Klasičnim sintetskim metodama peptidne kemije u otopini sintetizirana je serija novih
peptidomimetika, tripeptidnih derivata koji u svojoj strukturi sadrţe različite kombinacije
aminokiselinskih ...slijedova (FFA, FAF, AFF) i s različitim zaštitnim grupama na N i C
terminalnim završecima. Ispitana su gelirajuća svojstva pripravljenih spojeva u vodi,
organskim otapalima i smjesama različitih otapala. Acetilni tripeptidi s aminokiselinskim
slijedom FFA (Phe-Phe-Ala) pokazali su se kao dobri gelatori vode i polarnih otapala (6), ali i
aromatskih otapala (5). Acetilni derivati s ostalim aminokiselinskim slijedovima (FAF i AFF)
pokazali su izrazito slaba gelirajuća svojstva kao i butirilni tripeptidi sa slijedom FFA.
Tripeptidi s benziloksikarbonilom (Z) na N terminalnoj strani (28, 32 i 37) su jako efikasni
gelatori aromatskih otapala (o-, m- i p-ksilena i tetralina) te dekalina. Morfologija gelskih niti
odreĎena je transmisijskom elektronskom mikroskopijom (TEM). Samoorganizacija molekula
i supramolekularne interakcije u novim tripeptidnim gelovima proučavane su različitim
spektroskopskim metodama (NMR, FTIR, CD) koje su ukazale na postojanje
samoudruţivanja molekula, strukture β-nabrane ploče (paralelno ili antiparalelno orijentirane)
povezane vodikovim vezama kod 5 i 6 te kod Z-zaštićenih tripeptida (28, 32 i 37). UV-Vis i
fluorimetrijskom spektroskopijom te laserskim pretraţnim konfokalnim mikroskopom
ispitano je vezanje tripeptida 6 na amiloidne boje (tioflavin T i kongo-crvenilo) u fiziološkim
uvjetima. Fluorescencijskom titracijom vodene otopine tripeptida 6 s tioflavinom T dolazi do
porasta emisije te boje i formiranja kompleksa stehiometrije 1:1 s konstantom stabilnosti log
K = 2,48. Kongo-crvenilo s tripeptidom 6 tvori proziran gel u vodi dok sam spoj 6 stvara
mutan hidrogel pri čemu dolazi do značajnijeg porasta emisije fluorescencije spoja kongocrvenilo
u gelu u odnosu na otopinu gdje je neznatan porast emisije. Hidrogel kongo-crvenila
i tripeptida 6 čine tanke niti promjera 10-15 nm dok TEM samog hidrogela 6 prikazuje
prisutnost ravnih traka promjera 50-500 nm što ukazuje na promjenu morfologije gelova.
Laserskim pretraţnim konfokalnim mikroskopom pokazano je da se obje amiloidne boje veţu
na gelske niti tripeptida 6. Hidrogel tripeptida 6 omogućio je u fiziološkim uvjetima
preţivljenje i proliferaciju stanica HEK293T in vitro te se pokazao kao potencijalni
biomaterijal za primjenu u tkivnom inţenjerstvu. Dosadašnja istraţivanja su pokazala da bi
novosintetizirani hidrogelator 6 mogao posluţiti kao potencijalni minimalistički model
agregiranog Aβ-proteina i omogućiti precizan dizajn i razvoj novih efikasnijih molekula
inhibitora ili detektora agregiranja
Series of tripeptide FFA, FAF and AFF derivatives with different protecting groups was
prepared using classical methods of solution-state peptide synthesis. Prepared tripeptides were
tested for gelation of water, various organic solvents and mixtures of solvents. Acetyl FFA
derivatives exhibited gelation of water, polar solvents (6) and aromatic solvents (5). However,
acetyl FAF and AFF derivatives and butyryl FFA derivatives showed poor gelation abilities.
