Lymphocytic - plasmocytic duodenitis (LPD) in dogs is a form of chronic inflammatory bowel disease. LPD is a chronic enteropahty accompanied with non specific clinical symptoms out of which diarrhea ...and vomiting are the most significant. The most important morphological feature of the immune response in this type of inflammatory bowel disease is the finding of mononuclear infiltrates in the mucosa of the duodenum. After thorough clinical examination and detailed patient’s history the inflammation site can be described. Gathering of precise data, history, and a detailed clinical examination are of the upmost importance for the diagnosis. Clinical signs of LPD are not specific. They have a cyclic character and a seldom progressive clinical course. The most common symptoms include chronic or recurrent diarrhea, vomiting, weight loss, and changes in appetite. The study involved 60 adult dogs of different breeds and both sexes: 54 dogs with symptoms of diarrhea and vomiting that persisted longer than three weeks and six clinically healthy dogs that served as controls. The investigation included dogs which were patients at the ambulatory clinic at the Faculty of Veterinary Medicine, Belgrade (Serbia). According to anamnestic data all dogs were previously unsuccessfully treated with antibiotics and were free of intestinal parasites. Hematological and biochemical blood tests, radiology, ultrasonography and endoscopy tests were carried out. Biopsy samples of the duodenal mucosa were investigated with pathohistological and immunohistochemical methods. By analysis of the results obtained in this study it was shown that dogs, which in the clinical picture had chronic diarrhea, chronic vomiting, abnormal behavior and altered appetite, suffered from the following enteropathies: catarrhal duodenitis was found in 5 dogs, 3 dogs were diagnosed with eosinophilic duodenitis and 46 dogs were diagnosed with lymphocytic - plasmocytic duodenitis (LPD). Different morphological groups were formed according to detailed description of morphological changes of the duodenal mucosa biopsy samples of LPD affected dogs (changes of the villi, degree of intestinal epithelium damage, expansion of crypts, dilated lymph vessels and fibrosis). Relevant factors were as well: incidence of intraepithelial lymphocytes (IEL), lymphocytes, plasma cells, eosinophilic and neutrophilic granulocytes in the mucosa infiltrate. The duodenal samples were dominated by lymphocytes and plasma cells and shortening of the villi at 75 - 50% of the normal length were observed. The observed changes were characterized as mild to moderate. The villi were thickened, and some have merged. On epithelial cells degenerative changes and desquamation of epithelial cells were observed. A mild to moderate enlargement of crypts (10 - 25% crypts were extended) was recorded. The lamina propria was edematous due to the presence of an abundant cellular infiltrate of a large number of mononuclear cells, predominantly lymphocytes and plasma cells. Plasma cells with eccentrically placed nuclei in groups usually fill the lamina propria of the villi. Crypts were separated by 10 - 20 lymphocytes and plasma cells. Individual lymphocytes, located in the epithelium (IEL), can be observed in the epithelium of the villi, as individual cells, and rarely in groups (clusters). Immunohistochemical examination of duodenal mucosa samples revealed expression of CD3+ (T lymphocytes) and CD79+ (B lymphocytes). In the investigated samples, in 31 dogs in the inflammatory infiltrate CD3+ cells were the dominant cell type. Positive immunochemical reaction was exhibited by a dark brown precipitate in the area of the cell membrane of T lymphocytes, i.e. so-called membranous precipitate. The reaction of the few B lymphocytes was of a more diffuse character. B lymphocytes dominated in 2 cases. In 13 cases there was an evenly mixed lymphocytic - plasmocytic infiltrate. The analysis of statistical indicators for CIBDAI (engl. canine inflamatory bowel disease activity index) and CCECAI (engl. canine chronic enteropathy clinical activity index) within the group of dogs affected by LPD, determined a significant difference (p≤0.05) between the mean values for CIBDAI and CCECAI in dogs with mixed infiltrate and the average values for dogs with a mainly plasmocytic infiltration. The average value for the CIBDAI CCECAI in dogs with a mixed infiltrate was statistically highly significant (p≤0.01) compared to the average value for CIBDAI and CCECAI in dogs with a predominantly lymphocytic infiltrate.
