The in vitro effect of five commonly used herbicides viz., pyridate, fluazifop-P-butyl, foramsulfuron, tembotrione and S-metolachlor on mycelial growth of entomopathogenic fungus Beauveria bassiana ...(ATCC 74040) was evaluated each at different concentrations: 100, 75, 50, 25, 12.5, 6.25 and 0% of recommended field application rate on PDA agar plates at 15 and 25°C. The herbicides tested were classified in 1-4 scoring categories based on reduction in mycelial growth: 1 = harmless (<25% reduction), 2 = slightly harmful (25-50%), 3 = moderately harmful (51-75%), harmful (>75%) in toxicity tests. All the five herbicides had fungistatic effect to B. bassiana at varying intensities depending on their concentrations in medium. The present study showed that B. bassiana is very sensitive to the herbicides tested, particularly at recommended as well as lower field dosage. The selected herbicides foramsulfuron, tembotrione and S-metolachlor have strong fungistatic effect on mycelial growth (> 75% inhibition) at 15 °C and concentrations from 50 to 100%. Foramsulfuron has fungicidal effect at 100 % concentration. Foramsulfuron, tembotrione and S-metolachlor were less inhibitory at 25 than at 15 °C, but the temperature had no influence on reduction of mycelial growth at pyridate and fluazifop-P-butyl. Of the herbicides tested, pyridate and fluazifop-P-butyl showed less adverse effects and are probably compatible with B. bassiana in the field. However, extensive field studies complemented by parallel laboratory experiments should consider assessing the interaction between selected herbicides and B. bassiana isolates to evaluate their ecological impact in cropped environments.
V in vitro poskusih smo na PDA agarnih ploščah in temperaturah 15 ter 25 °C preučevali učinek petih pogosto uporabljanih herbicidov, in sicer piridata, fluazifop-P-butila, foramsulfurona, tembotriona in S-metolaklora na rast micelija entomopatogene glive B. bassiana (ATCC 74040) pri različnih koncentracijah: 100, 75, 50, 25, 12,5, 6,25 in 0 % priporočenega poljskega odmerka. Glede na inhibicijo rasti micelija smo po toksikoloških testih preučevane herbicide razvrstili v štiri razrede: 1 = neškodljiv (<25 % inhibicija), 2 = malo škodljiv (25 - 50 %), 3 = zmerno škodljiv (51 - 75 %), 4 = škodljiv (> 75 %). Vseh pet herbicidov ima fungistatičen učinek na glivo B. bassiana, na obseg pa vpliva njihova koncentracija v gojišču. Raziskava je pokazala, da je gliva B. bassiana zelo občutljiva na preizkušane herbicide, posebej pri priporočenih poljskih koncentracijah, pa tudi pri manjših odmerkih. Pri temperaturi 15 °C in koncentracijah od 50 do 100 % imajo herbicidi na podlagi foramsulfurona, tembotriona in S-metolaklora izrazit fungistatičen učinek (> 75% inhibicija), pri 100 % odmerku pa ima foramsulfuron celo fungicidni učinek. Foramsulfuron, tembotrion in S-metolaklor so bili manj inhibitorni pri 25 kot 15 °C. Temperatura ni vplivala na inhibicijo rasti micelija pri piridatu in fluazifop-P-butilu. Od vseh preizkušanih herbicidov sta imela piridat in fluazifop-P-butil najmanj zaviralnih učinkov in bi jih lahko uporabljali na pridelovalnih površinah skupaj z glivo B. bassiana. Poleg laboratorijskih testov s herbicidi bi morali izvajati vzporedne poskuse na pridelovalnih površinah, da bi dejansko izvrednotili njihov ekološki vpliv na glivo B. bassiana
Successful total RNA (totRNA) extraction is a prerequisite for a successful real-time PCR. In the present work we compared one manual and one automated totRNA extraction method for detection of Plum ...pox potyvirus (PPV) in leaves of different Prunus sp. using developed real-time RT-PCR assay. Advantages and disadvantages of compared methods are described in the view of sensitivity, reproducibility and in terms of laboratory use. The results suggest that the column based totRNA extraction method is more effective for apricot, plum and peach. In the case of damson the differences in real-time PCR results between both extraction methods were negligible. In case of negative results obtained with automated method, manual column based extraction method should be used additionally.