Tripeptides with benzyloxicarbonyl protecting group (28, 32 and 37) exhibited strong gelation
of aromatic solvents (o-, m- and p-xylene and tetraline) and decaline. Morphology of prepared
gels was investigated by Transmission Electron Microscopy (TEM). Organisation in gel
assemblies at the molecular and the supramolecular level determined by using spectroscopic
methods (NMR, FTIR, CD) pointed towards the β-sheet type of hydrogen bonding selfassociation
of tripeptides in gel aggregates. Binding studies of tripeptide 6 with amyloid dyes,
Congo Red and Thioflavin T (ThT) were carried out using fluorescence spectroscopy and
confocal microscopy. Fluorescence titration of tripeptide 6 aqueous solution bellow its
minimal gelation concentration with Thioflavin T showed increase of ThT emission with
increased tripeptide concentration and formation of the 1:1 complex with the association
constant, log K = 2,48. Congo Red forms transparent hydrogel with a tripeptide 6 and shows
increased fluorescence emission compared to aqueous solution of Congo Red. TEM of the
tripeptide hydrogel with Congo Red revealed a change in fiber morphology compared to 6
hydrogel. TEM images of the nanofibrous hydrogel network show the presence of a mixture
of fibers and straight ribbons with diameters in the range of 50–500 nm while the hydrogel
network together with Congo Red contains small fibrils with diameters in range of 10-15 nm.
Confocal microscopy revealed that the both dyes bind the hydrogel fibers. As a potential
biomaterial, 6 was established as a stable and biocompatible physical support for HEK293T
cells in vitro. Tripeptide 6 efficiently supported survival and promoted proliferation of
HEK293T cells encapsulated within a three-dimensional nanofiber network. Furthermore,
these results suggest the need for further evaluation of in vitro biocompatibility and
bioactivity of this tripeptide on neural stem cells upon encapsulation for possible tissue
engineering application. Likewise, tripeptide 6 could serve as minimalistic model of
aggregated Aβ-protein and enable development of new amyloid aggregation inhibitors.
Rani razvoj djeteta, od rođenja do prve godine života, obilježen je između ostalog i intenzivnim motoričkim učenjem kojim se obrasci voljnih pokreta od refleksnih obrazaca razvijaju u koordinirane ...voljne pokrete. Svi voljni pokreti djeteta njegovi su aktivni oblici komunikacije s okolinom. U toj komunikaciji veliku važnost ima ruka. Njezina reprezentacija u mozgu zauzima trećinu cjelokupnog prostora motorne regije koja se nalazi u neposrednoj blizini regije za govor. Stoga neki autori ruku nazivaju “organom govora”. Kako su pokazale različite studije, svaki prst zasebno također ima relativno veliku zastupljenost u moždanoj kori, što upućuje na važnost razvoja fine motorike, odnosno preciznih visokodiferenciranih pokreta muskulature šake po načelima diferencijacije i hijerarhijske integracije. Razvoj fine motrike šake važan je za cjelokupni razvoj djeteta, a također je i prediktor koji ukazuje na nezrelost središnjega živčanog sustava. Cilj ovoga rada je prikazati razvoj motorike šake od rođenja do prve godine života, kao i najčešća odstupanja koja su zapažena kod djece koja su boravila na Odsjeku za rehabilitaciju djece Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“.
