Kultivirano bilje, a među njima tradicionalne, stare sorte važan su resurs za očuvanje genskog biodiverziteta, ublažavanje negativnog utjecaja klimatskih promjena, a posljedično i za povećanje ...održivosti poljoprivrede određenog područja. Zbog nedostatka informacija o poljoprivrednoj aktivnosti na području zakonom zaštićenog Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje, provedeno je etnobotaničko istraživanje poznavanja biljnih svojti i njihovih tradicijskih sorti. Primarni ciljevi su bili dokumentirati lokalno ekološko znanje i povećati interes za tradicijske sorte te jačati ekološku svijest stanovnika zakonom zaštićenih područja. U istraživanju je sudjelovalo 30 ispitanika iz 17 naselja grada Samobora. Dokumentirana je upotreba 85 svojti kultiviranih sorti žitarica, povrća i voća, 31 samonikla biljna svojta te 4 gljive. Kultivirane biljke se uzgajaju u ograđenim vrtovima, voćnjacima i vinogradima, najčešće inventarizirane svojte (>50 %) su: Vitis vinifera, Malus domestica, Prunus domestica, Zea mays, Solanum lycopersicum, Pyrus communis, Daucus carota, Allium cepa, Lactuca sativa te Phaseolus vulgaris. Od samoniklog bilja najčešće korištene su Urtica dioica i Rosa canina. Zabilježeno je 18 sorti vinove loze, od kojih su tradicionalne tri: ‘Šipelj’, ‘Izabela’ i ‘Žametovka’. Tri stare sorte jabuka su ‘Kanada’, ‘Božićnica’ i ‘Petrovka’. Po jedna stara sorta poznata je za šljivu (‘Bistrica’), krušku (‘Tepka’) i grah (‘Kifl’). Ovim istraživanjem zabilježena je upotreba Ranunculus ficaria u prehrani te upotreba rijetke ilirske vrste Polygala chamaebuxus u dekorativne svrhe. Skoro zaboravljena je upotreba Fagopyrum esculentum. Više se ne sade Cannabis sativa, Nicotiana tabacum, Carum carvi. „Nova moda“ je uzgoj Ipomoea batatas i Lavandula angustifolia. Evidentirane su štete od divljači, posebice divlje svinje, koje prelaze razinu opravdanosti na kulturama kukuruz i krumpir, a sve češći kasni mrazevi, koji su posljedica negativnog utjecaja klimatskih promjena, izazivaju velike gubitke u voćarskoj i vinogradarskoj proizvodnji. Rezultati ovog rada mogli bi doprinijeti edukaciji pučanstva i reintrodukciji zaboravljenih upotreba kultiviranog i samoniklog bilja te gljiva u ljudsku i životinjsku prehranu, očuvanju tradicije i narodnih običaja, kao i prevenciji očuvanja zdravlja ljudi i životinja.
Cultivated plants, among them traditional, old varieties, are an important resource for preserving genetic biodiversity, mitigating the negative effects of climate change, and consequently increasing the sustainability of agriculture in a given area. A prerequisite for their successful use for the above purposes is a good knowledge of the current situation. Due to the lack of information on agricultural activity in the area of the legally protected Žumberak - Samoborsko gorje Nature Park, an ethnobotanical survey of plant taxa and their traditional varieties was conducted. The main objectives of this research were to document the local ecological knowledge, increase interest in traditional varieties, and to increase ecological awareness among the inhabitants of protected areas. In the survey participated 30 respondents from 17 settlements in the town of Samobor. The use of 85 taxa of cultivated cereal, vegetable, and fruit varieties, 31 wild plants and 4 fungi was documented. The cultivated plants are grown in fenced gardens, orchards and vineyards, the most common (>50%) taxa are: Vitis vinifera, Malus domestica, Prunus domestica, Zea mays, Solanum lycopersicum, Pyrus communis, Daucus carota, Allium cepa, Lactuca sativa, and Phaseolus vulgaris. Among wild plants, the most commonly used are Urtica dioica and Rosa canina. 18 grape varieties were recorded, 3 of which are traditional: ‘Šipelj’, ‘Izabela’ and ‘Žametovka’. The three old apple varieties are ‘Kanada’, ‘Božićnica’ and ‘Petrovka’. One old variety of plum (‘Bistrica’), pear (‘Tepka’) and bean (‘Kifl’) are known. This research has recorded the edible use of Ranunculus ficaria and the decorative use of the rare Illyrian species Polygala chamaebuxus. The use of Fagopyrum esculentum is almost forgotten. Cannabis sativa, Nicotiana tabacum, Carum carvi are no longer planted. The “new fashion” is the cultivation of Ipomoea batatas and Lavandula angustifolia. Damage by wild game, especially wild boar, has been recorded, which exceeds the level of justification on corn and potato crops. Increasingly frequent late frosts, which are a consequence of the negative impact of climate change, cause great losses in fruit and wine production. The results of this work could contribute to the education of the population and the reintroduction of forgotten uses of cultivated and wild plants and mushrooms in human and animal nutrition, the preservation of traditions and folk customs, as well as the prevention of the preservation of human and animal health.
