Kulminacja w 2 ćw. VI w., trwającego od końca III w. pogarszania się warunków środowiskowych trochę przypadkowo wypromowała „słowiański” model życia. Słowianie nie wyłonili się z jakiejś jednej ...kolebki, lecz zostali „wyprodukowani” przez niezwykły zbieg przypadków historycznych, które wymusiły na dużych obszarach podobne uproszczenie systemu społeczno- gospodarczego, oparte na już posiadanej wiedzy. Zewnętrzni obserwatorzy nadali żyjącym tak ludziom zbiorcze nazwy „Słowian” na wschodzie i „Wenedów” na zachodzie. Rolę inicjującą odegrał w tym procesie globalny kryzys klimatyczny wzmocniony pandemią dżumy; ich nazwę zbiorczą wypromowała dyplomacja bizantyńska; czynnikiem proliferującym zasięg języków słowiańskich była imperialna polityka Awarów. Sami Słowianie zaakceptowali swoją pansłowiańską jedność dopiero w XIX w.
Razprava obravnava pomen reformacije za razvoj slovenske etnične identitete. Čeprav je bilo obravnavano gibanje širom Evrope v prvi vrsti verske narave, so na slovenski premici zgodovine dolgega ...trajanja njegovi dosežki bolj kot na konfesionalnem vidni na področju izgradnje kolektivne etnične identitete. Deželnoknežja protireformacija je namreč v notranjeavstrijskih deželah zlasti med letoma 1598 in 1628 protestantizem odpravila, katoliška obnova pa se je pri svojem delu oprla na določene pridobitve reformacijske dobe. Po oceni razprave so za nadaljnji razvoj Slovencev kot etnične skupnosti pomembne zlasti štiri protestantske stvaritve iz dobe reformacije, in sicer: 1) knjižna norma, ki se je v polnosti izoblikovala med letoma 1550 in 1584, 2) koncept Slovenske cerkve, ki ga leta 1550 zasnoval Primož Trubar, 3) mit o etnični izbranosti, oprt na stavek iz Pavlovega Pisma Rimljanom, »in vsak jezik bo slavil Boga« (Rim 14,11), ter 4) topos o velikem obsegu slovanskega/ slovenskega jezika z zametki nacionalnega mita.
Kdo smo Pleterski, Andrej; Rihter, Janja
2020
eBook
Odprti dostop
Simply put, the modern Slovenian nation began as a cultural project in the age of Enlightenment. Its basic axis has been Standard Slovenian as one of Slavic languages. The book describes from where ...the speakers of the initial common Slavic language arrived at our place, as well as where and when Slavs came into being. Throughout the history of long ages the author observes the relationship between the speakers of the language, political power, and particularly the Church as an institution with a universal ideology which as such does not in any way encourage local identity. The book also recalls the millennial roots of Slovenian identity whose present state is not a logical consequence of the past, much less the beginning of self-evident future. The author knows that the final image of the past is always created by the reader themself, therefore using challenging illustrations he constantly encourages them to think. The author also does not expect the reader to agree with him, but would like them to find some causal connections of their own and thus recover the lost memory of who they are.
In the paper, the authors present certain parameters dealing with the nomadic element, or possible
indications of it, in Croatian ethnogenesis. First, a comment is given on the ethnogenetic concept
...itself, and a working definition of ethnogenesis is suggested. Second, the major components that are considered to have had a role in Croatian ethnogenesis are listed. This discussion is followed by an identification of those elements that could somehow be considered nomadic, or else representative of influences from the Eurasian steppe region. Mention is made of historical sources that confirm or imply the presence of Eurasian nomad groups in the Croatian area, and the relative frequency of archaeological material is noted. The authors analise views of previous and present Croatian and foreign authors on Croatian ethnogenesis, especially in regard to the “Eurasian connection”. In this part of the discussion, the Iranian theory of Croat origins is presented in more detail. Finally, the authors briefly address recent genetic (DNA) analyses of the contemporary Croatian population.
Wstępna analiza tradycyjnej zoonimii ludowej pokazała, że różnorodne nazwy własne zwierząt domowych, zwłaszcza koni, krów, wołów oraz owiec i kóz, są ściśle związane z pradziejami Słowian i ich ...prakolebką. Są to bowiem głównie zoonimy o budowie prostej lub rozwiniętej sufiksalnie, pochodzenia apelatywnego. Nazwy te, co szczególnie istotne, są formacjami o zachowanej od pradziejów wyrazistości strukturalno-semantycznej, motywowane realnie lub metaforycznie. W konsekwencji ustalono, że zręby wczesnoprasłowiańskiej wspólnoty językowej, a więc i prakolebki Słowian należy doszukiwać się w dorzeczu środkowego Dniepra i górnego Donu (na wschodzie), zaś nieco później rozszerzonej po środkową Wisłę i Pilicę (na zachodzie). Ostateczne utrwalenie się „le slave commun” nastąpiło na wskazanym obszarze najpóźniej między V a III/II w. przed n.e.
