Objective: Empathy is the most frequently mentioned humanistic dimension of patient care and is considered to be an important quality in physicians. The importance of fostering the development of ...empathy in undergraduate students is continuously emphasised in international recommendations for medical education. Our aim was to validate and adapt the Slovenian version of the Jefferson Scale of Empathy- Students version (JSE-S) on a sample of first-year medical students.
First-year students of the Medical faculty in Ljubljana participated in the research. JSE-S version, a selfadministered 20-item questionnaire, was used for collecting the data. Descriptive statistics at the item level and at the scale level, factor analysis, internal consistency and test-retest reliability (two weeks after the first administration) of the JSE-S were performed.
234 out of 298 (response rate 78.5%) students completed JSE-S. The mean score for the items on the 7-point Likert scale ranged from 3.27 (SD 1.72) to 6.50 (SD 0.82). The mean score for the scale (possible range from 20 to 140) was 107.6 (from 71 to 131, SD 12.6). Using factor analysis, we identified six factors, describing 57.2% of total variability. The Cronbach alpha as a measure of internal consistency was 0.79. The instrument has good temporal stability (test-retest reliability ICC = 0.703).
Findings support the construct validity and reliability of JSE-S for measuring empathy in medical students in Slovenia. Future research is required to evaluate factors contributing to empathy.
Namen: Empatija je najpogosteje omenjena človeška lastnost v odnosu do bolnika in predstavlja pomembno vrednoto v zdravniškem poklicu. Krepitev empatičnega odnosa pri študentih medicine je pogosto poudarjena v mednarodnih smernicah za medicinsko izobraževanje. Namen raziskave je bil validacija in adaptacija slovenske variante študentske različice Jeffersonove lestvice za merjenje empatije na vzorcu študentov prvega letnika medicine.
V raziskavo so bili vključeni študentje prvega letnika Medicinske fakultete v Ljubljani. Podatke smo zbrali s pomočjo študentske različice Jeffersonove lestvice - vprašalnika z 20 vprašanji, ki so ga izpolnili študentje. Naredili smo osnovno statistično analizo posameznih vprašanj, analizo celotne lestvice, faktorsko analizo ter analizo notranje konsistentnosti in časovne stabilnosti lestvice štirinajst dni po prvem izpolnjevanju.
234 od skupno 298 študentov je sodelovalo v raziskavi in izpolnilo vprašalnik. Povprečna vrednot za posamezno vprašanje na 7-stopenjski Likertovi lestvici se je gibala od 3,27 (SD 1,72) do 6,50 (SD 0,82). Povprečna vrednost celotne lestvice (mogoč razpon od 20 do 140) je bila 107,6 (od 71 do 131, SD 12,6). S faktorsko analizo smo prepoznali šest faktorjev, s katerim smo pojasnili 57,2 % celotne variabilnosti. Cronbach alfa kot merilo notranje konsistentnosti je znašal 0,79. Potrdili smo časovno stabilnost lestvice (ICC = 0,703).
Potrdili smo veljavnost in zanesljivost slovenske variante študentske različice Jeffersonove lestvice za merjenje empatije. Potrebno bo nadaljnje raziskovanje, ki bo pojasnilo dejavnike, ki prispevajo k empatiji.
Cilj je ovoga rada analizirati odnos između nasilničkog ponašanja djece prema vršnjacima u realnom i virtualnom svijetu i nekih aspekata morala i moralnog opravdavanja, da bi se poboljšalo ...razumijevanje ovog fenomena.