The article examines the tradition of the chinking of log cabins with moss in chosen villages of the Carpathian Foothills (SE Poland) in the counties of Krosno, Strzyżów, and Sanok. Moss used to be ...the main material used for chinking. After being gathered in pastures and forests by children and women, it was dried, sprinkled withwater and packed with the help of the metal part of a plough. For the most efficient chinking, the space between logs had to be about 5 cm wide. The main species of moss used for this purpose were Rhytidiadelphus squarrosus (collected on pastures) and Pleurozium schreberi (collected in pine forests). The 1940s and 1950s saw a gradual discontinuation of this practice. In the course of the research, the author chinked two houses in cooperation with a person who was also a key source of information. The article also addresses the legal limitations of reviving the tradition, which include laws concerning the collecting of understorey plants in state forests, fines for using plants from other owners’ forests, and the protection of some moss species.
Although modernity's understanding of nature and culture has now been superseded by that of environmentalism, the power to define the meaning of both, and hence the meaning of the world itself, ...remains in the same (Western) hands. This bold argument is at the center of this provocative book that challenges the widespread assumption that environmentalism reflects a radical departure from modernity. Our perception of nature may have changed, the author maintains, but environmentalism remains a thoroughly modernist project. It reproduces the cultural logic of modernity, a logic that finds meaning in unity and therefore strives to efface difference, and to reconfirm the position of the West as the source of all legitimate signification.
Contribution of Selected Medicinal Plants for Cancer Prevention and Therapy Since time immortal, plants have been used for maintaining health and curing disease. With cancer being a widespread threat ...to humanity, plants play an important role in cancer prevention, as well as in therapy. Medicinal plants provide new active chemopreventive molecules. In addition, treatment with plants can ease side-effects as well as provide support to the fears and anxieties of the sick. In this review, methods of exploring new plants and new active plant-derived compounds are described, including ethnobotanical research and screening procedures. Three newly researched medicinal plants, native of Israel, are selected, and new research findings related to their anticancer activities are presented. The plants are: Crocus sativus, Vitex agnus-cactus and Withania somnifera. All three plants are known in traditional medicine and their therapeutical uses are documented. Most findings are preliminary and further studies are required for clinical applications.
U ovom radu prikazani su rezultati etnobotaničkog istraživanja tradicionalnog korištenja samoniklog jestivog bilja na području općine Kršan, provedenog tijekom 2017. i 2018. godine. Ukupno je ...dokumentirano 107 biljnih vrsta (od toga 17 kultiviranih vrsta), u prosjeku 26 vrsta po jednom
intervjuu. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se najveći broj samoniklih biljaka najčešće koristi kao: sirove salate ili kuhano povrće (37 vrsta), sirovo divlje voće (24 vrste), svakodnevni / ili medicinski čajevi (18 vrsti), začinske biljke (4 vrste), a 7 vrsta ima specifičnu medicinsku uporabu. Pored najčešće spominjane vrste povrća, popularne šparoge (Asparagus acutifolius L.), zanimljiva je i vrlo česta konzumacija šparogama sličnih biljaka čiji se mladi izdanci jedu sirovi, kuhani ili u mješavini s kokošjim jajima: Ruscus aculeatus L., Clematis vitalba L., Tamus communis L. i Humulus lupulus L. Zabilježena je i hrana korištena u vrijeme velike gladi (za vrijeme 1. i 2. svjetskog rata), primjerice Quercus ilex L. Posebna karakteristika lokalne gastronomije je kiseljenje mladih izbojaka Ruscus aculeatus L., kao i kiseljenje Portulaca oleraceae L. koje koriste kao salatu / prilog mesnim jelima tijekom zime. Uz spomenute vrste najčešće korišteno povrće je: Foeniculum vulgare L., Urtica dioica L., Taraxacum officinale L., Cichorium inthybus L. i Sonchus oleraceus L. Najčešće korišteno divlje voće je: Rubus ulmifolius L., Juniperus oxycedrus L., Cornus mas L., Morus nigra L., M. alba L. i Sorbus domestica L. Upotreba nekultiviranog povrća duž Mediteranskog dijela Hrvatske još je uvijek relativno česta, iako je u opadanju, kao i u cijeloj Europi i na globalnoj razini.
