Izhodišča: Presaditev pljuč je zahtevna metoda zdravljenja za izbrane bolnike z napredovalo pljučno boleznijo. Naraščanje števila primernih kandidatov in standarizacija posega sta v letu 2018 ...omogočila vzpostavitev transplantacijskega centra v UKC Ljubljana. Prispevek poroča o prvih rezultatih.
Metode: Opravili smo analizo lastnega registra bolnikov. Rezultate smo primerjali s skupino bolnikov, ki so jim pred tem opravili presaditev v AKH Dunaj.
Rezultati: Med 15. 9. 2018 in 15. 9. 2021 smo opravili 37 presaditev pljuč (od tega pri 13 ženskah). Indikacije so bile KOPB (n = 13, 35 %), pljučne fibroze (n = 7, 19 %), cistična fibroza (n = 5, 14 %), kovidna pljučnica (n = 4, 11 %), bronhiektazije (n = 3, 8 %), pljučna hipertenzija (n = 2, 5 %), limfangioleiomiomatoza (n = 1, 3 %), pomanjkanje alfa-1-antitripsina (n = 1, 3 %) in bronhiolitis (n = 1, 3 %). V primerjavi s prejšnjo skupino bolnikov, napotenih v AKH Dunaj (71 bolnikov, od tega 35 žensk), je bil delež bolnikov s KOPB višji (35 % in 16 %, p = 0,019), bolniki pa so bili starejši (mediana razpon, 59 14–68 in 43 4–58 let, p = 0,001). 76 % darovanih pljuč ni ustrezalo standardnim merilom (30 % darovalcev je bilo starejših od 55 let, 22 % jih je imelo infiltrate na rentgenogramu pljuč, 24 % pa ni izpolnjevalo enega od ostalih meril), v 43 % pa je bila potrebna redukcija velikosti, kar pa ni vplivalo na primarno odpoved presadka. Kratkoročno preživetje je bili podobno v obeh skupinah (1-letno preživetje v UKC Ljubljana 89 % 95 % CI 78–99 % in v AKH Dunaj 83 % 95 % CI 74–92 %).
Zaključek: Prvi rezultati kažejo, da so zgodnji izidi po presaditvi pljuč primerljivi pri bolnikih, ki so imeli presaditev v UKC Ljubljana ali v AKH Dunaj.
Uporaba derivatov konoplje (kanabinoidov) je v onkologiji občasno indicirana pri simptomatski terapiji slabosti in bruhanja, bolečini ter nevropsiholoških motnjah. V zadnjih letih je opaziti tudi ...čedalje pogostejše zastavljanje vprašanj v povezavi z morebitnimi zdravilnimi učinki konoplje pri zdravljenju malignih neoplazem. Po naših izkušnjah mnogo bolnikov uživa eno izmed oblik kanabinoidov, tudi z namenom protitumorskega delovanja. Kljub številnim prepričljivim podatkom o protitumorskem učinku kanabinoidov v laboratorijskih poskusih na celičnih kulturah in živalskih modelih pa ta v kliničnih študijah doslej (še) ni bil potrjen. V tem prispevku povzemamo glavna dejstva, ki so trenutno na voljo, glede upravičenosti uporabe kanabinoidov z namenom onkološkega delovanja.
Ocenjuje se, da je 5 do 10 % rakov dednih. Za osebe, ki imajo visoko verjetnost za dednega raka, je indicirano onkološko genetsko svetovanje. Poročila Ambulante za onkološko genetsko svetovanje ...Onkološkega inštituta Ljubljana kažejo, da slovenski zdravniki, predvsem na področju dednega raka debelega črevesa in danke, bolnike premalo napotujejo na onkološko genetsko svetovanje ter gensko testiranje. Namen raziskave je bil ugotoviti, koliko splošni zdravniki in specialisti družinske medicine v Sloveniji vedo o družinskih ter dedno pogojenih oblikah raka in zakaj na svetovanje ter testiranje ne napotujejo svojih pacientov. V okviru presečne raziskave smo slovenskim splošnim zdravnikom in specialistom družinske medicine poslali povezavo do anonimnega spletnega vprašalnika. Pri tem odgovori kažejo, da 49 % vprašanih v zadnjem letu na svetovanje in testiranje ni napotilo nobenega bolnika, 22 % zdravnikov pa ni dovolj seznanjenih z indikacijami za napotitev na svetovanje in testiranje. Nadalje 41 % zdravnikov nima dovolj časa za preverjanje družinske anamneze v smislu raka. Na 18 zastavljenih vprašanj o dednih rakih so povprečno pravilno odgovorili na 8,5 ± 3,2 oziroma 47-odstotno. Na vprašanja o dednem raku dojk so ženske zbrale 11 % več pravilnih odgovorov kot moški. Zdravniki, ki so napotili vsaj enega bolnika, so pravilno rešili povprečno 4 % več vprašanj kot tisti, ki niso napotili nobenega bolnika. Splošni zdravniki v Sloveniji premalo napotujejo bolnike in njihove svojce na onkološko genetsko svetovanje ter testiranje, ker niso dovolj seznanjeni z indikacijami za napotitev in ker nimajo dovolj časa za preverjanje družinske anamneze v smislu raka pri svojih bolnikih med rednim delom.
