Drug resistance of
is a leading problem in hospital infections. The aim of this study was to determine the best molecular genetic discrimination method for
spp. isolates among 94 outpatients and ...inpatients and see their grouping by phenotype characteristics (biofilm formation, frequency of serotypes, pigmentation, production of different class of beta-lactamases, and susceptibility to different antibiotic classes) and genotype. The most common serotypes were P1, P6, and P11, while co-productions of pyoverdine and pyocyanin were observed in 70 % of isolates. A total of 77.66 % isolates were mostly weak and moderate biofilm producers. Isolates were susceptible to colistin (100 %), aztreonam (97.87 %), imipenem (91.49 %), doripenem (90.43 %), and meropenem (84.04 %). MICs values confirmed susceptibility to ceftazidime and cefepime and singled out meripenem as the most effective inhibitor. Most isolates were resistant to aminoglycosides and fluoroquinolones. Only two isolates produced ESBL, eight were carbapenemase producers, and five isolates produced MBLs. Twenty-nine isolates were multidrug-resistant; 82.8 % of which produced both pigments, 58.3 % were non-typeable, while the P6 and P11 serotypes were equally distributed (16.7 %). Thirteen MDR isolates were strong enzyme producers. RAPD PCR analysis using primer 272 proved the best at discriminatory fingerprinting for
isolates, as it allocated 12 clusters. A correlation between DNA patterns and antibiotic resistance, production of pigments, serotypes distribution, and biofilm formation was not observed, and only confirmed higher genetic heterogeneity among
isolates, which suggests that other molecular methods are needed to reveal potential relations between genotypic patterns and phenotypic characteristics.
The aim of this investigation was to study whether certain bacteria could be used for cyanide degradation in soil. The bacteria Pseudomonas stutzeri and Bacillus subtilis were selected based on their ...good growth in a minimal medium containing 0.8 mg mL
potassium cyanide (KCN). In this study we tested their ability to reduce cyanide levels in a medium containing 1.5 mg mL
of KCN. Although both microorganisms reduced cyanide levels, Pseudomonas stutzeri was the more effective test organism. Later on, the selected cultures were grown, diluted and their various cell concentrations were used individually and in combination to test their ability of cyanide degradation in soil samples collected around a cassava processing mill. Bacillus subtilis caused degradation of soil cyanide from 0.218 mg g
soil immediately with an inoculum concentration of 0.1 (OD
) to 0.072 mg g
soil after 10 days with an inoculum concentration of 0.6 (OD
) implying a 66.9 % reduction. Pseudomonas stutzeri cell concentration of 0.1 (OD
) decreased soil cyanide from 0.218 mg g
soil initially to 0.061 mg g
soil after 10 days with an inoculum concentration of 0.6 (OD
) (72 % reduction). The mixed culture of the two bacteria produced the best degradation of soil cyanide from 0.218 mg g
soil sample with a combined inoculum concentration of 0.1 (OD
) initially to 0.025 mg g
soil with a combined inoculum concentration of 0.6 (OD
) after 10 days incubation resulting in an 88.5 % degradation of soil cyanide. The analysed bacteria displayed high cyanide degradation potential and may be useful for efficient decontamination of cyanide contaminated sites.
Bakterije Pseudomonas stutzeri i Bacillus subtilis odabrane su na temelju zamjetnog rasta u minimalnom mediju s 0,8 mg mL
kalijeva cijanida (KCN). Tijekom ovog istraživanja ispitivana je njihova sposobnost reduciranja razina cijanida u mediju s 1,5 mg mL
KCN. Iako su obje bakterije smanjile koncentraciju cijanida, Pseudomonas stutzeri bila je učinkovitija. Kasnije, odabrane kulture su uzgojene, razrijeđene i u različitim koncentracijama korištene pojedinačno ili u mješavini za ispitivanje njihove učinkovitosti pri razgradnji cijanida u uzorcima tla prikupljenim u blizini mlina za preradu manioke. Bacillus subtilis je uzrokovala razgradnju cijanida od 0,218 mg g
na početku pri koncentraciji inokuluma od 0,1 (OD
) do 0,072 mg g-1 tla nakon deset dana pri koncentraciji od 0,6 (OD
), što je smanjenje od 66,9 %. Stanična koncentracija Pseudomonas stutzeri od 0,1 (OD
) smanjila je razinu cijanida u tlu s 0,218 mg g
na početku do 0,061 mg g
nakon deset dana pri koncentraciji od 0,6 (OD
), što je smanjenje od 72 %. Mješavina dviju bakterija dala je najbolju razgradnju; od 0,218 mg g
pri miješanoj koncentraciji inokuluma od 0,1 (OD
) na početku do 0,025 mg g-1 tla nakon 10 dana pri 0,6 (OD
), što je rezultiralo smanjenjem cijanida od 88,5 %. Analizirane bakterije pokazale su visoki potencijal za razgradnju cijanida i mogle bi biti učinkovite za dekontaminaciju cijanidom zagađenih lokacija.