Limfocitno – plazmocitni duodenitis (LPD) pasa je oblik inflamatorne bolesti creva. LPD predstavlja enteropatiju hroničnog toka i praćen je nespecifičnim kliničkim simptomima, od kojih su najvažniji dijareja i povraćanje. Najvažnija morfološka karakteristika imunološkog odgovora kod limfocitno - plazmocitnog duodenitisa (LPD) pasa je nalaz mononuklearnog ćelijskog infiltrata u sluznici duodenuma. Nakon dobro obavljenog kliničkog pregleda i detaljne anamneze, može se pretpostaviti moguće mesto inflamacije. Prikupljanje preciznih podataka, uzimanje sveobuhvatne anamneze i vršenje detaljnog kliničkog pregleda pasa je od neprocenjivog značaja za pravilno postavljanje dijagnoze. Klinički znaci vezani za LPD nisu specifični. Imaju cikličan karakter, reĎe progresivan klinički tok. Najčešći simptomi uključuju hroničnu ili rekurentnu dijareju, povraćanje, gubitak težine i promenu apetita. Ispitivanjem je obuhvaćeno ukupno 60 odraslih pasa, različite rase i oba pola: 54 psa sa simptomima dijareje i povraćanja, koje je trajalo duže od tri nedelje, kao i šest klinički zdravih pasa koji su služili kao kontrolna grupa. Ispitivanja su obuhvatila pse koji su bili pacijenti ambulantne klinike Fakulteta veterinarske medicine (FVM) u Beogradu. Prema anamnestičkim podacima, svi psi su pre dolaska u ambulantu FVM bili neuspešno lečeni antibioticima i svi su bili slobodni od crevnih parazita. Urađene su hematološke i biohemijske analize krvi, zatim radiološka, ultrazvučna i endoskopska dijagnostika. Uzorci mukoze duodenuma, uzeti biopsijom, ispitani su patohistološkim i imunohistohemijskim metodama. Analizom rezultata dobijenih u ovom istraživanju, ustanovljeno je da oboleli psi, koji su u kliničkoj slici imali hroničnu dijareju, hronično povraćanje, izmenjeno ponašanje i promenjen apetit, boluju od sledećih enteropatija: kataralni duodenitis je utvrđen kod 5 pasa, kod 3 psa je postavljena dijagnoza eozinofilnog duodenitisa dok je kod 46 pasa dijagnostikovan limfocitno – plazmocitni duodenitis (LPD). Detaljnim opisom morfoloških promena na biopsijskim uzorcima sluznice duodenuma pasa obolelih od LPD (promene na crevnim resicama, stepen oštećenja crevnog epitela, postojanje proširenja kripti, prisustvo dilatiranih limfnih sudova i fibroze) kao i praćenjem zastupljenosti intraepitelnih limfocita (IEL), limfocita, plazma ćelija, eozinofilnih granulocita i neutrofilnih granulocita u infiltratu sluznice, formirane su različite morfološke grupe. U uzorcima duodenuma u kojima dominiraju limfociti i plazma ćelije, uočeno je skraćenje crevnih resica na 75 - 50% normalne dužine, a same promene su okarakterisane kao blage do umerene. Crevne resice su zadebljale, a neke su fuzionisane. Na epitelnim ćelijama zapažaju se degenerativne promene, kao i deskvamacija epitelnih ćelija. Zapaženo je blago do umereno proširenje kripti (10 - 25% kripti je prošireno). Lamina propria je edematozna zbog prisustva obilnog ćelijskog infiltrata velikim brojem mononuklearnih ćelija, među kojima dominiraju limfociti i plazma ćelije. Plazma ćelije sa ekscentrično postavljenim jedrima obično u grupama ispunjavaju laminu propriju crevnih resica. Kripte su razdvojene sa 10 – 20 limfocita i plazma ćelija. Pojedinačni limfociti, smešteni intaepitelno, zapažaju se na epitelu crevnih resica, i to kao individualne ćelije, a retko u grupama (grozdovima). Imunohistohemijskim ispitivanjem uzoraka sluznice duodenuma obolelih pasa u našem materijalu, uočena je ekspresija CD3+ (T limfocita) i CD79+ (B limfocita). Kod ispitanih uzoraka, kod 31 psa u inflamatornom infiltratu dominiraju ćelije CD3+ imunofenotipa. Pozitivna imunohemijska reakcija je ispoljena nalazom precipitata tamnosmeĎe boje u predelu ćelijske membrane T limfocita, tako da je prisutan tzv. membranski precipitat. Reakcija ređe zastupljenih B limfocita, više je difuznog karaktera. B limfociti dominiraju u 2 slučaja. U 13 slučajeva postoji ravnomerno mešoviti limfocitno - plazmocitni infiltrat. Analizom statističkih pokazatelja za CIBDAI (engl. canine inflamatory bowel disease activity index) i CCECAI (engl. canine chronic enteropathy clinical activity index) unutar grupe pasa obolelih od LPD, ustanovljena je signifikantna razlika (p≤0,05) između prosečne vrednosti za CIBDAI i CCECAI kod pasa sa mešovitim infiltratom i prosečne vrednosti kod pasa sa pretežno plazmocitnim infiltratom. Statistički vrlo značajno (p≤0,01) je veća prosečna vrednost za CIBDAI i CCECAI kod pasa sa mešovitim infiltratom u odnosu na prosečnu vrednost za CIBDAI i CCECAI kod pasa sa pretežno limfocitnim infiltratom.
