Vietovardžių kilmė siekia labai senus ikiistorinius laikus, tačiau vietovardžių rašyba ir šiuo laiku yra aktuali. Skirtingų kalbų vartojimas (rašyba ir tarimas) paveikė geografinių pavadinimų ...transkripciją, o tai prisidėjo prie žemėlapių turinio iškraipymo ir tikrovės neatitikimo. Lietuvos žemėlapiai buvo sudarinėjami įvairiomis kalbomis – rusų, vokiečių, lenkų ir kt. Kiekviena iš šių kalbų skirtingai darė įtaką vietovardžiams, nes vieni buvo išversti pagal reikšmę, kiti orientuojami į vietovardžio skambesį ir kt. Straipsnyje nagrinėjamas vieno iš pirmųjų lietuviškų vietovardžių teikėjo Juozo Tumo – Vaižganto „Kauno gubernijos vietovardžių sąrašas“, kuris 1904 metais publikuotas Amerikoje. Straipsnyje apsiribota Kurtuvėnų ir Pakapės apylinkų žemėlapių hidronimų palyginimu su šiandieniniais ežerų ir upių pavadinimais bei hidronimų kaita kartografiniuose kūriniuose. Senieji vandenvardžiai (didesnių upių, ežerų pavadinimai) yra ilgaamžiai, ankščiau ar vėliau patekę į krašto valdymo dokumentus. Daugelis upelių praradę savo pirminę išvaizdą, virto ištiesintais kanalais, taip tapdami bevardžiais. Smulkieji vandenvardžiai (mažų upelių, ežerų, tvenkinių pavadinimai), vartojami tik vieno kaimo bendruomenės ir tik jai težinomi, dažnai gimsta ir miršta kartu su vienos ar kelių kartų žmonėmis. Smulkieji vandenvardžiai įdomūs, kaip praeityje gyvenusių žmonių dvasinio turto, jų praeities atspindys. Pagrindinis darbo metodas – analitinis aprašomasis, atliktas tyrinėjant kartografinius kūrinius, istorinius dokumentus ir mokslinę literatūrą. Kartografinei Kurtuvėnų ir Pakapės apylinkių analizei atlikti naudoti įvairių laikotarpių topografiniai žemėlapiai ir Lietuvos Respublikos upių, ežerų ir tvenkinių kadastro (UETK) duomenys.
O novom kartografskom rječniku Lapaine, Miljenko; Frančula, Nedjeljko; Jazbec, Ivo-Pavao
Studia lexicographica,
11/2021, Letnik:
15, Številka:
28
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Godine 2020. objavljen je
Kartografski rječnik
u izdanju
Hrvatskoga kartografskog društva i Naklade Dominović. Od objavljivanja prvoga i
jedinoga
Višejezičnoga kartografskoga rječnika
u Hrvatskoj ...prošlo je
više od 40 godina. U tom razdoblju mnogo toga novoga dogodilo se u svijetu, što
su autori pokušali obuhvatiti novim rječnikom. U ovom radu opisat ćemo probleme
s kojima smo se susreli u radu na pripremi toga rječnika.
The
Cartographic Dictionary
was published by the Croatian
Cartographic Society and Dominović Publishing last year. More than 40 years
have passed since the publication of the first and only
Multilingual
Cartographic Dictionary
in Croatia. In the dictionary, we have attempted to
cover many changes which occurred in the world during this period. The present
paper describes the circumstances and problems we encountered while preparing
the dictionary.
Atlant je prvi atlasa sveta v slovenskem jeziku. Izhajal je med letoma 1869 in 1877, ko je večina Slovencev živela v Avstro-Ogrski. Prvi atlas sveta Abrahama Orteliusa je izšel leta 1570 in prvi ...avstrijski atlas sveta Franza Johanna Josepha von Reillyja leta 1796. V obeh je ozemlje današnje Slovenije prikazano na več zemljevidih. Atlant je uredil Matej Cigale, ki je opravil pionirsko delo pri slovenjenju zemljepisnih imen in ohranjanju slovenskih eksonimov. V slovenskih zemljepisnih imenih se kažejo takratna razmerja med slovenščino in drugimi jeziki. Atlas je pomemben zaradi uporabe slovenskih zemljepisnih imen na zemljevidih. Vplival je tudi na poznejše atlase sveta, še posebej prve šolske atlase v slovenskem jeziku. Leta 2005 je izšel faksimile Atlanta s spremnimi študijami.
