Enterokoki su Gram-pozitivne bakterije iz roda Enterococcus i dio su fiziološke mikroflore probavnog trakta životinja i ljudi. Karakteristika ovog roda je visoki stupanj urođene rezistencije na ...antibiotike koji se uobičajeno koriste u humanoj i veterinarskoj medicini kao što su cefalosporini, klindamicin i trimetoprim-sulfametoksazol. Osim toga, smanjene su osjetljivosti na peniciline i aminoglikozide. Zbog toga uspješno izbjegavaju djelovanje navedenih antibiotika kojima su često nenamjerno izloženi što im omogućava kolonizaciju i širenje na područja tijela koja za njih nisu uobičajeno stanište. U prikladnim uvjetima prouzroče infekcije, prije svega kože, mokraćnog i spolnog sustava, a u humanoj medicini navode se između ostalog i kao uzročnici meningitisa i endokarditisa. Osim urođene rezistencije, značajna karakteristika enterokoka je ta da vrlo lako stječu nove mehanizme rezistencije. Stečena rezistencija kod enterokoka posljedica je mutacija već postojećih gena ili stjecanja novog genskog materijala. Općenito govoreći, nekontrolirana i česta uporaba antibiotika rezultira selekcijom sojeva sa stečenim mehanizmima rezistencije što kao posljedicu može imati pojavu multirezistentnih sojeva otpornih na gotovo sve dostupne antibiotike. Najznačajnije i najzastupljenije vrste roda su Enterococcus faecium i Enterococcus faecalis između kojih postoje značajne razlike u urođenoj rezistenciji na antibiotike. U obje vrste opisani su i multirezistentni sojevi, a značajnu ulogu imaju izolati rezistentni na vankomicin koji su vrlo česti uzročnici „bolničkih infekcija.“ Stoga je vankomicin rezistentan E. faecium vrlo visoko na listi Svjetske zdravstvene organizacije na kojoj se nalaze mikrobi za koje je nužno razviti nove antibiotike jer je izbor dostupnih djelotvornih antibiotika za liječenje infekcija prouzročenih tim sojevima iznimno malen. Osim česte uporabe antibiotika u terapijske svrhe, jedan od uzroka nastanka i širenja rezistentnih i multirezistentnih izolata enterokoka jest uporaba antibiotika u subterapijskim dozama u svrhu promocije rasta životinja koje služe za prehranu ljudi. Tako je primjerice uporaba avoparcina u hrani za životinje dovela do selekcije sojeva rezistentnih na vankomicin. S obzirom na to da ti izolati izravno ugrožavaju ljudsko zdravlje, a infekcije njima iznimno je teško liječiti, uporaba avoparcina kao promotora rasta zabranjena je u Europskoj Uniji pa tako i u Republici Hrvatskoj.
Wood fly ash is an industrial by-product of the combustion of different wood materials and is mostly disposed of as waste on landfills. In our preliminary experiments, wood ash exhibited ...antibacterial activity against urban wastewater bacteria and we focused on wood fly ash as a potential substrate for wastewater disinfection. The addition of ash at a concentration of 10 g L
(1 %) caused an instant increase of pH in urban wastewater and landfill leachate. High pH (10.1-12.7) inactivated bacterial populations in the wastewater and the removal of faecal coliforms and intestinal enterococci after 6 h of contact was 100 % (below the detection limit; <1 CFU per mL) with the most efficient ash sample (ash from combustion of beech) both in urban wastewater and landfill leachate. Properly chosen wood fly ash, i.e. one that tends to increase the pH to the greatest extent, proved to be a very effective disinfection substrate. Considering that water treated with wood ash has a high pH and needs to be neutralised before discharge, ash would be suitable for disinfection of leachates when smaller volumes are treated