Starenje uzrokuje brojne tjelesne i psihološke promjene koje mogu utjecati na nutritivne potrebe i nutritivni status. Prisutnost kroničnih bolesti i uzimanje lijekova mogu uzrokovati neravnotežu ...između potrebe za nutrijentima i prehrambenog unosa, što vodi nastanku malnutricije ili lošeg statusa uhranjenosti. Brojna istraživanja pokazuju da je malnutricija učestali problem među osobama starije dobi. Stoga redovita procjena nutritivnog statusa čini bitan dio zdravstvene skrbi za osobe starije dobi. Pritom je važno uzeti u obzir odrednice geroantropometrije. Fiziološke promjene vezane uz starenje utječu na potrebe za nutrijentima. Energetske potrebe i potrebe za makronutrijentima smanjuju se, međutim potrebe za mikronutrijentima jednake su ili veće nego tijekom zrele dobi. Dodatno, brojne psihosocijalne i socioekonomske promjene koje prate starenje mogu utjecati na prehrambeni unos. Planiranje obroka važan je dio nutritivne njege osoba starije dobi, a veoma važni mogu biti i dodaci prehrani te oralni nutritivni dodaci (enteralni pripravci) koji se propisuju kod dijagnosticirane ili prijeteće malnutricije. Radna skupina koju su činili internisti, gerontolozi, antropolozi, nutricionisti i ostali stručnjaci, posebno upućeni u liječenje gerijatrijskih bolesnika izradila je Hrvatske smjernice za prehranu osoba starije dobi. Izrada smjernica temeljena je na dokazima iz relevantne medicinske literature te kliničkim iskustvima članova radne skupine.
Cilj rada je bio utvrditi ulogu polimorfizama ADRB3, ACTN3 i ACE gena u pokazateljima mišićnoga umora i oštećenja nakon pliometrijskog trenažnog protokola do otkaza. Pokazatelji oštećenja bili su ...kreatin kinaza (CK), aspartat aminotransferaza (AST), mioglobin (Mb), C-reaktivni protein (CRP) i VAS skala (skala subjektivnog doživljaja boli).Uzorak ispitanika se sastojao od 43 tjelesno aktivne osobe muškog spola dob: 20,0 (19,0 22,0) god., tjelesna masa: 81,7 8,0 kg i visina: 184,1 7,5 cm. Trenažni protokol se sastojao od tri serije maksimalnih sunožnih skokova s pripremom bez zamaha ruku do otkaza. Prije početka protokola uzet je uzorak brisa bukalne sluznice za DNK analizu te su izmjerene razine CK, AST, Mb i CRP. Mjerenje parametara u krvi ponovljeno je 48 sati nakon protokola. Odmah nakon protokola izmjerena je koncentracija laktata u krvi, a nakon 48 sati očitane su vrijednosti na skali za subjektivnu procjenu mišićne boli. Hipoteze su pretpostavljale da će genotipovi jakosti/brzine ADRB3, ACTN3 i ACE gena, kao i ACE + ACTN3 kombinacija jakosti i brzine, imati manji porast vrijednosti mišićnog oštećenja od genotipova izdržljivosti i ACE + ACTN3 kombinacije izdržljivosti.ADRB3 Trp/Arg genotip imao je značajno više finalne vrijednosti Mb (p = 0,04), laktata u krvi (p = 0,01) i subjektivnog doživljaja mišićne boli (p = 0,05), kao i tendenciju prema značajno višim vrijednostima CK u usporedbi s Trp/Trp genotipom (p = 0,07). Značajno više vrijednosti AST u inicijalnom mjerenju imao je ACE ID genotip u usporedbi s II (p = 0,02) i DD (p = 0,03) genotipovima. ACE DD genotip imao je značajno više vrijednosti od II genotipa u inicijalnom mjerenju CRP (p = 0,04) te tendenciju prema značajno višim vrijednostima od ID genotipa (p = 0,06).Kombinacija genotipova jakosti/brzine je pokazala tendenciju prema značajno višim vrijednostima CRP u inicijalnom mjerenju u usporedbi s kombinacijom jakosti/brzine i izdržljivosti (p = 0,06).
Na temelju dobivenih značajnih razlika zaključuje se kako je Trp/Arg genotip pokazao manju toleranciju na trenažni protokol pliometrijskog karaktera od Trp/Trp genotipa. S obzirom na nedostatan broj istraživanja ADRB3 Trp64Arg polimorfizma u sportu, dobiveni rezultati mogu poslužiti kao podloga za buduće radove na ovu temu.
