The Monastery of Chilandar and his monks, during the first century of existence, encountered various hardships. The big issue for them were the pirates, who often attacked, plundered, took monks into ...slavery and then sold or ransomed them. Such a problem existed on Mount Athos long before St. Sava and his father Simeon raised Chilandar in 1198. After a turbulent XIII century, which brought frequent changes of borders, King Milutin stabilized the country and its relations with its neighbors, notably Byzantium. The result was a marriage with the Byzantine princess Simonis Palaiologina and obtaining more conquered territories as her dowry. Soon afterwards, he addressed the request of the monks of Chilandar to provide them with some protection against pirates 'because their whole life at sea.' Milutin accepted the invitation and early fourteenth century raised their pyrgos Chryseia. The pyrgos was part of Chilandar, which had the obligation to support the monks. Thanks to good relations with the king Milutin, at whose request was probably elected the first abbot, Simeon, the monks of pyrgos began to independently acquire properties. This was helped by Andronikos II and Michael IX, Emperor and Regent of Byzantium, who at the request of their son/brother in law - King Milutin, confirm or give their contributions to the pyrgos. The pyrgos grew stronger and richer, and became independent from the Chilandar monastery, which led to disputes between them. The conflict particularly deteriorated in the second half of the XIV century - after the death of the Emperor Stefan Uroš IV Dušan, culminating in a trial at the court of the Diocese of Serres, in 1388. The judges ruled that the pyrgos was subordinated to the monastery of Chilandar, and that it cannot be independent. By a charter from the period dating from 1336 to 1344, Stefan IV Dušan gave estates in Kosovo and Metohia to the pirgos of Chryseia. These estates consisted of two parts: the first was in Kosovo and included the Church of the Holy Virgin in Lipljan, the village Slovinje with 23 families of dependent people, and the revenues of the market in Lipljan, when it was organized to celebrate the days of the church. A charter describes the boundaries of the village, so we know where that land property was located. It was on the East of Lipljan, between the villages of Gušterica and Smoluša. These villages still exist with the same names. The second part of the estate was located in the North of Metohija, in the area of Metohisjki Podgor. It included half of a vineyard, a piary, a meadow and several large parts of land which were located between the villages of Žakovo, Suvo Grlo, Banje, Rudnik and Kostrc. Since all these villages still exist with the same names, it is easy to determine where the slump was. This slump was managed by the oikonomos, which means it was unique. These estates were confirmed by the Emperor Dušan in the General Chilandar charter of 1348. This ruler gifted the pyrgos with 1000 perpera of silver from Novo Brdo. Pyrgos fell into problems after the Battle of Maritsa in 1371, when the estates south of the Šar mountains fell under the rule of the Turks. The situation worsened when Prince Lazar took possession of Lipljan, because the Pyrgos' monks did not comply with the agreement that they had to build defenses against the Turks, and stole the money and gifts the Prince had given them for this aim. The danger which threatened united the monks of the monastery and the pyrgos, and after the Battle of Kosovo, together they sake contribution from Princess Milica and her sons Stefan and Vuk. She accepted and donated villages in the area of Morava in the South-East of Kosovo. The documents does not provide information about what happened to the estates of pyrgos Chryseia in the fifteenth century. We think that they survived while the Lazarevic and Brankovic ruled in these parts, up to the year 1455.
