The research subject in this paper, is the sustainable management of the
media in terms of social conflicts and crises in the late twentieth and early
twenty-first century: from the revolution in ...Romania (December, 1989.), which
was a turning point for the role of media in social conflicts and crises,
till December 2009. Social conflicts are here seen as an essential
characteristic of the historical development of human society, which is not
necessarily inherent to the human community at all levels of its development.
The scientific objective of the research in this paper is the acquisition of
new knowledge about current and possible impact of media management on
humanization of human relations in the areas of prevention, outbreak, course
and resolution of social conflicts and crises, which will prove the
hypothesis set out in the paper. Realization of research that has its
objective defined in such manner, necessarily starts on the analysis of the
current activity of the media in social conflicts and crises, in order to
come to projections of possible exposure. Social objective of this research
is defining a Declaration proposal for sustainable media in terms of social
conflicts and crisis, as a basis for discusion and creation of a draft for:
a) behaviour codex of sustainable media in social conflicts and crisis; b)
sustainable media management codex. General hypothesis, set out in this
paper, states: "Sustainable management of media in social conflicts and
crises can have a significant beneficial impact on the humanization of human
relations in the areas of prevention, course and resolution of social
conflicts and crises. Sustainable Management of the media can make a
significant favorable impact on the degree of human rights and freedoms,
reduction of violence and intensification of non-violent communication in
social conflicts and crises, also the humane resolving of conflicts and
crises and their preclusion." This hypothesis is divided into eight separate
hypotheses, which have been proven through research that included: a) seven
case studies, five of them related to media actions in terms (of latent and
manifest) social conflicts and crises (1- Media presentation of 1. Gulf war;
2- Media actions during the crisis and conflicts in Estonia; 3- Ethnic
conflicts and media actions in Moldova; 4- Ethnic conflicts in Armenia and
media reports on subject; 5- Alleged massacre of 41 Serbian children in
Borovo village), and two related on media presentation of conflicts that
occur outside of home country of media and its auditorium (6- Photography as
a symbol in presentation of conflict that occur outside home country of media
and its auditorium; 7- Media presentation of Kunduz incident: 4th September
2009); b) content analysis of newspaper "Dnevnik" front pages, during 62
consecutive days (August, 1990. and January 1991), which was aimed to
determine the method of operation of the media in the latent phase of the
conflict; c) comparative analysis of action models of media management in
terms of social conflicts and crises; d) analysis, definition and design of
possible action plan for sustainable management of the media in order to
prevent, humanize and overcome social conflicts and crises. It is here shown
that: a) In terms of social conflicts and crises, the media cease to be mere
purveyors of information and become direct participants in community events;
b) The media influence the outbreak, course and resolution of social
conflicts and crises; c) Managing the media in social conflicts and the
crisis is directly dependant on the attitude of media management towards
social conflicts in general and according to specific social conflicts and
crises that the media present, d) Sustainable management of the media can
significantly modify the common actions of media in social conflicts and
crises; e) Sustainable management of the media can make a significant
positive effect on the degree of respect for human rights and freedoms,
reduction of violence and the intensification of non-violent communication
before the outbreak of social conflicts and crises, during their lifetime and
after the dismissal; f) Sustainable management of the media can contribute
significantly to effective prevention of social conflicts and crises; g)
Sustainable management of the media can make a significant favorable impact
on the humane resolution of conflicts and. In addition, the paper proves: •
That the methods of operation and influence of the media during the latent
and manifest conflict phases; • That in stage of manifest conflict media can
directly influence the course of the conflict and behavior of participants in
the conflict, concluded with creating conditions for motivation of war
crimes, • That media can significantly affect the attitude of domestic public
toward conflicts and crises that occur outside home country of the media and
its audience. Based on the conclusions, this paper proposes two innovative
elements: a) "basic consensus minimum" (which is based on values that are
independent of economic, ethnic, religious, or cultural characteristics of
different parties, or those based on history, tradition and positions of
power), as a new, humane and generally human, element for creating a baseline
in the prevention of conflicts and their resolving b) the proposal of
possible elements for future defining of sustainable management of the media,
where sustainable media mean "free, independent, socially responsible,
professionally and economically successful media, that base their actions on
the right of every man to be well informed, educated, be familiar with all
the relevant achievements of mankind throughout history and today, in a way
that respects the right to diversity, including the right to use native
language, right on dignity and dignifying life of every person, regardless of
their ethnic, religious, political, gender, sexual orientation or another
diversities, with the acceptance of the maxim that human rights are limited
only by equal rights of other humans and the right of future generations to
enjoy natural and artificial resources of our planet.
