Karcinom želuca zauzima četvrto mjesto među najčešće dijagnosticiranim karcinomima, a godišnje se dijagnosticira preko milijun novih slučajeva diljem svijeta.1 U vrijeme postavljanja dijagnoze većina ...oboljelih je uznapredovalog stadija bolesti obzirom na nespecifične simptome ranijeg stadija bolesti i nepostojanja ranog probira, osim u državama Istočne Azije.2,3,4 Adjuvantno liječenje adenokarcinoma želuca uključuje kemoterapiju ili kemoradioterapiju u bolesnika stadija bolesti IB-III, ovisno o prethodno provedenom kirurškom zahvatu. Adjuvantna kemoterapija bazira se na kombiniranom liječenju preparatima soli platine i fluoropirimidina. Zbog boljeg podnošenja, uz podjednak učinak, u svakodnevnoj kliničkoj praksi prednost ima primjena oksaliplatina u odnosu na cisplatin. Najčešće nuspojave liječenja oksaliplatinom su hematološke (neutropenija, trombocitopenija, anemija), alergijske i infuzijske reakcije, periferna senzorna neuropatija, laringofaringealna disestezija. Rjeđa, no po život ugrožavajuća nuspojava oksalipatina je sindrom sinusoidne opstrukcije jetre, tj. SOS (eng. Sinusoidal Obstruction Syndrome) ili PSVD (eng. Porto-Sinusoidal Vascular Disease), ovisno o tome radi li se o presinusoidalnom (PSVD) ili postsinusoidalnom (SOS) obliku oštećenja vaskularnog endotela. U ovom radu prikazan je slučaj bolesnika koji je razvio portalnu hipertenziju praćenu obilnim ascitesom kao nuspojavu liječenja oksaliplatinom u sklopu adjuvantne kemoterapije adenokarcinoma želuca. Učinjenom neinvazivnom i invazivnom dijagnostičkom obradom potvrđeno je da se radi o intrahepatalnom uzroku portalne hipertenzije. Obzirom na široku primjenu oksaliplatina u liječenju karcinoma probavnog sustava, ovo je jedna od mogućih nuspojava koju bi trebalo imati na umu kod bolesnika s trombocitopenijom i razvojem splenomegalije za vrijeme liječenja ili najčešće 6-12 mjeseca nakon završetka liječenja oksaliplatinom.
Gastric cancer ranks fourth among the most frequently diagnosed cancers, with over a million new casesdiagnosed worldwide each year.1 At the time of diagnosis, most patients are in an advanced stage of thedisease due to non-specific symptoms in the early stages and the lack of early screening, except in EastAsian countries.2,3,4 Adjuvant treatment for gastric adenocarcinoma involves chemotherapy orchemoradiotherapy for patients in stages IB-III, depending on the previous surgical procedure. Adjuvantchemotherapy is based on combination therapy using platinum salts and fluoropyrimidines, with oxaliplatinbeing preferred over cisplatin due to better tolerance and similar effectiveness in clinical practice. Commonside effects of oxaliplatin treatment include hematological issues, allergies, infusion reactions, peripheralsensory neuropathy, and laryngopharyngeal dysesthesia. A rare but life-threatening side effect is thedevelopment of sinusoidal obstruction syndrome/porto-sinusoidal vascular disease of the liver. The textpresents a case of a patient who developed portal hypertension with significant ascites as a side effect ofoxaliplatin treatment for gastric adenocarcinoma. Non-invasive and invasive diagnostic tests confirmed thatthe cause of portal hypertension was intrahepatic. Given the widespread use of oxaliplatin in gastrointestinalcancer treatment, this is a possible side effect to consider, especially in patients with thrombocytopenia andthe development of splenomegaly during or, most commonly, 6-12 months after oxaliplatin treatment.
