati nakon smrti Josipa Broza. Obrazloženo je na koji način su spomenute strukture promatrale Jugoslaviju krajem sedamdesetih i na koji način su se njihove procjene mijenjale s obzirom na promjenu političkih okolnosti. Kao ključni trenutak čitavog razdoblja može se promatrati smrt Josipa Broza čiji odlazak sa životne scene uvodi Jugoslaviju u razdoblje neizvjesnosti. Takva mišljenja jasno su vidljiva i kod američkih i kod britanskih izvora. I jedni i drugi imali su neskriveno poštovanje prema ulozi koju je Tito igrao u Jugoslaviji. U radu se obrađuje i prva velika krizna situacija posttitovske Jugoslavije, a to su nemiri na Kosovu 1981. i kako je kompleks tih problema utjecao na perspektivu Zapadnih partnera. Ono što je uvijek bilo u središtu njihovih zanimanja u promatranom razdoblju bilo je jugoslavensko gospodarstvo koje je simultano sa Brozovom smrću doživjelo pad. Ekonomski problemi obilježili su cijelo razdoblje koje obuhvaća rad i na početku osamdesetih su bili u središtu zanimanja Amerike i Britanije. Još jedan segment koji je obrađen u radu su stavovi i procjene britanskih i američkih sigurnosnih i diplomatskih službi o procesima u SKJ i JNA kao najvažnijim institucionalnim temeljima socijalističke Jugoslavije. Zapadni partneri su pažljivo promatrali procese unutar tih institucija koje su u promatranom razdoblju prolazile kroz turbulentne promjene. Važan dio jugoslavenskih problema koji je bio u fokusu SAD-a i Velike Britanije bilo je pitanje međunacionalnih odnosa. Taj problem je eskalirao s događajima na Kosovu 1981. i s vremenom postaje sve važniji segment kroz koji se definiraju odnosi u Jugoslaviji u analizama zapadnih partnera. Na koncu, rad završava poglavljem koje se bavi usponom Slobodana Miloševića na vrh političke scene u Jugoslaviji i načinom na koji je on poremetio osjetljivu strukturu jugoslavenskog federalizma. Milošević je, što se tiče okvira ovoga rada, rubna figura, ali njegova pojava i politika vrlo brzo je ušla u fokus američkih obavještajnih i diplomatskih analiza jer je prepoznat kao glavna prijetnja za stabilnost Jugoslavije. Ono što je potrebno naglasiti u svrhu boljeg razumijevanja sadržaja rada je to da su Amerikanci i Britanci Jugoslaviju uvijek promatrali u širem okviru Hladnog rata. Svi njihovi pogledi na probleme u Jugoslaviji obilježeni su odnosom sa SSSR-om kao glavnim ideološkim i sigurnosnim suparnikom. Jugoslavija se u tom kontekstu uvijek promatra kao važan primjer nesvrstane zemlje koja vodi samostalnu politiku i u tom okviru treba biti podržana. Zbog takvih stavova koji su zastupani na Zapadu, nikakav pokret u Jugoslaviji koji bi zemlju odveo natrag na Istok ili je išao za rušenjem Jugoslavije, nije mogao biti podržan.