Predmet istraživanja, u ovom radu, je održivi menadžment medija u uslovima
društvenih konflikata i kriza, krajem dvadesetog i početkom dvadesetprvog
veka: od revolucije u Rumuniji (decembar 1989. godine), koja je predstavljala
prekretnicu u pogledu uloge medija u društvenim konfliktima i krizama, do
decembra 2009. godine. Društveni konflikti se u radu posmatraju kao bitna
karakteristika istorijskog razvoja ljudskog društva, koja ne mora biti nužno
imanentna ljudskoj zajednici na svim nivoima njenog razvoja. Naučni cilj
istraživanja, u ovom radu, je sticanje novih saznanja o sadašnjem i mogućem
uticaju menadžmenta medija na humanizaciju ljudskih odnosa u oblasti
prevencije, izbijanja, toka i razrešenja društvenih konflikata i kriza,
odnosno - dokazivanje hipoteza postavljenih u radu. Realizacija istraživanja
koje ima ovako definisan cilj, nužno polazi od analize sadašnjeg delovanja
medija u društvenim konfliktima i krizama, kako bi se došlo do projekcije
mogućeg delovanja. Društveni cilj istraživanja je definisanje predloga
Deklaracije o održivim medijima u društvenim konfliktima i krizama, kao
osnove za diskusiju i definisanje osnovnih elemenata nacrta: a) kodeksa
ponašanja održivih medija u društvenim konfliktima i krizama; b) kodeksa
održivog menadžmenta medija. Opšta hipoteza, postavljena u radu, glasi:
"Održivi menadžment medija u društvenim konfliktima i krizama može imati
značajan povoljan uticaj na humanizaciju ljudskih odnosa u oblasti
prevencije, toka i razrešenja društvenih konflikata i kriza. Održivi
menadžment medija može izvršiti značajan povoljan uticaj na stepen poštovanja
ljudskih prava i sloboda, smanjenje nasilja i intenziviranje nenasilne
komunikacije tokom društvenih konflikata i kriza, kao i na humano razrešenje
konflikata i kriza i njihovo predupređivanje." Ova hipoteza je raščlanjena na
osam posebnih hipoteza, koje su dokazane kroz istraživanje koje je
obuhvatilo: a) sedam studija slučaja, od kojih se pet odnosi na delovanje
medija u uslovima (latentnih i manifestnih) društvenih konflikata i kriza (1-
Medijska slika Prvog zalivskog rata; 2 - Delovanje medija tokom krize i
konflikata u Estoniji; 3 - Etnički konflikti i delovanje medija u Moldaviji;
4 - Etnički konflikti u Jermeniji i medijski izveštaji o njima; 5 - Navodni
masakr 41 srpskog deteta u Borovom Naselju), a dva na medijsku prezentaciju
konflikata koji se dešavaju izvan matične zemlje medija i njegovog
auditorijuma (6 - Fotografija kao simbol u prezentaciji konflikta koji se
dešava izvan matične države medija i medijske publike; 7 - Medijska
prezentacija incidenta u Kunduzu, 4. septembra 2009. godine); b) analizu
sadržaja naslovnih strana lista "Dnevnik" tokom 62 uzastopna dana (avgust
1990. godine i januar 1991. godine), koja je imala za cilj utvrđivanje metoda
delovanja medija u latentnoj fazi konflikta; v) uporednu analizu modela
delovanja menadžmenta medija u uslovima društvenih konflikata i kriza; g)
analizu, definisanje i projektovanje mogućeg delovanja održivog menadžmenta
medija u cilju prevencije, humanizacije i prevazilaženja društvenih
konflikata i kriza. U radu je pokazano da: a) U društvenim konfliktima i
krizama mediji prestaju da budu samo prenosioci informacija i postaju
direktni učesnici društvenih događaja; b) Mediji značajno utiču na izbijanje,
tok i razrešenje društvenih konflikata i kriza; v) Upravljanje medijima u
društvenim konfliktima i krizama u direktnoj je zavisnosti od stava
menadžmenta medija prema društvenim konfliktima generalno i prema konkretnim
društvenim konfliktima i krizama koje medij prezentuje; g) Održivi menadžment
medija može bitno izmeniti do sada uobičajeno delovanje medija u društvenim
konfliktima i krizama; d) Održivi menadžment medija može izvršiti značajan
povoljan uticaj na stepen poštovanja ljudskih prava i sloboda, smanjenje
nasilja i intenz
