Ovim radom se pruža kratak pregled osnovnih pojmova i istraživačkih tehnika koji su se koristili u empirijskoj provjeri teorije prisile i značaja te teorije u istraživanju antisocijalnog ponašanja ...mladih. Teorija prisile pripada socijalno interakcijskim pristupima i u istraživanjima koja polaze od nje naglasak je na utjecajima roditeljskog ponašanja (roditeljski nadzor, discipliniranje) i ponašanja vršnjaka (trening devijantnosti). Pri tome se posebno ukazuje na razlike između mladih s ranim i kasnim javljanjem delinkventnog ponašanja. Istraživanja su uglavnom longitudinalnog tipa, na uzorcima iz rizične populacije te se zasnivaju na direktnim opažanjima, procjenama bliskih osoba i samoprocjenama. U radu se prikazuje razvoj teorije od postavki, prema prvim spoznajama, k intervencijama koje su posljedično dovele do usavršavanja teorije. Također, uspoređuju se najpoznatija objašnjenja razlikovanja mladih s ranim i kasnim javljanjem delinkventnog ponašanja. Teorija prisile ukazuje na važnost obiteljskih osobina, osobito roditeljskog ponašanja za rano javljanje, te na potkrepljivanje devijantnog ponašanja od strane vršnjaka kao osnovu za kasno javljanje delinkventnog ponašanja, dok neuropsihološki model muške delinkvencije ukazuje na važnost slabijeg kognitivnog funkcioniranja, hiperaktivnosti i impulzivnosti za rano javljanje, te potrebe mladih da se identificiraju i uklope u grupu vršnjaka za kasno javljanje delinkventnog ponašanja.
Vodikove veze s metalima Raos, N; Pavlović, G
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
04/2006, Letnik:
55, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Vodikova veza u kojoj atom metala sudjeluje kao donor ili akceptor vodika samo je jedan oblik interakcije vodika s metalnim centrom, pa je stoga vodikovu vezu s metalom teško razlikovati od drugih ...vodikovih interakcija, posebice agostičkih. U ovom pregledu razmatraju se specifična obilježja vodikovih veza u kojima sudjeluje metal, i to sa stajališta strukturne kemije te molekularne spektroskopije (IR, NMR). Prikazane su vodikove veze tipa M···H-D i M-H···A u kompleksima teških metala (Pt, Pd, Ir, Co, Rh, Ni, Cu, Ag, Os) s aromatskim (naftalenskim, kinuklidinskim, benzokinolinskim) i nearomatskim ligandima (ugljikov monoksid, tricijanofosfin) kao i u sendvičnim i polusendvičnim spojevima.
The objective of this study was to evaluate possible changes caused by multiple cocaine administration, alone and in combination with 1,4-dihydropiridine calcium channel blocker nifedipine, on ...cytochrome P450 levels both in the brain and liver. The experiment was done on male Wistar rats divided in four groups: control, treated with nifedipine (5 mg kg-1 i.p. for five days), treated with cocaine (15 mg kg-1 i.p. for five days), and treated with nifedipine and 30 minutes later with cocaine (also for five days). Total cytochrome P450 was measured spectrometrically in liver and brain microsomes. Multiple administration of cocaine alone and in combination with nifedipine did not change the brain P450 significantly. In the liver, nifedipine significantly increased P450 by 28 % vs. control. In contrast, cocaine significantly decreased P450 by 17 % vs. control. In animals treated with nifedipine and cocaine, cytochrome P450 increased 11 % (p<0.01) vs. control, decreased 12.5 % (p<0.001) vs. nifedipine group and increased 34 % (p<0.0001) vs. cocaine group. These results suggest that the cocaine and nifedipine interact at the metabolic level.
cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti moguće promjene uzrokovane višestrukom primjenom kokaina kao jedinog agensa odnosno u kombinaciji s nifedipinom, 1,4-dihidropiridinskim blokatorom kalcijevih kanala, na razine citokroma P450 u mozgu i jetri štakora. Životinje (mužjaci Wistar štakora) podijeljene su u četiri skupine: kontrolnu skupinu, skupinu koja je primala nifedipin (5 mg kg-1 ip. pet dana), skupinu koja je primala kokain (15 mg kg-1 ip. pet dana) i skupinu koja je primala nifedipin te pola sata kasnije kokain (također pet dana). Ukupna količina citokroma P450 mjerena je spektrofotometrijski u mikrosomima jetre i mozga. Višestruka primjena samo kokaina odnosno u kombinaciji s nifedipinom nije značajno promijenila razine citokroma P450 u mozgu. U jetri je međutim nifedipin u odnosu na kontrolnu skupinu uzrokovao povišenje razina P450, za statistički značajnih 28 %. Kokain je uzrokovao statistički značajan pad razine P450 za 17 % u odnosu na kontrolnu skupinu. U životinja koje su primale kombinaciju nifedipina i kokaina razina citokroma P450 narasla je za 11 % (p<0.01) u odnosu na kontrolu, bila je 12.5 % (p<0.001) niža u odnosu na skupinu koja je primala nifedipin te viša za 34 % (p<0.0001) u odnosu na skupinu koja je primala samo kokain. Rezultati ovog istraživanja upućuju na interakcije ovih spojeva koje se odvijaju na razini metabolizma.
U radu se prikazuje utjecaj i interakcija tla s okvirnom konstrukcijom pod utjecajem dinamičkih opterećenja. Kod svih je građevina potrebna neka vrsta konstrukcijskih elemenata koji su u izravnom ...kontaktu s tlom. U ovom radu je razvijen novi tankoslojni element sučelja (kontaktni element) temeljen na metodi konačnih elemenata. Pritom je korištena odgovarajuća kombinacija stupnjeva slobode na gornjoj i donjoj strani kontaktnog elementa. Primijenjeni su uvjeti kompatibilnosti pomaka između grednih elemenata i četverokutnih elemenata tla. Za potrebe integriranja tankoslojnog kontaktnog elementa, razvijen je numerički program. Dobiveni rezultati pokazuju da interakcija tla i okvirne konstrukcije bitno utječe na strukturni dinamički odziv komponenata sustava. Provedeno je i parametarsko ispitivanje kako bi se kvantitativno odredio utjecaj kontaktnog elementa na tlo i okvirnu konstrukciju pri dinamičkom opterećenju.
Rad istražuje vezu između različitih generacija i digitalne pismenosti. Za potrebe istraživanja jednostavnim slučajnim uzorkovanjem odabran je 361 ispitanik, dok je 10 ispitanika odabrano namjernim ...uzorkovanjem. Autori su koristili mješovite metode, uključujući i metodu ankete. Podaci su podvrgnuti bivarijatnim, korelacijskim i tematskim analizama. Rezultati pokazuju da su mlađe osobe digitalno aktivnije i digitalno vještije u usporedbi sa starijima, što ukazuje na postojanje digitalnog jaza između dvije distinktivne generacije kada je riječ o tehnološkim sposobnostima. Na to značajno utječe razdoblje kada su ispitanici rođeni, s obzirom na to da se svaka generacija susreće sa specifičnim tehnološkim inovacijama, socijalizacijskim obrascima i obrascima samoorganizirajuće socijalne interakcije. Zaključuje se da su digitalno opismenjavanje i prakticiranje digitalne pismenosti značajni za oblikovanje generacijskih interakcija, uključujući i prilagodbu na korištenje digitalnih uređaja u starijoj dobi.
Cilj ovoga rada bio je ispitati neke aspekte razrednog ozračja u odnosu na dob i spol učenika te njihovo školsko postignuće. Pri tome su korištena tri aspekta razrednog ozračja - kvaliteta ...interakcija među učenicima, kvaliteta interakcija između učenika i nastavnika te osjetljivost na nasilje u razrednom kontekstu. U istraživanju su sudjelovali učenici osnovnih škola iz nekoliko županija Republike Hrvatske (N=1427 sudionika). Ukupno je u istraživanje bilo uključeno 69 razrednih odjeljenja od četvrtog do osmog razreda osnovne škole. Primijenjen je instrument koji se sastojao od dva dijela – upitnika općih podataka i Skale razrednog ozračja. Rezultati su, sukladno očekivanjima, pokazali značajno opadanje školskog uspjeha s dobi, kao i lošije razredno ozračje u višim razredima u odnosu na mlađe dobne skupine. Također, učenice su u odnosu na učenike pozitivnijim procijenile razredno ozračje. Utvrđena je značajna povezanost među različitim aspektima razrednog ozračja, kao i između razrednog ozračja i školskih postignuća.
