Uspostava zajedničkog euroatlantskog tržišta naoružanja i kompatibilne vojne industrije oduvijek je bila 'vruća tema' za odnose unutar Sjevernoatlantskog saveza. Povijest Alijanse pokazala je da ...unatoč svim geopolitičkim promjenama na međunarodnoj sceni, razmiricama i krizama unutar Saveza, sve naglašenijem procesu globalizacije i znanstveno-tehnološkog napretka, pa čak i radikalnim reformama same strukture i ciljeva Alijanse, njezinom personalu te potrebnoj opremi i naoružanju, formiranju zajedničkog euroatlantskog tržišta naoružanja i opreme, ostaje i dalje problem oko kojeg u velikoj mjeri dolaze do izražaja različita stajališta Sjedinjenih Američkih Država i njihovih europskih saveznika.
Članak polazi od suvremene globalizacijske misli kao izazova te u svjetlu Biblije traži odgovor na pitanje kako bi se kršćani trebali pravilno postavljati prema procesu globalizacije koji je ...nezaustavljiv. Mnogim kršćanima teško pada što njihovo isticanje apsolutne prednosti pred drugim religijama, koje se često oslanjalo baš na Bibliju, kod zastupnika globalne ideje sve više nailazi na kritiku i neprihvaćanje. Autor članka pokušava te poteškoće rješavati u svjetlu same Biblije i u njoj otkriva puno više elemenata globalne misli nego se to često čini. Iako je Izrael sebe smatrao izabranim narodom i narodom saveza, u njemu je od samog početka bila živa svijest da je sve to zbog drugih i za druge narode. Tu je posebno važna uloga Abrahama i njegova blagoslova za sve narode (Post 12,2-3), što danas tri velike religije, židovstvo, kršćanstvo i islam otkrivaju kao zajedničku baštinu koja obvezuje. Široku perspektivu zajedništva svih naroda Biblija nudi i u poznatom motivu hodočašćenja pogana na Sion (Iz 2,2-5), koji će se »na kraju dana« tamo zaputiti zbog Jahvine slave objavljene u Izraelu. Isti prorok donosi i viziju ceste koja će spajati Asiriju, Izraela i Egipat, u kojoj Izrael i dalje ostaje »baština« Jahvina, ali to ne smeta da Jahve i druga dva naroda naziva »svojim« (Iz 19,23-25).
Isus, iako sebe smatra Izraelovim Mesijom, od početka pokazuje sveobuhvatne crte svoga poslanja, aludirajući na više mjesta na ostvarenje spomenutog starozavjetnog motiva hodočasćenja pogana, bilo kroz motiv zajedništva stola (usp. Mt 8,11-12/Lk 13,28-29), bilo kroz kritiku hrama (Mk 11,17; Mt 21,13; Lk 19,46; usp. Iv 2,17) i najavu novog klanjanja u duhu i istini (Iv 4,23).
Pavao koji sve čini da za Evanđelje pridobije pogane, ne odbacuje Izraela, već Crkvu iz pogana i Židova (vjerni ostatak) smatra izvorom nade za sav Izrael, uvjeren da će se u njoj konačno ostvariti Izaijina vizija Otkupiteljeva dolaska sa Siona (Iz 59,20-21 - Rim 11,26-27). Očito je da kršćani i Židovi moraju početi Bibliju čitati jedni s drugima, a ne jedni protiv drugih te u njoj otkrivati perspektive zajedničkog poslanja svim narodima.
Sociologija se bavi velikim brojem društvenih fenomena što je često dovodi do granica drugih znanstvenih područja, te je stoga poseban naglasak u ovom radu na iskazivanju nekih složenijih ...interdisciplinarnih tema (globalizacija, nasilje u masovnim medijima, školi i sportu) kao i na označivanju specifičnih sociologijskih i sociologiji srodnih znanstvenih disciplina (socijalna ili kulturna antropologija, studije roda i spola, feminizam, kulturalni studiji). U radu je tematiziran odnos sociologije kao znanosti i sheme za sociologiju unutar Univerzalne decimalne klasifikacije. Izložen je način na koji se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici rješavaju problemi klasificiranja višepredmetnih i interdisciplinarnih djela za koja ne postoje oznake i navedene značajke pojedinih znanosti, znanstvenih područja i disciplina koje predstavljaju problem kod klasificiranja.