The objective of this dissertation was to analyse Western views on certain key elements of what might be called the Yugoslav crisis. The thematic framework of the dissertation encompasses, on one side, the period immediately before the death of Josip Broz Tito in 1980 that marked a turning point in the history of the Yugoslav state and, on the other side, the process of the rise of Slobodan Milosevic and consolidation of his power in the period around 1987. The dissertation is based on both unpublished and published sources. Most of the materials used for its creation were obtained from the National Archives in London, Archives of Yugoslavia in Belgrade, as well as from the public archive database CREST (the CIA Records Search Tool), National Archives at College Park, Maryland, and the Open Society Archives at Central European University, Budapest. Through the analysis of documents collected in the aforementioned institutions as well as from other sources, the author intended to create a clear image of the evolution in the perception of Yugoslavia during the period. The introductory part of the dissertation provides an overview of the key segments of socialist Yugoslavia since its foundation after the World War II. An overview of political and economic reforms that were undertaken in an attempt to build an independent road to socialism is also provided. This portion of the work also tackles the key conflicts in the political arena and crises Yugoslavia had gone through during the break with the USSR in 1948, as well as the dismissal of Aleksandar Rankovic in 1966, developments in Kosovo and student protests of 1968, and the Croatian Spring of 1971. It also provides an overview of the Yugoslavian foreign policy and its profiling into one of the most important countries of the Non-Aligned Movement (NAM). The central portion of the work begins with a chapter which deals with the predictions of American and British intelligences and diplomatic communities regarding the processes in Yugoslavia after the death of Josip Broz. It explains the manner in which these structures had been observing Yugoslavia at the end of the 1970's and how their assessments altered as the political circumstances changed. The death of Josip Broz can be seen as the key moment of the entire period. His departure faced Yugoslavia with a period of uncertainty, as perceived in the USA and British historical sources, both of which openly respected the role Tito had played in Yugoslavia. The dissertation also deals with the first major crisis situation in the post-Titoist Yugoslavia - the demonstrations in Kosovo in 1981 - and how the complexity of the situation affected the perspective of the country’s Western partners. The thing that was always the centre of their attention during the period was the Yugoslav economy that had experienced a significant drop simultaneously with the death of Broz. Economic problems have marked the entire period covered in the dissertation and, at the beginning of the 1980s, these issues became the focus of American and British attention. Another segment depicted in the dissertation are the views and assessments of British and American security and diplomatic services regarding the processes within the SKJ (the Communist League of Yugoslavia) and JNA (Yugoslav national Army), the most important institutions of the socialist Yugoslavia. Western partners were carefully watching the processes within these institutions, which underwent turbulent changes during the period. Another important part of the Yugoslav problem in the focus of the USA and the UK was the issue of inter-ethnic relations. This problem escalated with the events in Kosovo in 1981 and eventually turned into an increasingly important segment through which its Western partners analysed the relations in Yugoslavia. The dissertation is concluded with a chapter that deals with the rise of Slobodan Milosevic to top of the political scene in Yugoslavia and the manner in which he had disrupted the delicate structure of Yugoslav federalism. Milosevic is, as far as the scope of this dissertation extends, merely a marginal figure. However, his appearance and politics very quickly became the focus of the US intelligence and diplomatic analysis because he was recognized as a major threat to the stability of Yugoslavia. With regards to the subject-matter of this dissertation, it should be emphasized that the Americans and the British had always observed Yugoslavia in the context of the Cold War. All their views on the problems in Yugoslavia were defined according to their relations with the USSR as their main rival in terms of ideology and safety issues. In this context, Yugoslavia is still perceived as an important example of a non-aligned country that pursued an independent policy and, within this framework, such views should be supported. Because of such attitudes of the West, no movement in Yugoslavia that would lead the country back to the East or pursue disintegration of Yugoslavia could ever be supported.
Cilj ovoga rada je prikazati zapadne poglede na neke ključne elemente onoga što bi se moglo nazvati jugoslavenskom krizom. Tematski okvir rada predstavlja s jedne strane razdoblje neposredno prije smrti Josipa Broza Tita 1980. koje je označilo ključnu prekretnicu u povijesti jugoslavenske države, a s druge strane rad je omeđen procesom uspona i konsolidacije moći Slobodana Miloševića u razdoblju oko 1987. godine. Rad se temelji na neobjavljenim i objavljenim izvorima. Najv
Svjetska ekonomska kriza, kao ključni faktor koji će potaknuti korjenite promjene u postojećim ekonomskim strukturama, razvojem i posljedicama ukazala je na neodrživost tržišnog fundamentalizma. ...Stvorena nestabilnosti globalnih razmjera pred Hrvatsku postavlja veliki izazov: kako može malena zemlja poput Hrvatske prebroditi nastale okolnosti, ako to još nisu u stanju učiniti Sjedinjenje Američke Države ili pak razvijene zemlje Europske unije? Ključna hipoteza ovog rada zauzima stajalište kako je svjetska ekonomska kriza tek malim dijelom utjecala na nacionalno gospodarstvo te da se ključni faktori postojećeg stanja moraju potražiti u uzrocima generiranim i zapostavljenim u protekla dva desetljeća razvoja. Provedenim istraživanjem pokazalo se da većina ispitanika pravilno identificira probleme nacionalnog gospodarstva u endogenim uzrocima. To dobiva potvrdu i u postotku od 93,5% ispitanika koji su izrazili stav da su problemi hrvatskog gospodarstva rezultat unutarnjih uzroka, no istovremeno više od polovine ispitanika smatra da je svjetska ekonomska kriza bitno utjecala na gospodarstvo Republike Hrvatske.