Ultrazvučni mjerač protoka koristi se u mjerenju prirodnog plina dugi niz godina, međutim, na mjernu točnost ultrazvučnog mjerača protoka utječe zaglavlje, što dovodi do nespretnog fluidnog stanja u ...mjeraču protoka. Cilj ovog istraživanja je raspraviti pitanja dvostruke staze ultrazvučnih mjerača protoka sa zaglavljem. Dinamička metoda računalne tekućine (CFD) je korištena za simulaciju standardnog turbulentnog modela. Nađeno je da je stanje protoka u nizvodnom smjeru izobličeno zaglavljem sa sekundarnom turbulencijom, vrtloženjem itd., a brzina distribucije plina je asimetrična; što je dalje udaljenost između ultrazvučnog mjerača protoka i zaglavlja, to je manja iskrivljenost i simulacijska pogreška. Kada je nizvodno ravna duljina cijevi veća od 27 − D (promjer), stanje protoka će biti stabilno. S istim promjerom zaglavlja, što je kraći mjerač glave, to je veća deformacija plina u nizvodnoj cijevi. S istom duljinom zaglavlja, manji je promjer, ali je veća deformacija plina u nizvodnom smjeru. Ti rezultati imaju veliko značenje u optimalnom dizajnu instalacije mjerača protoka.
Cilj: Utvrditi stupanj suradljivosti pri higijeni ruku među zdravstvenim djelatnicima Odjela za intenzivno liječenje, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničkog ...bolničkog centra Rijeka, te steći uvid o praksi i kvaliteti izvođenja postupaka za higijenu ruku.
Ispitanici i metode: Heterogena skupina zdravstvenih radnika, medicinskih sestara i liječnika čije je zajedničko obilježje mjesto rada. Izravno promatranje prema konceptu „Pet trenutaka za higijenu ruku“ Svjetske zdravstvene organizacije provođeno je tijekom tri mjeseca, do postizanja najmanje 200 prilika, jedna opservacija u trajanju do dvadeset minuta. Bilježene su opažene indikacije, akcije i nošenje rukavica. Postotak suradljivosti predstavlja omjer opserviranih akcija (higijenskog pranja i higijenskog utrljavanja) i opserviranih prilika kada je bilo potrebno provesti higijenu ruku. Podaci su bilježeni kodovima, raspodijeljeni prema godinama praćenja od 2011. do 2016. godine.
Rezultati: Ukupna suradljivost u higijeni ruku tijekom šestogodišnjeg praćenja u prosjeku iznosi 78%. Higijensko pranje ruku koristi se češće (68%) od higijenskog utrljavanja alkoholnog pripravka (32%). Ukupni postotak suradljivosti prema indikacijama iznosi: prije kontakta s bolesnikom 71%, prije aseptičnih postupaka 79%, nakon rizika izlaganju tjelesnim tekućinama 84%, nakon kontakta s bolesnikom 78%, te nakon napuštanja bolesnikove okoline 76%.
Zaključci: Higijena ruku provodi se češće higijenskim pranjem ruku nego utrljavanjem alkoholnog pripravka. Potrebno je uložiti dodatne napore u promociju alkoholnog utrljavanja kao bržeg i boljeg načina održavanja higijene ruku. Potrebno je potaknuti veću suradljivost u svim indikacijama s ciljem postizanja suradljivosti od ≥ 90%.
