Вишедеценијско читање и саживљавање с опусом и биографијом Милоша Црњанског, једно од најинтензивнијих и најсвеобухватнијих у историји српске књижевне историографије, Горана Раичевић (1964) ...објединила је у својој новој књизи насловљеној Агон и меланхолија: Живот и дело Милошa Црњанског (Раичевић 2021). Ауторка која је Црњанском већ посветила три своје монографије − Есеји Милоша Црњанског (2005), Кротитељи судбине: О Црњанском и Андрићу (2010) и Коментари „Дневника о Чарнојевићу“ Милоша Црњанског (2010) − својом новом књигом, за коју се може рећи да обимом и домашајем представља обједињених седам монографских публикација, заокружује своје десетокњижје о једном од најзначајнијих српских књижевника, одужујући му се за све што нам је у аманет оставио, те подижући му на тај начин јединствен и сваке хвале достојан литерарни споменик.
Научна монографија Драгане Ратковић Песник и емиграција: концептосфера дома и домовине у поезији Александра Петрова нуди другачији али сврсисходан приступ сагледавању целине једног песничког опуса, ...односно тежишних момената песничке егзистенције, уједно и апартне и репрезентативне унутар словенског културног простора у XX веку. Књижевно дело Александра Петрова било је предмет поетичких, поетолошких и културолошких истраживања, чији су резултати објављени у зборницима радова Револуција и култура у делу Александра Петрова (2013) и Свет и век. Књижевно дело Александра Петрова (2017). Као предани проучавалац Петровљеве књижевности и сарадник у другом зборнику, Драгана Ратковић се у својој монографији усредсређује на испитивање његовог песничког опуса, обједињеног у књизи Пета страна света (2013), из угла когнитивне етнолингвистике, односно на дефинисање песничких стратегија и поступака којима се формирају етнокултурни концепти у његовој поезији.
V prispevku je predstavljeno, katere bajne like oz. bajna bitja in elemente ljudske medicine ter krščanstva je v sodobnem slovenskem romanu Óštrigéca (1991) uporabil Marjan Tomšič. Roman se uvršča v ...pisateljev istrski opus, s katerim je slovensko Istro postavil na slovenski literarni zemljevid, v sodobno slovensko književnost pa vnesel narečne in folklorne prvine. Avtorica se Óštrigéce loteva interdisciplinarno, z metodama literarnovedne in folkloristične analize.
Znanstvena monografija Čudesna putovanja ka pupku sveta: Produktivno-performativna didaktika književnosti na (nemačkom kao) stranom jeziku Marine Petrović Jülich predstavlja plod avtoričinega ...dolgoletnega raziskovanja in neumornega prizadevanja, da bi približala nemško literaturo študentkam in študentom germanistike ter jih spodbudila k razmišljanju in odkrivanju lepote besedil v originalu. Avtorica z delom temeljito pretresa utečene in tradicionalne pristope poučevanja literature, ki so in še vedno zaznamujejo visokošolski prostor v Srbiji in drugod, ter išče nove možnosti in modele poučevanja znotraj visokošolske didaktike literature.
Med prevajanjem in prevodi Andreja Inkret
Ars & humanitas,
09/2023, Letnik:
17, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Prispevek obravnava prevajanje v kontekstu poučevanja tujih jezikov, pri čemer se v prvi vrsti osredotoča na didaktiko pouka klasičnih jezikov. Pouk stare grščine in latinščine ima za osrednji cilj ...bralno razumevanje izvirnih besedil in zato dolgo tradicijo ukvarjanja z vprašanjem prevajanja v didaktične namene. To se zdi zanimivo predvsem spričo sodobnih teoretičnih smernic, ki prevajanju – potem ko je po zatonu slovnično-prevajalske metode v veliki meri izgubilo veljavo – ponovno odmerjajo pomembnejše mesto v okviru pouka modernih tujih jezikov. Prispevek tako opozarja na možno vlogo, ki jo ima prevajanje lahko predvsem pri delu z zahtevnejšo tujejezično književnostjo in razvijanju kompetence bralnega razumevanja. Obenem poudarja, da je prevajanje lahko dobrodošlo orodje tudi pri razvijanju kompetenc, ki so vezane na literarnost obravnavanih besedil. To se zdi še posebej pomenljivo v obdobju, v katerem lahko zasledimo močne tendence po vračanju literarnih besedil v učilnice modernih tujih jezikov.
Крајем 2021. године објављена је студија Ђорђа Деспића о критичко-есејистичком опусу великог српског песника, есејисте, критичара и антологичара Миодрага Павловића (1928–2014) под називом Тумач и ...песма: есејистика Миодрага Павловића, која представља незнатно измењену докторску дисертацију проф. Деспића одбрањену 2013. Ова студија је у октобру 2022. године овенчана и наградом „Ђорђе Јовановић“ за најбољу монографску студију објављену у претходној години, те се може рећи да та чињеница особито препоручује посвећивање пажње овој студији. Овим делод Деспић наставља проучавање различитих аспеката стваралаштва Миодрага Павловића, започетог књигом Порекло песме (Агора, 2008) о потенцијалима интертекстуалности у поезији овог песника, што је представљало јединствену такву студију у дотадашњој српској науци о књижевности.