U današnjem globaliziranom svijetu obilježenom gospodarskom ovisnošću, koja je mjerljiva komponenta razine odnosa među zemljama, gospodarska ovisnost je počela utjecati na smjer, sadržaj te ...intenzitet tih odnosa. Time je gospodarstvo zauzelo središnju ulogu diplomatskog djelovanja, a granica između tradicionalnog političkog i diplomatskog djelovanja postala je sve manje vidljiva. Rješavanje ekonomskih pitanja u međunarodnim odnosima postalo je kroz povijest neodvojivi dio diplomatske teorije i prakse. Posljedica najnovijeg ubrzanja globalizacije i liberalizacije trgovine porast je konkurencije i na domaćem i na stranim tržištima, tako da države koje nemaju izgrađen koncept gospodarske diplomacije ne mogu imati proaktivnu ulogu u odnosima s drugim državama, već postaju objekt ekonomskih diplomacija drugih država. U prošlosti gospodarska diplomacija je dovođena uglavnom u vezu s pitanjima iz područja pregovora oko tarifa i kvota na uvoz i ostalih uvjeta za trgovinu. Danas ona pokriva mnogo širi spektar državnih propisa i postupaka koji utječu na međunarodnu trgovinu od standarda za zdravlje, sigurnost, okoliš i zaštitu potrošača do propisa koji obuhvaćaju usluge kao što su bankarstvo, telekomunikacije i računovodstva, te politike tržišnog natjecanja, poreze i imigracijsku politiku. Istovremeno, hrvatsko gospodarstvo oporavlja se od duboke ekonomske krize, opterećeno rastućim i neodrživim razinama javnog duga. Izvješće za Hrvatsku 2015. godine Europske komisije govori o nizu strukturnih teškoća, kao što su slabi rast, dugotrajno restrukturiranje poduzeća, niska razina zaposlenosti, ugrožena vanjska održivost, visoke inozemne obveze i javni dug te smanjenje potrošnje i investicija. Izuzev navedene problematike Hrvatska se nalazi u postupku pojačanog nadzora u okviru postupka zbog makroekonomskih neravnoteža i u proceduri prekomjernog proračunskog deficita (dalje u tekstu: EDP). EDP je aktiviran u siječnju 2014. godine, ali je od lipnja 2014. godine stavljen u mirovanje, jer je Europska komisija utvrdila da Hrvatska poduzima odgovarajuće mjere u svrhu korigiranja proračunskih neravnoteža. U tom kontekstu postavlja se pitanje kako pokrenuti nove investicijske projekte, zaustaviti gospodarski pad i ponovno ostvariti ekonomski rast, kao i cjelokupan gospodarski razvoj neke zemlje, te koja je uloga gospodarske diplomacije neke zemlje u tome, odnosno koji je organizacijski model gospodarske diplomacije ključno provoditi kako bi se pronašli načini za ostvarivanje zacrtanih i postavljenih ciljeva rasta i razvoja neke zemlje. Sam model gospodarske diplomacije svake države označava diplomatske aktivnosti usmjerene na unapređenje i zaštitu ekonomskih interesa zemlje, a njezin koncept treba osigurati da aktivnosti takve diplomacije budu efikasne i uspješne. Svaka država izgrađuje vlastiti organizacijski model gospodarske diplomacije kojim će u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi i osigurati svoj gospodarski rast i razvoj, te se što bolje pozicionirati u međunarodnom okruženju. Sva saznanja, iskustva i tradicije koje pojedina zemlja ima u svojem međunarodnom pozicioniranju sažeta je u njezinu organizacijskom modelu (načinu) komuniciranja s drugim akterima (subjektima) na međunarodnoj sceni, a skup svih tih aktivnosti definira se kao model gospodarske diplomacije. U literaturi se nailazi na sljedeću klasifikaciju modela gospodarske diplomacije: a) Unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova potpuno upravlja i ujedinjava