Antibiotska rezistencija Pseudomonas aeruginosa vodeći je problem u bolničkim infekcijama. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi najbolju diskriminatorno molekularno-genetičku metodu među 94 ...ambulantna i bolnička Pseudomonas spp. izolata kako bi se uvidjelo njihovo grupiranje u smislu različitih fenotipskih obilježja (stvaranje biofilma, učestalost serotipova, pigmentacija, proizvodnja različitih klasa beta-laktamaza i osjetljivost na različite skupine antibiotika) u skladu s genotipom. Najčešći serotipovi bili su P1, P6 i P11, a proizvodnja i pioverdina i piocijanina primijećena je kod 70 % izolata. Ukupno 77,66 % izolata uglavnom je iskazalo slabu i umjerenu proizvodnju biofilma. Izolati su bili osjetljivi na kolistin (100 %), aztreonam (97,87 %), imipenem (91,49 %), doripenem (90,43 %) i meropenem (84,04 %). Vrijednosti MIC-ova potvrdile su podložnost izolata ceftazidimu i cefepimu, a izdvojile su meropenem kao najučinkovitiji inhibitor. Većina izolata bila je otporna na aminoglikozid i fluorokinolon. Samo dva izolata proizvela su ESBL, osam izolata sintetiziralo je karbapenemaze, a pet izolata imalo je sposobnost proizvodnje MBL-a. Dvadeset devet izolata bilo je višestruko rezistentno na antibiotike, od kojih je 82,8 % proizvodilo oba pigmenta, 58,3 % bili su netipabilni, a serotipovi P6 i P11 bili su podjednako zastupljeni među njima (16,7 %). Trinaest MDR izolata bili su snažni proizvođači enzima. RAPD PCR analiza korištenjem 272 početnica pokazala se kao najbolja diskriminatorna metoda otiskom prsta (fingerprinting) za Pseudomonas izolate, izdvajajući čak 12 različitih klastera. U ovom istraživanju nije zabilježena povezanost između DNA obrazaca i otpornosti na antibiotike, proizvodnje pigmenata, distribucije serotipova i stvaranja biofilma, što potvrđuje puno veću genetičku heterogenost unutar samih izolata P. aeruginosa, pod čim se podrazumijeva uključivanje drugih molekularnih metoda u otkrivanju potencijalnih odnosa između genetičkih obrazaca i fenotipskih obilježja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The application of medicinal plants and their preparations for the prevention
and treatment of various disorders in humans may be ...limited by the possible
contamination with phytopathogenic fungi and mycotoxins. Risk of using
chemical fungicides for the operator, the consumer and the environment, have
led to increasing interest in the introduction of alternative measures in
plant protection. Lately, preparations of natural origin, so-called
biological control agents are in the focus of investigation. Biological
control involves the use of beneficial microorganisms (bacteria, yeasts,
fungi) or the products of their metabolism, as well as the application of
plant extracts and essential oils in plant protection. Examining over 40
stored dried medicinal plant species the lowest microbial quality were
determined for next herbal drugs: Maydis stigmata (corn silk), Mentha leaf
and herb (mint herb and leaf), Urtica leaf (nettle leaf), Equisetum herb
(horsetail herb) and Calendula flower (marigold flower). Although mixed
infections was recorded with different types of fungus the Fusarium was noted
as the most dominant genera for most tested drugs, followed by Aspergillus
and Alternaria. Twelve species of the genus Fusarium was identified. In
addition, species from the following genera were identified: Phoma,
Cephalosporium, Nigrospora, Cladosporium, Epicoccum, Gliocladium,
Myrothecium, Cercospora, Phomopsis, Verticillum, Dreschlera (=Bipolaris),
Rhizoctonia, Septoria, Trichoderma, Curvularia, Stahybotrys, Trichotecium,
Puccinia, Botrytis, Mucor and Rhizopus sp. depending on plant species. In
order to find an effective biological control agent, we investigated the
possibility of applying the essential oils and isolates of Bacillus sp. in
the control of selected identified fungi. In this regard, we chose the
following fungal species: Fusarium solani, F. equiseti, F. oxysporum
(isolated from corn silk and marigold flower), F. tricinctum, F. semitectum,
F. sporotrichioides, F. subglutinans, Aspergillus flavus, A. niger,
Alternaria alternata, Penicillium sp., Chaetomium sp., Curvularia lunata,
Trichoderma viride, Trichotecium roseum, Gliocladium roseum, Myrotechium
verrucaria, Phoma sp., Phomopsis sp. and Verticillium dahliae. The antifungal
activity and the qualitative and quantitative content of 22 essential oils
were investigated (savory, oregano, thyme, rose, anise, tea tree, geranium,
lavender, coriander, bergamot, violet, rosemary, pepper, cinnamon, basil,
dalmatian and spanish sage, eucalyptus, lemon, orange, chamomile and
vetiver). Microdilution method on microtitration plates was used for
monitoring the antifungal activity of essential oils and for determination of
their minimum inhibitory and fungicide concentration (MIC and MFC) in vitro.
