U svijetu preplavljenome informacijama naša je sposobnost racionalnoga razmišljanja često na kušnji. U ovome radu donosimo teorijski i istraživački pregled literature koja pojašnjava kada nam i zašto ...uvjerenja ponekad divergiraju od empirijski provjerenih spoznaja i činjenica, posebno u kontekstu svjetonazorske polarizacije. Polazeći od okvira dvoprocesnih teorija za razumijevanje individualnih razlika u racionalnosti, razmatramo dvije teze o ulozi analitičkoga rezoniranja u (ne)prihvaćanju epistemički utemeljenih dokaza i činjenica podložnih svjetonazorskoj polarizaciji. Dosadašnji nalazi pružaju složenu sliku te ostavljaju prostor različitim teorijskim interpretacijama, ukazujući na nužnost sveobuhvatnoga međudisciplinarnog pristupa u svrhu daljnjega produbljivanja područja.
U svijetu preplavljenome informacijama naša je sposobnost racionalnoga razmišljanja često na kušnji. U ovome radu donosimo teorijski i istraživački pregled literature koja pojašnjava kada nam i zašto ...uvjerenja ponekad divergiraju od empirijski provjerenih spoznaja i činjenica, posebno u kontekstu svjetonazorske polarizacije. Polazeći od okvira dvoprocesnih teorija za razumijevanje individualnih razlika u racionalnosti, razmatramo dvije teze o ulozi analitičkoga rezoniranja u (ne)prihvaćanju epistemički utemeljenih dokaza i činjenica podložnih svjetonazorskoj polarizaciji. Dosadašnji nalazi pružaju složenu sliku te ostavljaju prostor različitim teorijskim interpretacijama, ukazujući na nužnost sveobuhvatnoga međudisciplinarnog pristupa u svrhu daljnjega produbljivanja područja.
Konstrukt samosuosjećanja u znanstvenoj se zajednici intenzivno proučava tijekom posljednjih dvadesetak godina. Samosuosjećanje je povezano s pozitivnim mentalnim zdravljem i otpornošću, a označava ...odnos poj edinca prema samome sebi u teškim trenucima. U ovome je radu predstavlj ena teorijska konceptualizacija toga konstrukta prema kojoj samosuosjećanje uključuje nekoliko medusobno povezanih komponenata: (1) ljubaznost prema sebi nasuprot samoosudivanju, (2) zajedničku čovječnost nasuprot izolaciji te (3) usredotočenu svjesnost nasuprot pretjeranoj identifikaciji. Takoder su ponudeni prikazi instrumenata kojima se mjeri konstrukt samosuosjećanja te nejednoznačnih rezultata istraživanja faktorske strukture najčešće korištenog instrumenta za mjerenje samosuosjećanja. Nadalje, prikazani su i rezultati pojedinih istraživanja u kojima su ispitivane individualne razlike u samosuosjećanju s obzirom na rod i dob. Cilj je ovoga preglednog rada integrirati rezultate dosadašnjih istraživanja u svrhu pružanja uvida u teorijsku konceptualizaciju konstrukta samosuosjećanja, kao i predstaviti različite načine njegova mjerenja, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt povezan s njegovom operacionalizacijom. Predstavljene su i implikacije nalaza individualnih razlika u samosuosjećanju za praksu te prijedlozi za buduća istraživanja. Naposljetku, u radu je istaknuta potreba za provjerom predloženoga teorijskog modela samosuosjećanja u našemu kulturnom kontekstu, kao i za njegovom potencijalnom adaptacijom.
Konstrukt samosuosjećanja u znanstvenoj se zajednici intenzivno proučava tijekom posljednjih dvadesetak godina. Samosuosjećanje je povezano s pozitivnim mentalnim zdravljem i otpornošću, a označava ...odnos pojedinca prema samome sebi u teškim trenucima. U ovome je radu predstavljena teorijska konceptualizacija toga konstrukta prema kojoj samosuosjećanje uključuje nekoliko međusobno povezanih komponenata: (1) ljubaznost prema sebi nasuprot samoosuđivanju, (2) zajedničku čovječnost nasuprot izolaciji te (3) usredotočenu svjesnost nasuprot pretjeranoj identifikaciji. Također su ponuđeni prikazi instrumenata kojima se mjeri konstrukt samosuosjećanja te nejednoznačnih rezultata istraživanja faktorske strukture najčešće korištenog instrumenta za mjerenje samosuosjećanja. Nadalje, prikazani su i rezultati pojedinih istraživanja u kojima su ispitivane individualne razlike u samosuosjećanju s obzirom na rod i dob. Cilj je ovoga preglednog rada integrirati rezultate dosadašnjih istraživanja u svrhu pružanja uvida u teorijsku konceptualizaciju konstrukta samosuosjećanja, kao i predstaviti različite načine njegova mjerenja, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt povezan s njegovom operacionalizacijom. Predstavljene su i implikacije nalaza individualnih razlika u samosuosjećanju za praksu te prijedlozi za buduća istraživanja. Naposljetku, u radu je istaknuta potreba za provjerom predloženoga teorijskog modela samosuosjećanja u našemu kulturnom kontekstu, kao i za njegovom potencijalnom adaptacijom.