From 4 to 31 May 2010, raptor migration was monitored daily between 9.00 and 17.00 hrs CET at Breginjski Stol (NW Slovenia). In all, 2,385 raptor passes were counted, belonging to at least 17 species ...that were divided into resident and migratory birds. Residents (n = 875 passes) foraged, bred or daily migrated over the area. Among them, Griffon Vulture Gyps fulvus was the most frequent species (n = 575 passes) with the largest observed group of 35 individuals on 26 May. In the morning, Griffon Vultures were flying from west to east in search of food, whereas in the afternoon they were returning in the opposite direction to their colony in Forgaria nel Friuli (Italy). Their numbers increased after 15 May, when Croatian Griffons joined those from Italy. Altogether, 1,510 individuals of migratory raptors were counted, belonging to at least nine species. Among them, Honey Buzzard Pernis apivorus was the most common (1,368 ind., 90.6% of migratory raptors). The migration peak was reached on 14 May, with 552 individuals. Most raptors were seen migrating solitarily or in small flocks (2-4 ind.), whereas on five days (4, 7, 11, 13, 14 May) over 20% of all observed flocks were either medium-sized (5-15 ind.) or large (> 15 ind.). Raptors mostly migrated between 9.00 and 13.00 hrs. Taking into consideration several factors - short observation period and limited number of observation hours per day, overlooked raptors due to human- and topography-related causes, movements of observers between observation points, extremely bad weather and night migration of raptors - we estimate that the actual number of migratory raptors that passed Breginjski Stol in spring 2010 was 3,060-4,660 individuals. Thus, Breginjski Stol is the first confirmed bottleneck site of European importance for migratory raptors in Slovenia, as defined by BirdLife International IBA criterion B1iv, and a natural continuation of migratory pathways from northern Italy.
Popis selečih se ujed na Breginjskem Stolu (SZ Slovenija) - prvo potrjeno ozko grlo v Sloveniji
Invazivne vrste smatraju se jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti te su postale i ozbiljan ekonomski problem. Biološkim invazijama pogoduju ljudske aktivnosti koje su značajan vektor pri unosu ...i širenju novih vrsta. Jedna od nedavno unesenih vrsta kukaca u Europu je kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus) (Hymenoptera; Cynipidae) koji je globalni štetnik pitomog kestena (Castanea). Napada pupove, čime sprječava rast izbojaka i listova te smanjuje plodonošenje, što konačno može dovesti do smanjenja uroda od čak 70 %.Kako se genetski polimorfizmi akumuliraju tijekom vremena, sadrže vrijedne informacije o povijesti invazije neke vrste, što objašnjava uporabu molekularnih tehnika u istraživanju invazivnih vrsta. Među različitim dostupnim markerima, mitohondrijska DNK (mtDNK) se često koristi u takvim istraživanjima. Usporedbom rezultata ovoga istraživanja s dosadašnjim rezultatima iz Kine, željelo se dokazati ne samo porijeklo izvorne populacije, nego i potencijal širenja (ekspanzije) ovoga štetnika u novom staništu. Ovo istraživanje koristi mtDNK markere za proučavanje genetske varijabilnosti kestenove ose šiškarice, prvi puta nakon njezinog unašanja u Europu.Za potrebe ovog istraživanja uzorkovano je 96 jedinki s 9 različitih lokaliteta u 3 europske zemlje (Slika 1, Tablica 1) u dvije godine (2011. i 2012.). Analiza mitohondrijske DNK napravljena je prema važećim protokolima. Pregledom sekvenci i usporedbom dva lokusa, potvrđena je pojava samo jednog haplotipa u svim populacijama u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Taj je haplotip točno odgovarao i jedinom haplotipu pohranjenom u NCBI Genebank, pod pristupnim brojem (Accession Number JF411594) iz Italije, te je bio i