The aim of the work was to determine the role of ADRB3, ACTN3 and ACE genetic polymorphisms in muscle damage markers following a plyometric traning protocol to exhaustion. The damage markers used were creatine kinase (CK), aspartate aminotransferase (AST), myoglobin (Mb), C-reactive protein (CRP) and the perception of muscle soreness as evaluated using the VAS scale.Forty three physically active university students participated in the study age: 20,0 (19,0 22,0) years, body mass: 81,7 8,0 kg and height: 184,1 7,5 cm. Training protocol consisted of three series of maximal bilateral countermovement jump (CMJ) without arm swing to exhaustion. CK, AST, Mb and CRP blood sample, as well as DNA sample were taken before the protocol. The blood sample was taken again 48h after the protocol. Blood lactate sample was taken after the protocol and VAS values were taken 48h after the protocol. We hypothesized that power/hypertrophy genotypes of ADRB3, ACTN3 and ACE genes, as well as ACE + ACTN3 power/hypertrophycombination, would have smaller changes of muscular damage compared with endurance genotypes and ACE + ACTN3 endurance combination. ADRB3 Trp/Arg genotype had significantly higher final Mb (p = 0,04), lactate (p = 0,01), and muscle pain (p = 0,05) values, as well as a tendency toward significantly higher CK values compared with Trp/Trp genotype (p = 0,07). ACE ID genotype had significantly higher initial AST values compared with II (p = 0,02) and DD (p = 0,03) genotypes. ACE DD genotype had significantly higher initial CRP values compared with II genotype (p = 0,04) and a tendency toward significantly higher values compared with ID genotype (p = 0,06). Power and hypertrophy combination showed a tendency toward significantly higher initial CRP values compared with endurance/power combination (p = 0,06). In conclusion, the ADRB3 Trp/Arg genotype showed lower tolerance to the plyometric training protocol in comparison with the Trp/Trp genotype. Given the scarcity of research concerning the ADRB3 Trp64Arg polymorphism in sport, this article can serve as the base for further work in this area.
Smjernice za rano prepoznavanje, dijagnostiku i terapiju neurogene orofaringealne disfagije nastale su suradnjom kliničara različitih disciplina koji se bave brojnim aspektima skrbi o bolesnicima s ...neurogenom orofaringealnom disfagijom (NOD). U izradi smjernica sudjelovali su predstavnici Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskoga liječničkog zbora (HLZ-a), Hrvatskoga neurološkog društva HLZ-a, Hrvatskoga gastroenterološkog društva i Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara. Smjernice imaju cilj povećati svijest o NOD-u koji se javlja kod akutnih i kroničnih neuroloških bolesti, posebice kod moždanog udara, ekstrapiramidnih bolesti, neuromuskularnih i demijelinizacijskih bolesti te demencija. Nadalje, smjernice donose detaljan opis dijagnostike disfagije te preporučuju osnivanje multidisciplinarnog tima za disfagiju u kojem sudjeluju neurolozi, internisti, logopedi, dijetetičari, farmaceuti i medicinske sestre s posebnim kompetencijama na području NOD-a. Educirani član tima provodi dijagnostiku i rehabilitaciju u skladu s provjerenim alatima, klasifikacijama i kategorizacijama prikazanim u ovim smjernicama kako bi se omogućilo sustavno i izjednačeno postupanje. Smjernice donose i detaljne algoritme uvođenja nutritivne potpore – od primjene hrane promijenjene teksture, pravilne hidracije do artificijalne prehrane (enteralne i parenteralne).
Dvojna fiziologija provođenja atrioventrikularnim (AV) čvorom, odnosno prisutnost tzv. sporog puta, prema raznim studijama, elektrofiziološkim ispitivanjem se može dokazati u do čak 35% ljudi. ...Međutim, kod samo manjeg broja on ima i klinički značaj.
Prikazujemo slučaj pacijentice s vrlo rijetkom elektrofiziološkom manifestacijom aktivnog sporog puta, dvostrukog odgovora ventrikula na jedan atrijski kompleks. Problem je uspješno rješen radiofrekventnom ablacijom.