The construct of self-compassion has been intensively studied in the scientific community over the past twenty years. Self-compassion is associated with positive mental health and resilience, and it refers to an individual’s attitude toward himself during difficult times. This paper presents a theoretical conceptualization of the construct according to which self-compassion includes several interconnected components: (1) self-kindness versus self-judgment, (2) common humanity versus isolation, and (3) mindfulness versus over-identification. An overview of instruments for self-compassion measurement and ambiguous results of studies regarding the factor structure of the construct are also provided. Furthermore, the paper presents the results of several studies that examined individual differences in self-compassion with regard to gender and age. The aim of this review article is to integrate the results of previous research in order to provide insight into the theoretical conceptualization of self-compassion, as well as to present different ways of its measurement, with a particular emphasis on a critical review regarding the operationalization of the construct. Implications of the findings on individual differences in self-compassion for practice and suggestions for future research are also provided. Finally, the paper highlights the need to validate the proposed theoretical model of self-compassion in our cultural context and its potential adaptation.
Placebo učinak kod akutne boli u zadnjih je dvadesetak godina puno proučavan fenomen. Dominiraju istraživanja u eksperimentalnim uvjetima, ali ima i onih kliničkih. Rezultati tih istraživanja ...sugestivno pokazuju da se radi o realnom fenomenu koji se nikako ne može svesti samo na simboličke efekte tretmana ili pak pogreške percepcije bilo sudionika istraživanja bilo pacijenata. U ovom tekstu prikazano je što je placebo učinak u modulaciji akutne boli te koji kontekstualni uvjeti ili individualne razlike potencijalno predviđaju njegovu pojavu i veličinu. Najveći je naglasak stavljen na rasvjetljavanje mogućih mehanizama placebo učinka, kako psiholoških tako i onih fizioloških. Dominantni kognitivni čimbenici pojave i jačine placebo učinka su učenje koje se temelji na uparivanju placebo tvari i realnog tretmana, te očekivanja pozitivnog
djelovanja placebo tretmana. Individualne razlike su, kako u crtama i dimenzijama ličnosti, tako i u razini emocionalnog funkcioniranja parcijalno i kontekstualno povezane s pojavom placebo učinka.
Velik broj novijih istraživanja imao je za cilj ustanoviti i mogući fiziološki mehanizam placebo učinka. Pokazalo se da taj mehanizam uključuje mozgovne strukture koje su inače uključene u procesiranje impulsa iz nociceptora. Teorijski je koncept, koji ima već dosta direktnih potvrda, da je za vrijeme placebo analgezije povećana
aktivacija u neuralnoj mreži boli. To je osnovica iniciranja aktivacije u tzv. sustavu kontrole boli odozgo prema dolje, a posljedica je inhibicija signala iz nociceptora, bilo na razini mozga ili leđne moždine. Mehanizam inhibicije ima i svoju neurokemijsku
osnovu, koja je, kako dosadašnja istraživanja pokazuju, dominantno posredovana aktivacijom endogenog opijatnog sustava. Razmotren je metodološki okvir utvrđivanja placebo učinka, praktične implikacije
korištenja placebo tretmana, te moguće etičke dileme.
Ukorijenjena u Hustonovom (2000) modelu prilagodbe u
romantičnim vezama, svrha je ove studije bila provjeriti
postoje li razlike u individualnim značajkama i značajkama
veza između četiriju skupina ...sudionika koje su formirane na
temelju spola i seksualne orijentacije te utvrditi prediktivnu
vrijednost jednih i drugih značajki za zadovoljstvo vezom.
Uzorak je obuhvatio ukupno 100 heteroseksualnih parova i
50 muških i 50 ženskih homoseksualnih parova. Od
pojedinačnih karakteristika potreba za emocijama je važni
prediktor zadovoljstva romantičnom vezom i postiže
značajne aktorske i partnerske učinke na zadovoljstvo vezom
u svim podskupinama, osim kod heteroseksualnih žena.
Osobni izraz ljubavi također postiže aktorski i partnerski
učinak na zadovoljstvo vezom heteroseksualnih i
homoseksualnih muškaraca. Učinak partnerovog izraza
ljubavi (aktorski učinak) na zadovoljstvo odnosa zabilježen
je u svim skupinama, osim kod homoseksualnih muškaraca.