Redovna batitermografska mjerenja obavljana su dva puta mjesečno u južnom Jadranu u periodu od listopada 2002. do lipnja 2003., kako bi se analizirale vremenske promjene termičkih svojstava vezanih ...za formiranje pridnene vode. U jesenjem razdoblju prostorna raspodjela temperature ukazuje na pojačanu ciklonalnu cirkulaciju i intenziviranje utjecaja vode iz Jonskog mora. U ožujku vertikalno miješanje dosiže do 600 m dubine, ali je utjecaj gubitka topline na površini mora ublažen dotokom toplije vode s juga. Usporedba termičkih prilika u vertikalno izmiješanom stupcu vode ukazuje na nastavak višegodišnjeg porasta temperature mora uočenog u posljednjem desetljeću.
Pozadina istraživanja. Proteini i polisaharidi iz namirnica mogu se upotrijebiti za sintezu biopolimernih nanočestica koje se koriste u proizvodnji hrane i farmaceutskih proizvoda. U fokusu je ovoga ...rada bila proizvodnja biopolimernih nanočestica iz proteina mahunarki, pri čemu je regulirana njihova elektrostatska interakcija s karagenanom.
Eksperimentalni pristup. Određeni su profili izolata proteina dobivenih iz zlatnog graha (Vigna radiata), mletačkog graha (Vigna unguiculata) i crnog grama (Vigna mungo). Zatim je izolatima dodan karagenan te se tijekom njihove interakcije podešavala pH-vrijednost od 5,0 do 7,0 radi određivanja optimalnih uvjeta za dobivanje biopolimernih nanočestica. Nakon toga su odabrane smjese polimera zagrijavane 20 min na 85 °C kako bi se potakla interakcija između biopolimera.
Rezultati i zaključci. Kompleksi biopolimernih nanočestica dobiveni su pri pH-vrijednosti od 6,5. Čestice su uglavnom bile sferičnog oblika, promjera otprilike 100-150 nm. Zagrijavanjem im se povećao promjer za otprilike 2,5 puta. Osim toga, negativni površinski naboj se povećao, čime se smanjila agregacija čestica u širem rasponu pH-vrijednosti (4,0-7,0) te povećala mogućnost njihove primjene u hrani.
Novina i znanstveni doprinos. U radu je prikazana mogućnost primjene proteina zlatnog graha, mletačkog graha i crnog grama u sintezi stabilnih biopolimernih nanočestica, koje se mogu upotrijebiti za inkapsulaciju i prijenos bioaktivnih spojeva.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The probiotic potential of bacteria depends on the surface characteristics of
bacterial cells. Keeping this in mind, in this work ...the surface components of
the cells responsible for the aggregation ability and the production of
exopolysaccharides (EPS) were analyzed from the natural isolates of
lactobacilli. Lactobacilli strains used in this work were isolated from
autochthonous cheeses produced in households according to the traditional
technology. Selected lactobacilli showing the autoaggregation ability
(BGAR75, BGGR2-68, BGGR2- 82, BGDP9-85, BGDP1-84, BGNJ1-3, BGNJ1-61,
BGNJ1-70) as well as two selected strains which do not form aggregates
(BGAR76 and BGGR2-20) according to the comparison of their 16S rRNA gene
sequence to the NCBI database were classified in the group Lactobacillus
casei. The strain BGDU4-71 using the 16S rRNA gene sequence was determined as
Lactobacillus delbrueckii subsp. bulgaricus and the strain BGCG11, the
producer of the exopolysaccharide (EPS-CG11), was determined by AFLP
methodology as Lactobacillus paraplantarum. In order to characterize factors
involved in the aggregation process the kinetics and the type of
autoaggregation were analyzed. The kinetics (spectrofotometrically
determined) as well as the shape of the aggregates was variable among the
strains. Strains with fastest and the largest aggregates were BGSJ2-8, BGDP1-
84 and BGNJ1-6. The characterization of the nature of factors involved in
autoaggregation of selected strains of lactobacilli was performed by
exhaustive washing of the strains in distilled water and in PBS solution. It
was noticed that the autoaggregation ability was lost after exhaustive
washing in distilled water in all tested strains except BGDP1-84, which led
to the conclusion that the presence of some ions was necessary for the
formation of the aggregates. Besides, it was shown that some of the factors
promoting autoaggregation were of proteinaceous nature, since the ability was
lost after the proteinase K treatment. Lb. paracasei subsp. paracasei BGSJ2-8
was able to form coaggregates with Listeria innocua ATCC33090, Escherichia
coli ATCC25922 or with Salmonella enterica ser. Typhimurium TR251, while its
derivative BGSJ2-81 that was not able to autoaggregate, did not show
coaggregation. Spectrofotometrical measurements of the interaction showed
that the coaggregation was disturbed after proteinase K treatment, which
indicated that coaggregation, as well as the autoaggregation, involve some
factors with proteinaceous nature. The analysis of the surface
characteristics of strains showing autoaggregation by hexadecane adhesion
method showed that all strains with the autoaggregation ability were highly
hydrophobic, while the ones that do not aggregate (as well as for the
derivative BGSJ2-81) have hydrophilic cell surface . The other part of the
work was including the analysis of the probiotic potential of the strain Lb.
