Pjer Križanić (Glina, 19. svibnja 1890.–Beograd, 21. siječnja 1962.), karikaturist, slikar i likovni kritičar, svoj životni put i obrazovanje započeo je na rodnoj Baniji, a potom dolazi u Zagreb, ...gdje završava Obrtnu školu te nastavlja studirati slikarstvo na likovnoj akademiji. U Zagrebu je objavio svoje prve karikature te time započeo karijeru karikaturista. Zagrebačko razdoblje Pjera Križanića njegove su formativne godine, doba likovnog sazrijevanja i formiranja stava o karikaturi kao specifičnom načinu izražavanja. To je vrijeme kada Križanić razvija svoj prepoznatljiv rukopis i sazrijeva u svojim političkim stavovima, što sačinjava podlogu za stvaranje iznimnog opusa sadržajne, provokativne i duhovite političke karikature. Karijeru započetu u Zagrebu nastavio je u Beogradu 1922. Istraživanje zagrebačke dionice Križanićeva plodnog crtačkog opusa razmatra njegove uzore, likovne karakteristike njegova rukopisa te izražajnost i snagu političkih poruka koje u mnogim primjerima nadilaze trenutak u kojem su nastale.
Milan Tolić (Split, September 1, 1899 – November 20, 1990) was a painter, stage designer, pedagogue and caricaturist from Split, whose caricature opus has not been studied sufficiently. The paper ...analyses Tolić’s album of caricatures named Osijek in Caricature which was printed in Građanska tiskara in Osijek in 1940 and was based on painter’s original drawings. Tolić’s album is a collection of drawings categorized into groups: actors, lawyers, doctors, members of the Chamber of Commerce, professors, industrialists, merchants, craftspeople, police officers, city clerks, innkeepers and bankers. There are three hundred faces presented on 187 pages in fifteen group and two hundred twenty-eight individual caricatures. Tolić’s album of drawings presents mostly caricatures done for the most part in pen, and some were done in pencil and ink. From the technical standpoint all the caricatures were done in a similar manner – Tolić’s drawing in the album is recognizable and readable. The author is presented as a skillful artist and keen observer, expertly recording figures in motion in easy rhythm by summarizing the lines of a moving figure. The outline of the drawing runs in longer uninterrupted lines, and the structural lines are sometimes providing texture of materials in their contrasted relationships. The characters are presented full face and in profile, and the caricatural characters are often drawn performing the work typical for their profession. Tolić builds his artistic style mostly on the whole figure, but directs his personal artistic attention to the head, immensely rich and interesting in its artistic content, which he deforms, corrects and changes until he finds the traits which best fit the character of the models drawn. Thus, the irony expressed in the excessive artistic style is not restricted to the outward appearance, but also in an emotional communication, although the persons are primarily presented physically through their deformed excessiveness. The group caricatures in the album communicate to the public through the flourishing dictionary of the line, all built upon a funny and satirical basis in the comedy of line and form, but also in the humor of gestures and grimaces. The album Osijek in Caricature is in fact the presentation of Osijek of the late Thirties of the Twentieth century in its intimate spheres in the relations of time, space and people, whereby the author successfully refers to the political, social and public lives of Osijek. Tolić’s caricatures impress by their sincere light-hearted humor, which good-naturedly mock the caricatured characters. The album Osijek in Caricature is a valuable contribution of Milan Tolić to our visual arts of caricatural expression.
Political caricature represents a highly specific form of the realisation of freedom of expression, the adequate reflexion of which requires a specific preunderstanding of the addressee concerning ...the meaning and aim of the caricature. In this regard we can consider caricature as culturally conditioned. Its current usage is therefore increasingly confronted with the limits consisting in the cultural diversity of society as well as with the expanding limitation on freedom of expression due to the emphasis on the importance of other conflicting rights, notably the right to human dignity. This paper analyses the presence of the latter limit in the case law of the Czech Constitutional Court by comparing this case law with decisions of the German Federal Constitutional Court and the US Supreme Court. Despite the fact that the case law of both foreign courts can be considered as substantially different, it in both cases reflects deeper normative ideas on the substance of human dignity of public persons participating in the political discourse. To the contrary, the Czech case law can be considered as inconsistent and leading from one extreme interpretation to another. Such an approach is generally objectionable due to the violation of the principle of consistency and foreseeability of judicial decision-making. In the case of political caricature, the inconsistency is amplified by the fact that judicial decision-making influences the scope and form of political discussion, usually in a way that disadvantages those who try to strengthen their otherwise weaker voice in the public discourse by an expressive feature: caricature. However, this limitation casts doubt on the basic premise of democracy, i. e. communicative rationality of citizens.