Leteći pepeo iz drvne industrije je nusproizvod koji nastaje spaljivanjem različitog drvnog materijala i većinom završi na odlagalištima otpada. Budući da je u preliminarnim ispitivanjima leteći pepeo pokazao antibakterijsko djelovanje prema bakterijama iz otpadne vode, pokusi su usmjereni istraživanju pepela kao potencijalnog supstrata za dezinfekciju otpadne vode. Dodatak pepela u koncentraciji od 10 g L-1 (1 %) uzrokovao je trenutno povećanje vrijednosti pH komunalne i procjedne otpadne vode s odlagališta otpada. Visoki pH (10,1-12,7) uništio je bakterije u otpadnoj vodi te je korištenjem najučinkovitijega pepela (dobivenog spaljivanjem bukve) postignuto 100-postotno uklanjanje (odnosno manje od mogućnosti detekcije; <1 CFU mL-1) fekalnih koliforma i crijevnih enterokoka iz komunalne i procjedne otpadne vode nakon šest sati kontakta. Odgovarajući pepeo, odnosno onaj koji uzrokuje najveće povećanje vrijednosti pH, pokazao se kao vrlo učinkovit supstrat za dezinfekciju. Uzimajući u obzir činjenicu da otpadna voda tretirana pepelom ima povišen pH, te da je vrijednost pH potrebno neutralizirati prije ispuštanja u prirodni prijemnik, leteći drvni pepeo bio bi pogodan za dezinfekciju procjedne otpadne vode zbog manjih volumena koji zahtijevaju obradu
Konzumiranje sirovog mlijeka može predstavljati potencijalni rizik za potrošače uslijed prisutnosti patogenih bakterija i bakterija kvarenja. U ovom radu istražen je sastav mikroflore sirovog ...kravljeg mlijeka s posebnim naglaskom na prisutnost enterokoka. Određivan je ukupni broj bakterija, psihrofilnih bakterija, bakterija mliječne kiseline, stafilokoka, Escherichia coli, enterokoka, enterobakterija, Listeria spp. i sulfitreducirajućih klostridija primjenom standardnih mikrobioloških metoda. Mlijeko je potjecalo od zdravih krava (n = 17) i krava s liječenim mastitisom (n = 19). Kolonije enterokoka (n = 43) su nasumično odabrane sa selektivne podloge te podvrgnute fenotipskoj identifikaciji pomoću API 20 Strep, a potom MALDI-TOF masenom spektrometrijom. Statistički značajne razlike (P<0,05) s obzirom na zdravstveni status vimena zabilježene su u ukupnom broju bakterija i bakterija mliječne kiseline. Rezultati identifikacije izolata Enterococcus faecalis bili su u potpunom suglasju primjenom MALDI-TOF MS i API 20 Strep. MALDI-TOF MS tehnikom identificirani su izolati enterokoka koje API 20 Strep sustavom nije bilo moguće identificirati ili su bili identificirani do razine roda. Rezultati istraživanja pokazuju da se MALDI-TOF MS može smatrati pouzdanom metodom u rutinskoj identifikaciji enterokoka iz sirovog mlijeka.
Značenje enterokoka u području sigurnosti hrane preispituje se već niz godina. S jedne su strane oni fermentacijske bakterije koje pridonose razvoju senzorskih svojstava fermentirane hrane, ...sintetiziraju antimikrobne tvari – bakteriocine, no s druge strane stvaraju biogene amine ili prenose gene rezistencije u toj istoj hrani. U ovom su radu prikazane prednosti ovih bakterija s obzirom na sposobnost sinteze bakteriocina enterocina koji pokazuju snažno inhibicijsko djelovanje prema patogenim bakterijama uzročnicima bolesti prenosivih hranom. Primjena enterocina kao prirodnog konzervansa primjer je novih trendova u razvoju biokonzerviranja i proizvodnje mikrobiološki sigurnije hrane životinjskog podrijetla.
Cilj je ovog rada bio istražiti osjetljivost na antimikrobne tvari mikroflore mlijeka s obzirom na zdravstveni status vimena i izloženost antimikrobnim tvarima. Uzorci mlijeka sterilno su uzeti od ...zdravih krava bez znakova mastitisa (n = 17) i liječenih krava s preboljelim mastitisom (n = 19). Istražena je osjetljivost 56 izolata enterokoka, 30 Escherichia coli, 24 enterobakterija i 94 stafilokoka. Sukladno bakterijskoj vrsti ili skupini, korišteni su diskovi ampicilina, rifampina, kloramfenikola, linezolida, tetraciklina, eritromicina, nitrofurantoina, vankomicina, penicilina, trimetoprima, cefoperazona, kanamicina, trimetoprim/sulfametoksazola, nalidiksične kiseline, ciprofloksacina, gentamicina, teikoplanina, sulfonamida, levofloksacina, klindamicina i amoksicilina s klavulanskom kiselinom. Pojavnost višestruko otpornih izolata E. coli i stafilokoka bila je značajno veća (P<0,05) u mlijeku liječenih krava. Postotni odnos (liječene:zdrave krave) višestruko otpornih izolata E. coli bio je 56,3:0, enterobakterija 57,14:30, te stafilokoka 56,5:4,8. Nije bilo značajne razlike (P>0,05) u pojavnosti rezistencije enterokoka u mlijeku između zdravih i liječenih krava. Visoka učestalost otpornosti na antimikrobne tvari enterokoka u mlijeku zdravih krava može biti posljedica kohabitacije životinja i križnog onečišćenja.