Racionalan pristup bolesniku s dispepsijom Jurčić, Dragan; Bilić, Ante
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2006, Letnik:
15, Številka:
1_Gastroenterologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Optimalan dijagnostički pristup bolesniku s dispepsijom
još je predmet rasprava. Rana endoskopija ostaje zlatni
dijagnostički standard, a strategije temeljene na neinvazivnim
dijagnostičkim testovima ...sve su veći izazov. Promptna ili rana
endoskopija preporučuje se za dispeptičare sa simptomima
alarma, kao i onima s novootkrivenom dispepsijom koji su stariji
od 50 godina. “Testiraj i tretiraj”, “testiraj i skopiraj” te strategija
empirijskog antisekretornog liječenja, najzastupljenije su strategije
liječenja dispepsije, a prva je i ekonomski najpovoljnija
kada je cijena endoskopije iznad 500 US $. Strategija “testiraj i
tretiraj” ima prednosti pred empirijskom antisekretornom terapijom
koja se dosada više koristila kod mlađih dispeptičara. Za
dijagnostiku infekcije H. pylori preporučuju se urejni izdisajni
test ili test antigena u stolici koji su bolji od seroloških. Potrebno
je odrediti dobni prag za našu populaciju stanovništva, kao i na
tome temeljene dijagnostičke i terapijske smjernice. Pri tomu
je potrebno voditi računa i o (stvarnim!) cijenama endoskopije i
određivanja H. pylori u našoj zemlji.
Endoskopija videokapsulom, VCE (prema engl. Video Capsule Endoscopy), postala je prva slikovna metoda za pregled cjelokupnog tankog crijeva. Prvi službeni pregled kapsulom učinjen je 2001. godine. ...Kapsula za pregled debelog crijeva najnovije je tehnološko dostignuće koje omogućava pregled tog dijela crijeva bez bolnosti i neugode.
Najznačajnija indikacija za pregled je probir za kolorektalni karcinom. Prema do sada objavljenim studijama videokapsulska endoskopija za pregled debelog crijeva pruža zadovoljavajuću razinu pouzdanosti za otkrivanje polipa debelog crijeva, poglavito onih iznad 6 mm veličine. Ograničavajući čimbenici su još uvijek relativno visoka cijena te ovisnost o idealnoj očišćenosti crijeva.
Ezofagealna i želučana strana tijela česta su u pasa i mogu biti opasna za život. Endoskopsko uklanjanje stranih tijela iz jednjaka i želuca preporučena je i manje invazivna metoda liječenja, ali ...nije bez rizika. Ovim su retrospektivnim istraživanjem obuhvaćeni arhivski podaci 100 pasa iz ambulantnog protokola, koji su podvrgnuti endoskopskom uklanjanju stranog tijela iz jednjaka ili želuca. Obrađeni podaci uključivali su dob, pasminu, spol, trajanje i vrstu kliničkih znakova, tip i lokaciju stranog tijela, uspješnost endoskopskog uklanjanja, kratkotrajne komplikacije i ishod. Najčešća su strana tijela u jednjaku bile kosti, dok su u želucu to bile igračke. U pasa u kojih je zabilježeno dulje trajanje simptoma, utvrđena je veća vjerojatnost za pojavu komplikacija. Iako je ukupna pojavnost komplikacija niska, mogu se razviti potencijalno životno ugrožavajuće komplikacije, osobito u prolongiranim i neliječenim slučajevima stranog tijela u jednjaku, odnosno u slučajevima kada je strano tijelo u želucu oštar predmet sklon perforaciji.