Ova studija nudi mogućnost integriranja znanja o razlikama
između heteroseksualnih i homoseksualnih parova u
kontekstu modela prilagodbe u romantičnim vezama.
U svijetu preplavljenome informacijama naša je sposobnost racionalnoga razmišljanja često na kušnji. U ovome radu donosimo teorijski i istraživački pregled literature koja pojašnjava kada nam i zašto ...uvjerenja ponekad divergiraju od empirijski provjerenih spoznaja i činjenica, posebno u kontekstu svjetonazorske polarizacije. Polazeći od okvira dvoprocesnih teorija za razumijevanje individualnih razlika u racionalnosti, razmatramo dvije teze o ulozi analitičkoga rezoniranja u (ne)prihvaćanju epistemički utemeljenih dokaza i činjenica podložnih svjetonazorskoj polarizaciji. Dosadašnji nalazi pružaju složenu sliku te ostavljaju prostor različitim teorijskim interpretacijama, ukazujući na nužnost sveobuhvatnoga međudisciplinarnog pristupa u svrhu daljnjega produbljivanja područja.
Empirijsko istraživanje razlika u crtama ličnosti i općoj intelektualnoj sposobnosti kod tri dobne skupine glazbenika klasične glazbe (učenika srednje glazbene škole, fakultetskih studenata glazbe i ...odraslih profesionalnih glazbenika s fakultetskom diplomom iz područja glazbe) provedeno je na uzorku od ukupno 288 ispitanika. Individualne razlike testirane su uporabom četiri mjerna instrumenta: inventara ličnosti 16PF, EPQ i NEO PI-R, kao i FRT (TRL) kao testa opće intelektualne sposobnosti.
Diferencijalnim pristupom (ANOVA) u statističkoj obradi podataka pokazano je nekoliko uočljivih razlika u crtama ličnosti, ali ne i u općoj inteligenciji između tri skupine. Učenici su se pokazali ekstrovertiranijima i rigidnijima, ali i manje savjesnijima, zatim niže imaginacije u usporedbi s odraslim profesionalcima, a studenti glazbe pokazali su iznadprosječnu sklonost imaginaciji, nekonvencionalnosti i zanimanju za umjetničko i estetsko u odnosu na ostale. U cjelini, studenti su na najvećem dijelu testiranih crta ličnosti ostvarili pokazatelje u prostoru između učenika i odraslih profesionalnih glazbenika, što bi moglo sugerirati postojanje osobite razvojne linije diferencijalnih crta ličnosti, slijedeći dob, iskustvo i napredovanje u glazbenoj izvrsnosti.
Cilj istraživanja koje se prikazuje u ovome radu bio je provjeriti postoje li u hrvatskome kontekstu ovladavanja inim jezikom razlike između učenica i učenika njemačkoga/engleskoga jezika u ...učestalosti uporabe strategija učenja, intenzitetu motivacije i razini komunikacijske jezične kompetencije. Rezultati su pokazali da učenice statistički značajno češće rabe sve tipove strategija učenja u odnosu na učenike te da su značajno više motivirane u određenim dimenzijama motivacije. Nalazi ukazuju i da učenici engleskog u odnosu na učenice postižu statistički značajno više rezultate u standardiziranome vrjednovanju, dok u njemačkome jeziku nisu utvrđene spolne razlike, i to neovisno o vrsti vrjednovanja komunikacijske jezične kompetencije.
Čitanje je kompleksna vještina koja zahtjeva usklađivanje niza kognitivnih procesa, a adekvatno usvojena vještina čitanja nužna je za uspješno usvajanje znanja na svim obrazovnim razinama. U ovom se ...radu daje pregled čimbenika koji mogu biti potencijalni uzročnici individualnih razlika u razumijevanju pri čitanju, od pokreta očiju pri čitanju, preko procesa uključenih u prepoznavanje riječi, poput dekodiranja i leksičkog pristupa, do procesa ključnih za jezično razumijevanje, koji nadilaze razinu riječi. Također se razmatra uloga resursa koji su uključeni u različite komponentne procese, poput radnog pamćenja, bogatstva rječnika i znanja. Dok učinkovitost procesa koji su uključeni u prepoznavanje riječi igra važnu ulogu u uspješnosti razumijevanja pri čitanju u prvih nekoliko godina učenja čitanja, kasnije mnogo veću ulogu u objašnjenju individualnih razlika u razumijevanju pri čitanju imaju viši procesi, poput korištenja metakognitivnih strategija pri čitanju. Raspon radnog pamćenja te bogatstvo rječnika i znanja predstavljaju važne čimbenike u objašnjenju varijabiliteta u uspješnosti razumijevanja pri čitanju, bez obzira radi li se o čitačima-početnicima ili vještim čitačima.
PDF