Uspešnost izolacije RNA je osnova za uspešno izvedbo reakcije PCR v realnem času (qPCR). V svojem delu smo primerjali ročno in avtomatsko metodo izolacije celokupne RNA (totRNA) iz listov različnih rastlinskih vrst iz rodu Prunus. Uspešnost izolacije totRNA smo preverjali z uvedeno metodo qPCR za detekcijo virusa šarke (Plum pox potyvirus - PPV). Prednosti in slabosti uporabljenih metod smo ugotavljali s primerjavo občutljivosti detekcije, ponovljivosti in intenzivnosti laboratorijskega dela. Rezultati raziskave so pokazali, da je ročna metoda izolacije totRNA učinkovitejša pri marelicah, breskvah in slivah, medtem ko so bile razlike med obema metodama pri ciborah zanemarljive. Pri uporabi preizkušene avtomatske metode izolacije totRNA je priporočljivo, da v primeru negativnih rezultatov le-te še dodatno preverimo z uporabo ročne metode izolacije.
Da bi se opisao mikrobni proces, upotijebljeni su strukturirani i nestrukturirani modeli. Strukturirani modeli uzimaju u obzir strukturu, funkciju i raspored stanica, a nestrukturirani ne uzimaju ...fiziološka svojstva, već samo ukupnu koncentraciju stanica. Ipak, usprkos njihovoj jednostavnosti, nestrukturirani modeli precizno opisuju mliječno-kiselo vrenje u različitim eksperimentalnim uvjetima i na raznim podlogama. Autori najčešće koriste Luedekingov i Piretov model, koji opisuje djelomičnu vezu između rasta stanica i proizvodnje mliječne kiseline. U razvoju ovoga modela najčešće je pH-vrijednost glavni parametar. Pri niskoj pH-vrijednosti nastaju inhibicijske koncentracije nedisocirane mliječne kiseline, što zaustavlja rast mliječno-kiselih bakterija, a time i proizvodnju mliječne kiseline. Taj se inhibicijski učinak može prevladati održavanjem optimalne pH-vrijednosti, ali pritom treba uzeti u obzir utjecaj hranjivih tvari na rast mliječno-kiselih bakterija. Nedostatak dušika je najčešći uzrok inhibicije mliječno-kiselih bakterija, jer im je prijeko potreban za rast, dok nakon iscrpljivanja ugljika iz podloge prestaje proizvodnja mliječne kiseline, što se može izbjeći korištenjem odgovarajućih koncentracija ugljika.
Formulation components of organophosphate insecticidal preparations might affect their toxic action in animals. The objective of this study was to examine and compare the acute toxicity and ...cholinesterase inhibition in seven to 14-day-old chicks dosed orally with dichlorvos and diazinon in standard veterinary and agricultural formulations. The acute (24 h) oral median lethal doses (LD50) of the formulations were determined using the up-and-down method. Respective LD50 of dichlorvos of the veterinary and agricultural formulations in chicks were 11.1 mg kg-1 and 6.51 mg kg-1 and those of diazinon 6.4 mg kg-1 and 6.7 mg kg-1. Plasma and brain cholinesterase activities were measured by electrometry after in vivo and in vitro exposure to organophosphates. The chicks showed signs of cholinergic toxicosis within one hour of dosing. Dichlorvos (8 mg kg-1) and diazinon (4 mg kg-1) in the veterinary and agricultural formulation significantly reduced both plasma and brain cholinesterase activities in the chicks. The veterinary formulation of dichlorvos reduced plasma ChE by 60 % and agricultural by 40 % and brain ChE by 93 % and 87 %, respectively. In contrast, ChE inhibition by diazinon in the agricultural formulation of diazinon was stronger than by the veterinary formulation; 72 % vs. 64 % in plasma and 97 % vs. 80 % in the brain, respectively. The highest in vitro inhibitions were observed with dichlorvos in the agricultural formulation (50 %) in the brain samples and with diazinon in the agricultural formulation (52 %) in the plasma samples. While they exist, differences between formulations cannot be taken as a rule and further investigations should inventory the toxicity of standard veterinary and agricultural organophosphate formulations in addition to the known data for pure forms.
