Sukob stare i nove kemije u Hrvatskoj Raos, Nenad
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
03/2021, Letnik:
70, Številka:
3-4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Nova kemija, koja je u 20. stoljeću nastala kroz četiri revolucije (instrumentalnu, teorijsku, biološku i informatičku), pojavila se nakon Drugog svjetskog rata i u Hrvatskoj, ponajviše zahvaljujući ...školovanju naših kemičara u inozemstvu. To je dovelo do sukoba starih (tradicionalnih) i novih kemičara, ponajviše kemičara-teoretičara. Sukob se očitovao u dva vida: fundamentalnom, jer stari kemičari nisu prihvaćali da se u kemiji može istraživati bez laboratorija, i pragmatičnom, jer se pojavio problem vrednovanja znanstvenog rada brojem publikacija. Također se analiziraju posljedice sukoba kemičara-teoretičara i kemičara-eksperimentatora kao i razlozi njegova jenjavanja u 21. stoljeću.
New chemistry, the chemistry of the 20th century, developed through four revolutions (instrumental, theoretical, biological, and informational). This development was also evident in Croatia, especially after WWII, when many young Croatian chemists had been educated at British, American, but also Russian universities. This led to the clash of old, traditional (K. Balenović), and young, modern chemists (M. Randić, N. Trinajstić), who introduced theoretical (computational), quantum, and mathematical chemistry in Croatia. There were two aspects of the clash. The first was fundamental; traditional chemists were unable to comprehend chemical research without a chemical laboratory. The second, pragmatic aspect of the clash, materialized in scientometrics, i.e. discussions about the value of chemical research in terms of the number of published papers. Theoretical chemists, namely, published much more than their colleagues engaged in laboratory practice, mostly because of scarce resources and bad organization of scientific research in communist Yugoslavia (1945–1991).
Organske reakcije u vodi Dajana Gašo-Sokač; Valentina Bušić; Dora Zobundžija ...
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
09/2023, Letnik:
72, Številka:
9-10
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Velik je izazov provoditi organske reakcije u vodi. U posljednjem desetljeću broj znanstvenih istraživanja koja se bave proučavanjem vode kao zelenog otapala nastavio je eksponencijalno rasti. Osim ...što je jeftina, voda nije štetna za okoliš, a ponekad daje potpuno neočekivanu reaktivnost u kemijskim reakcijama. Postoji širok raspon organskih reakcija koje se mogu odvijati u vodi: od uobičajenih oksidoredukcijskih reakcija, reakcija koje uključuju karbokatione, pericikličkih reakcija, reakcija prijelaznih metala itd. Organske reakcije u vodenom mediju primjenjuju se u kemiji ugljikohidrata i kemijskoj modifikaciji biomolekula. U novije vrijeme voda se upotrebljava kao medij u mikrovalnoj sintezi. Ovaj pregledni rad daje uvid u važnost ovog područja budući da se organske reakcije u vodi kao otapalu odvijaju po principima zelene kemije.
Pred 30. leti, natančneje spomladi leta 1992, je bila, v okviru Odseka za anorgansko kemijo in tehnologijo Instituta »Jožef Stefan«, ustanovljena Šola eksperimentalne kemije. Zaradi razvoja znanosti ...in interdisciplinarnih pristopov, je njen glavni namen približevanje kemije mladim generacijam in prikazovanje njene širše uporabe v vsakdanjem življenju. Šola eksperimentalne kemije tako ustvarja pomemben most med raziskovanjem in izobraževanjem ter aktivno prispeva k popularizaciji predmetnega področja v šolah.
Kako definirati organsku kemiju? Nenad Raos
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
07/2022, Letnik:
71, Številka:
7-8
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Svi organski spojevi su ugljikovi spojevi, ali svi ugljikovi spojevi nisu organski spojevi. Prema kojim kriterijima treba odvojiti područja organske i anorganske kemije? Odgovor nudi razlikovanje ...prema osnovnim fizikalnim i kemijskim svojstvima te prema oksidacijskom stanju ugljika. Mali oksidacijski broj ugljika (OB ≤ 0) u organskim spojevima, “reducirani ugljik”, čini ih zapaljivima i podložnima karbonizaciji. Na kraju se vidi da se razlikovanje organske i anorganske kemije temelji više na konvenciji i tradiciji negoli na suštinskoj razlici tih dviju grana kemije.
