Umjetnički stil minijatura Hrvojeva misala je gotički. Analiza motiva, morfologije i, djelomično, tipologije, upućuje na niz zajedničkih osobina, prisutnih u srednjovjekovnome bizantskome i zapadnome ...slikarstvu. U Hrvojevu misalu veći je udio bizantskih elemenata u prvomu dijelu Misala, a zapadnih u drugomu. Većina je prikaza kombinacija bizantske i gotičke tradicije, no bizantski utjecaj nije izravan, nego je naslijeđen od starijih adriobizantskih shema. Unatoč formalnim sličnostima motivâ u cjelini i detaljima, uglavnom se ne može govoriti o čisto bizantskim ili čisto zapadnim stilskim i morfološkim modelima. Motivski repertoar srednjovjekovne bizantske umjetnosti u skladu je sa zapadnim, pri čemu se bizantski motivi i morfologija stapaju s gotičkim stilskim, kompozicijskim i estetskim načelima.
Autorica iznosi tezu da slikar minijatura doživljava vlastiti stilski razvoj, na način sličan stilskomu razvoju gotike u umjetnosti općenito. Na prikazima koji su motivski zastupljeni samo na Zapadu, morfologija, stil i kompozicija su gotički s primjesama romanike, estetikom kasnogotičkoga međunarodnoga dvorskoga stila i elementima rane renesanse.
Autor pojašnjava prostorni kontekst u kojem se u drugoj polovini 15. stoljeća podiže donja palača Paladinić. Također donosi poznate povijesne podatke o obitelji Paladinić kao i podatke o događajima ...vezane uz palaču. Najvažniji doprinos je publiciranje nacrta iz 1869. godine, u precrtu iz 1925. godine, gdje se donosi izvorni izgled palače prije velikog zahvata iz 1868. i 1869. godine u kojem je radiran velik dio izvornog stanja palače.
Crkva sv. Nikole smještena je u centru Varaždina, to je pravilno orijentirana, skladna kasnobarokna crkva. Spominje se prvi puta u popisu župa iz 1334. godine, kao ecclesia sancti Vencezlai, odnosno ...crkva posvećena sv. Vjenceslavu. Međutim, može se pretpostaviti da je župa na ovom mjestu postojala i ranije, jer je Varaždin bio središte arhiđakonata osnovanog u 13. stoljeću.
Opisi vizitacija tijekom 17. i 18. stoljeća opisuju bogato opremljenu i značajnu građevinu koja priliči obrtničko – trgovačkom središtu kakav je bio Varaždin u srednjovjekovnom razdoblju. Sama crkva bila je od početaka razvoja grada sakralni i svjetovni centar naselja, u duhu srednjovjekovne urbane organizacije
Ispod cijele površine današnje crkve, nalazi se velika kripta. Prilikom njenog čišćenja, postalo je moguće detaljno pregledati zidove kripte, izgrađene od opeke pomiješane sa mnoštvom kamenih elemenata - spolija iz ranijih faza gradnje crkve. Iako se u literaturi spominje da su u temeljima crkve pronađeni romanički elementi, pregledom dostupnih spolija utvrđeno je da su u zidove ugrađeni spoliji iz najmanje dvije ranije građevinske faze crkve – romaničke i gotičke faze, koji se razlikuju u vrsti kamena i načinu obrade, što je omogućilo novi povijesno – umjetnički pogled na prošlost župne crkve.
Manji dio spolija izrađen je od sivog pješčenjaka, koji je jednak kamenu od kojeg je izrađena skulptura medvjeda, ugrađena na pročelju. Radi se o velikim klesanim kamenim blokovima, koji su uglavnom oštećeni, a samo jedan od njih ima na sebi oznaku, uklesani križ.
U zidove kripte uzidano je više komada profiliranih svodnih rebara, koji potječu iz kasnogotičke faze gradnje crkve. Jedan od spolija izvađen je iz zida te pomnije pregledan. Radi se o ključnom kamenu, a utvrđeno je kako je s njegove donje strane uklesan štit sa reljefnim prikazom. U sredini štita nalazi se djelomično otučena i oštećena ptica, sa desne strane uklesana je sedmerokraka zvijezda, a s lijeve slovo N.
Povijesni dokumenti i iščitavanje profilacije na ključnom kamenu i svodnim rebrima smještaju nastanak svoda u drugu polovicu, ili sam kraj 15. stoljeća.
Posebno zanimljiv primjer očuvane starije kamene plastike u gradu Varaždinu skulptura je medvjeda, koja se nalazila ugrađena u zvonik crkve sv. Nikole. Uspoređujući varaždinskog medvjeda sa komparativnim materijalom, može ga se datirati na početak 13. stoljeća. Komparativni materijal čini životinjska glavica iz Zeline, prikaz lavova na kapitelima ruševina crkve u Vértesszentkeresztu, koji su datirani između 1200. i 1237. godine te glava lava iz Bajne, koji je datiran u 12. stoljeće. Identično oblikovane oči kao kod varaždinskog medvjeda, mogu se vidjeti na muškoj glavi iz Zalavára (1200-1240).