U članku se, u širokom komparativno-povijesnom kontekstu, raspravlja
o tezi hrvatskog istraživača Ante Miloševića, prema kojoj je legendarni
hrvatski vladar Porin – koji se spominje u 30. poglavlju ...djela bizantskog
cara Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom (sredina
10. stoljeća) – izjednačen s Perunom, slavenskim bogom oluje. Pažnja
autora usmjerena je na to da je identifikacija koju predlaže Milošević
dobro usklađena s činjenicom da su u pripovijesti 30. poglavlja prisutni
strukturalni elementi tipični za ranosrednjovjekovne narative žanra origo
gentis. Autor pokazuje kako interpretacija priče o odnosu Hrvata s Francima,
sadržane u 30. poglavlju, a koja je razmatrana u metodološkim okvirima teorije etnogeneze R. Wenskusa i tzv. Bečke škole, odgovara antropološkim
pristupima koji jačaju tezu Ante Miloševića. Pojava Peruna u hrvatskoj tradiciji u radu se pokušava interpretirati u kontekstu formiranja hrvatskoga gentilnog kraljevstva, a kao rezultat slabljenja franačke kontrole nad Dalmacijom oko 828. godine. Autor pažnju usmjerava na prostor Kaštela, kao moguću bazu protufranačke elite koja na vlast dolazi u drugoj četvrtini 9. stoljeća.
U prošlosti nisu provođeni popisi stanovništva u kojima su se ispitanici mogli izjasniti u smislu nacionalne pripadnosti. Prvi popisi su bili katastarski i porezni popisi kojima je država utvrđivala ...svoje tražbine. Sredinom 19. stoljeća popisima se utvrđuje vjeroispovijest podanika, a poslije i jezik. Na naše shvaćanje pojma narod i vlastite identifikacije utjecala je industrijska revolucija za vrijeme koje su se probudili i formirali moderni nacionalni identiteti kroz procese etnogeneze.
Etnogeneza Histra El Baghdadi, Ali
Rostra,
05/2012, Letnik:
5., Številka:
5.
Paper
Odprti dostop
Rad se vodi pitanjima koji su to geološki, klimatski, geopolitički i društveno-ekonomski uvjeti doveli do promjene mentaliteta, razvoja kulture i vjerovanja, posebnog sklopa odnosa unutar društva ...koje se identificiralo jednim imenom i sebi svojstvenom kulturom. Autor se osvrnuo na vrijeme formiranja Histra (kasno brončano doba i prijelaz u željezno doba), tj. kasne prapovijesti, uz predočenje poznatih geopolitičkih procesa koji su se odvijali na prostoru sj. Jadrana (kao Kultura polja sa žarama). Etnogeneza Histra je sveobuhvatan proces koji uključuje razvoj cjelokupnog bića jednog naroda. Izdvojivši one najeksponiranije dijelove toga bića, poput kulture i umjetnosti te društvenog uređenja, možemo dobiti relativnu sliku razvoja tog naroda, od njegova početka do krvavog gubitka samostalnosti te postupnog gubitka identiteta koji se tijekom sedmostoljetne vladavine Rima zagubio pod pritiskom romanizacije.
Temelj samorazumijevanja Slavena bio je njihov jezik. Dakle, povijest Slavena je u velikoj mjeri povijest njihovog jezika. U članku se opisuje njihova etnogeneza sve do 6. stoljeća. Njihovo širenje ...prema zapadu i jugu trajalo je 400 godina, a imali su snažnu asimilirajuću moć. Stoga je moguće da je njihova domovina izvorno obuhvaćala samo mali teritorij. Pravni oblik asimilacije stranaca bila je tzv. vrv (uže) kao simboličko- društveni fenomen. Primjer sela Police u Sloveniji ukazuje na to da je potrebna sinteza triju interpretativnih modela - autohtoni, alohtoni i kul- turna asimilacija- kako bi razumjeli etnogenezu Slavena.
Autor na temelju navoda iz spisa O upravljanju Carstvom (De administrando imperio = DAI) bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta raspravlja o jednom historiografskom problemu iz hrvatske ...ranosrednjovjekovne povijesti. Ukratko, radi se o tome jesu li se Hrvati ili, bolje rečeno, temeljna etnička skupina ili skupine koje su presudno sudjelovale u hrvatskoj etnogenezi naselili na južnopanonskom prostoru već u 7. stoljeću ili zapravo uopće ne možemo govoriti o tomu odnosno je li nazočnost hrvatskog etnika u savsko-dravsko-dunavskom međurječju u ranom srednjovjekovlju poglavito plod nedostatno potkrepljivih domišljanja suvremenih istraživača. U radu se nastoji pokazati da doista ne može biti riječi o tako ranoj prisutnosti Hrvata u navedenim oblastima, svakako ne u znatnijem broju, već i stoga što je područje hrvatske etnogeneze bilo daleko na jugu, u prijadranskim krajevima.
PDF