Књига The Hidden History of New Women in Serbian Culture, односно Скривена историја нових жена у српској култури, објављена на енглеском језику, упознаје ширу, интернационалну читалачку публику с ...истраживачким опусом Светлане Томић и с историјом женског стваралаштва у оквиру српске културе 19. и с почетка 20. века. Поднаслов Ка новој историји књижевности сведочи о томе да је и ова књига – као и друге студије С. Томић – ношена амбицијом ауторке да интервенише у званичну, институционално засновану историју српске књижевности као оне у којој су ауторке присутне више као инцидент него по правилу, али и свешћу да је такву концепцију изузетно тешко променити у нашој култури чак и у 21. веку. Књига се састоји од три целине: „Нове жене и њихови културни доприноси“ (The New Women and Their Cultural Contributions), „Неки од мушкараца који су подржавали нове жене“ (Some of the Men Who Supported New Women) и „Конструкција, реконструкција и деконструкција сећања на нове жене“ (The Construction, Reconstruction, and Deconstruction of Memory of New Women), те закључка на крају. Укључује илустрације, архивску грађу, богату библиографију и именски и предметни регистар. Светлана Томић је за ову студију награђена признањем Северноамеричког удружења за српске студије (The North American Society for Serbian Studies), којe се додељује најбољој књизи на енглеском језику посвећеној српској друштвеној и културној историји.
Slovenska recepcija romana in filma V vrtincu se je v zadnjih osmih desetletjih precej spreminjala. Pred drugo svetovno vojno so bili odzivi pretežno naklonjeni tako v levo kot v desno usmerjenih ...publikacijah; celo karakterizacija pripovednih oseb, ki je pozneje zaradi stereotipnega prikazovanja Afroameričanov postala sporna, je bila v večini tedanjih recenzij izpostavljena kot nekaj pozitivnega. Po vzpostavitvi socialističnega sistema na slovenskem ozemlju pa zapisi o romanu oz. filmu postanejo bolj kritični in iz številnih je razvidna precej negativna nastrojenost do ZDA; to je najbolj značilno za prva povojna leta. Po otoplitvi odnosov med Jugoslavijo in Združenimi državami kmalu po sporu med Titom in Stalinom leta 1948 pa poleg kritičnih zapisov zasledimo tudi izrazito pozitivna mnenja o V vrtincu. Podobno heterogena recepcija je značilna tudi za približno dve desetletji po tem, ko je Jugoslavija soustanovila Gibanje neuvrščenih in se spet nekoliko bolj oddaljila od Zahoda. V zadnjem desetletju pred koncem socialističnega sistema v Sloveniji je bil V vrtincu v serijskih publikacijah omenjen občutno manj pogosto, v 90. letih prejšnjega stoletja pa se je o zadevnem romanu oz. filmu spet pisalo pogosteje. Niti v tistem desetletju niti v prvem desetletju novega tisočletja zapisi večinoma niso kritični do vsebine, v zadnjih desetih letih pa je bilo objavljenih več daljših člankov, ki poročajo o tem, da V vrtincu v izvirni kulturi postaja vedno bolj nesprejemljiv, predvsem zaradi tega, ker mu številni očitajo rasizem. Vendar avtorji in avtorice teh zapisov pretežno ne podajajo lastnih mnenj o problematiki, zaradi česar je sodobna recepcija romana oz. filma V vrtincu veliko manj zaznamovana z ideologijo kot je bilo značilno za obdobje socializma.
Velibor Čolić, književnik rođen u Bosni i Hercegovini 1964., od 1992. godine nastanjen je u Francuskoj. Osamdesetih je godina 20. stoljeća književne tekstove počeo pisati na materinskom jeziku, da bi ...nakon odlaska u egzil francuski postao privilegirani jezik njegova stvaralačkog izražavanja. U nizu svojih recentnijih proznih tekstova tematizira migrantsko iskustvo koje ga je egzistencijalno obilježilo. U radu se, na temelju hermeneutičke analize javnih nastupa te razgovora koje je Velibor Čolić vodio s novinarima francuskih, hrvatskih, slovenskih, crnogorskih i bosanskohercegovačkih medija, propituje način na koji on u njima diskurzivno konstruira autorsku posturu migrantskog i translingvalnog autora te se na taj način pozicionira u francuskom književnom polju.
Velibor Čolić, a writer born in Bosnia and Herzegovina in 1964, has lived in France since 1992. In the 1980’s, he began to write literary texts in his mother tongue, and after going into exile, French became the privileged language of his creative expression. In his more recent prose texts, he thematizes the migrant experience that marked him existentially. Based on the hermeneutic analysis of public appearances and conversations that Velibor Čolić had with journalists from the French, Croatian, Slovenian, Montenegrin and Bosnian media, the paper examines the way in which he discursively constructs the auctorial posture of a migrant and translingual author and positions himself in the French literary field.