Na Univerzi v Ljubljani (UL) je med 28. novembrom in 2. decembrom 2022 potekal Teden univerze in tudi letos, ob 103. rojstnem dnevu univerze, so bili predstavljeni najodličnejši raziskovalni dosežki, ...podeljeni častni nazivi, plakete, nagrade in priznanja vsem, ki so pripomogli, da je Univerza v Ljubljani iz leta v leto boljša. Na Oddelku za lesarstvo Biotehniške fakultete UL smo zelo ponosni, da je na slavnostni seji Senata Univerze v Ljubljani 29. 11. 2022 Zlato plaketo prejel tudi naš sodelavec, prof. dr. Primož Oven, vodja Katedre za kemijo lesa in druge lignocelulozne materiale. Prof. Oven je mednarodno uveljavljen raziskovalec in pedagog na področju proučevanja zvez med funkcijami, strukturami, kemizmom in lastnostmi lesa, biorafinacije ter valorizacije lesne biomase s poudarkom na pridobivanju in uporabi nanoceluloze in lesnih ekstraktivov. V akademskem in gospodarskem okolju promovira trajnostno izrabo lesa v krožnem biogospodarstvu in skrbi za ugled UL doma in v tujini.
Josip Franjo (ili Josephus Franciscus) Domin (1754. – 1819.) bio je hrvatski fizičar koji je predavao na sveučilištima u Győru i Pešti. Poznat je po knjizi Dissertatio physica de aeris factitii ...genesi, natura, et utilitatibus (Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka) , Győr, 1784. U Raspravi je opisao više vrsta “umjetnog zraka”, što ih je većinom otkrio Joseph Priestly, a usto postupke i uređaje za njihovo dobivanje te – u drugom dijelu knjige – njihovu upotrebu. U ovom radu raspravlja se o Dominovom opisu eudiometra, uređaja za mjerenje sadržaja kisika (“deflogistoniranog zraka”) u plinskim smjesama njegovom reakcijom s “nitroznim zrakom”, dušikovim(I) oksidom (NO), što ga je izumio Priestley a usavršio Felice Fontana. Naročito je istražena veza “dobrote zraka” s flogistonskom teorijom i teorijom mijazama u Dominovoj Raspravi .
Josip Franjo (or: Josephus Franciscus) Domin (1754–1819) was a Croatian physicist, affiliated at the Universities of Győr and Pest, Hungary. He is noted for his book Physical Treatise on the Genesis, Nature and Utility of Factitious Air , written in Latin ( Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus ) and published in Győr in 1784. In his Treatise he described various kinds of “artificial air”, discovered mostly by Joseph Priestly, as well as methods and devices for their preparation, and – in the second part of the book – their usage. This paper discusses his description of the eudiometer, an apparatus for measurement of oxygen (“dephlogisticated air”) content of gas mixtures by its reaction with “nitrous air” (nitrogen oxide, NO), invented by Priestley and improved by Felice Fontana. Especially discussed was the need for measuring the “goodness of air” in relation to the phlogiston and miasma theories, as presented in the Treatise .
Hofmann-Löffler-Freytagova reakcija otkrivena je krajem 19. stoljeća, a munjeviti razvoj događa se posljednjih 20 godina. Primjenjuje se za stvaranje C−N veze na nesupstituiranim C−H pozicijama te za ...uvođenje pirolidinskih i piperidinskih prstenova na ekološki prihvatljiv način, bez upotrebe skupih metalnih katalizatora i uz vrlo učinkovite sinteze. U ovom pregledu prikazat će se računalne i eksperimentalne studije koje pokazuju fleksibilnost i mogućnosti optimizacije navedene metode s ciljem povećanja ekonomičnosti i smanjenja količine otpadnih tvari, po principima zelene kemije.
