V prispevku se s socioliterarnega vidika ukvarjamo z zametki pesimizma, kakor se formira v Flaubertovem delu L‘Éducation sentimentale (Vzgoja srca, 1869). Izkaže se, da je pesimistični pogled na svet ...junaka Frédérica Moreauja tesno povezan z njegovim odnosom do obdajajoče ga potrošniške družbe. Najprej raziščemo pojem literarnega polja, kot ga je razdelal Pierre Bourdieu v delu Les Règles de l‘art (1992), zatem pa junakov odnos do potrošništva osvetlimo s pomočjo sociologije romana Luciena Goldmanna, pri kateri razvoj te literarne zvrsti v socioliterarnem oziru določa razmerje med posredujočo in posredovano vrednostjo (valeur médiatrice in valeur médiatisée), ki ga odraža romaneskni junak kot »problematični posameznik« (Goldmann 1964). To razmerje se je v drugi polovici 19. stoletja že povsem nagnilo v prid posredujoče, menjalne vrednosti dobrin, ki je zasenčila njihovo uporabno, pristno vrednost, pri čemer nas zanima, kako vsesplošni merkantilizem botruje preoblikovanju vloge denarja, ki odigra ključno vlogo pri emancipaciji literarnega polja in njegovi umestitvi v diskurz buržoaznega progresivizma. Skozi analizo položaja junaka Frédérica Moreauja v polju moči in umetnosti se izkaže, da v družbi, kakor jo beremo v romanu, niso komodificirane le materialne dobrine, pač pa tudi sama junakova želja in z njo povezana čustva, pri čemer prevzema ljubezen vedno bolj vlogo simbolnega kapitala in statusa. Takšna družbena razmerja potiskajo junaka v pesimizem, katerega simptom so njegove vélléités (želje brez prave volje do izpolnitve), in ga postavljajo v linijo antijunakov, ki se s postopnim razkrojem subjekta nadaljuje z nihilizmom Huysmansovega Folantina in absurdom Sartrovega Roquentina.
Analizom višegodišnjih interdisciplinarnih terenskih istraživanja, te bilježenjem učinaka infrastrukturnih zahvata u prirodni okoliš Drežnice, članak doprinosi složenijem razumijevanju historijskih, ...društvenih i ekonomskih procesa suodnosa ljudi i prirodnog okoliša, kao ključnih odrednica moderniteta. Pitanje tko, kakvom tehnologijom i s kojim obećanjima upravlja krškim krajolikom, te u kojim se okolnostima i u čijem interesu javlja potreba njegove zaštite, sagledava se u duljem povijesnom trajanju s fokusom na promjene upravljanja Drežničkim poljem. Oslanjajući se na objavljene i arhivske izvore, članak postavlja širi ekohistorijski okvir za analizu suvremenog antropogenog utjecaja na Drežničko polje, na primjeru aktualnog projekta njegove retencije. Učinci hidroinžinjerskih zahvata na lokalnu zajednicu sagledavaju se kroz analitičku prizmu procesualne antropologije infrastrukture, a temelje na intervjuima s članovima lokalne zajednice i ekoloških udruga te na analizi birokratskog diskursa studija na okoliš.
This article presents an analysis of the effects of infrastructural interventions in the natural environment of Drežnica, based on many years of field research and an interdisciplinary approach to methodology. In this way, it contributes to a more nuanced understanding of the historical, social, and economic elements of the relationship between humans and the natural environment, as key notions of modernity. Several questions are addressed: who manages the karst landscape, using which technology, promising which results, under which circumstances, and whose interest it is to protect the landscape. These questions are considered from a longer historical perspective, with a focus on changes in the management model of Drežničko polje. Relying on published and archival sources, the article sets a broader eco-historical framework for the analysis of the contemporary anthropogenic impact on Drežničko polje, using the example of the current project of its retention. The effects of hydro-engineering operations on the local community are viewed through the analytical prism of processual anthropology of infrastructure, based on the analysis of the bureaucratic discourse of environmental policy studies and interviews with members of the local community and environmental organizations.
