Mikroplastika (MP) je prepoznata kao okolišni kontaminant višestrukih opasnosti na temelju fizičkih učinaka zbog veličine čestica, oblika i koncentracije te kemijskih učinaka povezanih s opasnim ...kemikalijama. Sve je više dokaza o prisutnosti MP u hrani, a posljednjih godina se eksponencijalno povećava i broj publikacija o njezinoj prisutnosti u hrani morskog podrijetla. Međutim, analitičke metode detekcije u hrani morskog podrijetla su unatoč dostupnosti širokog spektra instrumentalnih tehnika za izolaciju i određivanje njezinih fizikalnih svojstava ograničene. Potpuni analitički postupak donosi podatke o kemijskom sastavu i morfološkoj strukturi čestica, ali niti jedna instrumentalna tehnika ne udovoljava svim zahtjevima analize MP. Primjena većeg raspona komplementarnih analitičkih metodologija u pogledu otkrivanja i identifikacije ispunjava zahtjevnost analize ovog okolišnog kontaminanta. Pojava i vrsta unesene MP, kao i njezini zdravstveni učinci koji se trenutno ispituju, uključuju biološke, kemijske i fizičke vrste utjecaja. U svrhu procjene utjecaja MP iz hrane morskog podrijetla na ljudsko zdravlje prvo se mora kvantificirati izloženost, a zatim utvrditi je li ta izloženost dovoljno velika da bi izazvala posljedice sa štetnim učincima. Izloženost ljudi hrani morskog podrijetla izaziva zabrinutosti zbog njezine kontinuirane akumulacije u okolišu. Cilj ovog rada je prikazati dosadašnje spoznaje o prisutnosti MP u hrani morskog podrijetla: školjkašima, ribi i rakovima kao glavnim izvorima. Posebno se analiziraju postojeći analitički pristupi ekstrakcije i instrumentalnog određivanja koncentracije, oblika i vrste materijala MP u zahtjevnim biološkim uzorcima. Istaknuta je potreba daljnje istraživačke aktivnosti o ovom kontaminantu, kao i potreba za stvaranje baze podataka koja je neophodna za uspostavu zakonodavstva u području hrane.
Microplastics (MPs) are recognized as a multifaceted stressor based on their physical effects due to particle size, shape, and concentration, and chemical effects ensuing from the use of hazardous chemicals. Evidence of the presence of MPs in food are increasing, and the number of publications on MPs in seafood has increased at an exponential rate in recent years. However analytical detection methods of MPs in seafood are limited even despite the available techniques that enable MP separation and size determination. The analytical detection of MPs requires obtaining information on both the chemical composition and the morphological structure of particles. No single technique is able to chemically and morphologically identify MPs, though a broad range of complementary analytical methodologies have been applied in the detection and identification of MPs. MPs can cause biological, chemical and physical health effects. In order to assess whether the uptake of MPs via seafood can pose a risk to human health, exposure must first be quantified and then it can be determined whether this exposure is high enough to have a detrimental effect. Human exposure to MP contained in food has become a significant concern owing to the increasing accumulation of microplastics in the environment. This paper provides an overview of the existing research on MP presence in seafood, including analytical methods for microplastic separation, and instrumental determination of concentration, shapes, and material types in complex biological material. Regulatory requirements and challenges to support fit-for-purpose research activities on this contaminant are summarized, and information provided for possible regulation on MPs in food.
Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni koji predstavljaju značajan problem u području sigurnosti hrane te predstavljaju rizik za zdravlje te dobrobit ljudi i životinja. Učinkovitost metoda ...uklanjanja mikotoksina iz hrane i hrane za životinje, primarno žitarica kao najviše
kontaminirane grupe hrane, ovisi o brojnim parametrima, od kojih su vrlo značajni svojstva onečišćenog materijala, odnosno njegov sastav, primarno sadržaj vode, te razina onečišćenja. Ovaj rad daje pregled fizikalnih i kemijskih metoda koje se manje ili više učinkovito mogu koristiti u tretmanu različitih vrsta hrane i hrane za životinje u cilju
redukcije odnosno uklanjanja mikotoksina. Uklanjanje mikotoksina fizikalnim metodama uključuje njihovu ekstrakciju pomoću otapala, adsorpciju te toplinsku inaktivaciju ili inaktivaciju ozračivanjem. Najznačajnije metode su sortiranje po boji i gustoći, ljuštenje i mljevenje, flotacija, blanširanje, prženje, a u posljednje vrijeme vrlo značajna je primjena gama zračenja te hladne plazme. Uporabom kemijskih metoda koje podrazumijevaju primjenu kemikalija dolazi do konverzije mikotoksina u druge manje toksične spojeve, npr. kiseline, lužine, oksidanse, bisulfite i plinove, no moguća je konverzija i u toksičnije spojeve, što je još uvijek predmet brojnih istraživanja. Za razliku od fizikalnih metoda, kemijske metode uklanjanja mikotoksina u načelu se smatraju nepraktičnim i nepoželjnim, zbog uvjeta provedbe, stvaranja toksičnih ostataka te negativnog utjecaja na nutritivna, senzorska i funkcionalna svojstva proizvoda.