pitanja povezana s vanjskim poslovima i vanjskom trgovinom b) Djelomično unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo gospodarstva zajedno uspostavljaju poseban odjel koji se bavi trgovinom i investicijama c) Model treće agencije – Ministarstvo vanjskih poslova uopće se ne bavi trgovinskim pitanjima, a neovisna tijela koja djeluju pod nadzorom MVEP preuzimaju poslove povezane s trgovinom d) Model natjecanja – zadaci Ministarstva vanjskih poslova i drugih Ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na trgovinu i vanjsku politiku, već i onih sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija e) Model prepuštanja – Ministarstvo vanjskih poslova prepušta pitanja povezana s trgovinom i investicijama i prepušta ih drugim ministarstvima. Počeci, stanje i razvoj gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u literaturi su poprilično zapostavljeni i neobrađeni, posebice u odnosu na samu javnu diplomaciju, te nije dovoljno jasno postavljen teorijsko-konceptualni okvir razumijevanja gospodarske diplomacije. Dosadašnja istraživanja u području gospodarske diplomacije RH bazirala su se na kvalitativnom pristupu, odnosno teorijskom konceptu istraživanja, dok se kvantitativan aspekt istraživanja zanemarivao primarno zbog nedostataka podataka, odnosno kvantitativnih mjerenja iz područja istog. Organizaciju i dosege pojedinog modela gospodarske diplomacije moguće je uvidjeti usporedbom s modelima gospodarske diplomacije drugih zemalja. Temeljem provedenih case (country) study-a komparativnom metodom, prikazom sličnosti i razlika niza nacionalnih modela provedbe i cjelokupnog sustava gospodarske diplomacije, omogućuje da se iz nje izvedu kauzalno valjani zaključci. Country study obuhvatio je analizu i komparaciju sustava gospodarske diplomacije razvijenih zemalja: Austrije i Francuske, te tranzicijskih zemalja: Poljske i BIH, i usporedbu s Hrvatskom, kao i mogućnost implementacije pozitivnih primjera u hrvatski model gospodarske diplomacije. Struktura podataka svake od navedenih zemalja obuhvatila je opće i gospodarske podatke, s naglaskom na makroekonomske pokazatelje, porezni sustav, vanjskotrgovinsku razmjenu, zatim specifičnosti razvoja gospodarske diplomacije, organizaciju mreže, odnosno modela gospodarske diplomacije, te pitanje ljudskih potencijala, odnosno način regrutiranja i obuke kadrova u gospodarskoj diplomaciji. Izuzev navedene metode komparacije (country study) i kritičke analize recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja, kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je i istraživanje strukturiranim upitnikom mišljenja korisnika (gospodarskih subjekata) gospodarske diplomacije Republike Hrvatske i istraživanje mišljenja predstavnika institucionalnog okvira hrvatske gospodarske diplomacije (intervju i strukturirani upitnik). Istraživanje metodom strukturiranog upitnika nad gospodarskim subjektima provedeno je na 200 najvećih poslovnih subjekata prema ukupnom prihodu (privatne i državne tvrtke), a istraživanje institucionalnog okvira gospodarske diplomacije u Hrvatskoj obuhvatilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Hrvatsku gospodarsku komoru, Ured Predsjednice RH, Vladu RH, Hrvatski sabor, Hrvatsku udrugu poslodavaca, Hrvatsku udrugu menadžera, Agenciju za investicije i konkurentnost, Udrugu Hrvatski izvoznici, Hrvatsku turističku zajednicu, Hrvatsku obrtničku komoru, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, Hrvatsku agenciju