Spinalni tumori pješčanog sata definirani su suženjem na mjestu gdje prodiru u intervertebralni foramen ili dura mater, uz pretpostavku da imaju oblik pješčanog sata ili bućice. Spinalni hemangiomi u ...obliku bućice su iznimno rijetki. Opisuje se spinalni tumor pješčanog sata (epiduralni kavernozni hemangiom) reseciran dvostupanjskim kombiniranim pristupom, uz opsežan pregled literature. Prikazuje se slučaj 78-godišnjeg muškarca za kojeg je utvrđeno da ima homogeno pojačanu intraspinalnu, ekstraduralnu masu u obliku bućice koja se širi u lijevu prsnu šupljinu. Tumor je reseciran jednokratnom 2-stupanjskom posteriornom tehnikom: mikrokirurški pristup, nakon čega slijedi endoskopska resekcija putem torakoskopskog pristupa. U literaturi postoji nekoliko izvješća o kombiniranom pristupu za tumore bućice kralježnične moždine. Naš je slučaj prvi koji opisuje 2-stupanjsku kombiniranu kirurgiju u 1 sjedenju za hemangiom pješčanog sata u bolesnika u lateralnom dekubitusnom položaju za torakoskopski dio operacije; i uporabu masnog jastučića koji je primijenjen u neuroforamenu preko stražnjeg puta, kao marker za resekciju tijekom transtorakalnog postupka.
Helicobacter (H.) pylori uzročnik je jedne od najčešćih kroničnih bakterijskih infekcija u ljudskoj populaciji, prisutne u svim zemljama u svijetu. Incidencija infekcije bakterijom H. pylori teško se ...može izravno utvrditi, jer akutna infekcija ima vrlo malo karakterističnih simptoma ili ih uopće nema. Planocelularni karcinom je najčešći karcinom grkljana koji čini 95% svih karcinoma grkljana. U čimbenike rizika za razvoj karcinoma grkljana ubrajaju se cigaretni dim i alkohol te infekcija humanim papilomavirusima. H. pylori je dokazan kao jedan od uzročnika karcinoma grkljana, ali nigdje nije jasno opisan rezervoar te bakterije s obzirom na to da je u nekoliko članaka dokazano nepostojanje bakterije H. pylori u zdravoj sluznici grkljana. Svrha našega rada bila je ispitati istodobnu prisutnost bakterije H. pylori u karcinomu grkljana i želucu. Kod 51 bolesnika s karcinomom grkljana učinjena je ezofagogastroskopija s uzimanjem uzoraka sluznice iz antruma i korpusa želuca te iz područja karcinoma grkljana za analizu na H. pylori pomoću lančane reakcije polimeraze i patohistološkom metodom. U tkivu karcinoma grkljana dobiveni su pozitivni rezultati testova na H. pylori istodobno s pozitivnim testom na H. pylori u području želuca, što upućuje na migraciju bakterije iz želuca u područje grkljana. U određenom broju ispitanika dobiveni su pozitivni rezultati testova na H. pylori u području karcinoma grkljana s negativnim testom na H. pylori u sluznici želuca, što upućuje na moguću migraciju bakterije iz usne šupljine. Iz nalaza se može zaključiti da je H. pylori prisutan u području karcinoma grkljana te da je njegov prijenos moguć i uzlaznim i silaznim putem iz usne šupljine i želuca.