Analizom recentnih studija i empirijskih istraživanja, može se zaključiti da počinitelji nasilja prema vršnjacima, uz često isticane deficite u kognitivnom razvoju, mogu imati i deficite u moralnom razvoju. Oni češće imaju pozitivne stavove prema nasilju, smatraju ga prihvatljivim ponašanjem i od njega očekuju pozitivne ishode. S nasilničkim se ponašanjem dovode u vezu i vrijednosti usmjerene prema osobnoj dobrobiti (moć i nezavisnost), dok vrijednosti usmjerene prema dobrobiti drugih (univerzalizam, dobrohotnost, sukladnost, tradicija i sigurnost) mogu imati zaštitnu ulogu. Među obilježjima počinitelja klasičnog i elektroničkog nasilja svakako treba istaknuti nisku razinu empatije i krivnje.
U opravdanju svojih postupaka prema vršnjacima djeca koriste različite kognitivne strategije, a koje igraju značajnu ulogu u razvoju nasilničkog ponašanja. Iako je važno identificirati potencijalne čimbenike rizika, kao što su vrijednosti orijentirane na sebe te procese moralnog odstupanja, s osobitom pozornošću je potrebno poticati i njegovati čimbenike zaštite, kao što su stavovi protiv nasilja, pozitivne vrijednosti i empatija za koje se vjeruje da mogu motivirati moralne činove i biti osnova za moralno ponašanje.
Iz tega zornega kota je pomenljiv Herbertov odnos do zgodovine. V kratkem eseju z naslovom "Osvojitev Basitilje" obravnava epizodo iz zivljenja zgodovinarja Thomasa Carlyla V trenutku, ko Carlyle ...zakljucuje svoje najvecje delo, monumentalno The French Revolution, se zave nemoci empiricne metode pri pojasnjevanju zgodovinskih mehanizmov. V tej situaciji se zgodovinar odloci poseci po jeziku literature, »ubezi v norost sloga« in dejstva obravnava s perspektive »vsakdanjosti in nespremenljivega obreda kozmosa« (Zbigniew Herbert 2008: 120). Zgodovina je za Herberta, Ur nespoznavna in napor tistih, ki bi radi razumeli, razumsko zaobjeli resnicnost, je obsojen na neuspeh. Odkrijejo kvecjemu to, kako se preteklost skriva za zmeraj novimi pregradami, zgrajenimi iz gotovih pripovednih vzorcev, in kako se spreminja v mit. Herbert pokaze, da je edina restev pri opisovanju zgodovinskih dejstev zapustiti znanstvene postopke in se priblizati konkretu, predvsem konkretnemu cloveku, in kar se da pristno prikazati njegovo prisotnost v svetu. V tem kontekstu dodaten pomen dobi tudi Herbertovo zanimanje za umetnike. V eseju "Leonardo", potem ko nasteje stevilne razloge za hvalo tega genija, spomni na epizodo, ko se Leonardo po narocilu Lorenza de Medici pripravlja na slikanje portreta na smrt obsojenega vodje upora. Zato Leonardo spremlja svojega junaka v njegovi jeci in vestno zapisuje svoja opazanja v dnevniku, »kot prirodoslovec, ki opisuje 'hrosca'« (Herbert 2001: 346). »Leonardo je imel samo eno ljubezen. Kruto ljubezen do resnice«, komentira Herbert (2001: 346). Herbert slikarja opredeli kot umetnika, »ki je znal vse, in se vec, razumel vse«, kar v tem kontekstu dobi pridih ironije. Tako strogo oceno si je v esejistovih oceh prisluzil s tem, da je bil sposoben lociti strast raziskovanja cloveka od socutja do njega, pa tudi - estetsko kontemplacijo sveta od njegovega moralnega vrednotenja. Ta esej z avtorjem Mone Lize v glavni vlogi pa prinasa - ceprav se zdi, da to ni bil avtorjev namen - se eno sporocilo. Opominja namrec, kako neverjetno tezko je imeti globoke medcloveske vezi, kadar stika ne preprecuje nobena ovira. Distanca se, paradoksalno, pokaze kot nujen pogoj za blizino, omogoca spostovati avtonomijo drugega, misliti o njem kot o posameznem bitju. Zato Herbertov junak cuti odpor do vstopanja v neposredno interakcijo z okolico in dejstvo, da svojo osamljenost - neprostovoljno, ki pa je hkrati neizogibna posledica popotovanj - na svoj nacin neguje, jo spreminja v obred, iz nje naredi pomemben del svojega videza. Lahko torej sklepamo, da se lahko zblizanje s konkretno usodo, »sprava z drugimi bitji«, »poskus vstopiti v ta bitja« (Herbertovi izrazi) uresnicijo samo s pomocjo imaginacije. Ce to upostevamo, je umetnost (zlasti pa literatura) popolnejsi medij kot tradicionalni zgodovinski diskurz. Poleg tega raste iz konkretnega, podrobnosti, iz socutne pozornosti, ki jo umetnik namenja svetu, predvsem pa iz tega, da, kot pravi Herbert, »vsebuje videnje drugih ljudi«. Razliko med pisateljem in zgodovinarjem najbolje izraza stavek iz Aristotelove Poetike, ki ga Herbert navaja v skici z naslovom "Odlomek pisma N. N.