Sastojci formulacija mogu djelovati na toksičnost organofosfatnih insekticidnih pripravaka u životinja. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati i usporediti akutnu inhibiciju kolinesteraza u pilića starih 7 do 14 dana koji su na usta primili organofosfatne insekticide diklorvos i diazinon u odgovarajućim formulacijama za veterinarsku odnosno poljoprivrednu primjenu. Dvadesetčetverosatna akutna letalna doza (LD50) diklorvosa bila je 11,1 mg kg-1 u veterinarskim odnosno 6,51 mg kg-1 u poljoprivrednim formulacijama, a diazinona 6,4 mg kg-1 odnosno 6,7 mg kg-1. Do kolinergičke toksikoze u pilića došlo je jedan sat nakon primjene. Nakon izlaganja organofosfatima in vivo i in vitro izmjerena je aktivnost kolinesteraza u plazmi i mozgu s pomoću elektrometrije. Oralne doze diklorvosa (8 mg kg-1) odnosno diazinona (4 mg kg-1) putem veterinarskih odnosno poljoprivrednih formulacija značajno su smanjile aktivnost kolinesteraza u plazmi i mozgu pilića. In vitro su također oba organofosfata inhibirala aktivnost kolinesteraza, bez obzira na formulaciju. Poljoprivredna formulacija diklorvosa izazvala je najjaču inhibiciju (50 %) u mozgu pilića, dok je poljoprivredna formulacija diazinona najjače inhibirala (52 %) aktivnost u plazmi. Ovo istraživanje pokazuje da različite formulacije organofosfatnih insekticida mogu dovesti do različita otrovanja i različito djelovati na kolinesteraznu aktivnost u mozgu i plazmi.
This study investigated possible growth-inhibiting effects of bee venom applied alone or in combination with a cytotoxic drug bleomycin on HeLa and V79 cells in vitro based on clone formation, cell ...counting, and apoptosis. Melittin, the key component of bee venom, is a potent inhibitor of calmodulin activity, and also a potent inhibitor cell growth and clonogenicity. Intracellular accumulation of melittin correlates with the cytotoxicity of antitumour agents. Previous studies indicated that some calcium antagonists and calmodulin inhibitors enhanced intracellular levels of antitumor agents by inhibiting their outward transport. In this study, treatment of exponentially growing HeLa and V79 cells with bleomycin caused a dose-dependent decrease in cell survival due to DNA damage. This lethal effect was potentiated by adding a non-lethal dose of the bee venom. By preventing repair of damaged DNA, bee venom inhibited recovery from potentially lethal damage induced by bleomycin in V79 and HeLa cells. Apoptosis, necrosis, and lysis were presumed as possible mechanisms by which bee venom inhibited growth and clonogenicity of V79 cells. HeLa cells, on the other hand, showed greater resistance to bee venom. Our findings suggest that bee venom might find a therapeutic use in enhancing cytotoxicity of antitumour agent bleomycin.
U uvjetima in vitro istražen je inhibitorni u _inak p _elinjeg otrova, samog ili združenog s citostatikom bleomicinom, na rast stanica HeLa i V79. Rabljene su sljedeće metode: brojenje stanica, metoda klonskog rasta i apoptoza. Poznato je da neki antagonisti kalcija i kalmodulinski inhibitori povisuju unutarstani _nu razinu protutumorskih lijekova inhibirajući njihov prijenos iz stanice. Unutarstani _na akumulacija melitina izravno povećava citotoksi _ni u _inak protutumorskog lijeka. Obrada stanica HeLa i V79 u eksponencijalnoj fazi rasta bleomicinom uzrokuje oštećenje DNA ovisno o dozi te smanjenje broja živih stanica. Uo _eno je da se letalni u _inak bleomicina može poja _ati dodatkom neletalne doze p _elinjeg otrova. P _elinji otrov pritom inhibira popravak nastalih oštećenja u stanicama HeLa i V79 te sprje _ava oporavak stanica tretiranih bleomicinom. Apoptoza, nekroza i liza mogući su mehanizmi kojima p _elinji otrov inhibira rast i stvaranje kolonija stanica V79, dok HeLa-stanice pokazuju poja _anu otpornost na p _elinji otrov. Istraživanje također potvrđuje mogućnost uporabe p _elinjeg otrova u povećanju citotoksi _nosti bleomicina.
Mikotoksini su sekundarni proizvodi pojedinih vrsta plijesni rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium koji često zagađuju raznovrsne prehrambene proizvode. Stoga se u suzbijanju tih plijesni i ...zagađenja mikotoksinima primjenjuju mnoge strategije kroz cijeli prehrambeni lanac. U ovome se prikazu raspravlja o primjeni mliječnokiselinskih bakterija, kojima se već stoljećima sprječava razvoj i rast plijesni, a koje sudjeluju i u razgradnji mikotoksina i/ili u njihovu uklanjanju iz zagađene hrane. Budući da su korisne za ljudsko i životinjsko zdravlje, mliječnokiselinske bakterije izvrsno su rješenje problema sa zagađenjem mikotoksinima, ali je njihova primjena još pred izazovima, koje će riješiti buduća istraživanja.