Preeklampsija Đelmiš, Josip; Ivanišević, Marina
Gynaecologia et perinatologia (Zagreb, Croatia),
01/2019, Letnik:
28, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Zadnjih deset godina učinjen je značajan napredak o patofiziologiji preeklampsije kao i mogućnostima liječenja, međutim, još je mnogo toga ostalo za istraživanje. U ovom poglavlju autori prikazuju ...novija klinička istraživanja, klasifikaciju i definicije hipertenzije, preeklampsije/ eklamspije i HELLP sindroma Američkog društva ginekologa i opstetričara iz 2013. godine. Pojavnost preeklampsije u blizanačkoj trudnoći je dva do tri puta češća u odnosu na jednoplodnu trudnoću.
THE EFFECT OF SARTANS ON THE PREGNANCY Marta Cvijič; Mirjam Horvat; Petra Jernejčič ...
Zdravniški vestnik (Ljubljana, Slovenia : 1992),
02/2018, Letnik:
78
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Background. Sartans are commonly prescribed drugs for treatment of hypertension among general population. Data on their fetal toxicity are limited to small uncontrolled series and case reports; first ...such case was described in 2001. It is a well known that sartans therapy in the second and third trimesters of pregnancy is associated with nephrotoxic effect on fetus which results in oligohydramnios, fetal hypertension, renal insufficiency and fetal or neonatal death. Therapy with sartans is found only among pregnant women with diagnose of preexistent chronic hypertension and where sartans were prescribed as primary chosen therapy. Our aim is to describe samples of pregnant women who received sartans during their pregnancy. Methods. We looked over labour and delivery records of all pregnant women, who delivered during the year 2002 and 2006 at Department of Obstetrics and Gynecology, University Medical Center Ljubljana. We analyzed courses of pregnancy for those women who received sartans during pregnancy. Results. During the period we identified five hypertensive women who were exposed to sartans in pregnancy. Two of them were taking medications in the first trimester, course of their pregnancy was normal and the baby was delivered healthy and at term. Another pregnant woman who was also treated with sartans in the first trimester gave birth to a term baby with polydactyly. In our fourth case the therapy with irbesartan ceased in the second trimester of pregnancy when oligohydramnios was described. After stopping the drug, amniotic fluid volumes returned to normal. At 29 gestational weeks, a pathological cardiotocogram was noted and an emergency caesarean section was performed. The baby suffered from severe immaturity. The last case was a pregnant woman with chronic renal failure and arterial hypertension. Therapy with losartan and nifedipine was stopped at the end of second trimester. At the time oligohydramnios was also diagnosed. It persisted until spontaneous delivery at 27 gestational weeks. Aside from immaturity, the newborn suffered from transitional renal impairment. Conclusions. All three pregnancies, where sartans were administrated during the first trimester, ended favorably. From relatively adverse reports we gather that sartan therapy during first trimester of pregnancy probably does not present a higher risk for fetal malformations. Both other pregnancies, where therapy with sartans was stopped in the second trimester were complicated by oligohydramnios. In one of the two, oligohydramnios regressed spontaneously after the therapy had been stopped. In the last case reduced amniotic fluid persisted and it resulted in reversible renal insufficiency of the newborn. A literature review of recent articles reveal the risk of fetal nephrotoxicity due to sartans administered to the mother still during second half of the pregnancy. Renal insufficiency may be reversible or it may persist after cessation of sartan therapy. Based on data available from the literature and from our own five case reports, we can conclude that women who are treated with sartan at the childbearing age should be very well informed of possible teratogenic effects of the therapy. In case of unplanned pregnancy the therapy should be stopped as soon as the pregnancy is documented. However, additional studies are needed to better define the effect of sartans on the pregnancy.