istovjetan s haplotipom LZ (Accession Number JF411594) koji je nađen u Kini.Vrlo su blizi i kineski haplotipovi LBX i FS, dok su haplotipovi CC i SY nešto udaljeniji (Tablica 2).Kestenova osa šiškarica unesena je u sjeverozapadnu Italiju iz Kine 2002. godine sa sadnicama pitomog kestena. Kinesko porijeklo ovoga štetnika potvrđeno je i genetskim analizama. Sve talijanske jedinke pokazuju jedan haplotip, koji je istovjetan onom kineskom pohranjenom u NCBI GenBank, pod pristupnim brojem JF411594. To potvrđuje da je osnovna populacija unesena u Europu kineskog podrijetla. Zanimljivo je i da je to i najrasprostranjeniji haplotip u Kini, nađen u nekoliko provincija (Henan, Jiangxi, Hunan and Fujian).Kako je taj haplotip još jednom nađen u Italiji, može se zaključiti da se kestenova osa šiškarica raširila u području istraživanja nakon samo jednog jedinog unosa, iz osnovne populacije ograničene veličine ili niske genetske raznolikosti. Ovo populacijsko usko grlo tijekom prve kolonizacije kestenove ose šiškarice upućuje na samo jedan slučaj unosa s nekoliko jedinki (mala osnivačka populacija). U slučaju višestrukog unosa i/ili velike osnivačke populacije, genetska varijabilnost brzo bi se povećala.Jedan od najučinkovitijih načina savladavanja mana niskih gustoća populacije spojenih s niskom genetskom raznolikosti je partenogeneza. Aseksualni način razmnožavanja je vrlo prilagodljiv, jer dozvoljava malim populacijama da se brzo šire i učinkovito iskorištavaju ograničene resurse. Zbog toga je logično pretpostaviti da je kestenova osa šiškarica, koja se razmnožava partenogenetski, iskoristila tu biološku osobinu kako bi kompenzirala populacijsko usko grlo tijekom unosa i širenja osnovnih populacija u Italiji. Širenje, nakon unosa, neke invazivne vrste određeno je njezinom evolucijskom prilagodljivosti ili plastičnosti u novom području. Evolucijska prilagodljivost olakšava širenje vrste, posebice kada postoji dovoljno genetske varijabilnosti unutar populacije invazivne vrste, kako bi došlo do procesa prirodne selekcije. No to je i paradoks: kako može invazivna vrsta s populacijskim uskim grlom biti uspješna kada su takve vrste vrlo osjetljive na izumiranje? Gubitak genetske raznolikosti tijekom kolonizacije već je primijećena kod invazivnih vrsta, no niti u jednom slučaju nije došlo do prekida takve invazije (daljnjeg širenja). Na temelju rezultata ovoga istraživanja, kestenova osa šiškarica može se uključiti u takve primjere uspješnih invazija bez obzira na nisku genetsku raznolikost prilikom unosa. Za manje od deset godina ovaj se štetnik proširio od mjesta unosa u Italiji na više europskih zemalja (Francuska,Slovenija, Švicarska, Hrvatska, Nizozemska, Austrija, Mađarska) prevalivši udaljenost od 1200 km prema jugu (Sicilija) i 750 km prema istoku (Hrvatska). Na naše iznenađenje, ova ekspanzija uspješno je obavljena samo s jednim haplotipom mtDNK, istovjetnom onome koji je i unesen u Europu. Činjenica da je haplotip koji se proširio na području istraživanja isti kao i onaj najčešći u Kini, nameće hipotezu o univerzalnom genotipu prilagođenom različitim uvjetima okoliša. Populacijsko usko grlo nije utjecalo na sposobnost kestenove ose šiškarice da se udomaći i munjevito širi Europom. Aseksualno razmnožavanje, fenotipska plastičnost zajedno s brzim širenjem uz pomoć čovjeka, nedostatak prirodnih neprijatelja i široka dostupnost biljke domaćina, odredili su smjer i opseg invazije kestenove ose šiškarice u Europi. Primjena molekularnih metoda za objašnjavanje genetske varijabilnosti ovog invazivnog štetnika dala je informacije ne samo o njegovom unosu, nego i širenju. Rezultati ovoga istraživanja mogu se koristiti kako bi se bolje razumjeli mehanizmi kako partenogentski organizmi mogu postati ozbiljni štetnici i bez dovoljne genetske varijabilnosti.