Ovakav način provođenja AV čvorom vjerovatno je i znatno češći nego što se opisuje u literaturi, ali se na žalost rijetko prepoznaje te je uglavnom refraktoran na medikamentoznu terapiju.
Već je odavno poznato da je koncentracija HDL-kolesterola u krvi obrnuto razmjerna riziku od kardiovaskularnih bolesti (KVB) te da je sniženi HDL-kolesterol neovisni čimbenik rizika od KVB. Svrha je ...ovoga preglednog članka razjasniti ulogu HDL-čestica i važnost HDL-kolesterola. Podrobno su raspravljene glavne protuaterosklerotske uloge HDL-čestica – obrnuti prijenos kolesterola, njihova protuoksidacijska, protuupalna, protutrombotska i protuapoptotska svojstva, ali i uloga u poboljšanju funkcije endotela. Objašnjena je uloga promjene nezdravog načina života u povišenju koncentracije HDL-kolesterola, poglavito važnost redovite tjelesne aktivnosti i aerobne tjelovježbe, prestanka pušenja, smanjenja tjelesne težine u onih u kojih je prekomjerna, kao i prehrane, ali i umjerenog unosa alkohola s naglaskom na činjenicu da su HDL-čestice alkoholičara izmijenjene funkcije, tj. ne djeluju protuaterogeno. To valja naglasiti stoga što je dokazano da nije važna samo količina HDL-čestica, pa onda i HDL-kolesterola u krvi, već da je važna i njihova funkcija, osobito ako je izmijenjena. HDL-čestice u bolesnika s dijabetesom također gube neka protuaterogena svojstva, a u bolesnika s dijabetesom tipa 2 česta je pojava upravo aterogena dislipidemija obilježena smanjenom količinom HDL-kolesterola i povišenim trigliceridima u krvi. Bolesnici s dijabetesom koji imaju takvu dislipidemiju imaju posebno velik rizik od KVB, a rezultati novijih ispitivanja kao što je primjerice ACCORD-Lipid, upućuju da bi liječenje takvog poremećaja lipida u njih bilo osobito korisno. Na temelju objavljenih rezultata kliničkih ispitivanja raspravljaju se mogućnosti liječenja fibratima, posebice fenofibratom, ali i nijacinom te kombinacijama tih lijekova i drugih lijekova za dislipidemije.
Cilj ispitivanja bio je utvrditi može li neinvazivno praćenje električne aktivnosti materničnog mišića pomoći u praćenju razvoja mehaničke aktivnosti miometrija nakon amniotomije tijekom induciranog ...poroda. Električna aktivnost miometrija tijekom indukcije poroda ispitana je u 110 trudnica hospitaliziranih u Rodilištu Opće bolnice u Bjelovaru. Sredstvo za indukciju poroda je u 54 ispitanice bila infuzija oksitocina, u 20 ispitanica intracervikalni oblik prostaglandina (dinoproston 0,5 mg), u 21 ispitanice intravaginalni oblik prostaglandina (dinoproston 2 mg) i u 15 ispitanica intravenski oblik prostaglandina (dinoproston 0,75 mg). U svih ispitanica je prije početka indukcije poroda elektromiografski dokazan miran uterus. Elektromiografsko mjerenje učinjeno je 30, 90, 150, 210 i 270 minuta nakon primjene sredstva za indukciju. Tijekom ispitivanja u 54 ispitanice učinjena je amniotomija. Neposredno nakon prvog mjerenja (30. minuta induciranog poroda) učinjena je amniotomija u 6, nakon drugog mjerenja (90. minuta indukcije) u 20, nakon 3. mjerenja (150. minuta indukcije) u 10 te nakon 4. mjerenja (210. minuta indukcije) u 18 ispitanica. Obilježja električnih izbijanja obrađena su pojedinačno (broj impulsa, amplitude, serije, oblik), a svaki zapis je objedinjen indeksom uterine aktivnosti prema formuli Škrablin-Kučić: indeks uterine aktivnosti (IUA) = broj pojedinačnih impulsa tijekom 