Postupci uzorkovanja za mikrobiološku analizu hrane mogu utjecati na krajnji rezultat mikrobiološke pretrage. Uzorkovanje trebaju provoditi educirane i stručne osobe; pribor i oprema za uzorkovanje ...moraju biti sterilni; uzorak koji se uzorkuje mora biti reprezentativan, što znači da mora predstavljati jednu seriju ili lot proizvoda iz koje je uzet. Vrlo je važno uzorkovati dostatnu količinu uzorka koja je dovoljna za mikrobiološku analizu. Transport uzoraka do laboratorija i početak pretrage mora se provesti u što kraćem vremenu uz poštivanje temperaturnog režima. Sa svim se uzorcima treba postupati tako da bi se izbjeglo bilo kakvo oštećenje ambalaže. Uzorci moraju biti propisno upakirani te pravilno označeni. Subjekt u poslovanju s hranom sam određuje učestalost uzorkovanja hrane, vode i površina koje dolaze u dodir s hranom koja je definirana
planom samokontrole, a nadležna tijela kontroliraju provedbu propisanih planova. Osim uzorkovanja tijekom samokontrole koje provode osobe u poslovanju s hranom u Republici Hrvatskoj postoje i službene kontrole koje su propisane od nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj.
Mikotoksini predstavljaju toksične tvari koje učestalo kontaminiraju hranu i hranu za životinje, uzrokujući štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja te značajne ekonomske gubitke diljem svijeta. ...Ovaj rad
daje pregled dosadašnjih istraživanja i spoznaja o metodama biološke detoksifikacije mikotoksina. Biološka detoksifikacija podrazumijeva primjenu mikroorganizama i njihovih enzima s ciljem razgradnje ili modifikacije strukture mikotoksina, a rezultira transformacijom izvornih
spojeva i nastankom manje toksičnih produkata, odnosno dekontaminacijom
mikotoksina. Međutim, dosadašnja istraživanja i dobivene spoznaje još uvijek nisu rezultirale primjenom u prehrambenoj i stočarskoj industriji
odnosno odobravanjem njihove uporabe od strane zakonodavstva. Potrebna su daljnja istraživanja o mehanizmima biorazgradnje, sigurnosti mikroorganizama, odnosno utjecaju primjene bioloških metoda na nutritivna svojstva i nastale produkte degradacije, kako bi metode biološke detoksifikacije mikotoksina mogle biti učinkovito primjenjene u
industriji.
Zearalenon je mikotoksin, metabolit plijesni iz roda Fusarium. Žitarice i proizvodi na bazi žitarica su u ljudskoj prehrani, kao i u hranidbi životinja, među najzastupljenijim komponentama, a ujedno ...i vrlo pogodna sirovina za razvoj plijesni koje tvore mikotoksine. Izloženost farmskih životinja ovom mikotoksinu dovodi do poremećaja urogenitalnog sustava, dok jača akutna ili kronična izloženost prouzroče trajne posljedice na organima reproduktivnog sustava u vidu degenerativnih promjena testisa, jajnika (atrofija), steriliteta te pobačaja. Prijenos fuzarijskih mikotoksina u hranu životinjskog podrijetla (primarno mlijeko i meso) je općenito nizak te se stoga smatra da ove namirnice ne predstavljaju znatnu opasnost za zdravlje ljudi, ukoliko su farmske životinje unosile hranu kontaminiranu ovim mikotoksinima. Međutim, važan problem može predstavljati prisutnost zearalenona i njegovih metabolita u hranu životinjskog podrijetla te sinergijski učinak više različitih mikotoksina i brojnih metabolita u organizmu koji su po svojoj kemijskoj strukturi slični estrogenim hormonima te njihova pojavnost u hrani biljnog podrijetla koju potrošači učestalo konzumiraju. Kako bi se izbjegli negativni učinci zearalenona i ostalih fuzarijskih mikotoksina za zdravlje ljudi i životinja neophodno je sprječavanje rasta plijesni, sustavna kontrola hrane i hrane za životinje.
Ukoliko do kontaminacije i dođe, nužna je i primjena efikasnih metoda detoksikacije, odnosno dekontaminacije onečišćenih sirovina i proizvoda.