za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). Slijedom provedenih istraživanja gospodarskih subjekata, odnosno korisnika gospodarske diplomacije i institucionalnog okvira gospodarske diplomacije, te komparativne analize temeljem provedenih country/case study-a odabranih zemalja, kao i kritičke analizu recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja dokazana je prva postavljena temeljna hipoteza (H1) u radu: Model gospodarske diplomacije koji provode akteri gospodarske diplomacije u Hrvatskoj jest model natjecanja. Dakle, dokazano potvrđuje ono što je unaprijed definirano, temeljem sadašnjeg modela provođenja hrvatske gospodarske diplomacije, odnosno modela natjecanja, zadaci ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na vanjsku trgovinu i investicije, nego i onih koji su povezani sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija. Nejasno je definirano provode li gospodarsku diplomaciju isključivo državne ili regionalne, i lokalne institucije, te nevladin sektor, uključuje li gospodarska diplomacija isključivo bilateralne ili multilateralne aktivnosti. Empirijski dio istraživanja proveo se primjenom MLE (maximum likelhood estimation) gdje se promatrao utjecaj gospodarske diplomacije na najvažnije makroekonomske indikatore Republike Hrvatske. Uzročnost između intenziteta gospodarske diplomacije u Hrvatskoj i osnovnih makroekonomskih indikatora mjerila se strukturnim relacijama. Kako su osnovni makroekonomski agregati po svojoj prirodi frakcionarno integrirani polazeći od te pretpostavke primijenio se empirijski VARFIMA model baziran na frakcionirano integriranim podacima. Primarna zavisna varijabla u VARFIMA modelu bili su različiti makroekonomski indikatori – industrijska proizvodnja, nezaposlenost, inflacija, izvoz (obuhvat varijabli bio je ograničen dostupnošću podataka na mjesečne i kvartalne vremenske serije). Kao proxy za ukupnu gospodarsku aktivnost uzet je indeks industrijske proizvodnje, kao jedan od najvažnijih makroekonomskih agregata jer mjesečne vremenske serije BDP za RH nisu raspoložive. Strukturnom relacijom definirala se veza između osnovnih makroekonomskih indikatora kao zavisne varijable i nezavisnih varijabli od utjecaja na njih. Među nezavisnim varijablama koristile su se različite mjere aktivnosti gospodarske diplomacije – (ulaganja, popis donesenih zakona, pravilnika i Zakona od 1990. godine). Testiranjem podataka temeljem izvedenih relacija pomoću VARFIMA modela dokazana je postavljena druga temeljna hipoteza (H2) u radu: Gospodarska diplomacija kao segment institucionalne ekonomije ima utjecaj na osnovne makroekonomske indikatore te pomoćna hipoteza (H2a): VARFIMA modelom moguće je izmjeriti utjecaj gospodarske diplomacije na kretanje osnovnih makroekono
Rad obrađuje ustroj, poslovanje i likvidaciju Banke braće Turković d.d. Zagreb u vremenskom periodu od godine 1919., kada je banka osnovana, pa sve do godine 1948., kada je završena njezina ...likvidacija. Propast Banke braće Turković d.d. Zagreb počinje općom ekonomskom krizom kada je, uslijed poremećaja kreditnih odnosa, došla u poteškoće
prilikom naplaćivanja svojih potraživanja i unovčavanja ostale aktive. Banka braće Turković d.d. u Zagrebu uistinu nije poslovala još od godine 1932., otkako je došla u po-teškoće. Zavod se godinama nalazio u tihoj likvidaciji. S obzirom na plansku likvidaci-ju privatnih novčarskih zavoda, u socijalističkoj Jugoslaviji je 21. rujna 1946. određena likvidacija zavoda, koja je završena 5. srpnja 1948. godine.