-ju - prijatelju": »Zato je poezija nekaj, kar je blizje filozofiji in pomembnejse kot zgodovinopisje: poezija govori bolj o splosnem, zgodovinopisje pa o posameznostih.«7 In ceprav oba nacina ubesedovanja izhajata iz konkretnega, samo poezija, oziroma literatura zna v konkretnem opaziti univerzalno. Torej lahko samo literatura ponudi popolno in sinteticno sliko sveta. Iz tega razloga zgodovinar ne zadostuje tam, kjer je treba odgovoriti na temeljno vprasanje - temeljno za Herberta: vprasanje o cloveku kot subjektu zgodovine. V zakljucku lahko napisemo, da Herbert predlaga, naj na umetnisko delo pogledamo kot na prostor srecanja, nekaj, kar odpira moznost poistovetenja z drugim kot z nekom, ki prezivlja podobno usodo kot mi - usodo v kar najsirsem smislu. Ker ima umetnost zmoznost spoznavanja konkretnega, posameznega cloveka, zmore besedi socutje dati veliko univerzalnejsi pomen, tj. povzrociti, da se beseda ne nanasa vec samo na nekako objektivno trpljenje ljudi kot zrtev zgodovine, ampak tudi na clovesko stanje kot tako, na omejitve, pripisane nasi eksistenci. interpret umetnine se potemtakem ne sme torej zadovoljiti z estetsko razseznostjo, temvec mora skozi branje sistema znakov, ki ga je uporabil umetnik, zagledati konkreten kulturni fenomen kot zapis posameznikove izkusnje sveta. Koncni cilj popotnikovega spoznavnega napora ni delo, temvec njegov ustvarjalec, ki je na njem pustil sled individualne izkusnje sveta. Lahko bi torej rekli, da je umetnina nekaj, kar s svojim pomenom presega spoznavno razseznost. V tem smislu interpretov napor prekoracuje meje, ki jih zarisuje hermenevtika - ce to definiramo kot stremljenje k razumevanju. V tem kontekstu zadobi simbolni pomen odlomek, v katerem junak poroca o svojem »srecanju« s kamni grskega svetisca v Paestumu: »Dotikam se jih in cutim toploto cloveskega telesa« (Herbert 2004: 35). Umetnina nam omogoci najbolj temeljito srecanje, ker se zmeraj povezuje z napornim izkusanjem, ki dejansko pomeni, da se blizamo osebi, ki se skriva za povrsino znaka. Blizanje, ki ga na ta nacin dosezemo, je posebna vrsta empatije oziroma socustvovanja s tistim bitjem, ki je, kot pise Herbert, »usmiljenja vredno«, ker ga dolocajo iste nespremenljive, hkrati pa vsem nam skupne determinante. Herbertov projekt se lahko uresnici sele takrat, ko umetnino obravnavamo kot kulturni in ne psiholoski pojav, in ko njen smisel poiscemo pri posamezniku, ki jo spoznava, ne pa s pomocjo analizo custvenega stanja njenega avtorja. Herbert se tega zaveda, zato ne zeli spoznavati bistva ustvarjalnega namena, s katerim naj bi umetnina nastala. Tako se tudi ne zeli pogljabljati v umetnikovo psihiko. Proucevanje umetnine je dejanje razlikovanja in katarze hkrati, kultura pa pomeni predvsem prostor srecanja, v katerem se uresnicuje stik med tistimi, ki so njene posamezne fenomene sposobni videti kot znake, sporocila, za njimi pa real na bitja, neponovljiva in hkrati podobna drug drugemu, povezana s skupno usodo. Vse to, kot se zdi, hkrati vsebuje odgovor, ki bi ga lahko dal avtor eseja Rovigo na nase dvome v zvezi s predlogom Richarda Rortyja. Torej na dvome, ki so nastali na osnovi dejstva, da Richard Rorty zanemarja izkusnjo, zaradi cesar se njegov predlog zdi brez prakticnega smisla.
