Sintagma energetska sigurnost toliko je često korištena da se čini jasnom i razumljivom. To je samo privid, jer je njezina upotreba ustvari kontroverzna, često i preholistička, što upućuje na ...nedovoljnu razvijenost koncepta. Pod pojmom energetske sigurnosti raspravlja se o najrazličitijim pitanjima, koje na okupu drži pojam „energija” kao zajednički nazivnik. U ovome se radu polazi od toga da je aktualni rast važnosti koncepta posljedica nove uloge koju je plinska trgovina između EU-a i RF-a dobila nakon 2000., kao svojevrsna eksternalija njezina korištenja u politici moći, njezine politizacije i pokušaja sekuritizacije. Pokazat će se da je koncept uvriježen semantički konstrukt, no analitički prazan – pokriven je sektorom ekonomske, još više (vanjsko)političke sigurnosti. Razjašnjenje i redefiniranje koncepta energetske sigurnosti u aktualnom kontekstu pridonosi boljem teorijskom definiranju i dubljem razumijevanju empirijskih posljedica korištenja koncepta, koji već kao diskurzivna praksa određuje što se smatra problemom i može otežati ekonomsku suradnju.
The term ‘energy security’ has been so ubiquitous that it seems transparent and understandable. But that is just an illusion – the usage of the term is controversial, often too holistic, indicating underdevelopment of the concept itself. Most diverse questions have been discussed under the term ‘energy security’ – they are, however, bound together only by the term ‘energy’ as their common denominator. In this paper, it is assumed that this concept is currently growing in importance as the consequence of a new role assigned to the gas trade between the EU and the Russian Federation since 2000, as an externality of the use of this trade in power politics, of its politicization and attempts at securitization. It will be shown that this concept is a semantically ingrained construct; as an analytical concept it is empty – its meaning is already contained in the economic security sector, and even more so in the (foreign) political security sector. Explication and redefinition of the concept of energy security in the current context contribute to the improvement of theoretical delineation and deeper understanding of empirical implications of its usage. As a discursive practice, the concept determines what is to be considered a problem, and it may cause difficulties in economic cooperation.
Energetski sektor ili energetska politika jedne države usko su isprepleteni s politikom zaštite okoliša, ali i nacionalnom sigurnošću. Danska je, uz Njemačku, predvodnica u Europi po korištenju ...obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije, što se može zahvaliti privrženošću sukcesivnih danskih vlada politici zaštite okoliša, ali i njihovu nastojanju da povećaju sigurnost opskrbe energijom. U ovom radu fokus nije toliko na sigurnosnim aspektima prijelaza na obnovljive izvore energije kao glavnih energenata, nego na politici zaštite okoliša koja pretpostavlja i sve veći udio „zelene” energetike u proizvodnji i konačnoj potrošnji energije. Autor ponajprije razmatra isprepletenost politike zaštite okoliša i energetskog sektora, potom razmatra energetsku politiku Danske koja se sve više temelji na iskorištavanju obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije, transport i grijanje, da bi zaključio da je Danska europski pionir u nastojanju da ostvari potpunu energetsku neovisnost ili samodostatnost.
Energetska sigurnost posljednjih je nekoliko desetljeća sve više u žarištu inte-resa mnogih političara i policy-stručnjaka jer je postalo bjelodano da je riječ o prvorazrednom vanjskopolitičkom ...interesu države. U ovom članku prvo se razmatra tematika pojmovnog određenja energetske sigurnosti i energetske politike, a zatim se energetska sigurnost ispituje na primjeru Njemačke, najsnažnije europske privrede i neto uvoznika energije, čiji je najvažniji vanjskotrgovinski partner u tom pogledu Rusija, opterećena vlastitim političkim i ekonomskim problemima. Autor zaključuje da je jedina alternativa energetskoj ovisnosti Njemačke o uvozu fosilnih goriva okretanje upotrebi obnovljivih izvora energije, u čemu je Njemačka već prethodnica u Europskoj Uniji.
Energetski sektor predstavlja jedan od najvažnijih i najznačajnijih sektora država u suvremenom svijetu. Od razvijenosti energetskoga sektora i energetskih potencijala u današnjem vremenu bitno ovisi ...i pozicija države u međunarodnim (globalnim) okvirima. Države s razvijenim energetskim sektorom ključni su globalni igrači i akteri svih događanja u svijetu. Takve države su jasno i precizno formulirale i implementirale energetske politike u praksi, shvaćajući na pravi način njihov značaj i važnost za razvitak. Međutim, energetske politike, iako značajne i važne za razvitak država, osobito onih manje razvijenih ili nerazvijenih, u novije doba se nalaze pred stalnim izazovima. Vanjski efekti koji nastaju aktiviranjem energetskih potencijala, došli su u fokus svjetske javnosti. Zagovornici politika zaštite okoliša strogo se protive napretku i razvitku energetskoga sektora, zbog vanjskih efekata koje razvitak toga sektora producira. Problem je jedino moguće rješavati odgovarajućim usuglašavanjem energetske politike i politike zaštite okoliša, budući da su obje te sektorske posebne javne politike potrebite svakoj državi. Riješiti konflikt i jaz između njih je izuzetno složen i zahtjevan zadatak. Prezentirani rezultati analize potvrđuju tezu o značaju i važnosti energetskoga sektora i odgovarajućih energetskih javnih politika za razvitak suvremenih država. Zaključak je kako zagovaranje energetskih javnih politika treba biti prisutno, ali uz obvezno uvažavanje i komplementiranje s drugim vezanim javnim politikama, prije svega politikom zaštite okoliša. Od njihovog usuglašavanja i integriranja ovisi i odgovarajuće implementiranje koncepta održivoga razvitka.