„Povratak kapitalizmu” i „Povratak Europi” slogani su koji su obilježili posljednje desetljeće 20. stoljeća u svim bivšim socijalističkim zemljama srednje i istočne Europe; oni si izražavali ...bezuvjetnu vjeru u mehanizme kapitalističkog tržišta i punopravno članstvo u Europskoj uniji, što se smatralo rješenjem svih sadašnjih i budućih ekonomskih i socio-političkih problema.
Tijekom tzv. zlatnog doba, zemlje srednje i istočne Europe značajno su nadmašile rast u „starim“ zemljama Europske unije te se brzo uskladile s prosječnom razinom razvoja EU-a. Međutim, rast nije bio temeljen na zapošljavanju i nije bio održiv; u velikoj mjeri temeljio se na stranoj štednji. Veliki deficiti na tekućim računima stoga su postali trajna značajka zemalja srednje i istočne Europe. Izvor deficita može se pronaći u nagloj liberalizaciji strane trgovine tijekom tranzicije dok se nastavak trenda deficita povezuje s inozemnim izravnim ulaganjima. Zemlje srednje i istočne Europe postupno su postale potpuno ovisne o „staroj“ Europi. Lisabonska strategija pridonijela je propasti proizvodnog sektora; iako su se zemlje srednje i istočne Europe mogle lako nositi sa „starom Europom“ nisu se mogle natjecati s nemilosrdnom društvima izvan Europe.
U društvenom smislu zemlje srednje i istočne Europe mogu se podijeliti u dvije skupine; one koje su zadržale razumnu društvenu koheziju; te tri Baltičke zemlje koje su otišle u drugu krajnost. I dok izdatak za socijalnu skrb u starim zemljama članicama prelazi 30% BDP-a, isti izdatak u sedam od 10 zemlja srednje i istočne Europe iznosi manje od 20% BDP-a. Prije tranzicije, u bivšim socijalističkim državama divili su se Europskoj uniji zbog njene demokracije i modela socijalnog tržišnog gospodarstva. U trenutku kada su se pridružile Europskoj uniji, mnoge značajke privlačnog europskog modela socijalnog tržišnog gospodarstva više nisu bile prisutne i EU nije pokazivala interes da taj model promovira u tranzicijskim zemljama. Praznina je popunjena neoliberalnim idejama, što se vidi po indikatorima ekonomske slobode.
Globalna financijska kriza, osobito smanjenje kreditiranja, značajno je pogodila zemlje srednje i istočne Europe s velim potrebama vanjskog financiranja. Strane banke počele su povlačiti svoj kapital smanjenjem bilanci u podružnicama. Istovremeno, inozemna izravna financiranja pala su na četvrtinu u odnosu na razdoblje prije krize. Zemlje srednje i istočne Europe na taj način suočile su se s neto odljevom umjesto s nužno potrebnim priljevom kapitala.