U današnje vrijeme komunikacija se smatra jednom od temeljnih ljudskih vještina. Komunikacijom prenosimo informacije, izražavamo čitavu lepezu emocija, tjelesnih i psiholoških. Ona je neizbježna i ...dio je naše svakodnevice. Podrazumijeva se da dolazi prirodno i spontano kroz život, te možemo zaključiti da je nezamislivo ne komunicirati. Čovjek ima urođenu potrebu stvarati međuljudske odnose i održavati veze. Kako je moguće da se u današnje vrijeme tolika pozornost posvećuje ovakvoj temi? Iako je komunikacija vještina koja se uči kroz cijeli život, ipak je ona nešto što započinje još u najranijoj dobi, u krugu obitelji. Temeljna je vještina koju čovjek posjeduje, o kojoj se toliko govori, a upravo se čovjeka danas sve više zaboravlja. Smatra se kako je komunikacija između bolesnika i zdravstvenih djelatnika emocionalno najzahtjevniji posao. Najranjivijoj i najosjetljivijoj skupini ljudi neophodna je zdravstvena skrb. Upravo zbog toga je to kompleksan posao koji zahtijeva iskustvo, znanje, umijeće i određene kompetencije zdravstvenih djelatnika. U vrijeme kad tehnologija doseže svoj vrhunac nezamislivo je adekvatno provoditi zdravstvenu skrb bez određene radiološke dijagnostike. Za uspješan ishod liječenja neophodna je kvalitetna komunikacija između bolesnika i zdravstvenih djelatnika. Važno je pokazati suosjećanje i uputiti bolesniku riječi ohrabrenja. Svaki bolestan čovjek nije želio bolest i u takvom stanju potrebni su mu pažnja, ljudskost i korektan pristup okoline. Zato danas, uspostaviti ravnotežu između tehnike i humanosti, odnosno ljudskog načina u ophođenju postaje pravi izazov.
