Gotovo cijelo stoljeće dominantno semantičko gledište u analitičkoj tradiciji bio je deskriptivizam – gledište da je značenje određenih izraza, njihova referencija i njihovo razumijevanje određeno s ...njima povezanim identifikacijskim opisnim sadržajima. Sedamdesetih godina 20. stoljeća autori poput Donnellana, Kaplana, Kripkea i Putnama ponudili su niz argumenata koji bi trebali pokazati da je deskriptivizam i kao teorija značenja i kao teorija referencije neodrživ te su paralelno s tim argumentima razvili alternativnu teoriju značenja (tzv. “izravnoreferencijsku teoriju”), kao i alternativnu teoriju referencije (tzv. “uzročnu teoriju” ili “teoriju zasnovanu na povijesnom objašnjenju”). U ovom radu dajem kritički prikaz tri središnja argumenta protiv deskriptivističkog shvaćanja značenja i referencije vlastitih imena (modalnog, epistemološkog i semantičkog argumenta), zajedno s dodatnim Kripkeovim argumentom usmjerenim protiv deskriptivističke koncepcije propozicijskog sadržaja koji nazivam “argumentom zajedničkog vjerovanja”.
Pisec uvodoma opiše izkušnje ob nastajanju Pravil slovenskega pravopisa (1987), pri katerem je več let sodeloval in zavzemal odklonilno stališče npr. do svojilnih pridevnikov hibridnega tipa Horačev, ...Properčev (ali Leibničev itd). V nadaljevanju razčlenjuje dileme ob naglaševanju antičnih geografskih in lastnih imen, ki so presenetljivo podobne tistim, s katerimi so se srečevali že antični in poznejši gramatiki ob naglaševanju grških imen v latinščini. V slovenski tradiciji se je namreč tudi pri izvirno grških imenih udomačil večkrat latinski akcent, pri nekaterih pa se je po ovinku prek francoščine ali nemščine ugnezdil akcent, ki nima opore ne v grščini ne v latinščini. Pisec se zavzema za ohranitev ustaljenih akcentov pri pogosto rabljenih, že dolgo udomačenih antičnih imenih. Pri redkejših imenih pa naj bo strokovnjakom dana pravica, da lahko ohranjajo prvotni antični akcent, ne da bi bila taka praksa a priori izključena iz organizma žive slovenščine s slabšalno oznako „citatna“ oblika. Še zlasti pa se zavzema za pravico knjižnih prevajalcev, da v poetičnih prevodih prilagajajo akcent osebnih imen ritmiki in zakonitostim heksametra ali drugih antičnih metričnih obrazcev.
V prispevku1 prikazujemo šestintrideset bertoških hišnih imen, ki smo jih v sodelovanju z istrskoslovensko govorečimi domačini zapisali med terensko raziskavo leta 2020. Iz analize izhaja, da so ...hišna imena obravnavanega kraja – glede na poimenovalno motivacijo – nastala iz osebnih lastnih imen, priimkov, geografskih imen, iz poimenovanj za poklice, iz poimenovanj za rastline in živali ter iz vzdevkov, npr. pri Drejčkih, pri Marticih, pri Papečih, pri Tonetu šuštarju, pri Panankuli, pri Čuketih ali pri Trakajih. Etimološka analiza je pokazala, da je večina imen romanskega izvora, kar priča o vplivu, ki ga je imela istrobeneščina na slovensko istrsko narečje, čeprav so skozi zgodovino v kraju sobivali vaščani slovanskih in romanskih korenin, ki so bili večinoma (vsaj) receptivno dvojezični.