Prirodni plin zadovoljava oko četvrtine potreba za energijom EU-a, pri čemu su mnoge države članice izravno ovisne o jednom vanjskom opskrbljivaču. Stoga pitanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom ...predstavlja jedno od ključnih pitanja europske energetske sigurnosti. EU se dosada ovim pitanjem bavio ponajprije kao problemom unutarnjeg energetskog tržišta polazeći od pretpostavke da će razvoj tržišta pridonijeti poboljšanju sigurnosti opskrbe. Ta se postavka pokazala samo djelomično točnom, pa su stoga mnoge države članice EU-a promijenile pristup i posegnule za državnim intervencijama u rješavanju pitanja sigurnosti opskrbe, čime potencijalno ugrožavaju razvoj jedinstvenog energetskog tržišta. Istovremeno i na razini EU-a rješenja predviđena Energetskom unijom predviđaju intervenciju javnog sektora, međutim čak ni takva rješenja ne jamče ostvarenje jednog od ciljeva Energetske unije – sigurnosti opskrbe prirodnim plinom za sve države članice. Rad analizira dosadašnja normativna rješenja i njihovu provedbu u praksi te upozorava na nedostatke i moguća poboljšanja u okviru Energetske unije.
Energetski sektor ili energetska politika jedne države usko su isprepleteni s politikom zaštite okoliša, ali i nacionalnom sigurnošću. Danska je, uz Njemačku, predvodnica u Europi po korištenju ...obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije, što se može zahvaliti privrženošću sukcesivnih danskih vlada politici zaštite okoliša, ali i njihovu nastojanju da povećaju sigurnost opskrbe energijom. U ovom radu fokus nije toliko na sigurnosnim aspektima prijelaza na obnovljive izvore energije kao glavnih energenata, nego na politici zaštite okoliša koja pretpostavlja i sve veći udio „zelene” energetike u proizvodnji i konačnoj potrošnji energije. Autor ponajprije razmatra isprepletenost politike zaštite okoliša i energetskog sektora, potom razmatra energetsku politiku Danske koja se sve više temelji na iskorištavanju obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije, transport i grijanje, da bi zaključio da je Danska europski pionir u nastojanju da ostvari potpunu energetsku neovisnost ili samodostatnost.
Rad obuhvaća područje liberalizacije europskog plinskog sektora i tržišta s aspekta njegovog budućeg razvoja. Kako je cilj europske energetske politike osigurati održivu, konkurentnu i sigurnu ...opskrbu energijom svojim potrošačima, europski plinski sektor uvjetovan je direktivama koje treba ispoštovati kako bi se taj cilj i ostvario. Prednost plina nad drugim energentima je u njegovoj ekološkoj čistoći pa je njegova konkurentnost na energetskom tržištu neupitna. U tom pogledu, europski plinski sektor osigurava kompetitivnost na tržištu energije EU. Naime, vitalnost unutarnjeg tržišta vrlo je značajna za konkurentnost Europe, budući da doprinosi povećanju investicija u infrastrukturu, kao svojevrsnoj potpori sigurnoj i efikasnoj opskrbi te uslugama na tržištu energije. U takvim uvjetima ekološki aspekti nisu nimalo zanemareni, štoviše, osiguravaju se i štite odgovarajućim instrumentima tržišta. Rad analizira recentne promjene u strukturi ponude i potražnje plina te posljedice vezane za poboljšanje konkurentnosti na plinskom tržištu EU. Analizira također ulogu rasta potražnje za plinom, zatim oporezivanje proizvodnje i trgovine plinom, ali i zavisnost europskog plinskog sektora o inozemnim dobavljačima. Liberalizacija tržišta plina vrlo je važno sredstvo za razvoj europskog gospodarstva u pravcu bolje učinkovitosti i konkurentnosti na rastućem globalnom tržištu. Implementacija europskih direktiva o plinu može sagledati kao finalni korak Europske unije ka ostvarenju unutarnjeg plinskog tržišta. Glavni cilj je unaprijediti rastuću konkurentnost na tržištu prirodnog plina te reducirati njegovu cijenu za sve potrošače i time povećati konkurentnost energetski intenzivnih europskih industrija i ekonomija. Pritom rad razmatra izglede za većom potrošnjom prirodnog plina te buduće trendove europskog plinskog tržišta do 2030. godine, pod pretpostavkom da učinci liberalizacije mogu poboljšati funkcioniranje plinskog tržišta te tako doprinijeti većem smanjenju porasta cijene plina.