Članak je pregled otvorene svjetske literature posljednjih nekoliko godina u kojem se odražava rasprava o značenju, sadržaju i primjeni sintagme održivi razvoj, odnosno njemu nadređenog pojma, ...održivosti. Poticaj raspravama je predstojeće održavanje konferencije na vrhu, Rio+10 u rujnu 2002. godine u Johannesburgu. U članku je dana važnost kritici obaju tih pojmova, glas koje se u Hrvatskoj relativno rijetko čuje, a literatura, koja tu kritiku nosi, sistematski je zanemarena.
Rasprave ukazuju da nije pronađeno općeprihvaćeno tumačenje tih pojmova i da je na taj način onemogućen stvarni napredak u njegovom uvođenju u legislativnu praksu. Održivi razvoj i održivost ostaju ideali kojima se etički zasnovan odnos prema zaštiti okoliša treba uključiti u gospodarski razvoj: te ideale nitko ne dovodi u pitanje. Ipak, nejasno značenje, i još nejasnije interpretacije tih termina dopuštaju njihovu zloporabu za specijalne ili skupne ciljeve. Ukazuje se i na pojavu da načela slobodnog tržišta i tržišne ekonomije, u interpretaciji i u provođenju po Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), u nizu slučajeva nisu u skladu s prihvaćenim idealima održivog razvoja. Ukazuje se i na to da mnogi za okoliš loši, čak i destruktivni, projekti mogu biti održivi. U intelektualnoj sferi ukazuje se na potrebu promjene shvaćanja i prakse: tako je prijelaz s ekonomije okoliša na ekološku ekonomiju jedan od bitnih koraka. Nije razjašnjeno koje su sposobnosti i karakteristike ljudi potrebne za ostvarivanje održivog razvoja, i jesu li ljudi sposobni, unutar svojeg sociološkog i gospodarskog kruženja, ispunjavati te zahtjeve. Malo je i istraživanja o tome koje će posljedice za društvenu i gospodarsku zajednicu nositi uvođenje načela održivosti.
Na kraju autor ukazuje na potrebu obrazovanja u skladu s okolišem, a posebno na današnji manjak vizije o gospodarskom razvoju Hrvatske. Manjak obrazovanja i manjak vizije može voditi male narode na plaćanje visoke cijene gubitka vlastitog identiteta i kulturne tradicije za jedan daleki i nejasni ideal.
Polazeći od uvida da taorijske rasprave o globalizaciji uglavnom zahvaćaju ili prenaglašavaju njezine pojedine dimenzije, tekst se usredotočuje na one pristupe koji pokušavaju definirati sam poredak ...globalizacije, ono na čemu ona počiva. Stoga je cjelokupna analiza posvećena koncepciji Antonija Negrija i Michaela Hardta, koja je izazvala posebe odjeke u teorijskim krugovima ne samo zbog Negrijeve autorske osebujnosti nego i zbog toga što je raspravu o globalizaciji pokušala dovesti na sintetičku i radikalnu razinu spoznaje. Njihova se koncepcija temelji na pojmu imperija koji se pred našim očima oblikuje i materijalizira kao poredak globalizacije. Pokazuje se što je imperij, koji su njegovi tradicionalni korijeni, po čemu se on razlikuje od klasičnog imperijalizma, što u njegovu sklopu znače pojmovi suvereniteta, biopolitike, biomoći, legitimnosti, sukoba itd. Razmatra se i pitanje alternative mperijalnom poretku, pri čemu se osobita pozornost poklanja pojmu mnoštva i njegova političkog subjektiviteta.
Rad polazi od uvjerenja da se danas potvr|uje sugestija Franca Ferrarottija da bi se “sociologija trebala prije zvati 'znanošću o socijalnoj krizi' negoli 'znanošću o društvu'”. Stoga ne začuđuje što ...se u izrazito turbulentnim vremenima s karakteristikama protrahirane krize svjetskih razmjera obnavlja unutarsociologijska rasprava o naravi sociologije. U radu se ta rasprava prikazuje usporedo analizirajući stavove triju uglednih suvremenih sociologa Ulricha Becka, Zygmunta Baumana i Ernesta Gellnera. I to prije svega u odnosu na četiri kritične točke u njihovim razmatranjima. Prvu točku tvori njihov kritički odnos spram dosadašnjeg načina
poimanja i prakticiranja sociologije. Drugu točku tvori njihova različita dijagnoza suvremene epohe i njihovo prepoznavanje najneuralgičnijih i najupitnijih aspekta suvremenosti. Treću točku tvori njihovo različito prepoznavanje velikih izazova koje nameće suvremena društvena i duhovna situacija. Četvrtu točku tvore razrade njihovih zamisli sociologije, koja bi bila na razini odgovora na velike izazove današnjice.