Rad pruža uvid u temu komodifikacije teške baštine. U prvom dijelu rada autori teorijski analiziraju pojam baštine iz muzeološke pozicije te potom definiraju pojam teške baštine koji se u znanstvenoj ...literaturi sve češće koristi, a odnosi se na one segmente naslijeđa neke zajednice ili društva koji često nisu prepoznati ili predstavljaju zanemarivani i ponekad negirani dio prošlosti koji se ne uklapa u tzv. poželjnu afirmativnu baštinu. Autori potom obrazlažu kompleksnost same komodifi acije baštine koja ima svoje pozitivne i negativne aspekte. U drugom dijelu naglašena je važnost prepoznavanja komodifikacije teške baštine kao posebno osjetljivog i dodatno izazovnog procesa prilikom kojeg je nužno uzeti u obzir brojne aspekte poput interpretacije i prezentacije teške baštine te mnoga etička pitanja.
U radu se pokušava ukazati na problem suvremene bračne zajednice kao ekonomsko i tržišno reguliranog entiteta i jedne od rezultanti uznapredovanih kapitalističko-komodifikacijskih procesa današnjice, ...što posredno uključuje obradu bliskih fenomena poput institucije obitelji, mita o vječnoj romantičnoj ljubavi, srodnih duša te zaruka, koje kontekstualno povezujemo s pitanjima ideologije konzumerizma, potrošačkog društva i kulture. Zagovaramo tezu prema kojoj je ekonomska vrijednosna varijabla inherentna unutarnjoj strukturi i ustroju bračne zajednice kroz cijelu njezinu povijest, što naročito postaje evidentno uznapredovanom dinamikom kapitalističkih procesa tijekom posljednjih stotinjak godina.
U postmodernom društvu turizam postaje roba namijenjena potrošnji. Povijest, vrijeme i prostor, kao aspekti kulture, pretvaraju se u robu namijenjenu tržištu. U općoj merkantilizaciji stvarnosti, sve ...se vrednuje i prodaje kroz prizmu turizma. Kultura je institucionalizirana, kategorizirana i spremna za uporabu, a tradicije se uprizoruju i oživljavaju. Međutim, nisu sva komercijalna dobra i usluge koje povećavaju stopu nacionalnog bruto proizvoda, objektivno prikladna za pojedince, društvo i prirodu. Turizam bi komercijalizacijom i komodifikacijom kulture i načina života mogao uništiti autentičnost destinacija. Turizam mora, uz ekonomsku, imati i sadržajnu komponentu, onu koja će ljudima omogućiti produktivno, korisno, kulturno, sadržajno odmaranje; nešto što će im omogućiti afirmaciju njihovih stvaralačkih sposobnosti i interesa te unaprijediti ličnost. Zato je potrebno razvijati selektivne oblike turizma, tzv. turizam specijalnog interesa da bismo obogatili i oplemenili masovni turizam, proširili strukturu i produžili vremenski ciklus ponude.
Osim što je biološka činjenica, šuma je društveno i kulturno konstruirana, dio je
kulturnih praksi, zapletena u proizvodne odnose, prostor konflikta, mapirana, razgraničena,
klasificirana, ozakonjena ...i regulirana. U nju se upisuje osobno iskustvo u obliku sjećanja na
prošle događaje, ali i svakodnevno iskustvo šume kao mjesta rada. U ovom se radu na temelju
etnografske građe operacionalizira koncept političke šume na primjeru sela Drežnice kod
Ogulina.
Ovaj se rad bavi književnicima kao kulturnim posrednicima u kontekstu svjetske književnosti. Vinjete s književnih događaja pokazuju da je ono što se danas podrazumijeva pod svjetskom književnošću ...fikcija iz zemalja Trećeg svijeta prevedena na engleski jezik, koju uglavnom pišu emigrantski pisci, a konzumiraju metropolski čitatelji koji ih doživljavaju kao etnografije nepoznatih mjesta. Autori se na sceni svjetske književnosti pojavljuju kao predstavnici svoje “kulture kao cjeline”. Jedini je način da dobiju potvrdu u prijevodu na engleski jezik ako napišu sociologiju svoje “kulture”, podržavajući fiksne, nazadne i romantičarske slike te kulture kroz guste opise njezinog etnosa.
