U ovom radu prikazana je metoda utemeljene teorije autora Glasera i Straussa kao jedna od metoda kvalitativnog pristupa. Metoda je predstavljena kroz svoj razvoj te u odnosu na svoje glavne postavke ...i ključne elemente: metodu stalne usporedbe, teorijsku uzorkovanje te kodiranje. Metoda stalne usporedbe i teorijsko uzorkovanje povezuju se kroz kružni proces usporedbe i refleksije starog i novog materijala u istraživanju. Na taj način proces analize podataka daje smjer za prikupljanje novih podataka. Nadalje, rad opisuje i tri vrste kodiranja svojstvenih metodi utemeljene teorije: otvorenom, osnom (aksijalnom) i odnosnom (selektivnom) kodiranju. Daje se osvrt i na dva pristupa u razvoju metode utemeljene teorije: glaserijanskom i straussijanskom pristupu. Osnovna razlika između ova dva pristupa odnosi se na to koristi li istraživač definiranu paradigmu istraživanja ili ulazi u područje istraživanja bez ideje/hipoteze o onome što se proučava sve dok se teorija sama ne pojavi.
Rad završava prikazom teškoća i dilema vezanih uz metodu utemeljene teorije od kojih su najznačajnije: neizvjesnost vezana uz pojavljivanje teorije, vremenska zahtjevnost, pitanje prosuđivanja i evaluacije teorije i istraživanja te pitanje pristranosti istraživača.
Članak je podijeljen u četiri dijela. U prvom se daje uvod u suvremenu filozofiju informacija i opisuju glavni pravci: kvantitativna i kvalitativna teorija informacija. U drugom se prikazuju izabrane ...teme iz filozofije informacija, razlika između instrukcije i konstatacije, signala i informacije, te raspravljaju pitanja kako signal dobiva značenje (problem utemeljenja podataka) i mora li informacija biti istinita. U trećem se dijelu diskutira shvaćanje informacije u ekonomskoj znanosti i kako se informacija ponaša na tržištu. U četvrtom se dijelu postavlja pitanje u čemu je utemeljeno vlasništvo nad informacijom i kako se ono može realizirati. Zaključuje se da je medijsko kodiranje informacija temelj uspostavljanja vlasništva nad informacijama. Iz analize striktno ontoloških karakteristika informacija i dokaza o nematerijalnoj prirodi informacija, zaključuje se kako se nad informacijom ne može uspostaviti vlasničko pravo bez ostatka, to jest, kako informacija nije pogodna da se njome trguje na kompetitivnom tržištu.
Osjetila su obavila svoj posao i prenijela manje ili više izobličenu
izvornu pošiljateljevu poruku. Primatelj tada primljene nizove signala,
kodova, neovisno o tome jesu li to znakovi, zvukovi, ...slike, simboli ili
njihove kombinacije, tumači sam sebi spajajući ih u suvislu cjelinu, koliko
mu to mogućnosti dopuštaju. Prvu moguću smetnju može predstavljati
njegova sposobnost razumijevanja medijskih poruka – jasno određenje da
se radi o medijskome prikazu djelića zbilje, a ne o stvarnosti. Moglo bi se
postaviti pitanje: Pa tko to ne zna? Premda bi mogao slijediti brzopleti
odgovor da svatko zna razliku između medijske poruke i stvarnosti, on nije
točan. Razliku znaju samo osobe odgojene za primanje medijskih poruka.
Ili, kako piše u priručniku o odgoju za medije Život s medijima: „Poznavati
abecedu i znati čitati, danas kad već prevladava (medijska) vizualna kultura,
nije više dovoljno. Dok upozoravamo na klasičnu nepismenost, prisutnu i
u najrazvijenijim dijelovima svijeta, previđamo da smo mi u manje
razvijenim državama analfabeti ništa manje kobne vrste: medijski
nepismeni.“16
Tek kad su odgojeni za razumijevanje medija, ljudi stvaraju
predodžbu primljenih medijskih znakova, slika, zvukova i simbola kakvi bi
trebali (mogli) biti u stvarnosti. Nepismenome čovjeku znakovi jao ništa ne
znače, a pismeni ih čitajući u svome mozgu može protumačiti jaukom
vjernim kao da ga je uistinu čuo. Tko ne zna čitati notne zapise, može
samo gledati čudne znakove poredane na papiru, dok ih znalac može u
svojem mozgu pretvoriti u glazbu i zaključiti sviđa li mu se ona ili ne.
Doprinos rada je u simulaciji prijenosa digitalnog videosignala putem modela kanala za prijenos u osnovnom pojasu. Prikazan je simulacijski model koji uključuje odabrane postupke obrade signala u ...sustavu za radiodifuziju digitalnog videosignala (DVB, Digital Video Broadcasting). Digitalni videosignal je predstavljen u obliku digitalnih podataka nekomprimirane slike, koja je kanalno kodirana i zaštićena od pogrešaka uporabom kodova za unaprijedno ispravljanje pogreške (FEC, Forward Error Correction). Model prijenosnog kanala ima utjecaj na prijenos digitalnih podataka, tako da izobličenje i smetajući signali u kanalu djeluju na dekodiranje podataka. Također su opisane značajke razvijene interaktivne programske podrške za simulaciju (Matlab aplikacija) i zaključci koji prikazuju djelotvornost korištenih FEC kodova.
U posljednjih nekoliko desetljeća sve se više povijesnih tekstova digitalizira. Međutim kako se razvoj odvijao izolirano na projektima, sveučilištima i institutima, ili među pojedincima, nedostajala ...je komunikacija među članovima zajednice, što je rezultiralo resursima, alatima i sustavima koji međusobno ne mogu razmjenjivati informacije. Stoga se u novije vrijeme pokazala potreba za standardizacijom tehnologija, ali i cijelih procesa razvoja. Kao ključni pojam u fazi digitalizacijskih projekata javlja se interoperabilnost, kojom se želi omogućiti međusobna komunikacija digitaliziranih resursa. U radu je prikazan način kodiranja rječničkih natuknica iz della Bellina rječnika iz XVIII. st. korištenjem TEI (Text Encoding Initiative) standarda te njihovo povezivanje na vanjske resurse (mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i hrvatsku inačicu Wikipedije).