All tested essential oils showed antifungal activity on pathogenic fungi
isolated from herbal drugs, but with varying degrees of inhibitory activity.
Essential oils of savory, oregano and thyme, with phenols as the dominant
component, were the most effective, at the lowest concentration, while
chamomile and vetiver oils, and those from Citrus species, with dominant
monoterpen hydrocarbons, were the least effective against pathogenic fungi.
Other oils had expressed from very good to moderate antifungal activity.
Among all Fusarium species, F. subglutinans, F. semitectum and F.
sporotrichioides, and T. viride, A. alternata, A. flavus i Chaetomium sp.
among other genera, showed very good resistance to all oils investigated. F.
oxysporum (from corn silk), M. verrucaria and T. roseum were the most
susceptible pathogenic fungi. According to the results of tested synergistic
activity of selected essential oils, combination of essential oils exhibited
better antifungal activity than when they were tested individually. Using in
situ tests, we showed that the highest efficacy in reducing the total number
of fungi in samples of herbal drugs exhibited essential oils of thyme,
oregano and rose. Using in vitro, dual cultivation assay, we have
investigated antagonistic activity of 14 Bacillus sp. isolates, against
selected fungal species. Tested isolates showed various degree of inhibition
against different types of plant pathogenic fungi. The best antagonism
against selected phytopathogenic fungi showed isolates SS-12.6, SS-13-1, as
well as SS-27.7, SS-38.3, SS-38.4 and SS-40.2. Bacillus sp. isolates SS-39.1
and SS- 39.3 manifested the weakest antagonistic effect against almost all
fungi tested. Minor antagonism against most fungi exhibited Bacillus sp.
isolates SS-10.7 and SS-21.7. The . vi rest of isolates (SS-6.2, SS-35.4,
SS-38.2 and SS-40.6) exhibited different antifungal potential depending on
the test fungi. According to the comparative analysis of the obtained results
it can be said that Fusarium species were more resistant to Bacillus sp.
isolates from other genera of fungi. Evaluation of lipopeptide extracts
isolated from Bacillus sp. SS-12.6 and SS- 13.1 isolates showed that the
lipopeptide extract from SS-12.6 was very effective in inhibition of the
growth of most fungi tested, while the lipopeptide extract from isolate
SS-13.1 did not exhibit a significant antagonism against the majority of
tested fungi, except Penicillium sp. Examining the potential synergism
between Bacillus sp. isolates SS-12.6 and SS-13.1 and the essential oils of
thyme, savory and roses, against the Fusarium species, showed that the
isolates were more effective in the presence of essential oils, than when
tested individually, with particular exceptions. Based on the results
obtained in this work we conclude that the essential oils of savory, oregano,
thyme and roses, as well as Bacillus sp. isolate SS-12.6 and its lipopeptide
extract, represent a good basis for the formulation of products with
potential efficacy in the control of plant pathogenic fungi, either in
preventing the contamination in the field, or via indoors decontamination.- Primena lekovitog bilja i njihovih preparata u prevenciji i lečenju
različitih poremećaja u ljudskom organizmu može biti ograničena njihovom
mogućom kontaminacijom fitopatogenim gljivama i mikotoksinima. Saznanja o
riziku pri primeni hemijskih fungicida po rukovaoca, potrošača i životnu
sredinu, dovela su do povećanja interesa za uvođenje alternativnih mera u
zaštiti bilja, gde posebno mesto pripada preparatima prirodnog porekla tzv.