Moždani udar je klinički sindrom karakteriziran naglim razvojem žarišnog neurološkog deficita, vaskularne geneze (infarkt ili hemoragija), a simptomi koreliraju s veličinom i mjestom oštećenja mozga, ...ali i s vremenom proteklim od nastanka moždanog udara do trenutka procjene. Rehabilitacija osoba s moždanim udarom treba početi tijekom akutnog liječenja u jedinicama za moždani udar. Po završetku akutnog liječenja potrebno je započeti s početnom rehabilitacijom u bolnici, ambulantno ili u domu bolesnika. Indikacije za neurološku rehabilitaciju su: smanjenje aktivnosti u pokretljivosti, smanjenje u aktivnostima samozbrinjavanja, komunikaciji, kontroli stolice i mokrenja, kontroli žvakanja i gutanja. Kontraindikacije za neurološku rehabilitaciju su: febrilna stanja, akutne zarazne bolesti, teški psihički poremećaji, patološka trudnoća, imobilizacija kod koje nije moguće provoditi rehabilitaciju, komplicirani tijek koronarne bolesti, kardijalna dekompenzacija, teški poremećaji srčanog ritma, kardiovaskularne aneurizme, kavuma lijeve klijetke preko 6 cm, teška oštećenja jetre i bubrega, zloćudne bolesti u stanjima egzacerbacije i dekompenzacije. Rehabilitacijskom intervencijom koja uključuje dijagnostiku, medikamentoznu terapiju, fizikalnu terapiju, primjenu ortopedskih i drugih medicinskih pomagala, radnu terapiju, logopedske vježbe, kognitivni trening, medicinsku njegu, prehranu i smještaj, realno je očekivati poboljšanje funkcionalnosti bolesnika i njihovo kvalitetnije uključivanje u obitelj, radnu i širu društvenu zajednicu.
Primjena lasera u dermatologiji Bukvić Mokos, Zrinka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2007, Letnik:
16, Številka:
1_Dermatologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Laserska je terapija metoda prvog izbora u liječenju
brojnih prirođenih i stečenih promjena kože, koje uključuju
vaskularne i pigmentne promjene, dobroćudne tumorske tvorbe,
tetovaže, bore i ožiljke. ...Najvažnija prednost lasera u odnosu
na druge metode liječenja jest selektivnost (uklanjanje ciljane
promjene kože bez značajnog oštećenja okolnih struktura),
odlična podnošljivost i kratko trajanje tretmana. Prikazani su
principi rada lasera s osvrtom na indikacije za primjenu lasera
u dermatologiji te su navedene mjere opreza kojih se valja
pridržavati pri rukovanju laserskim uređajima. Zaključuje se da
je u rukama iskusnog stručnjaka, pri ispravno odabranim indikacijama,
dobroj pripremi bolesnika te kvalitetnom poslijeoperacijskom
tretmanu, laserska terapija u velikom broju indikacija
nadmoćna tradicionalnim metodama.
