U radu se analiziraju paralelne kulturne politike Jugoslavenskog odbora, odnosno Ivana Meštrovića u Velikoj Britaniji (1915. – 1918.), i pokušaji da se u Hrvatskoj tijekom trajanja Velikog rata ...mobilizira osobito civilno stanovništvo pomoću propagandnih ratnih izložbi. Pritom se objašnjava geneza raskola među umjetničkim krugovima i ideološka matrica onih koji su pristajali uz kulturno jugoslavenstvo, odnosno onih koji su pokušavali djelovati u sklopu Glavnog stana ratne štampe kao središnjeg mjesta okupljanja intelektualaca i umjetnika iz čitave Habsburške Monarhije.
Oslanjajući se na klasificiranje uloge intelektualaca, autor se usredotočuje na pitanje kome i za koga intelektualci daju svoj glas. U članku se raspravlja nekoliko kritičnih pitanja: prvo, o pitanju ...jaza između teoretskog znanja i praktičnih kompetencija, drugo, pojmu javnog intelektualca, treće, o Chomskovoj paradigmi odgovornosti intelektualaca i, četvrto, povijesnoj rezonanci intelektualaca u neoliberalnom konceptu društva. Autor suprotstavlja stavove da je kraj povijesti i kraj ideologije dokrajčio istaknutu ulogu intelektualaca i alternativno gradi svoju tezu o mnogostrukom i višestrukom angažmanu u sferi civilnog društva. Neoliberalni poredak u ovom slučaju zaziva brojne izazove i odgovornosti: priliku za otvaranje novih mogućnosti za uloge intelektualaca u ovom nametnutom tržišno-upravljačkom i posljedično strukturno promijenjenom društvu. Intelektualci bi se u ovom povijesnom trenutku trebali okrenuti od pukih tumača zbilja prema zakonodavcima, kao što to očekuje Zygmunt Bauman.
Cilj ove analize je pronaći paralelizme između svjedočanstva dvojice hrvatskih katoličkih intelektualaca utamničenih u Jugoslaviji, Nikola Čolaka, koji u svojoj knjizi “Iza bodljikave žice. ...Svjedočanstvo o životu Hrvatske u srbokomunističkoj Jugoslaviji” opisuje razdoblje od 1945. do 1966., i Mirka Vidovića, koji iznosi svoje iskustvo između 1971. i 1976. u knjizi “Sakrivena strana mjeseca. Zapisi o Titovim tamnicama”, nastojeći prodrijeti što je moguće dublje u mehanizam jedne neljudske prakse nasilja i tiranije, koja djeluje izvan svojih vlastitih zakona. Iz tih paralelizama u radu se želi izvući konstantu komunističkog ophođenja prema političkim neistomišljenicima, makar oni bili nemilitantnoga karaktera. Dokazat će se da je komunizam u tih tridesetak godina razvio i učvrstio staljinističke sustave i metode obračuna s disidentima svih opredjeljenja te da je sedamdesetih godina počela djelovati nova generacija komunističkih prozelita, odgajana u novom poretku. Iznesene su ne samo osobne sudbine ove dvojice hrvatskih intelektualca nego i svih onih s kojima su se oni susreli i čije su priče osvjedočili u svojim knjigama.
Cilj ovog rada je kontekstualizirati hrvatske studente kao subjekte društvene
i političke realnosti, uzimajući pritom u obzir kompleksnost povijesno-
-društvenih uvjeta, ali i specifičnosti ...analizirane populacije. Prvi dio rada
donosi kratki povijesni presjek studentskih kretanja uokvirenih u hipotezu o
studentima kao društvenoj avangardi. Drugi se dio odnosi na analizu današnjih
studenata u Hrvatskoj na temelju odrednica relevantnih za njihov (aktivni)
angažman u društvu i politici, dok se u zaključnom dijelu ispituje koliko
hrvatski studenti pripadaju kategoriji intelektualaca.
Kozmopolitizam označava svjetonazor koji zagovara jedinstvo ljudi širom svijeta te promiče ideje uspostavljanja odnosa bez obzira na nacionalne, vjerske i državne granice. U ovome tekstu nastoje se ...prikazati obilježja kozmopolitskog života u 19. stoljeću na prostoru Mediterana, koji je kroz povijest bio doticajno područje brojnih zajednica. Nadalje, opisuje se život u značajnijim kozmopolitskim gradovima. Obrađuju se obilježja mediteranskog kozmopolitskog društva, kao i obilježja kozmopolitskog intelektualca.