Straipsnyje nagrinėjama viena iš kontroversiškiausių šiuolaikinės minties temų – kartografijos teorinės problemos. Tekste atsispiriama nuo Jeano Baudrillard'o poleminės tezės, jog šių dienų pasaulyje ...žemėlapis eina pirma kartografuojamos teritorijos. Teigiama, kad šią tezę patvirtina ir radikalizuoja istorinė kartografijos traktuotė, pagal kurią kiekvienos epochos žemėlapis „ gimdo" teritoriją, nes išreiškia tos epochos istorinius ir kultūrinius kontekstus. Tekste nagrinėjami Vilniaus žemėlapių pavyzdžiai, analizuojami jų sudarymo principai, žvelgiama, kokius miesto parametrus kartografuoja šių dienų žemėlapiai.
U članku je stručno obrađena i prezentirana administrativna karta Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije crtača i mjernika Franje Vjekoslava Kružića, a koja je manje poznata u stručnim i ...znanstvenim krugovima. Cilj je rada analizom i usporedbom neobjavljene arhivske građe, muzejskih predmeta i relevantne literature istražiti rad Franje Vjekoslava Kružića, s posebnim osvrtom
na spomenutu kartu. Nadalje, istražit će se okolnosti kao i vjerojatni razlozi izrade karte te njezina potencijalna namjena. Kartu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije autor je posvetio biskupu i meceni Josipu Jurju Strossmayeru te se ona čuva u fundusu Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu.
The book ('Historical cartography of Slovenian territory') presents the history of cartographic development in Europe and Slovenian territory with a special emphasis on a uniform methodology of ...studying old maps. The introduction provides definitions of the basic cartographic terminology and discusses the importance of maps, their study, and the development of European cartography from its beginnings to the twentieth century. This is followed by a presentation of cartographic elements and their classification into five basic groups (i.e., natural, built, mathematical, and explanatory elements plus geographical names), and an analysis of their historical development. The main part of the volume presents the methodology for studying cartographic elements and the results of an analysis of fifty-eight medium-scale maps of what is now Slovenia from the mid-sixteenth century to the end of the nineteenth century. A list of basic information on the most important maps of Slovenian territory is added at the end as an appendix. Maps can serve as the basis for exploring and studying landscapes and their processes. Old maps provide original information and are thus considered primary historical sources. The methodology used in this volume makes it possible to study these primary sources in a uniform manner across longer time periods.
Analiza kartografske projekcije karte Nova Lusitania Santos, Kairo da Silva; Lapaine, Miljenko; Santos, José Gomes dos ...
Kartografija i geoinformacije,
06/2021, Letnik:
20, Številka:
35
Journal Article, Web Resource
Odprti dostop
The map named
Carta Geographica de Projecçaõ Espherica Orthogonal da Nova Lusitania ou America Portugueza e Estado do Brazil
from 1798, together with its 1795 (?), 1797 and 1803 versions, is ...undoubtedly one of the cartographic monuments developed by Portuguese cartography from the late eighteenth century. Its organizer was the geographer, astronomer, and frigate captain Antonio Pires da Silva Pontes Leme, who relied on the work of 34 people, including astronomers, geographers, and engineers, who, although only mentioned in the 1798 version, contributed to the creation of all versions. All of them are similar in appearance, but differ in size, content, details, amount, and distribution of toponyms, which will be the subject of another paper. The greatest similarity, however, concerns the defined map projection.
The objective of this paper is to analyse and present the possible hypotheses and conclusions about which map projection was adopted for all versions of
Nova Lusitania
, through the identification of characteristics that allowed to infer and prove the adopted projection. The applied methodology verified that in the bibliographic search, the information about the map structure is insufficient. An article presented by General Djalma Polli Coelho in October 1950 states that the projection suggested by its title, as orthogonal spherical, appeared to be the Sanson-Flamsteed equal-area projection. However, the expression
Carta Geographica de Projecçaõ Espherica Orthogonal
allows us to infer also the transverse orthographic projection.
Through parameters defined for the two projections, it was possible to establish the comparative elements for a cartographic analysis, which would allow us to conclude and prove the structure adopted for the map, allowing to conclude if the adopted projection for the
Nova Lusitania
was an azimuthal orthographic equatorial projection, or a Sanson-Flamsteed, sinusoidal projection on the meridian 315°, defined west-east, (counterclockwise), from the El Hierro (Ferro) Island. This meridian is referenced approx. –62°39'46" off the Greenwich meridian.