agensima biološke kontrole. Biološka kontrola podrazumeva primenu korisnih
mikroorganizama (bakterija, kvasaca, gljiva) ili produkata njihovog
metabolizma, kao i primenu biljnih ekstrakata i etarskih ulja u zaštiti
biljaka. Ispitivanjem preko 40 vrsta lekovitog bilja najlošiji mikrobiološki
kvalitet utvrđen je za sledeće droge: kukuruznu svilu, list i herbu nane,
list koprive, herbu rastavića i cvet nane. Iako su na svim biljnim drogama
utvrđene mešovite infekcije gljivama iz različitih rodova, većina izolovanih
vrsta gljiva pripada rodu Fusarium, a potom Aspergillus i Alternaria. Osim
pomenutih, identifikovani su i predstavnici rodova: Penicillium, Phoma,
Cephalosporium, Nigrospora, Cladosporium, Epicoccum, Gliocladium,
Myrothecium, Cercospora, Phomopsis, Verticillum, Dreschlera (=Bipolaris),
Rhizoctonia, Septoria, Trichoderma, Curvularia, Stahybotrys, Trichotecium,
Puccinia, Botrytis, Mucor i Rhizopus sp., u zavisnosti od biljne droge. U
cilju pronalaženja efikasnog biokontrolog agensa ispitivali smo mogućnost
primene etarskih ulja i izolata Bacillus sp. u kontroli odabranih
identifikovanih gljiva. U tom smislu, odabrali smo sledeće vrste gljiva:
Fusarium solani, F. equiseti, F. oxysporum (izolovani sa kukuruzne svile i
nevena), F. tricinctum, F. semitectum, F. sporotrichioides, F. subglutinans,
Aspergillus flavus, A. niger, Alternaria alternata, Penicillium sp.,
Chaetomium sp., Curvularia lunata, Trichoderma viride, Trichotecium roseum,
Gliocladium roseum, Myrotechium verrucaria, Phoma sp., Phomopsis sp. i
Verticillium dahliae. Ispitivan je kvalitativni i kvantitativni sasatav, kao
i antifungalna aktivnost 22 etarska ulja (čubra, origana, timijana, ruže,
anisa, čajnog drveta, zdravca, lavande, korijandera, bergamota, ljubičice,
ruzmarina, bibera, cimeta, bosiljka, dalmatinske i španske žalfije,
eukaliptusa, limuna, narandže, kamilice i vetivera). Antifungalna aktivnost
etarskih ulja određivana je u in vitro testu, mikrodilucionom metodom na
mikrotitracionim pločama. Određivane su minimalne inhibitorne i minimalne
fungicidne koncentracije (MIC i MFC). Sva testirana etarska ulja su pokazala
antifungalnu aktivnost na sve fitopatogene gljive izolovane sa biljnih droga,
ali sa različitim stepenom inhibitorne aktivnosti. Etarska ulja čubra,
origana i timijana, sa fenolima kao dominantnim komponentama, pokazala su
najveći antifungalni potencijal na sve testirane gljive, pri najnižim
koncentracijama. Etarska ulja vetivera i kamilice, sa seskviterpenima kao
dominantnim komponentama, su pokazala najslabiju antifungalnu aktivnost, kao
i etarska ulja eukaliptusa, limuna i narandže u kojima preovladavaju
monoterpenski ugljovodonici. Ostala ulja ispoljila su od veoma dobre do
umerene antifungalne aktivnosti. Među vrstama roda Fusarium, F. subglutinans,
F. semitectum i F. sporotrichioides, generalno su najotpornije gljive na
većinu analiziranih etarskih ulja, a od predstavnika drugih rodova to su T.
viride, A. alternata, A. flavus i Chaetomium sp. Najosetljivije gljive na
većinu etarskih ulja su F. oxysporum izolovan sa kukuruzne svile, kao i M.