Na području sela Hrastovsko na gradini Vučje grlo tijekom 1986. i 1987. godine Gradski muzej Varaždin provodio je probna arheološka istraživanja s ciljem utvrđivanja karaktera i datacije nalazišta. ...Na sjevernoj padini gradine pronađeni su ostatci rimskih peći koje bi se prema materijalu pronađenom unutar peći i u njihovoj neposrednoj blizini moglo okarakterizirati kao ostatke rimske opekarske radionice. Smještaj radionice u blizini Ludbrega upućuje na činjenicu da je materijal izrađivan za potrebe antičke Jovije, vrlo vjerojatno tijekom 2. stoljeća u periodu kad je na tom području arheološki zabilježena intenzivnija izgradnja, a prema keramičkom materijalu pronađenom na lokalitetu moguće i u 3. stoljeću. Radionica je smještena na ležištu sirovine gline, u blizini rijeke Bednje kojom se materijal prevozio do Ludbrega, a i koja je bila važna u produktivnom smislu za izradu opeka.
Stočarstvo je važan dio ukupne poljoprivredne djelatnosti koji u odnosu na prevladavajuću ratarsku proizvodnju u Hrvatskoj stvara veću dodanu vrijednost, otvara veći broj radnih mjesta i u većoj ...mjeri doprinosi razvojnim pokazateljima poljoprivrede. Cilj rada je opisati važnost stočarstva u razvoju domaće poljoprivrede i doprinos bruto dodanoj vrijednosti hrvatske i EU poljoprivrede. Izračunom koeficijenta korelacije (r) utvrđena je povezanost broja uvjetnih grla stoke po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta i bruto dodane vrijednosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva također po hektaru korištenog poljoprivrednog zemljišta. U Hrvatskoj se broj uvjetnih grla u razdoblju 2011.-2016. smanjuje za sve vrste životinja. Županije s najvećim stočnim fondom (prema broju uvjetnih grla, (UG)) su: Osječko-baranjska županija (266.362,15 UG.), Vukovarsko-srijemska (143.914,8 UG.), Bjelovarsko-bilogorska (127.855,15 UG), Koprivničko- križevačka (120.784,85 UG.) i Zagrebačka (115.560,05 UG). Ukoliko se broj UG promatra relativno, tj. u odnosu na površinu korištenog poljoprivrednog zemljišta, najviše uvjetnih grla/ha u 2016. godini ima Zagrebačka županija (1,88), a slijede redom: Koprivničko-križevačka (1,73), Krapinsko-zagorska (1,69), Varaždinska (1,65) i Bjelovarsko-bilogorska (1,49), koje su ujedno i županije u kojima je bruto dodana vrijednost poljoprivrede, šumarstva i ribarstva/ha korištenog poljoprivrednog zemljišta među najvišima u Hrvatskoj. Izračunom koeficijenta korelacije broja uvjetnih grla/ha korištene poljoprivredne površine i BDV-a iz poljoprivrede ribarstva i šumarstva/ha korištene poljoprivredne površine za 2015. godinu dolazi se do zaključka da između te dvije varijable postoji srednje jaka korelacija (r=0.5744, p≤0.01). Slična situacija je i na razini Europske unije gdje koeficijent korelacije iznosi r=0.686 (p≤0.01). Rezultati ukazuju na činjenicu da je stočarstvo, a posebice govedarstvo kao njegova najvažnija grana, važno za generiranje BDV-a u poljoprivredi te stoga u Hrvatskoj treba usmjeriti razvoj poljoprivrede prema stočarstvu, posebice govedarstvu
The importance of livestock in the agricultural gross-added value
Livestock is an important part of the total agricultural activity which, in relation to the predominant crop husbandry in Croatia, creates higher added value, a larger number of jobs and in greater extent contributes to the development indicators of agriculture. The aim of this paper is to describe the importance of animal husbandry in the development of domestic agriculture and the contribution to the gross value added of Croatian and EU agriculture. By calculating the correlation coefficient (r), the correlation between the number of livestock unit per hectare of utilised agricultural area and the gross value added of agriculture, forestry and fisheries also per hectare of utilised agricultural area was determined. In Croatia, the number of livestock units in the period 2011-2016. reduces for all species of animals. The counties with the largest livestock resources (according to the number of livestock units, hereinafter