Proučene su sve sačuvane matice župa Mravince i Kučine te one matice u okolnim mjestima (Žrnovnica, Stobreč, Kamen, Split, Vranjic, Klis, Konjsko i Prugovo) koje su upotpunile podatke o osobama u ...Mravincima i Kučinama od 17. stoljeća do sredine 20. stoljeća. Tako je sastavljeno rodoslovlje svih rodova. U Mravincima su: Andrić, Bubalo, Bućan, Drnas, Lozić, Marinčić, Marković, Marović, Perko, Peroš, Rogulj, Rupčić, Tente. To su rodovi kroz povijest, a do danas nisu preživjeli: Bubalo, Marinčić, Marković i Rubčić. U Kučinama su: Marković, Matković, Roguljić, Tvrdić, Vidošević. Odavno su nestali Tvrdići, a tek nedavno Vidoševići. Sastavljen je popis župnika i svećenika koji su u objema župama vodili obrede upisane u matičnim knjigama.
U radu se primjenom kvantitativne, analitičke i deskriptivne metode na temelju podataka iz matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih katoličkih župa u južnoj Baranji u 18. stoljeću utvrđuju ...elementi društvene povijesti. U analizu su uključeni oni demografski pokazatelji koji su i društveno uvjetovani, kao što su sezonska i dnevna raspodjela vjenčanja, dobna struktura i bračni status mladenaca te nezakonita djeca. Nadalje se utvrđuje fond najčešćih osobnih imena i prezimena te načini na koje su dodjeljivana, podrijetlo stanovnika, zanimanje te elementi društvene strukture i oblici vjerskoga života i javnoga morala. Analiza je provedena za cijelu katoličku zajednicu te posebno za hrvatsku i njemačku populaciju. Rezultati analize ukazuju da je stanovništvo južne Baranje i južnobaranjsko društvo, bez obzira na narodnosnu pripadnost, u 18. stoljeću pokazivalo obilježja karakteristična za predtranzicijsko ruralno, tradicionalno i patrijarhalno društvo, a pretpostavljeni uzrok utvrđenih razlika između hrvatske i njemačke populacije jest razlika u strukturi obitelji.
Rad predstavlja kritički pregled istraživanja, prikaz najvažnijih rezultata i otkrića što ih je na području srednjovjekovne glazbe i liturgijskog obreda zagrebačke biskupije ostvario mađarski ...muzikolog, dirigent, filolog i liturgičar prof. László Dobszay.
Gledano iz perspektive suvremenog hrvatskog glazbenog historičara i medievista, rad evaluira važnost i značenje njegovih znanstvenih radova posvećenih povijesnorepertoarnoj analizi gregorijanskih napjeva i njihovih posebnosti što ih je, počam od osnutka biskupije godine 1094, kao rijetko koja europska biskupija gotovo punih sedam stoljeća njegovala zagrebačka biskupija. Prof. Dobszay je bio prvi znanstvenik koji je otkrio najstariji misal koji je pisan u Zagrebu i za uporabu u zagrebačkoj biskupiji, a koji datira iz 1230. godine. Rukopis se danas čuva kao dio fonda franjevačkog samostana u austrijskom Güssingu pod signaturom Gü 1/43. U svojem recentnom radu ovaj je autor potvrdio novu, ostrogonsku provenijenciju najstarijeg benedikcionala koji je bio u uporabi u zagrebačkoj biskupiji od 11. stoljeća (Zagreb, Metropolitanska knjižnica, kodeks MR 89). Nadalje, Dobszay je, zajedno s Andreom Kovács, bio redaktor i urednik serije CAO-ECE iz 2008. posvećene rukopisnim antifonarijima nadbiskupije Kaloča i zagrebačke biskupije.
László Dobszay je kontinuirano pridonosio suvremenim spoznajama o repertoarnim posebnostima liturgije, obreda i gregorijanskog pjevanja u zagrebačkoj biskupiji. To ga čini jednim od najvećih autoriteta na području suvremene glazbene medievistike ove regije. Njegovi napisi o zagrebačkom obredu što ga liturgijske knjige bilježe kao „ritus et consuetudo almae eccelsiae zagrabiensis“ predstavljaju nezaobilaznu referencijalnu literaturu, te istodobno model i nadahnuće na koji način pisati novu povijest mađarske i hrvatske srednjovjekovne glazbe.
nim knjigama, u posebnoj skupini pohranjeno je ukupno šesnaest naslova, odnosno dvadeset pet izdanja knjigâ tiskanih bosansko-hrvatskom ćirilicom. Uglavnom su to prijevodi i preradbe djelâ stranih ...autora. Knjige su objelodanjene u šesnaestom, sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, i to u Mletcima, Rimu, Urachu i slovačkoj Trnavi.
U ovom su radu ćirilične knjige prema njihovu sadržaju razvrstane u početnice, katekizme, legende o Mariji, Sveto pismo Novoga zavjeta i teološku, odnosno ćudoredno-poučnu prozu te poredane vremenskim slijedom njihova objelodanjivanja. U opisu svakog izdanja naslov je u cijelosti prepisan, doneseni su impresum i materijalni opis, zatim i preslik naslovne stranice te opisan uvez, a donesena je i signatura na kojoj je izdanje pohranjeno.
Dana 23. travnja 2013. godine u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ u Zagrebu obilježen je Svjetski dan knjige i autorskih prava. Opisujemo sadržaj proslave.