Predmet istraživanja ovog rada je utjecaj hotelijerstva, prvenstveno udjela hotela u smještaju neke destinacije i prisutnosti globalnih hotelskih marki, na uspješnost turističkih destinacija u kojima ...se nalaze. Dodatno je žarište na odnosu strategija cijena hotela u vremenu financijske i ekonomske krize na njihovu dugoročnu uspješnost, kao i uspješnost turističkih destinacija u kojima se nalaze. Vezano uz predmet istraživanja, postavljene su tri hipoteze. Prva je hipoteza da je udio hotela u ukupnom smještaju pozitivno statistički signifikantno koreliran s uspješnosti turističkih destinacija. Druga je hipoteza da su uspješnije turističke destinacije u kojima postoje hoteli kojima upravljaju međunarodne menadžment kompanije ili su u marketinškim savezima. Treća je hipoteza da su u vremenu krize dugoročno bolje prošli oni hoteli koji su imali strategiju održanja cijene nasuprot održanja zauzetosti. Nakon definiranja osnovnih pojmova koji su u fokusu rada (turistička destinacija, modeli mjerenja poslovne uspješnosti, turistički lanac vrijednosti, konkurentnost turističke industrije, mjere uspješnosti u hotelijerstvu), moguće je bilo zaključiti da zbog kompleksnosti turističkog proizvoda zasad nema adekvatnog modela mjerenja uspješnosti turističkih destinacija. Stoga je najveći metodološki korak unutar ovog rada bio kreirati takav model. Koristeći dosadašnje znanstvene spoznaje te metode kreiranja drugih kompozitnih indeksa u turizmu i ekonomiji, kreiran je model koji kombinira 8 indikatora u grupama ekonomskih, društvenih i okolišnih performansi turističke destinacije. Model je testiran na 30 najuspješnih turističkih destinacija u Hrvatskoj. Na osnovu modela su Pearsonovim testom korelacije testirane hipoteze H1 i H2, pri čemu je jednoznačno dokazana hipoteza H1, no na temelju istraživanja nije bilo dokaza hipoteze H2. Zaključak je da hoteli imaju pozitivan učinak na uspješnost destinacija u kojima se nalaze, ali da njihova internacionalizacija za destinacije nije od presudnog značaja. Za potrebe testiranja hipoteze H3, napravljeno je dodatno istraživanje performansi 30 hotela (koji se nalaze u 30 destinacija iz prethodnog istraživanja). Korištene su različite metode testiranja, no nije nađena nikakva veza između odabira strategije održanja cijene ili zauzetosti i dugoročne uspješnosti hotela iz uzorka. Time na ovom uzorku nisu potvrđeni rezultati prethodnih istraživanja, a što se može pripisati osobitostima hrvatskog hotelijerstva.
Performance measurement has been a focus of the business practice and theory, probably since the existence of business itself. In the last 30 years, many new paradigms and models in the field have appeared, such as the Value chain model (Porter, 1985) or the Balance Scorecard (Kaplan and Norton, 1992, 1996). However, such scientific and practical advancements,generally applicable for the production or the single service based industries, werenot applicable for tourism so far. Tourism service in its single product package includes variety of geographically dispersed suppliers that work in wide range of mutual relations. It is therefore very challenging to cover all of them within the single model that would successfully measure performance of a destination as a whole and of all its elements and provide results that would be comparable to a reasonable degree. Accommodation industry is the largest single participating industry (both by revenue and its significance for the consumer) within tourism. Due to its importance, it is frequently a subject of the scientific research and consequently hotel performance measurement methods are very well covered in the science, accepted and implemented in the practice. However, such performance measurement systems have rarely been scientifically examined for a tourism destinations, especially on regional or local level. There are composite indicators oriented for the evaluating competitiveness of countries in the tourism (World Economic Forum’s T&T competitiveness index), but there are no generally accepted methodological frameworks that could be applied on the destination level. Furthermore, as the majority of other economic sectors, tourism has recently suffered the effects of the major global economic crisis. Crisis has generally affected both the tourism destinations and the hotel industry. During the crisis, hotel managers could generally choose two of the possible market strategies. To defend the prices at the levels prior to crisis and thus preserve the desired price positioning, or to defend the hotel occupancy levels. Some research have so far provided a proof that maintaining prices is more justified long term strategic option (Enz et al, 2012), however with a notion that the choice largely depends on a local market conditions.
Autor propituje stanje suvremene politologije kroz prizmu razvoja mainstreama američke političke znanosti. Posrijedi je disciplina koja je duboko ukorijenjena u metodološkoj konzistentosti koja svoje ...uporište ima u bihevioralizmu i vrijednonsoj neutralnosti.. Teza koja se zasutpa drži da je takva inačica političke znanosti depolitizirana i krajnje apstraktna te se kao takva ne uspijeva izboriti s izazovima koji se pred nju postavljaju. Kao primjer takvog izazova navodi se recentna globalna ekonomska kriza. Autor poziva na izlazak iz samoograničenosti politologije te aplikaciju metodološkog plurizma inherentonog integriranoj i interdisciplinarno umreženoj političkoj znanosti.