Vlada na čelu s kancelarom Konradom Adenaurom proglasila je 21. rujna 1949. osnivanje Savezne Republike Njemačke. Kao odgovor na taj potez Sovjetski je Savez transformirao svoju okupacijsku zonu u ...zasebnu državu, proklamacijom Vijeća njemačkog naroda 17. listopada 1949, nazvavši tu državu Njemačkom Demokratskom Republikom (DDR). Ta zemlja, koja je uključivala mali dio teritorija Njemačke, nije mogla postati nacionalna država njemačkog naroda, no postala je isturenom zemljom “sovjetskog bloka”, s visokom koncentracijom ruskih vojnih snaga. Podjela Njemačke na dva dijela, s nečim poput Berlinskog zida, bilo je nešto doista jedinstveno. Poljski narod i narod Istočne Njemačke živjeli su jedan do drugog, u istome “bloku”. Ritam njihovih života u toj poslijeratnoj realnosti/povijesti nije se previše razlikovao. Članak ukazuje na slične probleme, pro-teste i konflikte. Književnost je u DDR-u, jednako kao i u Poljskoj, bila temeljna snaga duhovnih i političkih promjena. Komunistička vlast okončana je 1989. godine, no ključan trenutak u stvaranju političke oporbe zbio se 1976. godine. Mirna revolucija u DDR-u i strukturne/konstitucionalne promjene u Poljskoj donijele su novu kvalitetu u suradnji i susjedskim odnosima između dviju zemalja.
The creation of cyberspace represented a seminal turning point in the sphere of military activities, as well as in the understanding of corporate, national, regional and global security. The new ...“space” offered numerous possibilities for carrying out special propaganda operations and computer network based attacks on the enemy’s information systems. In English-speaking countries a term “cyber warfare” (kiber ratovanje) has been coined to describe this new form of confrontation in the virtual space. Attacks in a virtual space though they seem to be insignificant, can cause numerous casualties and material devastations in real, physical world. That is why cyber warfare has a central place in the field of interest of military, information, legal and security theorists and experts. At the end of the 21st century, the problem of conflicting in a virtual space has become one of the important topics of discussion in scientific and professional circles in all countries depending on information-communication technologies. Still, previous researches treated that phenomenon fragmentarily, and that resulted in the inability of creating a firm theoretical framework and clearly defined terminology. Bearing in mind that scientific literature has not sufficiently and coherently explored the phenomenon of cyber warfare, a scientific aim of this research has been a scientific explanation of cyber warfare phenomenon. The research of a phenomenon this complex necessarily imposes a multi-methodical approach and requires a complementary analysis of available and newly acquired data sources. We are talking about dominantly qualitative research approach, and insufficient theoretical basis brought about mostly exploratory nature of established research requirements. A scientific explanation of this current social phenomenon meant, thus, systematization of previous knowledge about cyber warfare, which assumed recognition, description and a thorough classification of different forms of conflicts in cyberspace. The results of the research show that cyber warfare is a comparatively new and unique form of social conflict which takes place in a specific environment, by using specific means, which has specific characteristics and principles. It can be a war without casualties, but it does not have to be like that. This form of conflict can be waged on its own, or can be a support to a conventional, kinetic conflict. The activity of cyber warfare does not have to be limited by a military discourse. Principles of cyber warfare are present IV in various different contexts, though a range of motivations and practices can vary to a great extent. Protagonists of cyber warfare use very well thought-out tactics and strategies in order to precisely determine targets of the attack and