LSU) are: Osijek-Baranja County (266,362.15 LSU), Vukovar-Syrmia County (143,914.8 LSU), Bjelovar-Bilogora County (127,855.15 LSU), Koprivnica-Križevci County (120,784.85 LSU.) and Zagreb County (115,560.05 LSU). If the number of LU is observed relatively, i.e. in relation to the utilised agricultural area, the most livestock units/ ha in 2016 have Zagreb County (1.88), followed by: Koprivnica-Križevci (1.73), Krapina- Zagorje (1.69), Varaždin (1.65) and Bjelovar-Bilogora (1.49), which are also counties in which the gross value added of agriculture, forestry and fishing / ha of utilised agricultural area is among the highest in Croatia. By calculating the correlation coefficient of the number of livestock units / ha of utilized agricultural area and GVA from agriculture, fisheries and forestry / ha of utilized agricultural area for 2015, it is concluded that there is a medium strong correlation between these two variables (r = 0.5744, p≤0.01). The situation is similar at the European Union level where the correlation coefficient is r = 0.686 (p≤0.01). The results point to the fact that animal husbandry, and especially cattle breeding as its most important branch, is important for generating GVA in agriculture, and therefore in Croatia the development of agriculture should be directed towards animal husbandry, especially cattle breeding.
Die Bedeutung des Viehbestandes für die landwirtschaftliche Bruttowertschöpfung
Die Viehzucht ist ein wichtiger Teil der gesamten landwirtschaftlichen Tätigkeit, die im Verhältnis zum vorherrschenden Ackerbau in Kroatien eine höhere Wertschöpfung und eine größere Anzahl von Arbeitsplätzen schafft und in einem größeren Umfang zu den Entwicklungsindikatoren der Landwirtschaft beiträgt. Das Ziel dieser Arbeit ist es, die Bedeutung der Viehzucht für die Entwicklung der heimischen Landwirtschaft und den Beitrag zur Bruttowertschöpfung der kroatischen und EU-Landwirtschaft zu beschreiben. Durch die Berechnung des Korrelationskoeffizienten (r) wurde der Zusammenhang zwischen der Anzahl der Großvieheinheiten pro Hektar landwirtschaftlich genutzter Fläche und der Bruttowertschöpfung der Land-, Forst- und Fischereiwirtschaft ebenfalls pro Hektar landwirtschaftlich genutzter Fläche ermittelt. In Kroatien ist die Anzahl der Großvieheinheiten im Zeitraum 2011-2016 für alle Tierarten rückläufig. Die Gespanschaften mit den größten Viehbeständen (nach der Anzahl der Großvieheinheiten, nachfolgend LSU, number of lifesock unit) sind: Gespanschaft Osijek-Baranja (266.362,15 LSU), Gespanschaft Vukovar-Srijem (143.914,8 LSU), Gespanschaft Bjelovar-Bilogora (127.855,15 LSU), Gespanschaft Koprivnica -Križevci (120.784,85 LSU) und Gespanschaft Zagreb (115.560,05 LSU). Betrachtet man die Anzahl der LSU relativ, d.h. im Verhältnis zur landwirtschaftlich genutzten Fläche, so verzeichnen die meisten LSU/ha im Jahr 2016 die Gespanschaft Zagreb (1,88), gefolgt von: Koprivnica-Križevci (1,73), Krapina-Zagorje (1,69), Varaždin (1,65) und Bjelovar-Bilogora (1,49), die zugleich die Gespanschaften sind, in denen die Bruttowertschöpfung der Land-, Forst- und Fischereiwirtschaft / ha landwirtschaftlich genutzter Fläche zu den höchsten in Kroatien zählt. Durch die Berechnung des Korrelationskoeffizienten der Anzahl der Großvieheinheiten / ha landwirtschaftlich genutzter Fläche und der BWS aus Land-, Fischerei und Forstwirtschaft / ha landwirtschaftlich genutzter Fläche für das Jahr 2015 kommt man zum Schluss, dass es eine mittelstarke Korrelation zwischen diesen beiden Variablen gibt (r = 0,5744, p≤0,01). Ähnlich ist die Situation auf Ebene der Europäischen Union, wo der Korrelationskoeffizient r = 0,686 (p≤0,01) beträgt. Die Ergebnisse weisen auf die Tatsache hin, dass die Tierhaltung, und insbesondere die Rinderzucht als ihr wichtigster Zweig, wichtig für die Generierung der Bruttowertschöpfung in der Landwirtschaft sind. Daher sollte man die Entwicklung der Landwirtschaft in Kroatien auf die Tierhaltung, insbesondere auf die Rinderzucht, ausrichten.