Izhodišče. Kraniosinostoze so redke prirojene bolezni lobanje, ki nastanejo ob prezgodnji zakostenitvi enega ali več lobanjskih šivov. Ker možgani ne morejo več prosto rasti, pride do deformacij ...lobanje, ki lahko dolgoročno povzročijo znotrajlobanjsko hipertenzijo in kognitivni zaostanek. Preiskovanci in metode. V Enoti za otroško nevrokirurgijo UKC Ljubljana smo pregledali vse otroke, ki so bili od junija 2015 do septembra 2020 zdravljeni zaradi kraniosinostoze (N = 71; starost 12,8 let, obdobje spremljanja 2,7 let). Zbrali smo naslednje podatke: prizadet šiv, sindromska bolezen, hidrocefalus, Chiarijeva malformacija, povišan znotrajlobanjski tlak, starost ob operaciji, kirurška tehnika, potreba po več operacijah in zapleti kirurškega zdravljenja. Rezultati. Sagitalnih je bilo 54,9 %, 25,3 % metopičnih, 14 % koronarnih enostranskih, 1,4 % koronarnih obojestranskih in 1,4 % lambdoidnih enostranskih. V 2,8 % primerov je bilo prizadetih več lobanjskih šivov. Sindromskih primerov je bilo 7 %. Skupaj smo opravili 74 posegov: 40,5 % frontoorbitalno podaljšanje, 32,4 % biparietalno remodeliranje, 22,9 % remodeliranje celotnega svoda, 2,7 % posteriorno distrakcijo in 1,3 % posteriorno ekspanzijo. Zaključki. Zdravljenje kraniosinostoz zahteva multidisciplinarni nevrokirurški, maksilofacialni in oralnokirurški pristop ter posege plastične in rekonstruktivne kirurgije. Zdravljenje kraniosinostoz je izključno kirurško. Poseg ni potreben le v kozmetične namene, temveč predvsem zato, da možganom omogočimo normalno rast.
Hipertenzija u djece i adolescenata ima bitan utjecaj na kvalitetu života u odrasloj dobi zbog povećanja kardiovaskularnog rizika. Zbog porasta prevalencije hipertenzije, prvenstveno uslijed ...epidemije pretilosti među djecom, postala je i javnozdravstveni problem. U nastojanju da se podigne svjesnost o arterijskoj hipertenziji u pedijatrijskoj populaciji i olakša njihovo zbrinjavanje u svakodnevnoj praksi, 2019. godine objavljene su prve Praktične smjernice za dijagnostiku i liječenje arterijske hipertenzije u djece i adolescenata. U ovom preglednom članku obrađen je samo dio sadržaja Smjernica uključujući definiciju i klasifikaciju hipertenzije, metode mjerenja arterijskoga tlaka te indikacije i osnovne principe liječenja arterijske hipertenzije u djece.
Sve je više dokaza da je narušen sustav ljudske mikrobiote, kompleksnog eko sistema, povezan s patogenezom
brojnih bolesti, među ostalim i arterijske hipertenzije (AH). Ova kompleksna ...kardiovaskularna bolest rezultat je još
uvijek nepotpuno jasne uloge genetskih i okolišnih čimbenika. Liječenje AH pored medikamentnog liječenja obuhvaća i
višestruke nefarmakološke mjere čiji temelj predstavljaju dijetalne intervencije. Najčešće korištene tvari kojima se nastoji
održati zdrav mikrobiom ili uspostaviti ravnoteža pri poremećenoj bakterijskoj homeostazi u bolesti su, osim prehrane,
probiotici i prebiotici. Iako mnoga istraživanja u zadnjem desetljeću potvrđuju učinak disbalansa crijevne mikrobiote (tzv.
disbioze), za definitivnu potvrdu dobrobiti dijetalne intervencije probioticima kod osoba s AH, potrebni su snažniji dokazi
te daljnja klinička istraživanja.