Prosocijalan odnosno pravedan odnos prema drugim ljudima podržavaju sve religije svijeta. Prosocijalno ponašanje vid je moralnog nastupa koji uključuje društveno poželjna ponašanja poput pomaganja, ...suradnje i dijeljenja s drugima. Religioznost pozitivno korelira s mjerama prosocijalnosti kao što su empatija, altruizam i socijalna poželjnost. Cilj istraživanja bio je ispitati utječe li religioznost na prosocijalnost medicinskih sestara Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar. Konkretno, cilj je bio usporediti razinu prosocijalnosti u medicinskih sestara Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu i sestara Klinike za dječje bolesti SKB Mostar. Hipoteza je da su medicinske sestre koje rade s djecom požrtvovanije i empatičnije od internističkih. Istraživanje je pokazalo da je opća religioznost značajno pozitivno povezana s emocionalnom empatijom te altruizmom ispitanika. Odnosno, što su ispitanici religiozniji, to pokazuju i veću emocionalnu empatiju i altruizam. Međutim, za pojedinačne mjere intrinsične i ekstrinsične religioznosti nije se pokazalo da su bitno povezane s mjerama prosocijalnosti. Za emocionalnu se empatiju pokazalo da je bitno povezana s mjerama altruizma (pozitivno) i socijalne poželjnosti (negativno). Odnosno, što je osoba emocionalno empatičnija, to je i altruističnija te manje sklona socijalno poželjnim ponašanjima i odgovorima. Prikupljanje podataka provedeno je među medicinskim sestrama Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu (n=35) i Klinike za dječje bolesti SKB Mostar (n=34). Upitnik religiozne orijentacije korišten u ovom istraživanju nastao je po uzoru na dva korištena upitnika, Intrinsic/Extrinsic Scale (IES; Feagin, 1964) odnosno u prijevodu Ljestvica intrinsične i ekstrinsične religiozne orijentacije (SIERO) i ‘Age Universal’ I-E Scale (AU; Gorsuch i Venable, 1983). Upitnik prosocijalnosti sadrži upitnike emocionalne empatije, altruizma i socijalne poželjnosti (Raboteg-Šari, 1993).
U članku sam opisala koliko su važni prvi kontakti s učiteljem i koliko je važno uspostaviti dnevnu rutinu od prvog dana škole. Usredotočila sam se uglavnom na emocionalnost djece, kako ih potaknuti ...da ostanu pozitivni, kako vole ići u školu i kako učitelj može osigurati da su povezani jedni s drugima kako bi stekli svakodnevnicu i uspostavili pozitivnu klimu u učionici. Opisao sam nekoliko primjera moje prakse koji su se pokazali ugodnom i ohrabrujućom za djecu i učitelje. Ideje su korisne svim nastavnicima.
Pri istraživanju svrhe i uloge književnosti u suvremenim uvjetima globalizacije i razvoja komunikacijskih tehnologija, što je dovelo do preobrazbe književnosti, otvaraju se pitanja etike i etičkih ...čitanja pripovijesti. Mnogovrsni pristupi i polazišta iznjedreni su iz tzv. etičkog zaokreta, a posebno je zanimljiva retorijska naratologija kao segment postklasične, kontekstualne naratologije. Jedinstvene etičke metodologije u pristupima pripovijesti zapravo nema, nego govorimo o različitim etičkim čitanjima koja najčešće analiziraju načine na koje pripovijesti raspravljaju, problematiziraju ili učvršćuju određene etičke postavke.
U srpskom i hrvatskom jeziku riječ žrtva ima dva osnovna značenja: 1. ritualno ubijena osoba ili životinja kao dar božanstvu i 2. osoba koja je stradala iznenada, bez vlastite krivice (u prometnoj ...nesreći, požaru, od udara groma i sl.) ili netko tko pati nevin (žrtva nasilja, prevare, zavjere itd.). Na osnovnom semantičkom planu ova dva značenja se preklapaju i pokrivaju arhaično poimanje žrtve, koja 1. povezuje zajednicu s transcendentnim sferama (komunikacija s bogom/bogovima zasnovana na, za tradicionalne zajednice neupitnoj, vezi između dara i uzdarja) i 2. figurira kao točka božjeg objavljivanja u ljudskom svijetu (kazna kao znak božje egzistencije). U oba slučaja usmeni narativi prenaglašavaju empatiju sa žrtvama (bez obzira na to dolazi li smrt iz ritualnih razloga ili kao egzempl) i često konceptualiziraju žrtvu u animalističkim terminima (“janje jurjevsko”). Koncept komunikacije s bogom putem žrtve radikalno je preispitivan i kritiziran u modernoj literaturi, također u vezi sa žrtvovanjem janjeta i djeteta (T. Mann, Zakon, 1944; Josip i njegova braća, 1933–1943; J. Saramago, Evanđelje po Isusu Kristu, 1991; Kain, 2009).