Rad završava upozorenjem na relevantnost ideja i argumentacija koje su razradili ti suvremeni sociolozi za one koji nastoje sociologiju misliti i prakticirati u dosljedno postmetafizičkom kontekstu u kojem nema mjesta za bilo kakav oblik tzv. zadnjeg (ultimate) utemeljenja
kojem se pridaju svojstva apsolutnog i svetog te, stoga, i na tragu prosvijećenosti.
Izazovi modernoj državi Ivoš, Erma
Revija za sociologiju,
12/1993, Letnik:
24, Številka:
3-4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom se radu naznačuju problemi koji u suvremenim društvenim uvjetima bitno utječu na oblikovanje institucionalne misije države posebice s aspekta procesa globalizacije. Poimanje klasične uloge ...države dovedeno je u pitanje u tri bitna aspekta koja se analiziraju, a to su: odnos države i rata, odnos države i teritorija, te odnos države prema shvaćanju vlastite jedinstvenosti i racionalnosti. Pod utjecajem procesa globalizacije doveden je u pitanje klasični identitet države pa se naglašava potreba za redefiniranjem nekih temeljnih pojmova na kojima počiva razumijevanje identiteta države i njene buduće uloge.
U članku se problematizira koncept održivog razvoja pomoću tri teze. Prva teza je da je koncept održivog razvoja dio povijesnog kontinuiteta mišljenja modernog društva. S jedne strane objektivno ...postoji »kontinuitet« prirodnog svijeta — ruralnosti, a s druge kontinuitet modernog društva. Glede toga problematika održivog razvoja promatra se u kontekstu: tržišno–liberalnog modela razvoja društva, problema granica rasta i granica globaliziranja te u epohi hladnog rata.
Druga teza odnosi se na neka načelna pitanja problema održivog razvoja i temeljne protu¬rječnosti između održivosti kao pojma statičnosti i razvoja kao pojma dinamičnosti. U tom smislu autor piše o nekim obilježjima koncepta održivog razvoja te o odnosima rasta i razvoja, održivosti i razvoja kao načelnim problemima u ovom diskursu. Treća teza odnosi se na neka teoretska pitanja o održivom razvoju: pitanje normativnosti koncepta i njegove etičke dimenzije i mogućnosti trajnog upravljanja razvojem.
Na kraju članka se postavlja pitanje radi li se o konceptu prilagodbe razvoja novim uvjetima ekološke krize i globalizacije ili o konceptu koji omogućava dugoročniji balans između razvoja i održivosti.
Međureligijski dijalog jest nužnost bez obzira što ga većina u BiH smatra nemogućim i nepotrebnim. Njegovo utemeljenje počiva na antropološkoj dimenziji: čovjek izgrađuje svoju subjektivnost, svoj ...identitet - kao pojedinac i osoba - u supostojanju s drugima i različitima. Za medureligijski dijalog tolerancija i pluralizam nisu cilj nego sredstvo i okvir u kojem se poštuje sloboda drugoga, njegova vjera i nastoji oko međusobnog upoznavanja, zajedništva i općeg dobra. U složenom kontekstu bosanskohercegovačkog društva, određena ratnim posljedicama, postkomunističkim mentalitetom, »sukobom civilizacija« i globalizacijom, urgentnim se pokazuju sve četiri klasične razine dijaloga: dijalog života, dijalog djela, dijalog teologa i dijalog iz religioznog iskustva. No, za ostvarenje međureligijskog dijaloga na tim razinama, postoje tri nužne pretpostavke - tri odgovornosti. Prva je odgovornost pred Bogom ili samokritičnost iz vjere. Druga je odgovornost za drugoga ili univerzalnost patnje. Treća je odgovornost za opće dobro ili univerzalnost ljudskih prava. Međureligijski dijalog je sastavnica ispovijesti i svjedočenja vlastite vjere.
Članak raspravlja o ljudskim pravima u kontekstu globalizacije. Proces globalizacije čini svijet povezanijim na političkoj, gospodarskoj i kulturnoj razini. No podrazumjeva li ta sve veća povezanost ...i globalni konsenzus oko temeljne moralne pozicije - konsezus o ljudskim pravima? Analizirajući četiri aspekta: 1) nosioca ljudskih prava, 2) listu prava, 3) povredu i zaštitu prava, 4) njihovu legitimnost, te razmatrajući dvije nepomirljive pozicije - univerzalizam i kulturni relativizam, autor pokušava odgovoriti na ovo pitanje.