La importancia de la ganadería en el valor agregado bruto agrícola
La ganadería es una parte importante de la actividad agrícola total que, en relación con la cría de cultivos predominante en Croacia, crea un mayor valor añadido, un mayor número de puestos de trabajo y contribuye en mayor medida a los indicadores de desarrollo de la agricultura. El objetivo de este trabajo es describir la importancia de la ganadería en el desarrollo de la agricultura nacional y la contribución al valor añadido bruto de la agricultura croata y a la de UE. El cálculo del coeficiente de correlación (r) determinó la relación entre el número de la unidad ganadera por hectárea de área agrícola utilizada y el valor agregado bruto de agricultura, la silvicultura y la pesca también por hectárea de área agrícola utilizada. En Croacia, el número de unidades ganaderas en el período de 2011 a 2016 se reduce para todas las especies de animales. Los condados con mayores recursos ganaderos (según el número de unidades ganaderas (UG) ) son: el condado de Osijek - Baranja (266,362.15 (UG), el condado de Vukovar - Srijem (143,914.8 UG), el condado de Bjelova - Bilogora (127,855.15 UG), el Condado de Koprivnica - Križevci (120,784.85 UG) y el condado de Zagreb (115,560.05 UG). Si el número de UG se observa relativamente, es decir, en relación con el área de tierras agrícolas utilizadas, el mayor número de unidades ganaderas/ ha en 2016 se encuentra en el condado de Zagreb (1,88), seguido por Koprivnica-Križevci (1,73) , Krapina- Zagorje (1,65) y Bjelovar - Bilogora (1,49), que también son condados en los que el valor agregado bruto de la agricultura, la silvicultura y de la pesca/ha de tierras agrícolas utilizadas está entre los más altos en Croacia. El cálculo del coeficiente de correlación del número de unidades ganadera / ha de área agrícola utilizada y VAB de agricultura, pesca y silvicultura/ha de área agrícola utilizada para 2015 lleva a la conclusión de que existe una correlación medianamente fuerte entre estas dos variables (r=0,5744, p≤0,01). La situación es similar a nivel de la Unión Europea, donde el coeficiente de correlación es r=0,686 (p≤0,01). Los resultados apuntan al hecho de que la cría de animales, y especialmente la cría de ganado como su rama más importante, es importante para generar el VAB en la agricultura, por lo que en Croacia el desarrollo de la agricultura debe orientarse hacia la cría de animales, especialmente la ganadería.
L’importanza dell’allevamento del bestiame nel valore aggiunto lordo (VAL) dell’agricoltura
L’allevamento del bestiame rappresenta una parte importante dell’intera attività agricola e, rispetto alla dominante produzione agraria in Croazia, crea un maggiore valore aggiunto, crea più posti di lavoro e contribuisce in maggior misura agli indicatori dello sviluppo dell’agricoltura. Lo scopo di questo studio
PDF