Trenutni pristup zdravstvenoj skrbi usmjeren na bolesnika stvorio je interes za ulogu medicine u načinu smrti i umiranju bolesnika u terminalnoj fazi ili bolesnika s kroničnim bolestima. Unatoč ...nedostatku istraživanja o stavovima prema eutanaziji kod medicinskog osoblja u Hrvatskoj, nekolicina stranih istraživanja ukazuje na podijeljeno mišljenje o navedenoj temi. Stoga je osnovni cilj ovoga istraživanja bio utvrditi stavove prema eutanaziji kod medicinskih sestara-tehničara, te razlike u stavovima s obzirom na neke socio-demografske karakteristike uzorka medicinskih sestara-tehničara. Također, ispitala se i uloga određenih prediktora (dob, religioznost i empatija) u predviđanju tih stavova. U istraživanju je sudjelovalo 286 medicinskih sestra-tehničara u dobi od 19 do 61 godinu, koji rade u Općoj bolnici Zadar i Pula. Primijenjena je Podljestvica općeg stava prema eutanaziji iz Kineske proširene ljestvice stavova prema eutanaziji, Ljestvica emocionalne empatije, niz pitanja usmjerenih na sociodemografske podatke, te pitanja kojima se procjenjuje subjektivna važnost čimbenika koji bi mogli biti važni za donošenje odluke o eutanaziji. Rezultati pokazuju da medicinske sestre-tehničari imaju neutralan stav prema pružanju podrške eutanaziji, te procjenjuju bolesnikovu simptomatologiju i patnju kao najvažnije čimbenike kod donošenja hipotetske odluke o eutanaziji. Medicinske sestre-tehničari na jedinici intenzivnog liječenja i onkologiji iskazuju veću podršku eutanaziji nego medicinsko osoblje na drugim odjelima. Nadalje, medicinske sestre-tehničari koje sebe smatraju aktivnim vjernicima, manje su skloni iskazivanju podrške eutanaziji od ateista. Konačno, rezultati hijerarhijske regresijske analize da su status religioznosti i empatija medicinskih sestara-tehničara, te čimbenik bolesnikova simptomatologija i patnja, značajni prediktori stava prema eutanaziji kod medicinskih sestara-tehničara. Rezultati nude praktične implikacije u okviru profesionalnog ophođenja medicinskih sestara-tehničara, i mogli bi biti osobito bitni pri definiranju kvalitete odnosa medicinska sestra-tehničar – bolesnik.
Zbog pandemije uzorkovane bolešću COVID-19 učenici i nastavnici našli su se u izvanrednoj situaciji u kojoj su se suočili i s akademskim i sa psihosocijalnim problemima. U našemu smo se istraživanju ...usredotočili na neke karakteristike nastavnika koje predviđaju njihovu percipiranu kompetenciju u zadovoljavanju emocionalnih potreba učenika tijekom učenja na daljinu (PSCENDL) i tako doprinose dobrobiti učenika. Na uzorku od 645 slovenskih učitelja obveznoga osnovnog obrazovanja rezultati regresijske analize pokazali su da otpornost učitelja i njihova uvjerenja o važnosti fokusiranja na psihosocijalne odnose prilikom povratka u školu objašnjavaju jednu četvrtinu varijance PCSEN-DL-a. Rezultati poduzorka učitelja razredne nastave (n = 375) koji su bili kategorizirani u dvije ekstremne skupine (nizak i visok PCSEN-DL) pokazali su da su se učitelji s visokim PCSEN-DL-om više usredotočili na podršku, poticanje i opuštanje učenika. U radu se raspravlja i o praktičnim implikacijama važnosti razvoja PCSEN-a kod učitelja.
PDF