paraplantarum BGCG11, which produces exopolysaccharide EPS-CG11, in in vitro
model systems. In this part of the work, the Muc derivatives from the
strain BGCG11 (NB1, NB4, NB16), obtained by novobiocin plasmid curing, were
included in analyses. The derivatives produce significantly lower amount of
EPS that differs from EPS-CG11 in composition. The analysis of survival in
simulated transit trough gastrointestinal tract (GIT), as well as the
adhesion to three cell lines (Caco-2, HT29, HT29-MTX) were performed by
counting of bacterial colonies before and after the treatment/interaction and
the percentage of survival/adhesion was calculated referring to the number of
bacteria before the incubation with cell lines. BGCG11 and Muc derivatives
(NB1, NB4 and NB16), resuspended in 10% skimmed milk, survived (1- 2%) the
simulated GIT transit. The EPS-CG11 was isolated and purified from the
supernatant of the liquid BGCG11 culture, cultivated in minimal media with
glucose as the only sugar source. HPLC method with MALLS detector was used to
monitor the change in molar mass and the amount of EPS-CG11 polymer after
simulated transit trough gastric and intestinal digestion. Obtained results
showed that the molar mass and the amount of EPSCG11 remained unchanged,
indicating that the enzymes in GIT did not affect the stability of the
purified EPS-CG11. Testing of the adhesion ability of BGCG11, as well as the
control probiotic strain Lb. rhamnosus GG, showed similar percentage of
adhesion for these two lactobacilli, while Mucderivatives NB1, NB4 and
NB16 expressed statistically significant higher percentage of adhesion to all
three cell lines. All tested strains showed very low percentage of adhesion
to HT29-MTX cell line, what is the most likely due to the presence of the
mucus barrier (HT29-MTX cell line, produces mucins, while Caco-2 cells do
not). The probiotic potential of the strain BGCG11 was also monitored by in
vitro analysis of the induction of the immune response in the presence of
UV-inactivated bacteria (BGCG11, Mucderivatives) and purified EPS-CG11, in
human peripheral blood lymphocytes (PBLs) isolated from healthy volunteers.
The immune response was monitored by the proliferation of PBLs (by using kit
for the proliferation measurement) and the cytokine production (IFNγ, TNFα,
IL-12, IL-10, IL-1β and IL-17) by flow cytometry. It was noticed that PBLs
proliferated in the presence of lactobacilli (BGCG11 and Mucderivatives
NB1, NB4 and NB16), while EPS-CG11 did not affect to the proliferation of
PBLs, which led to the conclusion that some other molecules, rather than EPS
were involved in inducing of the proliferation. Generally analyzing the type
of the immune response, the presence of BGCG11 and the EPS-CG11 (in
concentration of 100 g/ml) induced anti-inflammatory and a pro-Th17
response, while Muc derivatives NB1, NB4 and NB16 induced inflammatory
response in PBLs. Furthermore, the detailed analysis of the influence of
potential pathogenic microorganisms, alone or in coincubation with BGCG11,
derivative NB1 and EPS-CG11, on HT29-MTX cell line was performed. The
cytotoxic effect in HT29-MTX cell line (performed by measurement of the
lactate dehydrogenase activity) and the analysis of the production IL-8 (by
ELISA method) was performed. Obtained results were compared to the effects of
Lb. rhamnosus GG and its isolated and purified EPS-GG in the same
experimental conditions. From all tested pathogens, only Listeria
monocytogenes LMG13305 induced significant cell lyses in HT29-MTX cells,
which was reduced after coincubation of L. monocytogenes LMG13305 with
EPS-CG11. The level of the IL-8 production in HT29-MTX cells after
coincubation of pathogens with lactobacilli (BGCG11, Mucderivative NB1 and
Lb. rhamnosus GG) or with EPS molecules (EPS-CG11 or EPS-GG) was different in
comparison to levels obtained after incubation only with pathogenic strains.