Ljekovita svojstva gljiva Širić, Ivan; Han, Luka
Glasnik Zaštite Bilja,
12/2018, Letnik:
41, Številka:
6
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj ovog rada je dati pregledan prikaz ljekovitih svojstava nekih vrsta gljiva. Prikazane vrste gljiva sistematski pripadaju razredu Basidiomycetes, a prema načinu ishrane su saprotrofi te su ...izuzetno pogodne za uzgoj. Također, neke od vrsta spomenutih u ovom radu rastu na prirodnim staništima diljem Hrvatske. Danas su gljive popularna vrijedna hrana, jer imaju nisku kalorijsku vrijednost, siromašne su ugljikohidratima, mastima i natriju te ne sadrže kolesterol. Gljive sadrže važne hranjive tvari, uključujući selen, kalij, riboflavin, niacin, vitamin D, proteine i vlakna. Brojna istraživanja ukazuju blagotvorne učinke na zdravlje i liječenje nekih bolesti gljivama, kao što su prevencija ili liječenje Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, hipertenzije i visokog rizika od moždanog udara. Također se koriste za smanjenje vjerojatnosti pojave raka i metastaza. Gljive djeluju antibakterijski, snizuju kolesterol i jačaju imunološki sustav te su važan izvori bioaktivnih spojeva.
Enterokoki imaju važnu ulogu u fermentaciji hrane te često pokazuju probiotička svojstva. U ovom radu istražen je njihov antimikrobni učinak in vitro prema referentnim sojevima i sojevima izoliranih ...iz hrane bakterija Listeria monocytogenes, Listeria ivanovii, Listeria innocua, Yersinia enterocolitica i Salmonella Typhimurium. Korištena je agar difuzijska metoda, a nadtalozi neutralizirani i tretirani proteazom. Enterococcus faecalis EF-101 je pokazao snažno inhibicijsko djelovanje prema svim sojevima bakterije roda Listeria, kao i soja Y. enterocolitica O:3. Karakterizacijom inhibitora ustvrđeno je da se radi o tvari proteinske strukture, moguće bakteriocina enterocina čija je aktivnost bila 1280 AU/mL. Potrebna su daljnja istraživanja radi potencijalne primjene enterocina kao prirodnog konzervansa u očuvanju održivosti i povećanja mikrobiološke sigurnosti hrane.
Enterococci have an important role in food fermentation and often exhibit probiotic properties. In this paper, their antimicrobial effect was investigated in vitro against the following reference strains and strains isolated from food: Listeria monocytogenes, Listeria ivanovii, Listeria innocua, Yersinia enterocolitica and Salmonella Typhimurium. The agar diffusion method was used, and the supernatants were neutralized and treated with protease. Enterococcus faecalis EF-101 showed strong inhibitory activity against all strains of Listeria as well as the Y. enterocolitica O:3 strain. The activity of the proteinaceous inhibitor was 1280 AU/mL. Further research should be carried out to assess the potential use of enterocin as a natural preservation agent in food protection.
Prema sistematici Salsola soda L. ili sodna solnjača spada u porodicu Chenopodiaceae. To je jednogodišnja samonikla vrsta i koristi se kao povrće u Dalmaciji i šire na cijelom Mediteranu. ...Rasprostranjena je na šljunkovitim i pjeskovitim staništima na otocima i uz obalu Jadranskog mora. Biljka je punog svjetla, pokazatelj ekstremne topline, a uspijeva na staništu visokog saliniteta (halofit). Ugrožena je radi lošeg gospodarenja staništima na kojima se nalazi. Kao hrana
Salsola soda
L. je niskokalorična i izvor je esencijalnih vitamina. Zelena boja listova pokazuje da posjeduje znatnu količinu vitamina A i K, a kiselkast okus da je bogata vitaminom C. Uvrštena je na popis bilja „Plants for the future“, kao prehrambena namirnica te se koristi i uzgaja diljem Europe, najviše u Italiji, Engleskoj, Grčkoj i sve više u Hrvatskoj duž Jadranske obale. Blisko srodna podvrsta Salsola kali L. ssp. tragus (L.) Nyman, također je zabilježena u Hrvatskoj, a radi velike količine proteina koristi se kao stočna hrana.