Ovim radom, autorice su pokušale istražiti najranije slojeve župne crkve sv. Nikole u Varaždinu, čiji stariji elementi nisu do sada bili dovoljno istraženi i vrednovani.
Južni portal Velike palače Cipiko oblikovan je u renesansnom duhu, no s kasnogotičkim natruhama (kapiteli i grb). Donosi se pregled različitih mišljenja o udjelima Andrije Alešija i Nikole ...Firentinca. Alešijev udio je dominantan na portalu. Firentincu treba pripisati tek dva medaljona s prikazom anđela – genija koji u ruci nose svitak. Različiti su i prijedlozi za dataciju: 1457. i 1470. godina. Posebna se pažnja pridaje prikazu zmije i stijenja na arhitravu. Motiv zmije i stijenja veoma je čest kod Alešija.
Nastavljeni su konzervatorski radovi na arheološki otkrivenoj arhitekturi castruma Vrbovca. Konzerviran je zapadni obodni zid jezgre burga koji zatvara dvorište burga, a veže se na branič-kulu na ...jugu te na palas na sjeveru objekta.
Arheološka istraživanja na južnom dijelu lokaliteta i to uz samu kulu na prostoru jugoistočnog i južnog dijela dvorišta burga, zatim na čitavom području kule te uokolo njezinih zidina, izvan gabarita ...jezgre burga, polučila su nove vrijedne pronalaske.
U ovom radu riječ je o župnoj crkvi Sv. Marka u Selnici u Međimurju, građevini koja je u suvremenoj literaturi pomalo zapostavljena, iako predstavlja nezaobilazni segment u formiranju jasnije slike ...kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture na području Međimurja. Slaba istraženost ove građevine otežava jasnije određivanje njezinih građevinskih faza. U ovom radu na temelju svih dostupnih podataka i rezultata pregleda same građevine, pokušat će se definirati njezin razvoj.
Crkva sv. Mihovila Arhanđela, prema svim dostupnim podacima, bila je gotička, barokizirana građevina, koja je do 1789. g. bila župna crkva grada Čakovca. Tijekom 19. st. u potpunosti je srušena, a ...njezini su temelji postali ugroženi 50-ih godina 20. st. zbog djelovanja ciglane, a samo brzom reakcijom službe zaštite u razdoblju od 1953. do 1955. g. na ovoj su lokacija provedena zaštitna arheološka istraživanja. U ovom se radu daje uvid u tijek tih istraživanja i njihovu metodologiju, te se analiziraju svi dostupni podaci o samoj građevini radi dobivanja što je moguće jasnije slike, jer danas na terenu njezini ostaci nisu očuvani, pa nam je postojeća, iako manjkava dokumentacija jedini izvor podataka.
U tekstu se analiziraju vijesti o obnovama jedne privatne i jedne općinske kuće u najužem središtu Dubrovnika u šestom desetljeću 16. stoljeća – kući braće Babalio, na uglu ulica Lučarice i Od puča, ...i četvrtom bloku općinskih kuća na istočnom dijelu sjevernog pročelja Place.
Dva zahvata povezuju činjenice da su im povod bili požari i da je u njima sudjelovao naturalizirani francuski klesar i kipar Jakov de Spinis iz Orléansa, a razlikuje odabir arhitektonskog vokabulara na pročeljima – u prvom slučaju iz gotičkog, u drugom iz renesansnog repertoara. U razmatranju obnove kuće braće Babalio (1552.), upozorava se na dosad neuočeni podatak o požaru te kuće u ljetopisu Nikše Ragnine, a zahvat na obnovi četvrtog bloka općinskih kuća (1559.–1561.) pokušava se, osim u svjetlu arhivskih dokumenata, interpretirati na osnovi tragova do danas sačuvanih na njegovu pročelju, ali i dragocjenoga vizualnog izvora – vedute grada prije potresa koju je nedavno nabavilo i dalo restaurirati Društvo prijatelja dubrovačke starine.
U radu se donosi novi pogled na tijek sakralnih i sakralno-profanih građevina ispod današnjeg grkokatoličkog biskupskog dvora s katedralom u Križevcima, s posebnim obzirom na elemente koji ukazuju na ...najstariju gotičku crkvu augustinaca, na neki način zapostavljenu u dosadašnjoj literaturi. Kompleks je prošao kroz mnoge mijene: ondje je, vjerojatno od kraja 13. st. stajao augustinski samostan, kojeg su Turci sredinom 16. st. zapalili. Kasnije je samostan djelomično srušen pa pregrađen u franjevački samostan. Krajem 18. st. franjevački samostan je napušten, a početkom 19. st. objekt preuzima grkokatolički biskup za svoje sjedište, čime bivšu augustinsko-franjevačku crkvu pretvara u grkokatoličku katedralu. U razdoblju od 1894. - 1897. godine arhitekt H. Bollé obnavlja katedralu. Bollé je zatekao pregrađenu i djelomično barokiziranu srednjovjekovnu crkvu, koja sudeći po detaljima potječe iz druge polovice 13. st. Crkva je bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji, a pripadala bi, iako djelomično očuvana, najstarijim crkvama augustinaca.