The main goal of this work was to theoretically conceptualise the process of marketisation which designates the transformation of society into a market economy and social relations into market ...relations. The starting point is first the comparative analysis of the definitions of the term market by some classic authors (Smith, Marx, Weber, Durkheim and Parsons), each of whom define it from their perspective as a
monetary mechanism of exchange in the economic sphere of social activity. In the second chapter K. Polanyi's theory of social transformation is presented, in which he is the first to state that the principle of market self-regulation has become the fundamental feature of modern society. Analysed in the third chapter is the market economy society model of D. Slater and F. Tonkiss, who claim that the process of
marketisation in the most developed countries has already been completed and that today's society has already become a market society. The paper also presents in short the theory of marketing neglected in sociological literature, the main concept of market economy as a rational system of research and planning, which is currently not only applied in the economy but also in politics and culture. A special chapter is devoted to commodification, a process that concretises on a micro level the goals of marketisation, implying the transformation of nature, things, people, relations, meanings and immaterial resources into market commodities. The ultimate result of the marketisation and commmodification processes in a market society becomes evident in Rifkin’s ominous hypothesis that all human life has become an experience to pay for, which is also the topic of the last chapter.
Fizički prostor, pa tako i gradovi, se mijenjaju sve brže i radikalnije. Transformacija grada uvjetovana je nizom novih okolnosti: tržišnom ekonomijom, ekonomskom eksploatacijom javnog prostora sa ...njegovim povijesnim i prirodnim vrijednostima, kao i generičkim oblikovanjem koje negira lokalne kvalitete.
Turizam i putovanja su također poprimile nove formate, kao i razmjere masovnosti, što značajno utječe na promjene grada, kako u njegovom životu, tako i u njegovoj strukturi.
U kontekstu hrvatskih gradova, a posebice onih turističkih, izuzetno je osjetljivo na koji će se način događati transformacije grada, osobito pod pritiskom kapitala, stranog i domaćeg. Osim vidljivog fenomena „povlačenja“ domicilnog stanovništva iz povijesnog gradskog centra i njegovo prepuštanje turistima, javlja se puno perfidniji fenomen turistifikacije. On se sastoji u iskorištavanju prirodnih i kulturnih resursa lokalnog prostora od potencijalnog interesa za turiste do te mjere da se počinje remetiti cjelovitost kvalitete urbanog života stalnih stanovnika. Potrebno je sagledati koji arhitektonski i urbanistički problemi proizlaze iz tih novih okolnosti. Arhitektonsko preoblikovanje postojećeg, kao i kreiranje novog prostora grada, moralo bi uz sve ostale parametre obuhvatiti i složena pitanja odnosa spram postojećeg konteksta, te uspostaviti balans između kontinuiteta zatečenog i povijesnog identiteta u odnosu sa novim koji mu se dodjeljuje.
Polazeći od djela Johna Henryja Newmana Esej o razvitku kršćanskog nauka, namjera ovog članka je pokazati kako je jedan od glavnih razloga nerazumijevanja razvitka kršćanskoga nauka gubitak smisla i ...značenja materijalne stvarnosti. U prvom dijelu članka pokazujemo kako Newman analogijom života i ideja donosi kriterije razvitka ideja koje primjenjuje i na razvitak kršćanskog nauka. Ti kriteriji pokazuju važnost materijalne konkretne stvarnosti koja nas u simbiozi s pojmovnim i duhovnim dovodi do Istine. U drugom dijelu članka ukazujemo na redukcionizme koji degradiraju materiju u Newmanovo vrijeme i dolazimo do zaključka da su ti redukcionizmi bili samo početak komodifikacije te iste materije, problema s kojim se suočavamo danas, a koji se izravno reflektira na razumijevanje razvitka kršćanskog nauka.
PDF