Uvođenjem propranolola u terapiju 1964. godine počinje šira primjena beta-blokatora u kliničkoj praksi. U početku se najviše upotrebljavao neselektivni beta-blokator propranolol, da bi poslije primat ...preuzeli beta-1-selektivni blokatori atenolol i metoprolol. Zadnjih desetak godina najviše se rabe neselektivni beta-blokator s vazodilatatornim svojstvima karvedilol te visokoselektivni beta-1-blokatori: bisoprolol i nebivolol pri čemu nebivolol djeluje vazodilatatorno, ali ne preko alfa- receptora kao karvedilol, već oslobađanjem dušičnog oksida u endotelu krvnih žila. U neupitne indikacije za beta-blokatore (razina dokaza A) pripadaju: zatajivanje srca, uporaba nakon infarkta miokarda i aritmije (ventrikularne i postinfarktne). Dvojbene (razina dokaza B) indikacije su: ostale aritmije, akutni koronarni sindrom (nestabilna AP i NSTEMI-infarkt), STEMI-infarkt u akutnoj fazi, stabilna AP te liječenje hipertenzije, dok se ne bi trebali upotrebljavati (razina dokaza C) kao monoterapija u inicijalnom liječenju nekomplicirane esencijalne hipertenzije i u bolesnika s metaboličkim sindromom. Najviše prijepora izaziva primjena beta-blokatora u liječenju hipertenzije, posebno kao monoterapije u nekompliciranoj esencijalnoj hipertenziji. Kontroverze oko uporabe beta-blokatora u hipertenziji nastale su nakon metaanalize prema kojoj u usporedbi s ostalim antihipertenzivima, bolesnici koji su liječeni beta-blokatorima imaju 16% viši relativni rizik od nastanka CVI, dok nije bilo razlike u riziku od infarkta miokarda i ukupnog mortaliteta. Nasuprot ovim mišljenjima ima dosta autora koji smatraju da je za učinak antihipertenziva bitno sniženje krvnog tlaka per se te da su ove razlike samo teorijske i statistički, ali ne i klinički signifikantne. Stav autorâ Europskih smjernica za liječenje hipertenzije (a time i Hrvatskih) jest da su sve osnovne skupine antihipertenziva ravnopravne i da je razlika među njima nevažna te da je veća opasnost od lošeg liječenja ili neliječenja hipertenzije nego od učinka raznih antihipertenziva. Stoga beta-blokatori i dalje ostaju važni antihipertenzivi, posebno noviji s vazodilatatornim učinkom kao karvedilol i nebivolol.
U radu je ukratko prikazana povijest obiteljske terapije na temelju koje se prati razvoj
novih koncepata i terapijskih modela. Prikazana je podjela obiteljskih i bračnih terapija na
brojne pravce, a ...navedene u ovom radu su sistemska, dinamska, strukturalna, strateška, transgeneracijska,
iskustvena (prvenstveno je didaktičkog karaktera jer se u praksi ovi modeli uvelike
preklapaju i nadopunjuju). Svaki terapijski model na jedinstven način tumači disfunkcije
obiteljskog sustava te se raspravlja o prikladnosti određenog modela specifičnoj obitelji u odnosu
na stanje akutne krize ili u odnosu na obitelji s već kronificiranim problemom. Također,
rad naglašava važnost postavljanja terapijskih ciljeva u obiteljskoj i bračnoj terapiji (postavljanje
simptoma u kontekst unutarobiteljske dinamike, homeostaze i utjecaja prošlih na sadašnje
odnose; motivacija obitelji na promjenu odnosa, a ne samo bavljenje ‘’ponuđenim’’ simptomom)
bez obzira na terapijsku tehniku koja se koristi. Istaknuta je važnost toga da obitelj definira
problem i sama ponudi modele rješavanja, te važnost ojačavanja bračnog podsustava i
prirodnih saveza; poticanje prirodnijeg funkcioniranja obiteljskih podsustava (podsustav bračnog
para, podsustav roditelja, podsustav djece); umanjivanje patoloških oblika komunikacije,
poticanje izražavanja u ja-formi; razvijanje empatije, razumijevanja, uvažavanja i tolerancije različitosti;
definiranje uloga i pravila, poticanje dosljednosti, rad na postavljanju granica, poticanje
individuacije i autonomnosti bez straha od “raspada” obitelji te očuvanje svijesti o obiteljskom
zajedništvu. Prikazane su indikacije i upotreba genograma.
Jesu li svi niskomolekularni heparini jednaki? Bagatin, Jugoslav; Carević, Vedran; Bagatin, Krešimir
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Letnik:
19, Številka:
2_Kardiologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Heparini niske molekularne mase široko se primjenjuju u kliničkoj praksi pa su zadnjih godina gotovo potpuno zamijenili standardni nefrakcionirani heparin. Rabe se u terapiji tromboembolijskih ...incidenata, infarkta miokarda sa ST-elevacijom i bez nje, stabilne i nestabilne angine pektoris, prevenciji tromboembolijskih incidenata u kirurgiji, traumatologiji, ortopediji i ginekologiji. Postoji nekoliko različitih pripravaka, od kojih se većina rabi u kliničkoj praksi. Međusobno se razlikuju po farmakokinetskim i farmakodinamskim osobinama. Ovaj prikaz upućuje na neke međusobne razlike između niskomolekularnih heparina, razlike u odnosu prema standardnome nefrakcioniranom heparinu te nastoji dati odgovor na pitanje koji je prihvatljiviji u kliničkoj praksi.
PDF