Cilj ove studije bio je prikazati epidemiološke, kliničke i endoskopske karakteristike akutnog krvarenja iz gornjeg pro-bavnog sustava s naglaskom na krvarenje iz peptičkog vrijeda. U studiju je bilo ...uključeno 2198 bolesnika koji su pregledani u hitnoj službi naše ustanove zbog akutnog krvarenja iz gornjeg probavnog sustava u razdoblju od siječnja 2009. do prosin-ca 2012. godine. Svim bolesnicima je učinjena hitna gastroskopija unutar 24 sata od prijma, a u 842 bolesnika kod kojih je dokazana peptička ulkusna bolest nastavljeno je kliničko praćenje. Kumulativna incidencija krvarenja je bila 126/100.000 u razdoblju od 5 godina. Dva od pet bolesnika su imali krvareći peptički vrijed; ukupno 440 (52,3%) bolesnika je imalo krva-reći želučani vrijed, 356 (42,3%) duodenalni vrijed, 17 (2%) želučani i duodenalni vrijed, a 29 (3,5%) krvareći vrijed na gastroenteralnoj anastomozi. Srednja dob bolesnika je bila 65,9 godina. Većina bolesnika je uzimala lijekove koji suprimi-raju citoprotektivne funkcije želučane i duodenalne sluznice (57%). Recidiv krvarenja zabilježen je u 77 (9,7%) bolesnika, a 47 (5,9%) je zahtijevalo kiruršku intervenciju. Smrtnost kroz 30 dana je bila 5,2%, a 10% bolesnika je umrlo zbog krvarenja i pratećih komorbiditeta. Krvarenje iz peptičkog vrijeda je najčešći uzrok krvarenja iz gornjeg probavnog sustava, a obilje-ženo je značajnom stopom recidiva krvarenja i smrtnosti.
Kontaktna endoskopija je neinvazivna dijagnostička metoda koja pruža uvid u mikroskopsku sliku epitela sluznice larinksa, a stanice se analiziraju in vivo, čime je uklonjena mogućnost oštećenja i
...deformiranja stanica pri izradi preparata. U radu smo metodom kontaktne endoskopije analizirali epitel sluznice glasnica kod bolesnika koji još nemaju kliničkih simptoma bolesti. Početne promjene larinksa su makroskopski nevidljive, a rano prepoznavanje ovih promjena omogućava bolju prognozu i jednostavnije liječenje. Ovaj rad pokazuje znatno veću učestalost početnih patoloških promjena larinksa u pušača u odnosu na nepušače. Ova pretraga je pogodna i kod bolesnika s kroničnim laringitisom ili izraženijom
leukoplakijom, u procjeni mjesta biopsije za patohistološku pretragu, jer se time dobiva pouzdanija dijagnoza uz manje oštećenje sluznice larinksa.
Pretragu bi bilo poželjno provesti i u pušača kod kojih je došlo do promjene glasa, jer se neinvazivnom metodom dobiva mikroskopski uvid u početne patološke promjene epitela sluznice glasnica.
Strikture su jedna od najčešćih komplikacija Crohnove bolesti. Ako su simptomatske i rezistentne na protuupalnu terapiju, a naročito u slučajevima akutne opstrukcije, kirurška korekcija može biti ...neizbježna. Iako je kirurško liječenje izrazito uspješno u liječenju striktura Crohnove bolesti, endoskopski je prepoznata visoka stopa poslijeoperacijskih restenoza, što u konačnici zahtijeva dodatnu operaciju. Da bi se izbjegli rizici i troškovi povezani s kirurškom resekcijom predložena je endoskopska balonska dilatacija (EBD) kao konzervativna opcija za liječenje crijevnih striktura u Crohnovoj bolesti, kojom se striktura pneumatski širi TTS balonima različitih promjera. Glavna klinička indikacija za EBD je pojava opstruktivnih simptoma povezanih sa strikturom, osobito ako su poslijeoperacijske i kraće od 4 centimetra. Za svaku strikturu potrebno je u pravilu više od jedne dilatacije. EBD se ne primjenjuje često, vjerojatno zbog zapaženog rizika od perforacije i ranog recidiva strikture; no, studije su pokazale da EBD ima visoku stopu uspjeha, nisku vjerojatnost komplikacija, odličan simptomatski odgovor, kao i dobar kratkoročni i dugoročni ishod, dokazujući da je to relativno jednostavna i uspješna tehnika koja osigurava dugotrajno i učinkovito ublažavanje simptoma uz minimalan rizik u bolesnika s jednostavnim strikturama, te da nudi razumnu alternativu operaciji.
PDF