10-minutnog razdoblja + amplituda (ìV) najvišeg potencijala podijeljena sa 100, pri čemu su serije izbijanja ocijenjene s dodatnih 20, bifazni valovi s 2 i polifazni s 3. Statističkom analizom vrijednosti EMG IUA dobivenih pri indukciji poroda oksitocinom s obzirom na modificirani cervikalni indeks po Bishopu i amniotomiju dobivene su statistički značajne razlike u porastu vrijednosti EMG IUA između trudnica u kojih je učinjena amniotomija i onih u kojih ona nije učinjena (p<0,05). U mjerenjima nakon 210 i 270 minuta pri Bishopovu indeksu >8 vrijednosti IUA nakon amniotomije nisu bile statistički značajne (p>0,05). Analizom vrijednosti EMG IUA u amniotomiranih ispitanica u odnosu na one u kojih amniotomija nije učinjena pri indukciji intracervikalnim pripravkom prostaglandina utvrđena je statistički značajna razlika u vrijednostima IUA (p<0,05). Statistička analiza vrijednosti EMG IUA tijekom indukcije poroda intravaginalnim (dinoproston 2 mg) i intravenskim (dinoproston 0,75 mg) pripravcima prostaglandina nije pokazala da amniotomija uzrokuje statistički značajnu razliku EMG aktivnosti u odnosu na neamniotomirane ispitanice (p>0,05). Bilježenje elektromiografskih zbivanja prije i nakon amniotomije transkutanom elektromiografijom uterusa u trudnica tijekom indukcije poroda u pozitivnoj je korelaciji s tijekom i ishodom induciranog poroda te može biti korisno u praćenju i vođenju induciranog poroda.
U ovom radu pružili smo pregled spoznaja o neurobiološkoj osnovi poremećaja migracije koja je važna za njihovu klasifikaciju. Kortikalni neuroni rađaju se u ventrikularnoj i subventrikularnoj zoni te ...prolaze dugačak put do svojeg konačnog odredišta, rabeći dva osnovna mehanizma i puta migracije: (1) radijalnu migraciju, put uzduž radijalne glije i (2) tangencijalnu, najvjerojatnije “neurofilnu” migraciju. Tijek migracije je složen i može biti poremećen utjecajem različitih genetskih i vanjskih čimbenika. Poremećaj proliferacije u ventrikularnoj zoni dovodi do značajnih malformacija, kao što je shizencefalija, a poremećaj samog početka migracije uslijed genetskih abnormalnosti (mutacija FILAMIN1 gena) dovodi do periventrikularne nodularne heterotopije i strukturnih promjena vidljivih na slikovnim prikazima magnetskom rezonancijom (MRI). Tipični poremećaj migracije je lizencefalija tipa 1 koja se trenutno ubraja u spektar poremećaja agirija-pahigirija-„band“ heterotopija. Ova skupina poremećaja uzrokovana je mutacijama gena LIS1 i DCX (XLIS), a povezana je s Miller-Diekerovim, Lennox-Gastaut sindromom i epilepsijom. Poremećaji kasnijih faza migracije uzrokuju lizencefaliju tipa 2 (kompleks ”cobblestone”), koja je povezana s Walker-Warburgovim sindromom, makrocefalijom, malformacijom mrežnice, poremećajem mišić-oko-mozak i Fukuyama kongenitalnom mišićnom distrofijom. Zellwegerov sindrom je karakteriziran patomorfološki polimikrogirijom i biokemijski grješkom mithondrijskih putova desaturacije. Poremećaji kasne migracije pokazuju strukturne promjene vidljive MRI-om, koje su ograničene na moždanu koru. Drugi migracijski poremećaj, fokalna kortikalna displazija, često je prisutna kod rezistentnih oblika epilepsije, a kod dijagnostike je od posebne koristi MRI visoke rezolucije (3T). Genetski testovi zajedno s MRI-om otvaraju nove mogućnosti za ranu dijagnostiku i poboljšani pristup u liječenju poremećaja migracije.
PDF