Članek obravnava usodo avstrijskega koroškega pisatelja Josefa Friedricha Perkoniga v slovenskem prostoru in prinaša odgovor na vprašanje, kakšno kulturnoposredniško vlogo je odigral koroški pisatelj ...za slovensko literaturo med nemškim bralstvom. Razgrinja povezave med njim in takratnim delom slovenske intelektualne elite, ki jo sestavljajo njegov prevajalec Drago Druškovič (Rok Arih), Herta Arko (poročena Kralj), Alojzij Benkovič, France Bevk, Vlado Habjan, Ivan Mrak, Anton Svetina, Silvester ŠKerl in Lojze Ude. Analiza odnosov med koroškim piscem in naštetimi osebami je potekala na osnovi obširne pisemske korespondence, ki jo hrani deželni arhiv v Celovcu.
U radu se razmatra odnos između sociologije kulture i kulturnih studija. Tvrdi se da odnos između tih dvaju pristupa kulturnoj analizi zahtijeva dublje istraživanje budući da među njima ima mnogo ...dodirnih točaka, ali da se, zbog uzajamnoga površnog poznavanja i nerazumijevanja istraživačkih ciljeva, njihov zajednički program često zanemaruje (ili čak opovrgava). K tomu, zajedničko naslijeđe često zamagljuje podjela na geografske i intelektualne kulture koja u grubim crtama odražava podjelu na zapadne (demokratske kapitalističke) i istočnoeuropske (postsocijalističke) epistemološke orijentacije u istraživanju društvenih promjena. Rezultat je da oba polja gube na svojoj teorijskoj i pedagoškoj moći. Rad upozorava na podrijetlo nekih međusobnih zabluda s namjerom da se ukaže na mogućnosti za uzajamno jačanje intelektualne snage pod uvjetom da sociologija kulture i kulturni studiji pomaknu svoj odnos od ignoriranja prema dijalogu.
Autor u radu problematizira zanemareno djelovanje publicista Josipa Horvata za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH). U tom svjetlu uspoređuje Horvatove stavove koji proizlaze iz njegovog posthumno ...objavljenog dnevnika te iz tekstova napisanih za vrijeme rata. Dovodeći u pitanje autentičnost pojedinih dijelova dnevnika, autor zaključuje da su „privatni” stavovi sporedni za intelektualca te da se on ostvaruje u javnom djelovanju. Naime, Horvat je za vrijeme NDH pisao brojne tekstove iz jasno arti-kulirane hrvatsko nacionalističke i konzervativne te proosovinske perspektive i hvalio je državno vodstvo, za što je pred sam kraj NDH odlikovan.
Intelektualci i škola Müller-Commichau, Wolfgang
Odgojne znanosti,
11/2007, Letnik:
9, Številka:
2 (14)
Web Resource
Odprti dostop
Ovaj se rad bavi ambivalentnim odnosom intelektualaca prema
instituciji škole i obrnuto. Na temelju specifi čnih samoopisa intelektualaca koji se mogu sažeti kroz pojmove istine, razuma i humanosti ...autor smatra da bi institucija škole trebala uložiti veći napor kako bi pridobila intelektualce kao partnere u dijalogu i kao savjetnike u institucionalnom i pedagoškom razvojnom
procesu. Preporuka je upućena i drugoj strani, odnosno intelektualcima, koji bi se (više) trebali pozabaviti temama škole i školske pedagogije, kao što je to bio slučaj sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Autor razvija suprotstavljene tipove centripetalnih i centrifugalnih intelektualaca i predstavlja značajne intelektualce čije je djelovanje bilo od dalekosežnog pedagoškog značaja na međunarodnoj razini. Na kraju postaje jasno da je stalno kretanje od unutarnjeg ka vanjskom, od inkluzije prema ekskluziji i natrag, ono što intelektualce predodređuje da budu pedagoški inovativni. Ovo je vidljivo na primjerima školskih projekata
„Glocksee“ i „Laborschule Bielefeld“, koje je nemoguće zamisliti bez njihovih inicijatora i intelektualnih savjetnika Oskara Negta i Hartmuta von Hentiga.