BGCG11 and NB1 induced significantly higher level of IL-8 in the presence of
Salmonella enterica ser. Thyphymurium LMG15660, Shigella sonnei LMG10473 and
Yersinia enterocolitica LMG7899. In coincubation with L. monocytogenes
LMG13305, only BGCG11 increased the level of IL-8 production. EPS-CG11
decreased the level of this cytokine in coincubation with L. monocytogenes
LMG13305, while both type of EPS molecules (EPS-CG11 and EPS-GG)
significantly decreased the IL-8 production in coincubation with Clostridium
difficile LMG21717. The conclusion is that different molecules from the cell
surface of pathogens, and lactobacilli modify nonspecific immune response of
HT29-MTX cell line, while the presence of purified EPS molecules showed
silencing of this response. Hence, it is important to see whether the effects
of EPS-CG11 and EPS-GG are different, since the difference was seen when Lb.
rhamnosus GG and Lb. paraplantarum BGCG11 strains were. At the end of this
work, the potential EPS-CG11 operon was localized and characterized. Using
techniques of molecular genetics (cloning, sequencing, DNA-DNA hybridization)
26463 bp of the sequence of large plasmid pCG1, lacking in Muc derivatives,
were obtained. In this plasmid the potential operon EPS-CG11 was localized:
the region of 15 kb with 15 open reading frames (ORFs). Based on the amino
acid sequence homology these ORFs were identified as: the priming
glycosyltransferase (ORF 1), glycosyltransferases (ORF 2, 3, 4, 5 and ORF 8),
polysaccharide polymerases (ORF 6 and 7), chain length determinators (ORF 9,
10 and 11) and the EPS biosynthesis regulators (ORF 10 and 11). Downstream
from these ORFs was the transposase, while ORF 13, 14, 15 and 16 showed
homology at the amino acid level with proteins involved in synthesis of
dTDP-rhamnose (rfbACBD genes) that is a part of the EPS-CG11 composition. In
this way, the new and original structure of the EPS-CG11 gene operon was for
the first time characterized in Lactobacillus paraplantarum species.
Moreover, this operon is also specific by its plasmid localization.- Probiotički potencijal bakterija u velikoj meri zavisi od površinskih
karakteristika bakterijske ćelije. Stoga su u ovom radu analizirane
površinske komponente ćelija odgovorne za agregacione sposobnosti i
produkciju egzopolisaharida (EPS) prirodnih izolata laktobacila. Sojevi
laktobacila korišćeni u ovom radu su izolovani iz autohtonih sireva
proizvedenih u domaćinstvima prema tradicionalnoj tehnologiji. Odabrani
laktobacili koji su ispoljavali autoagregaciju (BGAR75, BGGR2-68, BGGR2-82,
BGDP9-85, BGDP1-84, BGNJ1-3, BGNJ1-61, BGNJ1-70), kao i dva odabrana soja
koja ne agregiraju (BGAR76 i BGGR2-20), su klasifikovani na osnovu poređenja
nukleotidnih sekvenci gena za 16S rRNK sa NCBI bazom podataka i svrstani u
grupu Lactobacillus casei. Soj BGDU4-71 je determinisan sekvenciranjem 16S
rDNK kao Lactobacillus delbrueckii subsp. bulgaricus, a soj BGCG11,
proizvođač egzopolisaharida (EPS-CG11), je determinisan AFLP metodom kao
Lactobacillus paraplantarum. U cilju karakterizacije fakto
U članku je prikazan pregled mikotoksinske kokontaminacije hrane u Hrvatskoj i susjednim zemljama te njihovih kombiniranih toksičnih učinaka na različitim eksperimentalnim modelima. Pritom su ...obuhvaćene studije interakcija koje uključuju fuzarijske mikotoksine, okratoksin A (OTA) i aflatoksin B1 (AFB1). Nekoliko je takvih istraživanja napravljeno na temelju matematičko-statističkog modela, dok je većina studija primijenila jednostavnu statističku analizu koja omogućava usporedbu učinaka kombiniranih mikotoksina u odnosu na učinke pojedinačnih. Općenito, većina dosadašnjih studija pokazuje da kombinacije mikotoksina u biološkom sustavu imaju sinergistički ili barem aditivni učinak, što znači da su velik rizik za zdravlje ljudi i životinja.
PDF