achieve their aims in a way that is similar to military methods. Destructive actions of various individuals and groups in cyberspace can have similar impulses, show similar understanding of strategic advantages which enable attack methods based on information technologies, and be revenge to those whose lives depend to a great extent on the use of complex information and communication systems. Cyber warfare not only questions certain conventional assumptions about the nature of social conflicts, but at the same time illustrates some of hidden possibilities and paradoxical potentials (social fusion and fission) of globally connected technologies. It, also, raises numerous questions related to the morality of offensive cyber warfare and adequacy of the existing multilateral regulations and conventions into which these new modalities should be adjusted. We believe that this, holistically based, analysis helps clarifying conceptual and terminological corpus of this specific field. Devoid of its military roots, the vocabulary and principles of cyber warfare can have a great analytic applicability. Different aspects of cyber conflicts, which have been analyzed in this paper, can be assigned to general theoretical principles and established characteristics of the phenomenon we have defined by the concept “cyber warfare.” On the practical level, the results of this research can contribute to a better understanding of this subject, which is of a great significance to developing strategies of prevention, suppression and controlling security risks in cyberspace, both on a corporate and national level. A fast entering of “information conflicts” into civil and corporate frameworks presents a serious problem to managers responsible for protection and security of information infrastructure. Managerial structures on a corporate-economy level have to be aware of how wide a spectrum of potential attacks is, including modern espionage, organized crime, perceptive battles, as well as hacker attacks, and attacks sponsored by states or business rivals. The concept of managing security risks in cyberspace from the aspect of national security, though, requires coordination of national legislation with the existing international standards. From the point of view of regional and global security, a particularly important problem is the lack of general accord on international agreements which would clarify a legal status of states and non-state actors in cyber conflicts. From the V said reasons, this paper has called attention to the need of equalization normative approaches with the aim of adopting acceptable legal definitions of basic concepts in the field of cyber warfare. Apart from that, propositions of possible directions of the development of international law of war have been proposed in order to develop more adequate mechanism of confronting and protection against cyber conflicts.
Nastanak kiber prostora predstavljao je svojevrsnu prekretnicu u sferi vojnih aktivnosti ali i poimanja korporativne, nacionalne, regionalne i globalne bezbednosti. Novi „prostor“ pružio je velike mogućnosti za sprovođenje specijalnih propagandnih dejstava ali i izvođenje napada posredstvom računarskih mreža na protivničke informacione sisteme. Za ovaj novi vid konfrontacije u virtuelnom prostoru se u anglosaksonskom govornom području koristi pojam kiber ratovanje (engl. cyber warfare). Napadi u virtuelnom prostoru, naoko neprimetni, mogu u realnom, fizičkom svetu rezultovati ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima. Zbog toga je kiber ratovanje danas u žiži interesovanja teoretičara i stručnjaka iz oblasti vojnih, informatičkih, pravnih i bezbednosnih nauka. Problem sukobljavanja u virtuelnom prostoru postaje, krajem prve decenije XXI veka, jedna od važnih tema naučne i stručne javnosti u svim državama zavisnim od informaciono-komunikacionih tehnologija. Pa ipak, dosadašnja istraživanja su ovom fenomenu