Glavna je tema ovoga rada seljak dalmatinske obale u razdoblju kasnoga srednjeg vijeka. Uz brojnu literaturu pretežito zapadnoeuropskih i američkih povjesničara, kao glavni izvor pri proučavanju ...seljaštva na hrvatskom prostoru poslužila su djela hrvatske renesansne književnosti, ponajprije pastorale i komedije, u prvom planu djela Marina Držića, ali također u većoj mjeri i ona autora poput Petra Zoranića i Martina Benetovića. Nakon teorijskog pregleda dosadašnjih ostvarenja u hrvatskoj i svjetskoj historiografiji o temi seljaštva, glavni dio rada usmjeren je prema pogledu na seljaka iz perspektive hrvatskih intelektualaca 15. i 16. stoljeća. Na temelju proučenih izvora, slika seljaka podijeljena je na dva dijela. Dok se u prvom donosi opis idealne slike seljaka producirane u izvorima, u drugom se dijelu govori o seljačkom svakodnevnom životu, od radnih aktivnosti, interakcije s gradom, muško-ženskih odnosa do prehrane i na kraju utjecaju dolaska Osmanlija na njihov život. Na samom se kraju rada daje usporedba zapadnoeuropskih i dalmatinskih slika seljaka dobivenih na temelju književnosti.
Autor u članku želi pokazati kako je negdašnji Senj kolijevka primorskoga humora. Imao je humoristični list prije Splita. Prvi humoristično-satirični list Vragoder izašao je u Senju 1875., dok je ...Split dobio svoj prvi humoristični list tek 1908. (Duje Balavac). I ne samo Vragodera nego je Senj imao još dva humoristična lista: Metlu i škavaceru i Markove konake.
Autor osvjetljuje ulogu humora i satire u društvenomu životu grada Senja i njegove okolice. Donosi panoramu senjskih smjehotvorina, što su nastale u zadnjih sto pedeset godina, a zanimljive su sa sociološkoga stanovišta. Unatoč starosti nisu izgubile na svojoj aktualnosti i duhovitosti.
Najsažetije se obrađuje Držićev jezik, tipovi hrvatskoga književnog jezika u njegovo doba, njegova upućenost u jezike, talijanska jezična situacija njegova vremena. Opisuje se leksikografsko stanje u ...renesansi, poglavito leksikografsko stanje u hrvatskoj kulturnoj sredini.
Temeljem usporedbe izabranih dijelova Planina i Držićeve Tirene, u radu se ispituju aspekti književnog manirizma, koji, prema Pavličićevoj definiciji, presudno određuju tu pojavu: odnos književnog ...djela prema tradiciji, prema zbilji i prema samome sebi. Polazište rada je ambivalencija koju autori iskazuju u svom odnosu
prema izabranoj i označenoj književnoj tradiciji, a koja ih vodi, ili do raslojavanja na obilježenu i odsutnu, te neobilježenu i prisutnu tradiciju (Zoranić), ili do zbunjujuće pojave proturječnog vrednovanja izabrane tradicije, od apologije do njenog opovrgavanja u istom tekstu (Držić).
Ovaj se rad bavi kratkom pričom Isus Krist u Flandriji francuskog pisca Honorea de Balzaca. Priča je napisana 1831. godine i čini dio velikog romanesknog ciklusa Ljudska komedija koji se sastoji od ...devedesetak dovršenih naslova. Pristupajući priči kao autonomnoj i zaokruženoj cjelini, ali vodeći računa i o ostalim djelima iz spomenutog ciklusa, želi se ukazati na raskorak koji postoji između Balzacovih programatskih načela koja je iznio u predgovoru ciklusu napisanom 1842. godine i onoga što se može iščitati iz samih književnih djela. Balzacova je priča prožeta mnoštvom biblijskih motiva koje se može uočiti njezinim pomnim čitanjem. Stoga se, prateći Balzacovu podjelu na prvi i drugi dio, priču najprije raščlanjuje na manje cjeline kako bi se lakše i preglednije prikazalo utkanost biblijskih tekstova u njezinu strukturu. Zbog pojave Isusa Krista kao književnoga lika i velikog broja biblijskih referenci u ovom se radu također povlači paralela s jednim drugim djelom: romanom Braća Karamazovi, točnije s poemom o Velikom inkvizitoru ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Naposljetku se rezultati provedenih analiza objedinjuju u zaključku o Balzacovom dosta osebujnom shvaćanju vlastitih religijskih stavova koji se ne mogu podvesti u vrlo jednoobrazne tvrdnje o katolicizmu i religiji iz spomenutog predgovora ciklusu.
Netom po završenoj gozbi na dan sv. Antuna Pustinjaka koji se 17. siječnja, dakle u vrijeme od poklada kako naglašava Sasin, slavi u Malom Stonu, nekoliko Vlaha s grajom ulazi u Ston. Zaustavljaju ih ...Frano vratar i Koško »glava od sodata«.
Ovim prizorom počinje Malahna komedija od pira Antuna Sasina, Dubrovčanina, pjesnika druge polovice 16. stoljeća, koji je veći dio svog života proživio u skučenoj stonskoj polugradskoj sredini. Aktualan i prigodan, dao je ovdje u nekoliko živih i realističkih slika isječak iz života Stona osamdesetih godina 16. stoljeća.