Uvod: Telemedicinska obravnava stopa v ospredje kot strategija za obvladovanje kroničnih nenalezljivih bolezni, ki v Sloveniji povzročijo visok delež smrti. Namen raziskave je bil preučiti, kakšne ...izkušnje imajo pacienti z diagnozo kronične bolezni tako z uporabo telemedicinske opreme kot s telemedicinsko obravnavo v ambulanti družinske medicine. Metode: Julija 2020 so bile v enem od slovenskih zdravstvenih domov izvedene štiri fokusne skupine z 19 pacienti s sladkorno boleznijo tipa 2 in/ali visokim krvnim tlakom. Prepisi skupinskih pogovorov so bili analizirani po načelih induktivne tematske analize. Rezultati: S pomočjo induktivne tematske analize je bilo oblikovanih sedem tem: prednosti in slabosti telemedicinske obravnave, enostavnost uporabe telemedicinske opreme, dvosmerna komunikacija z zdravstvenim osebjem, učinki telemedicinske obravnave na zdravstveno stanje pacientov, želja po uporabi in dostopnosti telemedicinske obravnave, vpliv in opora okolja ter skrb za lastno zdravje. Teme vsebujejo 10 podtem in 29 dejavnikov. Diskusija in zaključek: Na izvajanje telemedicinskih meritev najbolj vplivajo zaznana potreba pacientov in navodila zdravstvenega osebja. Kljub pozitivni izkušnji pacientov z uporabo telemedicinske opreme je potrebna strokovna presoja primernosti tovrstne obravnave na individualni ravni, ki ne vključuje le zdravstvenega stanja pacientov, marveč tudi oceno njihovega odnosa do zdravja in digitalnih veščin.
Pljučna hipertenzija je pestra bolezen, ki pomembno poslabša napoved izida pri bolnikih, zato stremimo k zgodnjem odkrivanju, saj določene podrazrede pljučne hipertenzije lahko učinkovito specifično ...zdravimo. Ključna preiskava, s katero potrdimo ali ovržemo diagnozo pljučna hipertenzija, je desnostranska srčna kateterizacija. Poleg invazivno izmerjenega tlaka v pljučni arteriji med desnostransko srčno kateterizacijo merimo minutni srčni iztis, opredelimo, ali gre za t.i. predkapilarno ali pokapilarno (oz. kombinirano) pljučno hipertenzijo, ter pri izbranih bolnikih izvajamo test vazoreaktivnosti in/ali test obremenitve s tekočino. Ultrazvočna preiskava srca je sicer bolj dostopna, enostavna in manj invazivna preiskava za odkrivanje pljučne hipertenzije, vendar nam lahko poda le verjetnost, da hipertenzija obstaja. Zato se uporablja le kot presejalna metoda za odkrivanje pljučne hipertenzije. Pri utemeljeno povečanem tveganju za pljučno hipertenzijo pa za postavitev diagnoze in spremljanje učinkovitosti zdravljenja redkih oblik pljučne hipertenzije vedno opravimo desnostransko srčno kateterizacijo. Najpogosteje se pljučna hipertenzija pojavlja pri bolnikih z boleznijo levega srca ali pljučno boleznijo. Redkejši obliki pljučne hipertenzije, pri katerih je v ospredju remodeliranje pljučnega žilja, sta pljučna arterijska hipertenzija in kronična trombembolična pljučna hipertenzija. Pri slednjih dveh so zelo učinkoviti specifični ukrepi, kot so uvedba specifičnih zdravil za pljučno hipertenzijo in pri kronični trombembolični pljučni hipertenziji na prvem mestu pljučna endarterektomija in/ali balonska dilatacija pljučnih arterij. Vse to pomembno izboljša napoved izida bolezni in kakovost življenja bolnika. Na Kliničnem oddelku za pljučne bolezni in alergije Univerzitetnega kliničnega centra Ljubljana od septembra 2018 redno, tedensko, opravljamo desnostranske srčne kateterizacije za diagnosticiranje redkih oblik pljučne hipertenzije, spremljanje učinkovitosti zdravljenja in v postopku predpriprave na presaditev pljuč.