verrucaria i T. roseum. Prema rezultatima ispitivanja sinergističke
aktivnosti odabranih etarskih ulja može se reći da su kombinacije etarskih
ulja ispoljile bolju antifungalnu aktivnost nego kada su ulja ispitivana
pojedinačno. U in situ ispitivanjima, najveću efikasnost u redukciji ukupnog
broja gljiva u uzorcima biljne droge, ispoljila su ulja timijana, origana i
ruže. Primenom in vitro testa dvojne kultivacije ispitivana je antagonistička
aktivno
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The aim of present study was to investigate the production of rhamnolipid
biosurfactant produced by five strains of Pseudomonas ...aeruginosa originated
from hydrocarbon rich environments (soil polluted with petroleum and
petroleum derivates and industrial waste - mineral mettal cutting oil). The
first part of the study was optimization of production of rhamnolipids by
strain P. aeruginosa NCAIM (P) B 001380, a producer of several microbial
methabolites with potential industrial application. With regard to carbon and
nitrogen source several media were tested to enhance production of
rhamnolipids. Phosphatelimited proteose peptone-ammonium salt (PPAS) medium
supplemented with sunflower oil as a source of carbon and mineral ammonium
chloride and peptone as a nitrogen source greatly improved rhamnolipid
production, from 0.15 on basic PPAS (C/N ratio 4.0), to 3.00 g/l, on
optimized PPAS medium (C/N ratio 7.7). Further, the effect of three factors:
temperature, concentration of carbon and nitrogen source in optimized PPAS
medium on rhamnolipid production was analyzed by Response Surface
Methodology. It was found that the environmental isolates of P. aeruginosa
had a significant potential for improved production of rhamnolipids on
different types of substrates, including cheap, renewable sources like
sunflower oil from deep fryer and sunflower oil mill effluent. MS analysis
indicated that rhamnolipid preparations were mixtures of
mono-rhamno-mono-lipidic, mono-rhamno-di-lipidic- and dirhamno- di-lipidic
congeners. High througout screening of rhamnolipid mixtures produced by
different environmental P. aeruginosa strains (NCAIM (P) B 001380, D1, D2,
D3, 67) and referent clinical strain ATCC 27853 on optimised medium was
performed by MALDI-TOF analysis. Observed differences between rhamnolipid
profiles indicated a possibility to define rhamnolipid fingerprint of
analyzed P. aeruginosa strains. Detailed comparative analysis of rhamnolipids
from environmental isolates of P. aeruginosa was undertaken to evaluate
strain specific rhamnolipid fingerprints obtained on different growth
conditions. Rhamnolipids were monitored by HPLC-ESI mass spectrometry, which
allowed fast and reliable identification and quantification of present
congeners. The highest concentration of total rhamnolipids of 3.33 g/l was
obtained by the strain P. aeruginosa 67, recovered from petroleum
contaminated soil, and strains D1 (1.73 g/l) and D2 (1.70 g/l), recovered
from natural microbial consortia originated from mazut contaminated soil,
grown on sunflower oil as a carbon source. Di- to mono-rhamnolipids ratios
were in range of 0.90 to 5.39 for different media composition and from 1.12
to 4.17 for different producing strains. Rhamnolipid profiles of purified
mixtures of all tested strains are similar with chain length from C8-C12,
pronounced abundance of Rha-C10-C10 and Rha-Rha-C10-C10 congeners, and a low
content of hydroxyalkanoyloxy-alkanoic acid Concentrations of major congeners
of rhamnolipids were found to slightly vary, depending on strain and growth
conditions, while variations in minor congeners were more pronounced.
Statistically significant increase of CMC values was observed with lowering
the ratio of total mono- to di-rhamnolipids ratio indicating that
mono-rhamnolipids start to form micelles at lower concentration than
di-rhamnolipids. Rhamnolipid mixtures showed antimicrobial activity on
Gram-positive strains, while Gram-negative becterial strains and fungi had
low sensitivity or were insensitive. Additionaly, the tolerance of P.
aeruginosa NCAIM (P) B 00138 to heavy metals (Cd, Cu and Hg) was determined,
uptake of cadmium was monitored and Cd effect on protein profile expression
was analyzed.- Cilj ove studije je bio da se ispita proizvodnja ramnolipida dobijenih pomoću
pet sojeva Pseudomonas aeruginosa, izolovanih iz sredina bogatih
ugljovodonicima (zemljišta zagađenog naftom i naftnim derivatima i
industrijskog otpada – mineralnog ulja za sečenje metala). Prvi deo
istraživanja je bila optimizacija proizvodnje ramnolipida pomoću soja P.