pristupala fragmentarno, što je za posledicu imalo nemogućnost formiranja čvrstog teorijskog okvira i jasno definisanog pojmovnog aparata. S obzirom na to da u naučnoj literaturi fenomen kiber ratovanja nije obrađivan u dovoljnoj meri, i na koherentan način, naučni cilj ovog istraživanja bio je naučno objašnjenje fenomena kiber ratovanja. Istraživanje ovako kompleksnog fenomena nužno nameće multimetodski pristup i zahteva komplementarnu analizu dostupnih i novostvorenih izvora podataka. Reč je o dominantno kvalitativnom istraživačkom pristupu, a nedovoljna teorijska izgrađenost uslovila je pretežno eksploratornu prirodu uspostavljenih istraživačkih zahteva. Naučno objašnjenje ove aktuelne društvene pojave podrazumevalo je, dakle, sistematizaciju dosadašnjih saznanja o kiber ratovanju, što je pretpostavljalo sagledavanje, deskripciju i iscrpnu klasifikaciju različitih oblika sukobljavanja u kibernetskom prostoru. Rezultati istraživanja ukazuju na to da kiber ratovanje jeste relativno nov i specifičan oblik društvenog konflikta koji se vodi u specifičnom okruženju, specifičnim sredstvima, sa specifičnim obeležjima i principima. On može biti rat bez žrtava, ali to ne mora biti slučaj. Ovaj vid konflikta može se voditi samostalno ili kao podrška konvencionalnom, kinetičkom sukobu. Aktivnost kiber ratovanja ne mora biti ograničena vojnim diskursom. Principi kiber ratovanja prisutni su u različitim društvenim kontekstima, mada raspon motivacija i praksi može veoma da varira. Protagonisti kiber ratovanja koriste dobro promišljene taktike i strategije kako bi tačno odredili mete napada i postigli svoje ciljeve na način koji nalikuje vojnim metodama. Destruktivne akcije različitih pojedinaca i grupa u kiber prostoru mogu imati slične porive, pokazati slična shvatanja strateških prednosti koje omogućavaju metode napada zasnovane na informacionim tehnologijama, i biti odmazda prema onima čiji životi u velikoj meri zavise od upotrebe kompleksnih informacionih i komunikacionih sistema. Kiber ratovanje ne samo da preispituje određene konvencionalne pretpostavke o prirodi društvenih konflikata, već u isto vreme i ilustruje neke od skrivenih mogućnosti i paradoksalnih potencijala (socijalna fuzija i fisija) globalno umreženih tehnologija. Ono, takođe, pokreće mnoštvo pitanja vezanih za etičnost ofanzivnog kiber ratovanja i adekvatnost postojećih multilateralnih propisa i konvencija u koje bi se ovi novi modaliteti morali uklopiti. Verujemo da ova, na holističkim osnovama sprovedena analiza, doprinosi i razjašnjenju pojmovnog i terminološkog korpusa ove specifične oblasti. Razdvojeni od svojih vojnih korena, vokabular i principi kiber ratovanja mogu imati veliku analitičku primenljivost. Različiti aspekti kiber konflikata, koji su u radu analizirani, mogu se podvesti pod opšte teorijske principe i ustanovljene karakteristike fenomena koji smo definisali pojmom kiber ratovanje. Na praktičnom nivou, rezultati istraživanja mogu doprineti boljem razumevanju ove problematike, što je od velikog značaja za razvijanje strategija prevencije, suzbijanja i upravljanja bezbednosnim rizicima u kiber prostoru, kako na korporativnom tako i na nacionalnom nivou. Brz ulazak „informacionih konflikata“ unutar civilnih i korporativnih okvira, pre
Autor analizira dinamiku intrapsihičkih i interpersonalnih konflikata koji se mogu javiti u samoj osobi i u međuljudskim odnosima. Intrapsihički konflikti su: 1) konflikt dvostrukog privlačenja; 2) ...konflikt dvostrukog odbijanja, 3) konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja te 4) dvostruki konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja. Obrađene su također prilagođene i neprilagođene strategije u rješavanju spomenutih konflikata.
U drugom dijelu obrađena je dinamika interpersonalnih konflikata koji se najčešće javljaju zbog sukoba interesa u afektivno nezrelih osoba. I ovdje autor sugerira prihvatljive savjete psihološko-duhovne naravi.