Leteći pepeo iz drvne industrije je nusproizvod koji nastaje spaljivanjem različitog drvnog materijala i većinom završi na odlagalištima otpada. Budući da je u preliminarnim ispitivanjima leteći ...pepeo pokazao antibakterijsko djelovanje prema bakterijama iz otpadne vode, pokusi su usmjereni istraživanju pepela kao potencijalnog supstrata za dezinfekciju otpadne vode. Dodatak pepela u koncentraciji od 10 g L-1 (1 %) uzrokovao je trenutno povećanje vrijednosti pH komunalne i procjedne otpadne vode s odlagališta otpada. Visoki pH (10,1–12,7) uništio je bakterije u otpadnoj vodi te je korištenjem najučinkovitijega pepela (dobivenog spaljivanjem bukve) postignuto 100-postotno uklanjanje (odnosno manje od mogućnosti detekcije; <1 CFU mL-1) fekalnih koliforma i crijevnih enterokoka iz komunalne i procjedne otpadne vode nakon šest sati kontakta. Odgovarajući pepeo, odnosno onaj koji uzrokuje najveće povećanje vrijednosti pH, pokazao se kao vrlo učinkovit supstrat za dezinfekciju. Uzimajući u obzir činjenicu da otpadna voda tretirana pepelom ima povišen pH, te da je vrijednost pH potrebno neutralizirati prije ispuštanja u prirodni prijemnik, leteći drvni pepeo bio bi pogodan za dezinfekciju procjedne otpadne vode zbog manjih volumena koji zahtijevaju obradu.
Ovaj revijalni prikaz opisuje dualizam enterokoka kojega možemo ilustrirati njihovim yin-yang ponašanjem. Otporna narav ove veoma specifične skupine bakterija mliječne kiseline omogućava njihovu ...proširenost u različitim sredinama gdje signifikantno utječu na ishod pojedinih procesa. Tako su u tehnološkom smislu enterokoki vodeći mikrobi u fermentacijskim procesima a istovremeno su i dobro poznati uzročnici kvarenja hrane. Kao terapeutici, enterokoki manifestiraju svoja probiotička svojstva pozitivnim djelovanjem na održavanje normalne intestinalne mikroflore simulirajući imunološki sustav, te poboljšavaju nutritivnu vrijednost hrane proizvodnjom antimikrobnih supstanci (bakteriocina). Pored toga enterokoki predstavljaju rastući rezervoar oportunističkih patogena za ljude jer izazivaju bolesti, sadrže činitelje za antibiotičnu rezistenciju i mehanizme njihova transfera, te često nose i potencijalne virulentne faktore. Ali usprkos yin-yang naravi enterokoka, duga povijest bezopasne upotrebe pojedinih enterokoka u hrani i krmi, te pouzdana identifikacija i klasifikacija enterokoka fenotipskim metodama poduprtim modernim genetskim tehnikama, omogućava selekciju obećavajućih enterokoka, koje bi mogli, bez posebnog rizika po zdravlje čovjeka, upotrijebiti kao starterske kulture ili dodatke hrani i krmi.
Cilj ovog rada bio je provjeriti prisutnost sojeva bakterija mliječne kiseline koji proizvode različite bakteriocine u tradicionalnom slovenskom siru ‘Tolminc’. Prisutnost genskih determinanti za ...pojedine bakteriocine u ovoj vrsti sira i izoliranoj populaciji mikrobiote sira ‘Tolminc’ već je bila prikazana, a također i njihova antimikrobna aktivnost. Zbog poteškoća pri povezivanju detektiranih genskih determinanti za bakteriocine i antimikrobne aktivnosti, odlučeno je u ovom radu analizirati ista svojstva i kod pojedinačnih bakteriocinogenih sojeva. Slično prethodnim istraživanjima, enterokoki i njihovi bakteriocini najbolje su bili zastupljeni. Nijedan od izoliranih sojeva nije inhibirao bakteriju Staphylococcus aureus, dok su ostale indikatorske mikroorganizme inhibirali različito. Većina sojeva nosila je genske determinante za bakteriocin citolizin. Na temelju genskih determinanti za bakteriocine, antimikrobne aktivnosti, fenotipizacije s PhP (PhenePlateTM) sistemom i identifikacije roda i vrste sojeva, mogu se naći neke sličnosti između Enterococcus sojeva.