Izhodišča: Večino bolnikov z nezapleteno arterijsko hipertenzijo obravnavamo zdravniki družinske medicine. Namen raziskave je bil ugotoviti, kako poteka obravnava bolnikov z arterijsko hipertenzijo v ...timu družinske medicine v Sloveniji ter oceniti urejenost krvnega tlaka.
Metode: V prospektivni opazovalni raziskavi smo v obdobju od 21. 11. 2017 do 28. 3. 2019 šest mesecev spremljali obravnavo dotlej še nezdravljenih bolnikov z esencialno arterijsko hipertenzijo v 158 ambulantah družinske medicine v Sloveniji. Ob koncu spremljanja smo ocenili urejenost krvnega tlaka (KT).
Rezultati: Vključenih je bilo 1.060 bolnikov, katerih povprečna starost je bila 58,6 ± 12,1 let. Med vključenimi bolniki je bilo 579 (55 %) moških in 481 (45 %) žensk. Povprečna vrednost sistoličnega KT ob vstopu je bila 165,2 ± 14,5 mm Hg, diastoličnega pa 96,2 ± 10,0 mm Hg. 751 bolnikov (70,8 %) je imelo pridružene dejavnike tveganja za bolezni srca in ožilja. 408 (38,5 %) bolnikov je imelo ocenjeno srčno-žilno tveganje kot veliko oz. zelo veliko. Antihipertenzivna zdravila so bila uvedena pri 1.046 (98,7 %) bolnikih; pri 418 bolnikih (39,4 %) je bilo uvedeno kombinacijsko zdravljenje dveh ali več učinkovin v prosti ali fiksni kombinaciji. 331 bolnikov (31,6 %) je med spremljanjem opravilo obisk pri diplomirani medicinski sestri.
Raziskavo je zaključilo 929 (87,6 %) bolnikov. Povprečna vrednost sistoličnega KT ob zaključku raziskave je bila 135,4 ± 10,9 mm Hg, diastoličnega pa 81,8 ± 8,0 mm Hg, ciljni KT je dosegalo 63,3 % bolnikov.
Zaključek: Prepoznali smo nekatere priložnosti za izboljšanje vodenja. V prihodnje bo potrebno še okrepiti timsko obravnavo bolnikov ter spodbujati zdravnike k uvajanju kombinacijskega zdravljenja, najbolje v obliki dveh oziroma treh zdravilnih učinkovin v eni tableti.
Primarna hipertenzija je među najčešćim kroničnim bolestima adolescencije, što se povezuje s epidemijom debljine u dječjoj dobi. Čimbenik je rizika za kasniji razvoj kardiovaskularnih bolesti, a ...subklinička oštećenja ciljnih organa mogu biti prisutna već u djetinjstvu. Na razvoj kardiovaskularnih bolesti debljina utječe i posredstvom metaboličkih promjena u obliku dislipidemije, inzulinske rezistencije, intolerancije glukoze, šećerne bolesti tip 2 te kronične upale. Majčina debljina, dijabetes i hipertenzija tijekom trudnoće imaju ulogu u fetalnom programiranju kardiovaskularnih bolesti. Neinvazivne metode kojima najčešće procjenjujemo funkcionalne i strukturne promjene na krvnim žilama su mjerenje debljine intimemedije karotidnih arterija (cIMT) i mjerenje krutosti arterija. U otkrivanju hipertenzije bijele kute i skrivene hipertenzije ključnu ulogu ima kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka (KMAT). Kliničko praćenje te poticanje promjene životnih navika važno je i kod prehipertenzije te hipertenzije bijele kute, budući da i ta stanja nose rizik za oštećenje ciljnih organa. Važna je rana intervencija, jer su promjene u početku reverzibilne, no s vremenom mogu postati fi ksirane. Kod izolirane sistoličke hipertenzije centralni aortni tlak je često uredan. S obzirom da o povezanosti izolirane sistoličke hipertenzije s kardiovaskularnim događajima u odrasloj dobi za sada nema dovoljno podataka razumno je redovito praćenje i takvih adolescenata.
PDF