The series of 6,7,8,9-tetrahydro-5H-5-(2'-hydroxyphenyl)-2-(4'-substituted benzylidine)thiazolo(2,3-b)quinazolin-3(2H)-ones (4a-j) and 6,7,8,9-tetrahydro-5H-5-(2'-hydroxyphenyl)-2-(4'-substituted ...benzylidine)-3-(4-nitrophenyl amino)thiazoloquinazolines (5a-j) were synthesized by the reported method and evaluated for their phosphodiesterase inhibitory activity. All test compounds exhibited good activity. The structure-activity relationships were also studied. In both series of compounds, electron-withdrawing substitutions showed higher activity. Among the tested compounds, 6,7,8,9-tetrahydro-5H-5-(2'-hydroxyphenyl)-2-(4'-fluorobenzylidine)-3-(4-nitrophenylamino)thiazoloquinazoline (5e), 6,7,8,9-tetrahydro-5H-5-(2'-hydroxyphenyl)-2-(4'-nitrobenzylidine)-3-(4-nitrophenylamino)thiazoloquinazoline (5j) and 6,7,8,9-tetrahydro-5H-5-(2'-hydroxyphenyl)-2-(4'-chlorobenzylidine)-3-(4-nitrophenylamino)thiazoloquinazoline (5f) were found to be more potent than theophylline (IC50 in mmol L-1 of 1.34 ± 0.09 for 5f, 1.44 ± 0.02 for 5e, 1.52 ± 0.05 for 5jvs. 1.72 ± 0.09 for theophylline).
U radu je opisana sinteza serije 6,7,8,9-tetrahidro-5H-5-(2'-hidroksifenil)-2-(4'-supstituiranih benzilidin)tiazolo(2,3-b)kinazolin-3(2H)-ona (4a-j) i 6,7,8,9-tetrahidro-5H-5-(2'-hidroksifenil)-2-(4'-supstituiranih benzilidin)-3-(4-nitrofenilamino)tiazolokinazolina (5a-j) prema objavljenoj metodi te ispitano njihovo inhibitorno djelovanje na fosfodiesterazu. Svi testirani spojevi pokazuju dobro djelovanje. Proučavan je i odnos strukture i djelovanja. U obje serije spojeva, elektron-odvlačeći supstituenti doprinose jačem djelovanju. Među ispitivanim spojevima pronađeno je da 6,7,8,9-tetrahidro-5H-5-(2'-hidroksifenil)-2-(4'-fluorobenzilidine)-3-(4-nitrofenilamino)tiazolokinazolin (5e), 6,7,8,9-tetrahidro-5H-5-(2'-hidroksifenil)-2-(4'-nitrobenzilidine)-3-(4-nitrofenilamino)tiazolokinazolin (5j) i 6,7,8,9-tetrahidro-5H-5-(2'-hidroksifenil)-2-(4'-klorobenzilidin)-3-(4-nitrofenilamino)tiazolokinazolin (5f) imaju jače djelovanje od teofilina (IC50 u mmol L-1 1,34 ± 0,09 za 5f, 1,44 ± 0,02 za 5e, 1,52 ± 0,05 za 5j nasuprot 1,72 ± 0,09 za teofilin).
A bacterial model system (Pseudomonas putida DSM 50026) was used in this research to assess toxicity of the environmentally relevant concentrations of mercury species (MeHg and Hg(II)) that represent ...important pollutants of aquatic ecosystems at sites of industrial or mining activities. In addition to direct monitoring of bacterial growth, we also analyzed fatty acid profiles of exposed and non-exposed cultures to determine possible toxic effects manifested on membrane level. The results showed that exposure of P. putida to Hg(II) in concentrations of 0.2-200 μg/L did not have any significant effects on growth nor fatty acid composition of exposed bacterial culture. On the other hand, when bacteria were exposed to up to 1600-times lower concentrations of MeHg (0.12-12.5 μg/L), growth inhibition as well as significant changes in fatty acid composition were detected. Observed adaptive membrane changes due to MeHg exposure were similar to those associated with responses to organic solvents and some other membrane-disrupting compounds.