aeruginosa NCAIM (P) B 001380, producenta nekoliko mikrobioloških metabolita
koji imaju potencijal za industrijsku primenu. Podloge sa različitim sastavom
(izvor ugljenika i azota) su testirane kako bi se poboljšala produkciju
ramnolipida. Phosphate-limited proteose peptone-ammonium salt (PPAS) podloga
sa suncokretovim uljem, kao izvorom ugljenika, i amonijum hloridom i
peptonom, kao izvorom azota, značajno je povećala proizvodnju ramnolipida od
0,15 na osnovnoj PPAS (C/N odnos 4,0), na 3,00 g/l, na optimizovanoj PPAS
podlozi (C/N odnos 7,7). U nastavku je primenjena statistička analiza
Response Surface Methodology za testiranje efekata tri faktora: temperature,
koncentracije izvora ugljenika i azota (v/v) u optimizovanoj PPAS podlozi, na
proizvodnju ramnolipida. Utvrđeno je da ekološki izolati P. aeruginosa imaju
značajan potencijal za poboljšavanje produkcije ramnolipida na različitim
tipovima supstrata, uključujući ekonomične, obnovljive izvore kao što su
suncokretovo ulje iz friteze i otpadne frakcije tokom rafinisanja
suncokretovog ulja. MS analize su pokazale da su izolovani ramnolipidni
biosurfaktanti smeše monoramno- mono-lipidnih, mono-ramno-di-lipidnih- i
di-ramno-di-lipidnih jedinjenja. “High througout skrining“ ramnolipidnih
smeša dobijenih pomoću različitih sojeva P. aeruginosa (NCAIM (P) B 001380,
D1, D2, D3, 67) i referentnog kliničkog soja ATCC 27853 na optimizovanoj
podlozi urađen je pomoću MALDI-TOF analize. Razlike između ramnolipidnih
profila koje su specifične za soj su ukazale na mogućnost da se definiše
ramnolipid “fingerprint” analiziranih izolata P. aeruginosa. Detaljna
komparativna analiza ramnolipida je urađena kako bi se video efekat uslova
kultivacije na soj - specifični “fingerprint”ramnolipida. Ramnolipidi su
praćeni pomoću HPLC-ESI MS, što je omogućilo brzu i pouzdanu identifikacije i
kvantifikaciju prisutnih struktura. Najveća koncentracija ukupnih ramnolipida
od 3,33 g/l dobijena je za soj P. aeruginosa 67, koji je izolovan iz
zemljišta zagađenog naftom i sojeve D1 (1,73 g/l) i D2 (1,70 g/l), iz
prirodnog mikrobnog konzorcijumima poreklom iz zemljišta zagađenog mazutom,
gajenih na suncokretovom ulju, kao izvoru ugljenika. Odnos ukupnih
di-/mono-ramnolipida su bili u rasponu od 0,90 do 5,39 za različite izvore
ugljenika i od 1,12 do 4,17 za različite produkcione sojeve. Za sve profile
ramnolipidnih smeša tipični su bili: lanci hidroksi-masnih kiselina dužina
C8-C12, najzastupljenije strukture su bile Rha-C10-C10 i Rha-Rha- C10-C10 i
nizak sadržaj hidroksi-alkanoiloksi karboksilnih kiselina. Takođe,
koncentracije glavnih ramnolipidnih struktura su se neznatno razlikovale u
zavisnosti od soja i uslova rasta, dok su razlike u sporednim strukturama
bile izraženije. Statistički značajno povećanje vrednosti CMC je primećeno sa
snižavanjem odnosa ukupnih mono-/di-ramnolipida, što je pokazalo da
monoramnolipidi počinju da formiraju micele pri nižoj koncentraciji od di -
ramnolipida. Izolovane ramnolipidne smeše su pokazale antimikrobnu aktivnost
na Gram-pozitivne bakterije, dok su Gram-negativni bakterijski sojevi i
gljive imale ili nisku osetljivost ili su bili neosetljivi. Dodatno, u ovoj
studiji je ispitivana tolerancija P. aeruginosa NCAIM (P) B 00138 na teške
metale (Cd, Cu i Hg), praćeno usvajanje kadmijuma i efekat kadmijuma na