Ovaj rad vraća se u 1882. godinu kako bi razmotrio američku predavačku turneju Oskara Vajlda u kontekstu savremenog opažanja feminiziranosti i anglosaksonskog pogleda na keltsku drugost. Uzimajući u ...obzir specifične kulturne okolnosti Sjedinjenih Država, anglo-američkih i anglo-irskih odnosa, rad se fokusira na tadašnje karikature Oskara Vajlda kao odraz rodnih i rasnih predrasuda koje je pobuđivala njegova feminizirana i kulturno divergentna pojava. Kao scenografska pozadina Vajldovih predavanja pomalјa se britanska percepcija Sjedinjenih Država kao egzotičnog kulturnog podneblјa čiji primitivizam budi romantičnu fascinaciju Engleza, ali čiji privredni zamajac i rastući politički uticaj ulivaju zebnju u perspektivu imperijalnog poretka i status Britanije kao globalnog lidera. Vajld nije u Nјujork stigao kao Irac, već kao kulturni izaslanik Engleske. Uživlјavajući se u ulogu estetskog prosvetitelјa koji materijalistički nastrojenom američkom društvu obznanjuje moderne tendencije u engleskoj umetnosti, Vajld je svojim nastupima implicitno potvrđivao kulturni primat matice. Feminiziranost ekscentričnog predavača delom je bila prihvaćena kao umetnička poza i manifestacija evropejske sofisticiranosti, ali ujedno je bila tumačena i kao simptom degeneracije koja podriva njegovu muževnost, pa i kao obeležje keltske nazadnosti koja onemogućava integraciju sa anglosaksonskom rasom.
Godine 2011. Ivo Arany, Dragutinov sin, poklonio je Hrvatskom glazbenom zavodu očevu ostavštinu koju čine hemeroteka, glazbeni časopisi, koncertni plakati i programi te ostali dokumenti. Hemeroteku ...je vrijedni violist i organizator zagrebačkoga glazbenog života Dragutin Arany (1899-1964) sakupljao cijeloga života, a dosad je obrađen samo jedan njezin dio. Popis novinskih članaka iz razdoblja od 1912. do 1929. pokazao je da je samo u tom razdoblju sakupljeno gotovo 4.000 novinskih članaka, glazbenih kritika, najava, eseja, biografi ja i drugih napisa o glazbi. Osim što Hemeroteka Dragutina Aranya nudi bogat izvor podataka o glazbenom životu toga razdoblja, ona ga i oslikava ikonografskim izvorima. Tadašnji su glazbeni događaji i njihovi protagonisti zabilježeni fotografi jama, crtežima i karikaturama pa hemeroteka ne služi samo kao izvor o glazbenom životu već o cjelokupnom umjetničkom i društvenom životu Zagreba dvadesetih godina 20. stoljeća.
Razprava oriše dve ljubljanski uprizoritvi Audranove operete La Mascotte, obe v režiji Bratka Krefta (1905–1996) in scenografiji Vasilija Uljaniščeva (1887–1934). Zgodbo o kmečkem dekletu, ki naj bi ...kot maskota prinašala srečo vsem okrog sebe, če se ne poroči, so z glasbo Edmonda Audrana ter libretom Alfreda Duruja in Henrija Chivota prvič uprizorili v Parizu leta 1880. Pri nas je bila premierno uprizorjena 9. novembra 1930 na odru ljubljanske Opere, hkrati pa čez dve leti v isti režiji na novo uprizorjena na prostem v parku Tivoli v Ljubljani (premiera 8. september 1932). Opereta La Mascotte je bila ena prvih predstav na naših poklicnih odrih, ki so bile zasnovane po novih avantgardnih merilih. Kreft jo je namreč režijsko, scenografsko in kostumsko priredil glede na aktualne politične pa tudi likovne, gledališke in filmske razmere. Nekatere like izvirnika je zamenjal z liki, ki so karikirali politika Benita Mussolinija, komika Charlieja Chaplina in še nekatere, ter dodal celo izmišljeni lik delegata Društva narodov. Ustvaril je sodobno commedio dell‘arte, ki je takoj postala gledališka uspešnica.
Dubrovački slikar Marko Rašica (1883.-1963.) mobiliziran je tijekom 1915. g. i poslan u Bosnu, u okolicu Dervente. Krajem 1915. g. organizira humanitarne izložbe u Herceg Novom u Crnoj Gori, potom ...1916. u Dubrovniku i pobjeđuje na natječaju za izvedbu spomenika na Lovćenu, a 1917. g. u Zagrebu organizira treću dobrotvornu retrospektivnu izložbu. Na izložbi je upoznao dr. Isa Kršnjavog, koji posreduje Rašičinom angažmanu na Obrtnoj školi i brojnim sakralnim narudžbama sljedećih godina, a 1918. g. je otpušten iz vojske. Uvidom u nove arhivske podatke iz različitih zbirki razjašnjava se razdoblje Rašičine mobilizacije, njegov rad za vrijeme I. svjetskog rata i utjecaj poznanstva s dr. Isom Kršnjavijem na slikarevu poslijeratnu karijeru.
PDF