V raziskavi smo na bakterijskem modelu (Pseudomonas putida DSM 50026) analizirali strupenost okoljskih koncentracij anorganske (Hg(II)) in organske (MeHg) oblike živega srebra, ki predstavljata pomembna vira onesnaženja vodnih ekosistemov v bližini nekaterih industrijskih in rudarskih območij. Poleg neposrednega spremljanja bakterijske rasti smo analizirali tudi maščobnokislinske profile izpostavljenih bakterijskih kultur in jih primerjali s tistimi, ki živosrebrovima spojinama niso bili izpostavljeni. Rezultati so pokazali, da izpostavitev P. putida Hg(II) v koncentracijah med 0,2 in 200 μg/L ne inhibira rasti, niti ne vpliva na maščobnokislinsko sestavo bakterijskih membran. Nasprotno pa je izpostavitev celic do 1600-krat nižjim koncentracijam MeHg povzročila tako upočasnitev rasti kot tudi prilagoditvene spremembe na membranskem nivoju. Slednje so bile podobne kot tiste, opažene ob izpostavitvi bakterij organskim topilom in nekaterim drugim spojinam, ki motijo integriteto membran.
Vizualna je pažnja ključna za izvođenje funkcionalnih zadataka poput posezanja za šalicom kave i njezina podizanja sa stola. U kojoj je mjeri pažnja osoba kojima je dijagnosticiran ADHD promijenjena ...kod takvih zadataka? Uglavnom je nepoznato koji čimbenici utječu na pažnju u funkcionalnim zadacima koji se odnose na cilju usmjereno ponašanje (priuštivost; engl. affordance). Znanstvenici su koristili kognitivni mehanizam inhibicije povratka da bi istražili kako pažnja funkcionira. Pragmatična inhibicija povratka događa se kada se priuštivosti ili pragmatične karakteristike objekta prezentiraju ponavljano i kao orijentirajući podražaj i kao ciljni podražaj te potiskuju procesiranje sličnih informacija u budućnosti da bi olakšali identifikaciju novih podražaja. U ovome je istraživanju pragmatična inhibicija povratka ispitana korištenjem „preferiranih” i „nepreferiranih” podražaja u Posnerovu zadatku da bi se utvrdilo hoće li podražaj sa salijentnijom ili uočljivijom priuštivošću pokazati veći efekt inhibicije povratka. Preferirani su podražaji bili nogometna lopta koju udara noga i loptica za tenis koju udara reket. Nepreferirani su podražaji bili nogometna lopta koju udara reket i loptica za tenis koju udara noga. I skupina s ADHD-om i kontrolna skupina pokazale su inhibiciju povratka, ali u skupini s ADHD-om dobiveni su efekti na duljim vremenima odgode nakon pojave orijentirajućega podražaja. Dobiveno sugerira da je razlika između sudionika s ADHD-om i zdravih sudionika posljedica jednostavne vremenske odgode, a nije nužno povezana s razlikama u prirodi procesiranja pažnje.
Ciljana terapija danas predstavlja osnovicu sistemskog liječenja metastatskog raka bubrega (mRB), a standard liječenja su tirozin-kinazni inhibitori (sunitinib, sorafenib, pazopanib, aksitinib), ...protutijela na cirkulirajući VEGF receptor (bevacizumab) i m-TOR inhibitori (temsirolimus, everolimus). Noviji imunoterapijski principi predstavljaju značajne iskorake u liječenju mRB. Jedna forma imunoterapije je inhibicija imunoloških kontrolnih točaka (eng. immune checkpoint). Blokiranjemjednog od dva najistraživanija imunološka receptora; antigen 4 povezan s aktivnošću citotoksičnih T-limfocita (CTLA-4) i receptor programirane stanične smrti (PD-1), potenciramo antitumorski imunološki odgovor.
Među najistraživanije anti-PD-1 inhibitore ubrajamo: nivolumab, pembrolizumab i avelumab. Nivolumab je ljudsko monoklonalno antitijelo kojega je Američka agencija za hranu i lijekove odobrila u drugoj liniji liječenje mRB, a na osnovi rezultata kliničke studije faze III (CheckMate025). Ipilimumab je prvi registrirani checkpoint inhibitor koji blokira inhibitorni signal (CTLA-4 receptor) na površini citotoksičnih T limfocita. Veliki pomak u imunoterapiji mRB postigut je primjenom
konkomitantnih protokola liječenja. Novija istraživanja primjene imunoterapije u liječenju raka bubrega uključuju i pronalaženje cjepiva koje bi prepoznavalo i uništavalo promijenjene tumorske stanice.
Imunoterapija ima jasno mjesto i veliki potencijal u liječenju raka bubrega. Ipak, postoji još niz problema i pitanja te su potrebna brojna daljnja istraživanja kako bi se iskoristio njen puni potencijal.
PDF