Od osnutka Zavoda za organsku kemiju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, koji je 1922. god. osnovao prof. dr. Ivan Marek, te kasnije preko djelovanja nobelovca ...Vladimira Preloga i brojnih uspješnih generacija organskih kemičara, vidljiv je utjecaj ne samo na znanstvenu djelatnost Zavoda nego i na cjelokupnu hrvatsku kemijsku zajednicu, osobito u području organske sintetske i medicinske kemije. Preparativnu organsku kemiju profesor Prelog držao je nužnom odrednicom studija, koja je zahvaljujući njegovu djelovanju u Zavodu (1935. – 1941.) ostala glavna okosnica znanstveno-istraživačkog rada. Od samog osnivanja u laboratorijima Zavoda odvijaju se istraživanja iz područja sintetske organske i medicinske kemije i fotokemije, stječu se znanstveni stupnjevi i obrazuju brojni organski kemičari, među kojima su danas mnogi priznati znanstvenici u Hrvatskoj i svijetu.
Since its establishment in 1922 by Professor Ivan Marek and through the work of Nobel Prize winner Vladimir Prelog, the Department of Organic Chemistry, Faculty of Chemical Engineering and Technology, University of Zagreb, showed strong impact, not only on scientific activities of the Department, but on the entire Croatian scientific community, especially in the domain of organic synthetic and medicinal chemistry. Preparative organic chemistry, thanks to the work of Professor Prelog (1935–1941), has remained the main scientific research activity in the Department. Since the formation of the Department of Organic Chemistry, research work in the field of synthetic organic and medicinal chemistry, as well as photochemistry, is carried out in its laboratories, scientific degrees are achieved and numerous organic chemists have been educated, many of whom are now recognised scientists in Croatia and worldwide.
Kemija i arhitektura Nenad Raos
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
03/2022, Letnik:
71, Številka:
3-4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Kemija je, kao i arhitektura, sintetička djelatnost: imajući u vidu funkciju budućeg proizvoda, one pronalaze konstrukcijska rješenja da bi postigle željenu formu. Razlika je, dakako, u njihovom ...objektu, jer arhitektura dizajnira građevine, a kemija molekule, njegovoj veličini (makroskopskoj – submikroskopskoj), fizičkoj naravi (klasični fizički sustav – kvantni sustav) i, najvažnije, u silama s kojima se dizajner (arhitekt, kemičar) hvata u koštac (gravitacija – elekromagnetske interakcije). U radu su dati primjeri inspiracije arhitekata kemijskim strukturama (Atomium) te primjene načela kemijske strukture u arhitekturi (geodetske kupole R. B. Fullera).
Arsen je polumetal (element 15. skupine elemenata u Periodičkoj tablici elemenata), te je očekivano da će tvoriti čitav niz spojeva različitih svojstava s obzirom na vrstu kemijske veze i strukturu. ...U kemijskim reakcijama iskazuje metalna i nemetalna svojstva. S obzirom na Paulingov koeficijent elektronegativnosti sličan nemetalima, tvori stabilne kovalentne spojeve i s najelektronegativnijim elementima, u spojevima stvara stabilnu kovalentnu vezu As–As te tvori organoarsenove spojeve sa stabilnom vezom As–C. Primjena arsenovih spojeva bila je u prošlosti raznovrsna i višestruka. Povijesni pregled otkrivanja i uporabe arsenovih spojeva jasno poučava da se razvoj spoznaja o kemiji arsena i arsenovih spojeva temelji na znanstvenim otkrićima i napretku znanosti općenito. Organoarsenovi spojevi u prošlosti rabljeni kao lijekovi, kasnije su, razvojem znanosti, odbačeni kao otrovni i zamijenjeni naprednijim, modernijim lijekovima čija se svojstva i uporaba više ne zasnivaju na empiriji. Anorganski spojevi arsena (posebice arsenovi sulfidni minerali) primjenjivali su se kao anorganski pigmenti u slikarstvu. Takvi primjeri upotrebe spojeva kroz povijest mogu se primijeniti u srednjoškolskoj nastavi kao primjer međupredmetnih tema u kojima se povezuje kemija arsena s ekološkim i toksikološkim temama te u povijesti umjetnosti. Slično postoji i u visokoškolskom obrazovanju, posebice gdje se izučava primijenjena anorganska kemija ili u povijesti medicine i farmakologije.
PDF