proteinsku ekspresiju.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom je istraživanju ispitan potencijal inkapsulacije polifenolnih antioksidansa iz lišća ružmarina (Rosmarinus officinalis L.) primjenom kombiniranih tehnika emulgiranja i sušenja raspršivanjem. ...Za stabilizaciju emulzija i pripremu uzoraka prikladnih za uporabu u suhim proizvodima, dvostruke emulzije s inkapsuliranim polifenolnim ekstraktom ružmarina, dodanim poliglicerol poliricinoleatom (4 %), izolatima proteina sirutke (2 i 4 %) kao emulgatorima i maltodekstrinima (MDE 10 i 21) kao zaštitnim agensima sušene su raspršivanjem. Dobiveni rezultati pokazuju beznačajan (p>0,05) učinak korištene vrste maltodekstrina i udjela proteina na srednju veličinu čestica dvostrukih emulzija s polifenolima ružmarina. Morfološke analize pokazale su da su dvostruke emulzije uspješno pripremljene, nakon njihovog sušenja raspršivanjem dobivene su sferične mikrokapsule, a oblik im je ostao očuvan i nakon rehidracije mikrokapsula. Bez obzira na korištenu vrstu maltodekstrina, značajno (p<0.05) veća učinkovitost inkapsulacije ukupnih polifenola (39,57 i 42,83 %) u rehidriranim uzorcima postignuta je primjenom većeg udjela proteina (4 % izolata proteina sirutke), što potvrđuje veliki utjecaj udjela proteina na učinkovitost inkapsulacije polifenola ružmarina. Također, primjenom visokodjelotvorne tekućinske kromatografije (HPLC), od specifičnih polifenola detektirani su ružmarinska i kafeinska kiselina te derivati apigenina i luteolina, gdje je ružmarinska kiselina inkapsulirana u visokom udjelu od 62,15 do 67,43 %. Ovako pripremljene mikrokapsule s inkapsuliranim polifenolima ružmarina mogu se jednostavno miješati s različitim suhim smjesama i poslužiti kao dodatak u mnogim funkcionalnim proizvodima.
Glavni cilj istraživanja je proučiti populacijsku
strukturu stanovništva sjeverno-jadranskog otoka Raba,
analizom grupiranja sudionika istraživanja (stanovnika
pet rapskih mjesta) u odnosu na njihova ...kompleksna
fenotipska svojstva (fiziološka, biokemijska te
morfološka). Drugi cilj je analizirati grupiranje
stanovnika istočnojadranskih otoka, u odnosu na njihova
kompleksna fenotipska svojstva, gdje je populacija Raba
promatrana kao homogen uzorak.Uzorak sudionika uključio je 601 osobu u dobi od 18 do 75 godina. Pritom je analizirano pet subpopulacija:Banjol s 96 sudionika, Barbat sa 157 sudionika, Rab sa
109, Supetarska Draga sa 100 i Lopar sa 139 sudionika,
koji dobro reprezentira populaciju otoka Raba.
Rezultati procjene bioloških udaljenosti izmeðu
subpopulacija otoka Raba, pokazali su kako je
najudaljenija, i to za oba spola, subpopulacija Raba, dok
se ostale ispitivane subpopulacije u prostorima
morfoloških, fizioloških i biokemijskih svojstava više ili
manje grupiraju u jedan te isti klaster. Biološke
udaljenosti izmeðu dalmatinskih otoka, pokazuju da se
otok Rab, gledan kao jedinstvena populacija, izdvaja u
prostoru ostalih dalmatinskih otoka (uz otoke Hvar i Vis),
kao specifična i biološki udaljena od ostalih otoènih
populacija Jadrana.Biološke udaljenosti nisu povezane s geografskim
udaljenostima meðu naseljima na Rabu, što je u skladu s
povijesnim podacima o naseljavanju iz različitih područja
s kopna u različitim vremenskim razdobljima i njihovoj
reproduktivnoj izolaciji tijekom vremena njihovog
obitavanja na otoku. Činjenica da se Rab (uz preostala dva
otoka), izdvaja prema kompleksnim fenotipskim
svojstvima, čini ga predstavnikom bioloških izolata.