According to the systematic Salsola soda L. belongs to the family Chenopodiaceae. It is a wild growing annual plant and it is mostly used as a vegetable in Dalmatia and more widely in the Mediterranean area. It is widespread in gravelly and sandy habitats along the islands and Adriatic coast. This plant needs to be exposed to the full light. It is an indicator of extreme heat, and thrives in a high-salinity (halophyte) habitat. It is endangered due to poor managment of the habitat in which it is widespread. As a food, Salsola soda L. has a low calorie content and it is a source of essential vitamins. The green leaf color indicates that it has a substantial amount of vitamins A and K, and its sour taste suggests that it is rich in vitamin C. It is included in the list of Plants for the Future, as a nutritional plant and itis cultivated throughout Europe, mostly in Italy, England, Greece and even more in the Mediterranean part of Croatia along the Adriatic coast. Closely related subspecies Salsola kali L. ssp. tragus (L.) Nyman, also noted in Croatia, due to the large amount of protein is used as animal feed
Samonikla flora i fauna nisu u potpunosti iskorištene u ljudskoj prehrani. U ovom radu prikazani su rezultati terenskih botaničkih istraživanja uglavnom zeljastih vrsta i podvrsta suhih mediteranskih ...travnjaka i šumskih rubova područja Ćićarije. Tijekom više vegetacijskih sezona od proljeća do jeseni floristički je istraživano područje Natura 2000 zaštićenih staništa (habitat 62A0). U cilju povećanja mogućnosti proizvodnje hrane i raznolikosti poljoprivrednih proizvoda, ovdje je izdvojeno i opisano 106 svojti. Od 32 vrste koje se koriste kao hrana (npr. Artium lappa, Scorzonera hispanica, Capsella bursa-pastoris, Diplotaxis tenuifolia, Rumex acetosa i dr.), najviše je samoniklog povrća (19 svojti), 9 vrsta se koristi kao samoniklo voće i 4 vrste kao baza za izradu pića. Od 46 vrsta koje se koriste kao hrana za životinje, većina ih spada u porodicu trava (Poaceae), među njima nalazimo 3 vrste koje se koriste kao samoniklo povrće (Portulaca oleracea, Trifolium incarnatum i T. aureum) i 3 kao arome (Elymus repens, Melilotus officinalis i Trifolium pratense). Također među njima nalazimo 8 medonosnih biljaka (npr. Marrubium vulgare, Melilotus officinalis). U kategoriji materijala odnosno tvari nalazimo biljke poput Hyssopus officinalis, Juniperus communis, Salvia officinalis i dr. Povećanje proizvodnje hrane od samoniklih biljaka koje nas okružuju, kao i povećanje prerade u određene proizvode (npr. začina i dodataka hrani) je moguće, pri tome imajući u vidu potrebu zaštite okoliša i aktualne klimatske promjene.
Wild growing flora and fauna are not fully utilized in human nutrition. This paper presents the results of field botanical research and mainly herbaceous species and subspecies of dry Mediterranean grasslands and forest edges of the Ćićarija area. During several vegetation seasons from spring to autumn, the area of Natura 2000 protected habitats (habitat 62A0) was floristically explored. In order to increase the possibility of food production and diversity of agricultural products, 106 taxa have been singled out and described here. Of the 32 species used as food (eg Artium lappa, Scorzonera hispanica, Capsella bursa-pastoris, Diplotaxis tenuifolia, Rumex acetosa, etc.), most are wild vegetables (19 taxa), 9 taxa are used as wild fruits and 4 taxa as a base for making drinks. Of the 46 species used as animal feed, most belong to the grass family (Poaceae), there are also 3 species used as wild vegetables (Portulaca oleracea, Trifolium incarnatum and T. aureum) and 3 as aromas (Elymus repens, Melilotus officinalis and Trifolium pratense). Among them we also find 8 honey plants (eg Marrubium vulgare, Melilotus officinalis). In the category of materials or substances we find plants such as Hyssopus officinalis, Juniperus communis, Salvia officinalis and others. Increasing food production from wild plants that surround us, as well as increasing processing in certain products (eg spices and food additives) is possible, bearing in mind the need for environmental protection and current climate change.
Ciklopiazonična kiselina Kiš, Maja; Vulić, Ana; Kmetič, Ivana ...
Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam,
09/2019, Letnik:
14, Številka:
1-2
Journal Article
Odprti dostop
Mikotoksini su proizvodi sekundarnog metabolizma toksikogenih plijesni koji predstavljaju vrlo česte onečišćivače hrane i hrane za životinje. Ciklopiazonična kiselina (CPA) je indol-tetraminska ...kiselina koju sintetiziraju različite plijesni iz rodova Penicillium (P. griseofulvum,
P. camemberti, P. commune, P. dipodomyicola) i Aspergillus (A. flavus, A. oryzae, A. tamarii). CPA je prirodni kontaminant hrane biljnog (kukuruz, kikiriki, riža) i animalnog podrijetla, uključujući mlijeko, sir i suhomesnate proizvode. Česta zajednička pojavnost CPA i aflatoksina u hrani i hrani za životinje upućuje na moguće sinergističko djelovanje. Iako toksični učinci CPA nisu detaljno proučeni, kod pojedinih životinjskih vrsta dokazano je tremorgeno, neurokemijsko i imunosupresivno djelovanje. S obzirom da je CPA slabo istražen mikotoksin, nužna su daljnja istraživanja njegove toksičnosti, pojavnosti te sinergističkog učinka više različitih mikotoksina koji se mogu nalaziti u istoj namirnici.
PDF