Načinjen je popis konstitucijskih jedinica, KJ, tablica 1, koje se u skladu s pravilima IUPAC-ovog imenovanja upotrebljavaju za tvorbu imena polimera. Popis sadržava KJ-e komercijalnih i dobro ...poznatih polimera kao i KJ-e pomoću kojih su imenovani polimeri u IUPAC-ovim dokumentima. Za svaku je konstitucijsku jedinicu dano preferentno ime. Popis sadržava i druga prihvatljiva imena te imena koja se zbog zastarjelosti ili netočnosti ne bi trebala upotrebljavati iako su u prošlosti ili u drugim okolnostima upotrebljavana kao točna. U tablici 2 navedena su imena najčešćih polimera i to na osnovi strukture, na osnovi podrijetla i zadržana uvriježena imena polimera kao i imena koja su zbog zastarjelosti i netočnosti neprihvatljiva. Obje tablice zamjenjuju slične tablice i imena, sadržane u prethodnim dokumentima. Pravila navedena u tim dokumentima i dalje vrijede, a imena konstitucijskih jedinica treba prilagoditi pravilima ovog dokumenta. Preferentna imena konstitucijskih jedinica navedena u tablici 1 treba upotrebljavati u imenovanju na osnovi strukture pravilnih i nepravilnih polimera.
A list of constitutional units (CU) used for naming polymers according to IUPAC nomenclature rules is provided. This list contains CUs of commercial and well-known polymers, as well as CUs which have been used in polymer-nomenclature-related IUPAC documents. A preferred name is provided for each constitutional unit. Other acceptable names and names which must not be used because they are outdated or incorrect, although they may have been correct in the past or in a different context, are also listed. A second table contains names of common polymers: structure-based, source-based, and retained traditional polymer names, as well as names that are not acceptable, again because they are outdated or incorrect. These tables supersede similar tables and names in previous documents. The rules given in those documents are still valid, but names of constitutional units should be checked for agreement with the present document. The preferred names of constitutional units should be used in structure-based names of regular and irregular polymers.
Načinjen je popis konstitucijskih jedinica, KJ, tablica 1, koje se u skladu s pravilima IUPAC-ovog imenovanja upotrebljavaju za tvorbu imena polimera. Popis sadržava KJ-e komercijalnih i dobro ...poznatih polimera kao i KJ-e pomoću kojih su imenovani polimeri u IUPAC-ovim dokumentima. Za svaku je konstitucijsku jedinicu dano preferentno ime. Popis sadržava i druga prihvatljiva imena te imena koja se zbog zastarjelosti ili netočnosti ne bi trebala upotrebljavati iako su u prošlosti ili u drugim okolnostima upotrebljavana kao točna. U tablici 2 navedena su imena najčešćih polimera i to na osnovi strukture, na osnovi podrijetla i zadržana uvriježena imena polimera kao i imena koja su zbog zastarjelosti i netočnosti neprihvatljiva. Obje tablice zamjenjuju slične tablice i imena, sadržane u prethodnim dokumentima. Pravila navedena u tim dokumentima i dalje vrijede, a imena konstitucijskih jedinica treba prilagoditi pravilima ovog dokumenta. Preferentna imena konstitucijskih jedinica navedena u tablici 1 treba upotrebljavati u imenovanju na osnovi strukture pravilnih i nepravilnih polimera.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Ovaj se rad bavi osobnim imenima zasvjedočenim u devet matičnih knjiga krštenih različitih splitskih župa. Osnovni je cilj rada – na temelju kvantitativne, kvalitativne i komparativne analize ...osobnoimenskoga korpusa – pokazati da je osobno ime fleksibilna i dinamična antroponimijska kategorija koja je snažno uvjetovana društveno-političkim kontekstom. Pokazuje se da su burna preporodna zbivanja ostavila prepoznatljiv trag u korpusu osobnih imena, u koji sve više ulaze narodna imena. Dijastratička distribucija osobnih imena na primjeru socijalno izdiferencirane urbane sredine pokazuje znatne razlike u osobnoimenskome repertoaru između visokoga/srednjega te najnižega društvenog sloja.