Ovim istraživanjem ispitana je učestalost pojavnosti rezistentnih Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija izoliranih iz primarno sterilnih kliničkih uzoraka bolesnika liječenih na odjelima s ...različitom bolesničkom populacijom, u Klinici za pedijatriju i Klinici za kirurgiju KBC-a Osijek u razdoblju od 2008. godine do 2012. godine. U promatranom razdoblju u Klinici za pedijatriju i Klinici za kirurgiju KBC-a Osijek rezistentne bakterije izolirane su iz 62 klinička uzorka. U Klinici za pedijatriju bilo je 32 izolata (51,61%) rezistentnih bakterija, a u Klinici za kirurgiju 30 izolata. Najviše je bilo izolata Klebsiella pneumoniae ESBL 41,93% (26/62 izolata), zatim Pseudomonas aeruginosa 27,41% izolata (17/62), meticilin rezistentni Staphylococcus aureus – MRSA 20,96% izolata (13/62) i Acinetobacter baumannii 9,67% izolata (6/62). U Klinici za pedijatriju zabilježena je veća učestalost Gram negativnih rezistentnih izolata za razliku od Klinike za kirurgiju gdje je najčešće izoliran MRSA (12/30). Najčešće izolirana rezistentna bakterija u Klinici za pedijatriju bila je K. pneumoniae ESBL 71,87% (23/32), a zabilježen je samo jedan izolat MRSA. A. baumannii izoliran je samo iz kliničkih uzoraka bolesnika liječenih u Klinici za kirurgiju, a i P. aeruginosa je bio nešto češće izoliran na kirurškim odjelima nego u Klinici za pedijatriju (10 odnosno 7 izolata). Utvrdili smo da je u razdoblju od 2008. do 2012. godine došlo do pada pojavnosti multirezistentnih izolata u Klinici za pedijatriju i Klinici za kirurgiju KBC Osijek i da je najviše rezistentnih izolata zabilježeno u prve dvije godine promatranog razdoblja. Iako izolati P. aeruginosa nisu bili rezistentni na cefalosporine 3. i 4. generacije, zabrinjava visok postotak rezistencije izolata na karbapeneme (58,81% na imipenem i 35,29% na meropenem).
Study goal: As a part of annual resistance surveillance coordinated
by Croatian academy of medical sciences, study on resistance of
Staphylococcus aureus isolates to antimicrobial drugs was performed
...together with analysis of origin of strains and number of strains
isolated from different body sites. Methods: During last three months
of 2004 (October till December), succesive Staphylococcus aureus
isolates were collected from 27 laboratories in 20 Croatian cities.
Strains were sent to Department of clinical and molecular microbiology
in CHC Zagreb with accompanying form containing patient data,
diagnosis, hospital stay and other epidemiological data. During that
period, 1815 isolates were collected and sensitivity testing to 18
antimicrobial drugs was performed according to CLSI guidelines and
interpretation standards, and interpretation of BSAC for mupirocin and
fucidic acid. Results and conclusion: Collection of S. aureus
isolates presents majority of Croatian isolates in study period,
therefore susceptibility results are representative of Croatia. 48% of
SA is isolated from nasal/nasopharyngeal swabs, wound swab percentage
is 27%, sputum is and lower respiratory tract specimen is respresented
with 9% of isolates, percentage of blood and CSF isolates is 4%. MRSA
prevalence varies from 0% to 47.6%.
Bakterije Pseudomonas stutzeri i Bacillus subtilis odabrane su na temelju zamjetnog rasta u minimalnom mediju s 0,8 mg mL-1 kalijeva cijanida (KCN). Tijekom ovog istraživanja ispitivana je njihova ...sposobnost reduciranja razina cijanida u mediju s 1,5 mg mL-1 KCN. Iako su obje bakterije smanjile koncentraciju cijanida, Pseudomonas stutzeri bila je učinkovitija. Kasnije, odabrane kulture su uzgojene, razrijeđene i u različitim koncentracijama korištene pojedinačno ili u mješavini za ispitivanje njihove učinkovitosti pri razgradnji cijanida u uzorcima tla prikupljenim u blizini mlina za preradu manioke. Bacillus subtilis je uzrokovala razgradnju cijanida od 0,218 mg g-1 na početku pri koncentraciji inokuluma od 0,1 (OD600nm) do 0,072 mg g-1 tla nakon deset dana pri koncentraciji od 0,6 (OD600nm), što je smanjenje od 66,9 %. Stanična koncentracija Pseudomonas stutzeri od 0,1 (OD600nm) smanjila je razinu cijanida u tlu s 0,218 mg g-1 na početku do 0,061 mg g-1 nakon deset dana pri koncentraciji od 0,6 (OD600nm), što je smanjenje od 72 %. Mješavina dviju bakterija dala je najbolju razgradnju; od 0,218 mg g-1 pri miješanoj koncentraciji inokuluma od 0,1 (OD600nm) na početku do 0,025 mg g-1 tla nakon 10 dana pri 0,6 (OD600nm), što je rezultiralo smanjenjem cijanida od 88,5 %. Analizirane bakterije pokazale su visoki potencijal za razgradnju cijanida i mogle bi biti učinkovite za dekontaminaciju cijanidom zagađenih lokacija.
PDF