Razvoj akvakulture, pa tako i tova tuna, u posljednjim je desetljećima, povećao zanimanje javnosti za moguće utjecaje na okoliš. Istraživanja utjecaja uzgoja gospodarski važnih ribljih vrsta su ...brojna, ali ne i u pogledu procjena mikrobioloških utjecaja, a napose ne u kontekstu tova tuna. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti utjecaj tova tuna (Thunnus thynnus) na okoliš na temelju praćenja mikrobioloških pokazatelja kakvoće morske vode na tovilištu tuna u srednjem Jadranu, te ostvarene rezultate usporediti s rezultatima istraživanja na tovilištu tuna u Mediteranu. Kakvoća morske vode analizirana je na dva lokaliteta, pri čemu je jedan lokalitet bio na tovilištu tuna, a drugi na udaljenosti oko 500m od tovilišta i poslužio je kao tzv. kontrolna točka. Uzorkovanje je provedeno u dvije sezone (proljeće/jesen), u 2007. i 2008. godini. Tijekom ovog istraživanja, analizirani su osnovni fizikalno-kemijski (temperatura, salinitet, prozirnost) i mikrobiološki parametri (ukupan broj bakterija, Vibrio, ukupni koliformi, Escherichia coli, fekalni koliformi, enterokoki) kakvoća morske vode. Za mikrobiološku analizu uzorci morske vode serijski su razrijeđeni s PBS otopinom (Merck). Za određivanje ukupnog broja heterotrofnih bakterija, uporabljene su metodom širenja razmaza dvije podloge, Marine agar (BBL) i Trypticase soy agar (BBL) s dodatkom 1% NaCl-a (Kemika), te supstrat metoda s uporabom SimPlate testa (IDEXX), sve u duplikatu. Za određivanje broja ukupnih koliforma i E. coli, odnosno enterokoka uporabljeni su supstrat testovi Colilert (IDEXX), odnosno Enterolert (IDEXX) u duplikatu. Utvrđene vrijednosti broja heterotrofnih bakterija, koje ukazuju na utjecaje tovilišta u vidu eutrofikacije mora, ukupno su manje od vrijednosti utvrđenih u istraživanjima poduzetim na tovilištima tuna u Mediteranu. Broj E. coli i enterokoka nije značajno različit između tovilišta i kontrolne točke, ali su te vrijednosti veće u odnosu na dosadašnja istraživanja na sličnim tovilištima u Mediteranu. Povećani broj enterokoka u uzorcima mora, i oko tovilišta, najvjerojatnija je indirektna posljedica nepravilne tehnologije hranidbe, koja privlači kolonije galebova. Ovi rezultati ukazuju da promjene kakvoće morske vode, a u svezi s tovom tuna, ovise o širem ekološkom kontekstu. Stoga, smještaj i procjenu utjecaja tova na okoliš valja razmatrati u sklopu šireg ekološkog konteksta područja.
Enterokoki su ubikvitarne bakterije u fiziološkoj crijevnoj mikrobioti ljudi i životinja. Mogu se upotrijebiti u prehrambenoj industriji kao starterna ili probiotička kultura, međutim neke su se ...vrste pojavile kao važni nozokomijalni patogeni povezani s teškim multirezistentnim infekcijama. U ovom je istraživanju ukupno 235 prehrambenih proizvoda analizirano na prisutnost enterokoka. Od navedenog broja, 54 uzorka (22,9 %) bila su kontaminirana te su izolirana 54 soja. Potonji su identificirani masenom spektofotomerijom temeljenoj na MALDI-TOF (engl. Matrix Assisted Laser Desorption/Ionization Time-of-Flight) tehnologiji te je analizirana osjetljivost na sedam molekula antibiotika kako bi se potvrdila sposobnost stvaranja biofilma. Prevladavajuće su vrste bile Enterococcus faecalis (70,4 %), zatim Enterococcus hirae (12,9 %), Enterococcus faecium (11,1 %) i Enterococcus durans (5,5 %). Te su vrste najveću rezistenciju pokazale na tetraciklin (66,7 %) i penicilin G (33,3 %). Šest izolata enterokoka (11,1 %) bilo je rezistentno na najmanje tri porodice antibiotika. Svi su izolirani sojevi bili sposobni stvoriti biofilm i pokazali su aktivnost želatinaze, no samo su četiri soja (7,4 %) bila β-hemolitička. Ovo je istraživanje pokazalo da se enterokoki s ovakvom virulencijom i svojstvima rezistencije na antibiotike mogu širiti putem prehrambenih proizvoda. Potrebna su stoga kontinuirana istraživanja kako bi se procijenili zdravstveni rizici povezani s uzimanjem hrane kontaminirane bakterijama roda Enterococcus spp.
PDF