Carta Geographica de Projecçaõ Espherica Orthogonal da Nova Lusitania ou America Portugueza e Estado do Brazil
iz 1798. godine, zajedno sa svojim inačicama iz 1795. (?), 1797. i 1803. godine, nesumnjivo je jedan od kartografskih spomenika izrađenih u Portugalu krajem osamnaestog stoljeća. Njezin je organizator bio geograf, astronom i kapetan fregate Antonio Pires da Silva Pontes Leme koji se oslanjao na rad 34 osobe, uključujući astronome, geografe i inženjere, koji su, iako samo spomenuti u inačici iz 1798. godine, pridonijeli izradi svih drugih.
Sve su inačice izgledom slične, ali se razlikuju po veličini, sadržaju, detaljima, količini i distribuciji toponima, no to će biti predmet drugoga rada. Međutim, najveća se sličnost odnosi na kartografsku projekciju.
Cilj je ovoga rada analizirati i prikazati moguće hipoteze i zaključke o tome koja je kartografska projekcija usvojena za sve inačice
Nove Luzitanije
identificiranjem karakteristika koje su omogućile zaključivanje i dokazivanje usvojene projekcije.
Primijenjena je metodologija potvrdila da su u bibliografskom pretraživanju podatci o strukturi karte nedovoljni. U članku koji je u listopadu 1950. predstavio general Djalma Polli Coelho navodi se da se čini da je projekcija predložena naslovom kao ortogonalna sferna projekcija zapravo ekvivalentna Sanson-Flamsteedova projekcija. Međutim, naslov
Carta Geographica de Projecçaõ Espherica Orthogonal
omogućuje nam zaključak da je to možda poprečna ortografska projekcija sfere.
S pomoću parametara koji definiraju dvije projekcije bit će moguće uspostaviti usporedne elemente za kartografsku analizu, što bi nam omogućilo da zaključimo i dokažemo strukturu usvojenu za kartu
Nova Lusitanija
– je li ona poprečna ortografska projekcija ili Sanson-Flamsteedova sinusna projekcija sa srednjim meridijanom od 315°, definiranim u smjeru zapad-stok (u smjeru suprotnom od kazaljke na satu) s otoka El Hierro (Ferro). Taj je meridijan smješten približno –62°39ʹ46ʺ u odnosu na grinički meridijan.
Kako bi se reljef što točnije i vjernije prikazao korisnicima karata, tijekom duge kartografske prakse razvijani su različiti postupci. Opisuje se nekoliko metoda koje se koriste u digitalnoj ...kartografiji na suvremenim kartama prema pravilima kartografske vizualizacije stijena i stjenovitih područja. Naglasak se stavlja na mogućnost izrade prikaza stijena, pomoću digitalnog modela terena, uzimajući u obzir perceptivnost, sistematičnost, logičnost i normizaciju u izboru i oblikovanju površinskih uzoraka stijena.
Praistorijska arheologija ima svoje korene u različitim praksama i naukama: antikvarstvu, prirodnoj istoriji, geologiji, filologiji itd. Krajem XIX veka u arheologiji se formiraju glavni konceptualni ...alati, između ostalih i „bazični blok“ – arheološka kultura. Identifikovanje prostorne dimenzije arheoloških kultura u velikoj meri je povezano sa inovacijama u bliskim disciplinama kakva je bila antropogeografija, čiji je osnivač Fridrih Racel (Friedrich Ratzel), ali i s generalnim razvojem kartografije koja se pokazuje kao korisno i „objektivno“ oruđe u mapiranju evropskih nacionalnih država i različitih etničkih ili lingvističkih zajednica. Fridrih Racel je sopstvene ideje zasnovao na učenjima Morica Vagnera (Moritz Wagner), geografa, putopisca i istraživača i njegovom „Zakonu o migracijama“ koji je Vagner zamislio kao dopunu Darvinove teorije evolucije. Inovativna metoda mapiranja kultura ali i migracionizam ostale su trajne oznake Racelove antropogeografije ali i „škole kulturnih krugova“. Primeri iz arheologije nemačkog govornog područja nedvosmisleno prikazuju na koji je način vizualizacija arheoloških kultura uticala i na samo tumačenje praistorije u Evropi.
Pozvano predavanje koje je održala Kari J. Craun, U.S. Geological Survey 3. srpnja 201 7. na Međunarodnoj kartografskoj konferenciji u Washingtonu D.C., SAD
PDF