U ovom radu su prikazani rezultati etnobotaničkog istraživanja provedenog na lokacijama Drenov Bok i Vela Luka koji su nadopunjeni istraživanjem mogućnosti i pravaca inovativne komercijalizacije ...samoniklog i naturaliziranog bilja. Istraživanjem je inventarizirano 114 vrsta i podvrsta bilja: 33 vrste na obje lokacije, 80 u Vela Luci i 67 u Drenovom Boku. Najveći broj vrsta koristi se za pripremu jela (99 vrsta), zatim kao lijek (53), za pripremu bezalkoholnih pića i napitaka (40) te alkoholnih pića (31 vrsta). Manji broj vrsta se koristi za kozmetičke pripravke, za dekoraciju, za gradnju te u različitim tradicijskim običajima ili obredima. Najčešće spominjane vrste za pripremu jela i pića su ružmarin (Rosmarinus officinalis) i bazga (Sambucus nigra), a za ljekovite pripravke kamilica (Chamomilla recutita) i pasja ruža (Rosa canina). Za ublažavanje tegoba kod bolesti dišnih organa spominju se menta (Mentha pulegium), sljez (Althaea officinalis), trputac (Plantago lanceolata) i smreka (Picea abies), kod upale uha čuvarkuća (Sempervivum tectorum), za kožne bolesti gavez (Symphytum officinale), kod nesanice melisa (Melissa officinalis) kod želučanih tegoba pelin (Artemisia absinthium) te protiv kožnih bradavica rosopas (Chelidonium majus) i smokva (Ficus carica). Veliki broj načina korištenja te prerade i načina pripreme samoniklog bilja ostao je u pamćenju lokalne zajednice te predstavlja bazu za inovacije i razvoj novih proizvoda i usluga. Pri tome možemo razlikovati tri glavna razvojna pravca, i to: (1) društveno korisne inovacije namijenjene edukaciji i širenju znanja, (2) komercijalne inovacije u prehrambenom, kozmetičkom ili farmaceutskom sektoru i (3) komercijalne inovacije u području turističkih i ugostiteljskih usluga.
Sustavnim popisom je kod nas na istočnom Jadranu nadjeno 156 morskih fitonima za makroalge i Zosteraceae, od čega su polovica sinonimi između raznih otoka i kopna, a ostalih 82 fitonima se odnose na ...posebne morske svojte. Zato su kod nas imena morskih alga bogatija negoli igdje u Europi i podjednako brojna kao u najbogatijem svjetskom nazivlju za alge u Japanu. Tek manji dio toga hrvatskog nazivlja za alge su posudjeni romanizmi (1/5–1/3), polovica su čakavski nazivi, a ostalo predromansko-neslavenski arhaizmi liburno-ilirskoga i praindoeuropskog podrijetla. Kod nas je najsiromašnije štokavsko nazivlje alga na kopnenim obalama, najviše do 9 fitonima. Bogatije je čakavsko nazivlje alga na otocima: najviše je 79 morskih fitonima na jugoistočnom Krku, pa 25 na Rabu, 19 na Dugom otoku, 15 na Visu, 12 na Žirju, a najmanje (3–5) velebitska obala, Mljet i Lastovo.
Sustavnim popisom je kod nas na istočnom Jadranu nadjeno 156 morskih fitonima za makroalge i Zosteraceae, od čega su polovica sinonimi između raznih otoka i kopna, a ostalih 82 fitonima se odnose na ...posebne morske svojte. Zato su kod nas imena morskih alga bogatija negoli igdje u Europi i podjednako brojna kao u najbogatijem svjetskom nazivlju za alge u Japanu. Tek manji dio toga hrvatskog nazivlja za alge su posudjeni romanizmi (1/5–1/3), polovica su čakavski nazivi, a ostalo predromansko-neslavenski arhaizmi liburno-ilirskoga i praindoeuropskog podrijetla. Kod nas je najsiromašnije štokavsko nazivlje alga na kopnenim obalama, najviše do 9 fitonima. Bogatije je čakavsko nazivlje alga na otocima: najviše je 79 morskih fitonima na jugoistočnom Krku, pa 25 na Rabu, 19 na Dugom otoku, 15 na Visu, 12 na Žirju, a najmanje (3–5) velebitska obala, Mljet i Lastovo.
By a consistent registering of vernacular names for algae, we have documented 156 marine phytonyms along eastern Adriatic for macroalgae and Zosteraceae, including a half of local synonyms between different islands and mainland areas, and 82 names for different marine taxa. Therefore Croatian vernacular names of marine algae are the most numerous within Europe, their richness being subequal to the maximal one for Japanese algae. A minor amount of these marine phytonyms are Romanic loans (1/5 to 1/3), half of them are of Slavonic origin, and the rest are pre-Romance-non-Slavic archaisms of early Liburnian and Proto-Indo-European origin. The poorest stock of algal names occurs in the Dalmatian mainland with 9 Shtokavian phytonyms, and the more abundant Chakavian ones we have registered in the islands: the richest ones in southeastern Krk with 79 marine phytonyms, 25 in Rab, 19 in Dugi Otok, 15 in Vis, 12 in @irje island, and the poorest are Mljet and Lastovo islands and the Velebit coast with 3–5 marine phytonyms.
PDF