Razvoj ljudske civilizacije usko je povezan s korištenjem energije i njezinih mnogostrukih izvora. Od doba ranih hominida na planetu, prije sedam milijuna godina, pa do sadašnjeg homo sapiens ...sapiens, energija je bila osnovni čimbenik opstanka vrste. Crkva općenito, a posebice kroz svoj socijalni nauk pokazuje posebno zanimanje za pitanja cjelovitog ljudskog razvoja, pa je tako predmet njezina razmatranja i pitanje energije, kao iznimnog izazova za pravdu, sigurnost i mir u svijetu. S pitanjem globalne energetike bave se izravno pape Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo, svjesni da ono spada u iznimno bitne znakove vremena, koje treba pretpostavljati, čitati i tumačiti u svjetlu evanđeoske mudrosti. Ipak, problematika energije, odnosno energetskog sustava, još uvijek je jedno zanemareno globalno pitanje današnjice, iako je iznimno bitan čimbenik za cjelovit razvoj i ljudsko dostojanstvo.
The development of human civilization is closely related to the use of energy and of its multiple sources. From the time of the early hominoids on the planet, seven million years ago, to the present homo sapiens sapiens, energy has been a basic factor affecting the survival of the species. Generally speaking and particularly through her Social Doctrine, the Church demonstrates a special interest in issues concerning integral human development. Thus, the energy issue is also deemed a subject to be dealt with by the Church since it is an exceptional challenge for the purposes of justice, security and peace in the world. Popes John Paul II, Benedict XVI and Francis all have concerned themselves with the question of global energy, being aware that this is an extremely important sign of the times which must be understood, read and interpreted in the light of evangelical wisdom. Nevertheless, matters concerning energy and the energy system are today still a neglected global issue, though an immensely important factor affecting integral development and human dignity.
Najznačajniji World Energy Council (WEC) projekt u razdoblju od 2004. do 2007. godine je studija Energy Policy Scenarios to 2050, na kojem članovi WEC-a i nezavisni stručnjaci rade tri posljednje ...godine, a čiji su rezultati predstavljeni na kongresu u Rimu od 9. do 16. studenog 2007. godine. Energetska budućnost svijeta se promatra po kontinentima, pa je tako i energetska budućnost Europe jedan od podprojekata. Prateći koncept analize energetske budućnosti Europe u Energy Policy Scenarios to 2050 3, u ovom je članku obrađena regija jugoistočne Europe unutar Europe, a koja u spomenutom radu nije posebno promatrana. Razrađen je koncept mogućih scenarija regije, i povezanosti s događanjima u EU i ostalom dijelu Europe. Obzirom da se dijelovi regije znatno razlikuju po gospodarskoj snazi i razvojnom potencijalu, za regiju bi bilo korisno napraviti energetske analize prema razrađenom konceptu scenarija. Za razumijevanje problema i prepoznavanje mogućnosti regije analizirani su glavni energetski pokazatelji, posebno u dijelu koji se odnosi na električnu energiju i plin. Dane su preporuke o daljnjim aktivnostima, koje se dijelom odnose i na šire područje Europe.
U okolnostima sve primjetnijih klimatskih promjena, koje su najuočljivije u
fenomenu globalnog zatopljenja, postaje sve jasnije da energetika utemeljena
na iskorištavanju fosilnih goriva znatno ...pridonosi toj pojavi. Zbog toga mnoge
zemlje uviđaju potrebu za promjenom policy-paradigme u području energetske
politike, što znači sve veće oslanjanje na obnovljive izvore energije i
povećanje energetske učinkovitosti. Autor provodi studiju slučaja Njemačke
– predvodnice europskih nastojanja na povezivanju energetike utemeljene na
obnovljivim izvorima i zaštiti okoliša, ali i na očuvanju sigurnosti opskrbe
energijom. U radu se testira je li takva orijentacija Njemačke utemeljena na
njezinu policy-kapacitetu – “sposobnosti raspoređivanja nužnih resursa za donošenje
razboritih kolektivnih odluka o alokaciji oskudnih resursa za ostvarivanje
javnih ciljeva i postavljanje strateških smjernica u tu svrhu” (Painter i
Pierre, 2005: 2), te se zaključuje da su upravo te unutarnje determinante države,
a ne policy-difuzija, odigrale glavnu ulogu u zauzimanju vodećeg položaja
Njemačke u ostvarivanju “nove energetske paradigme”.
PDF