Prispevek se ukvarja z izlastnoimenskimi in kratičnimi termini v slovenski fizioterapevtski terminologiji, ki so v veliki meri prevzeti iz angleščine. Za izlastnoimenske termine, tvorjene iz osebnih ...lastnih imen seje v analizi pokazalo, daje namesto pričakovanega svojilnega pridevnika priimek pogosto v citatni obliki. Pri tistih, ki so tvorjeni iz zemljepisnih lastnih imen, pa se kaže variantnost med podomačenimi in citatnimi oblikami zemljepisnih imen. Tudi v zvezi s kratičnimi termini ugotavljamo, da imajo v podstavní besedni zvezi pogosto osebno ali zemljepisno lastno ime in daje njihova tvorba vsaj do določene mere nesistemska. Poleg tega je pri fizioterapevtskih kratičnih terminih izpričanih več primerov sinonimije in homonimije, ki sta s stališča terminologije nezaželena pojava.
U radu se obrađuju ženska osobna imena koja su u njemački jezik posuđena
iz francuskoga jezika. Imena su ekscerpirana iz dvaju njemačkih leksikona (Lexikon
der Vornamen i Das große Vornamenlexikon), ...a u obzir su uzeta ona koja
imaju oznaku da su »posuđena iz francuskoga jezika«. Imena su obrađena prema
podrijetlu (tj. prema jeziku iz kojega izvorno potječu), prema razdoblju u kojemu
je zabilježena njihova uporaba u njemačkome jeziku, tvorbeno i značenjski. Na taj
se način daje tipologija ženskih osobnih imena posuđenih iz francuskoga jezika.
Početna pretpostavka da su njemačka ženska osobna imena francuskoga podrijetla
preuzeta u najintenzivnijemu razdoblju njemačko-francuskih jezičnih dodira
u 18. stoljeću (kada je francuski bio jezik prestiža kod viših slojeva njemačkoga
društva), nije se pokazala točnom – istraživanje je pokazalo da je većina njemačkih
ženskih osobnih imena francuskoga podrijetla preuzeta u 20. stoljeću.
U radu se na primjeru uvrštenosti imena u Hrvatski enciklopedijski rječnik, koji je svojevrstan spoj jednojezičnoga rječnika i općeleksikografskoga priručnika, pokušava odgovoriti na pitanje koliko ...onimijska građa toga tipa rječnika pridonosi određenju različitih stranih nacionalnih identiteta i time osvjetljava kulturno pamćenje. Nacionalni identitet i kulturno pamćenje koje proizlazi iz onimijske građe HER-a temelji se prije svega na individualnome identitetu njegovih nositelja – u rječnik je uvršteno oko 18 000 imena iz mitologije, povijesti, opće kulture i zemljopisa. Zbog bogate povijesti i različitih dodira govornika hrvatskoga jezika s govornicima drugih naroda i kultura, onimijska građa u ovome rječniku preko individualnih identiteta (imena) pridonosi opisu različitih nacionalnih identiteta u različitim opsezima.
This volume (‘Slovenian Country Names’) offers a detailed analysis of naming all independent countries and non-self-govering territories. Alongside the Slovenian short and full names of individual ...political territorial units, the genitive, locative, and adjectival forms of the short names, native short and full forms transliterated into the Roman alphabet (if applicable) or English and French official short and full names of individual territorial political communities, it also contains coded labels, an etymological explanation of the names, notes if needed, any alternative names, archaic names, or nicknames, and demonyms.The volume is organized into three sections. The first is a theoretical and methodological discussion of exonyms, and it also presents the reasons for selected name forms for independent countries and dependent territories. Certain names whose usage is not uniform are presented in greater detail. The second part, in tabular format, is a detailed presentation of the names of 198 independent countries and fifty-one major non-self-govering territories with a high degree of autonomy for which corresponding political decisions could lead to their independence at any time. The third section is cartographic and presents territorial political units on colored maps with borders. The volume will contribute to more correct and more uniform use of country names, and it will be a useful aid for both individuals and institutions dealing with this issue.
PDF
