Sphedanolestes minusculus Bergroth polaže blijedo žuta jaja u gomilicama. Jaja su ljepljivom tvari slijepljena međusobno kao i za podlogu. Srednja vrijednost broja jaja po ženki je bila 63,33 ± ...21,77. Ličinke su se izvalile u 7,80 ± 0,41 dana. Srednja vrijednost razvojnog perioda od I do V stadija bila je 48,43 ± 7.39 dana. Dužina života mužjaka (80,16 ± 5,23) bila je kraća (96,77 ± 11,88) nego ženki. Preovipozicija jaja je trajala 12,55 ± 3.43 dana a omjer između mužjaka i ženki je bio 1:1,5. Urođen, svojstven kapacitet
prirodnog porasta (rc) je bio 0,061 s maksimalnim omjerom reprodukcije (mx) od 91,671 ženki. Prosječna dužina života jedne generacije (Tc) bila je 76, 310 dana. Ponovo su opisani odrasli, a na novo jaja i ličinački stadiji prikazani slikama. Složeno predatorsko ponašanje i ponašanje tijekom parenja slijedilo je pravilan tok kao kod drugih vrsta porodice Reduviidae. Ovi predatori su brzi u lovu i pridržavanju ulova. Jedinke Sphedanolestes minusculus su bile
sakupljane u tri različita ekološka i geomorfološka staništa: Olavakod - tropska kišna šuma, Sunkankadai - guštara đungle i Aralvaimozhi - semiaridna zona. Opisane su različitosti u: njihovim ovipozicijskim uzorcima, izlijeganju jaja, vremenu inkubacije, trajanju razvojnih stadija, ličinačkoj smrtnosti, dužini života odraslih, te omjeru spolova. Te razlike u opisanim karakteristikama smatraju se posebno prilagođenim biološkim funkcijama koje zajednički
nazivamo ekotip.
U radu su opisani eksperimentalni rezultati o proždrljivosti i grabežljivosti lubina, Dicentrarchus labrax hranjenog komercijalnom hranom u zatočeništvu. Rezultati ukazuju da je lubin vrlo agresivni
...predator unatoč 20-godišnjem zatočeništvu. Primarni osjetilni senzor za napad na čestice hrane je vid. Broj čestica hrane u vodi također utječe na potragu za česticama hrane. S porastom broja peleta od 10 do 50, povećava se i broj neuspješnih pokušaja uzimanja hrane, kao i broj sudara riba u bazenu. Međutim, kada je broj peleta hrane veći od trideset, raspršenost hrane u bazenu uslijed kretanja riba je veća, zbog čega ribe mogu u jednom napadu pojesti više peleta hrane, te se hrana brže pojede. Primjena ovih rezultata u mediteranskom uzgoju lubina može se razmatrati s aspekta dobrobiti uzgajanih riba. Opisano ponašanje riba kod hranidbe može imati i važne nepoželjne učinke, kao što su ozljede uslijed međusobnih ugriza i sudara, kao i do gubitka hrane radi propadanja kroz kavez uslijed turbulencije koju ribe stvaraju napadima i promašajima čestica hrane.
