Zbog interakcije upalnog odgovora i koagulacijske kaskade, poremećaji koagulacijskog sustava su česta komplikacija sepse. Kliničke manifestacije obuhvaćaju širok spektar hemostatskih promjena koje ...variraju od suptilnih oblika koagulopatija do fulminantne diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC). Specifična karakteristika sepsom inducirane koagulopatije (SIC) je pretjerana aktivacija koagulacijskih procesa uz izraženu supresiju fibrinolize. Tri patogenetska elementa su ključna kod nastanka DIC-a u sepsi: aktivacija koagulacije, agregacija trombocita i oštećenje vaskularnog endotela. Dodatno, oslabljena je aktivnost antikoagulantnog sustava i suprimirana funkcija fibrinolitičkog sustava. Još uvijek ne postoji zlatni standard u dijagnostičkom postupku SIC-a pa se postavljanje dijagnoze temelji na konvencionalnim laboratorijskim mjerenjima, dijagnostičkim kriteijima za SIC i DIC te viskoelastičnim testovima za praćenje hemostaze. Laboratorijska mjerenja obuhvaćaju klasične koagulacijske pretrage dostupne u većini bolničkih laboratorija: broj trombocita, protrombinsko vrijeme i internacionalni normirajući omjer, razgradne produkte fibrina (FDPs) i fibrinogen. Pad u broju trombocita, produljeno protrombinsko vrijeme, povišene razine FDP-a i smanjene razine fibrinogena su uobičajeni abnormalni nalazi koagulacije koji prate sepsu. Dijagnostički kriteriji su definirani od strane Međunarodnog društva za trombozu i hemostazu (ISTH) i Japanskog udruženja za akutnu medicinu (JAAM), a obuhvaćaju kombinaciju rezultata koagulacijskih testova. Viskoelastični testovi za praćenje hemostaze, kao što su rotacijska tromboelastometrija (ROTEM) i tromboelastografija (TEG), koriste se u dopuni postupka dijagnostike kao indikatori aktivnosti fibrinolitičkog sustava. Iako ne postoji jasno definirano liječenje koagulopatije u sepsi, dostupno liječenje ovisi o fazi bolesti i obuhvaća antikoagulantnu terapiju (nefrakcionirani i niskomolekularni heparin, antitrombin, trombomodulin) u ranijem tijeku bolesti te nadoknadu trombocita i faktora koagulacije ukoliko su nastupile komplikacije vezane uz krvarenje. Budući da se smatra lošim prognostičkim faktorom, rana detekcija SIC-a s odgovarajućom terapijom je cilj evaluacije kritično oboljelih bolesnika sa sepsom.
Koagulacijski odsjek Hematološkog laboratorija u Kliničkoj bolnici “Sestre milosrdnice” osnovao je davne 1955. godine hematolog Ljubomir Popović, uza svesrdno zalaganje suradnika laboratorijskih ...tehničara. Doktor Popović je tada bio asistent na Medicinskom fakultetu i voditelj Odsjeka hematologije na internom odjelu. U novoosnovanom laboratoriju doktor Popović traži rješenja i odgovore na pitanja koja se javljaju u kliničkoj praksi uz bolesnički krevet. Stručni napredak praćen je objavljivanjem niza članaka o hemoblastozama i protuzgrušavajućoj terapiji, koje postavke vrijede i danas. Ujesen 1964. godine Popović u naponu snage napušta Bolnicu, a Koagulacijski laboratorij dalje vodi profesor Nedjeljko Milić, pročelnik novostvorenoga Zavoda za hematologiju. Godine 1968. dolazi inženjerka medicinske biokemije magistra Biserka Raić i vodi Hematološki laboratorij do svog umirovljenja 2007. godine. Golem napredak bilježi dijagnostika poremećaja hemostaze, ali i citometrijske i morfološke analize krvnih stanica. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, u zlatno doba razvoja i rada Koagulacijskog laboratorija, hematolog Marko Koprčina sa suradnicima te inženjeri biokemije Biserka Raić i Biserka Getaldić uvode niz novih koagulacijskih i viskozimetrijskih testova u kliničku praksu Bolnice. Ovaj hematološko-koagulacijski klinički rad čini Zavod za hematologiju naše bolnice, s liječnicima i inženjerima, jedinstvenim i prepoznatljivim. Uz opis razvoja Koagulacijskog laboratorija te života njegova osnivača Ljubomira Popovića autori pokušavaju odgovoriti na pitanje može li i mora li danas, kao prije pedeset godina, kliničar imati odlučujuću ulogu u razvoju i radu laboratorija. Autori smatraju da je kliničaru internistu i dalje mjesto u laboratoriju, ali uz gotovo neispunjiv uvjet sinteze bazičnih znanja iz biologije, tehnologije s kliničkom praksom. Razvoj Koagulacijskog laboratorija te životni put njegova osnivača doktora Ljubomira Popovića pokazuju kako bi njemu ova sinteza, isto kao i prije 55 godina, možda uspjela i danas.
U radu se iznose rezultati mjerenja parametara koagulacije krvi (indeks agregata, agregacija trombocita, protrombinsko vrijeme, trombinsko vrijeme, akt. parc. tromb. vrijeme, količina fibrinogena u ...krvi) i tlaka krvi (sistoličkog i diastoličkog) kod cerebrovaskularnih bolesnika u različitim vremenskim uvjetima tijekom godine.
Obuhvaćen je raspon temperatura zraka od 2-25°C i tlakova zraka od 987-1004 hPa. Mjerenja su obavljana u 6 trodnevnih serija pri čemu je u centralnom danu svake serije registriran prolaz hladne fronte preko Zagreba.
Rezultati pokazuju da signifikantne veze (P ≤ 0.05) postoje samo između protrombinskog i trombinskog vremena i temperature zraka. One govore da je protrombinsko i trombinsko vrijeme to duže što je temperatura zraka viša. Visoko signifikantna korelacija (r = -0.465, P < 0.01) dobivena je još između količine fibrinogena i tlaka zraka, pokazujući da fibrinogena ima to više što je tlak zraka niži.
S obzirom na prolaz hladne fronte prosječno protrombinsko vrijeme skraćuje se uz prolaz fronte (od "n-1" do "n+1" dana), dok prosječno trombinsko vrijeme oscilira oko dana s prolazom fronte, a najkraće je dan nakon prolaza. Prosječna količina fibrinogena najveća je dan prije prolaza fronte, a najmanja u danu prolaza.