Konačno, autor daje do znanja da se svi konflikti u biti svode na onaj temeljni konflikt u ljudskom srcu, koje je u sebi podijeljeno. S jedne strane privlače ga ideali iza kojih stoje objektivne vrijednosti, u konačnici sam Bog kao najveće dobro, dok je s druge strane srce zarobljeno iskonskim grijehom, i pod velikim je pritiskom raznih prisila da zadovolji svoje potrebe koje mogu biti legitimne i opravdane, ali također i nesvjesne, grešne i pogubne za dobrobit čitave osobe. Izlazak iz ove mučne situacije nalazi se u istinskom obraćenju i opredjeljenju čitavog srca za Boga, odnosno prihvaćanju Božje volje koja nam je najjasnije pokazana u životu i djelu Isusa Krista.
Na koncu autor donosi više psihološko-duhovnih savjeta u nadvladavanju interpersonalnih sukoba.
Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi razlike u načinima upravljanja konfliktima među državnim službenicima u Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u odnosu prema dvjema demografskim varijablama: spolu ...i razini stručne spreme. U istraživanju je sudjelovao 71 ispitanik, ukupno čak 68% iz osnovne populacije, tj. svih zaposlenika u Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Koristili smo se upitnikom Uporaba konfliktnih strategija, za mjerenje zastupljenosti različitih stilova upravljanja konfliktima, metrijski prilagođenim hrvatskoj populaciji. Rezultati su pokazali da ne postoje statistički bitne razlike u zastupljenosti različitih načina upravljanja konfliktima niti u odnosu prema spolu, niti u odnosu prema razini stručne spreme. Međutim, izgleda da rezultati daju uporište za pretpostavku o antikonfliktnoj kulturi. Dan je pregled prednosti i nedostataka te praktičnih implikacija istraživanja i smjernice za buduća.
Fokus ovog rada je Pavlov slogan svima sam bio sve iz 1. Kor 9,22. Analiza šireg konteksta u kojem se ova izjava nalazi upućuje na podijeljenu lokalnu crkvu s raznim kriznim situacijama, problemima i ...konfl iktima. Pavlov je cilj dovesti podijeljenu lokalnu crkvu u jedinstvo. S tim na umu on je svima bio sve u toj lokalnoj crkvi čineći se robom svima, odustajući od svojih prava i ljubeći druge, a sve to kako bi ih pridobio za jedinstvo crkve i sve zajedno poveo k spasenju. Ovakvim pristupom Pavao želi riješiti krize i osigurati dobar i pozitivan duh u crkvama. Time ovaj moto u svom literarnom kontekstu ima primarnu svrhu zadobivanja vjernika lokalne crkve za jedinstvo i njegova je primarna primjena u menadžmentu konflikta.
Odnosi s javnošću, kao proces upravljanja komuniciranjem organizacije s njezinom javnošću, vrlo su važan element medijskog društva, a svrha im je postizanje međusobnog razumijevanja i njegovanja ...ugleda. Posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj odnosi s javnošću postaju sve bitniji, kako u političkoj, javnoj komunikaciji, tako i u korporativnoj. Komunikacijski proces u značajnoj mjeri funkcionira posredstvom masovnih medija. U raspravama o praksi odnosa s javnošću pojavljuju se sasvim konkretne nedoumice, tj. etički konflikti. Uz zahtjev za plasiranje istinite informacije, etički sukob nastaje u svjesnom otkrivanju samo dijela istine neke činjenice koji nužno proizvodi pogrešnu interpretaciju. Posvećenost istini vjerojatno je najstariji i najcjenjeniji etički princip civilizacije. Unatoč čestom iskušenju za korištenjem laži i obmana, ideja istine, kao pozitivne vrijednosti, duboko je usađena u filozofiju morala i prava. Povreda etičkih djelovanja u odnosima s medijima, tj. u odnosima s novinarima trgovanje je medijskim prostorom koje predstavlja teški oblik povrede filozofije morala. Profesionalne strukovne udruge odnosa s javnošću u Americi i Europi etici daju ključnu ulogu u komunikacijama i teže tzv. “etički čistom PR-u”.
U radu su prikazani aspekti razvoja i evaluacije programa prevencije vršnjačkog nasilja, realiziranog kao akcijsko istraživanje s učenicima četvrtog razreda osnovne škole. Osnovni cilj istraživanja ...usmjeren je na poticanje nastavnika na stručno i profesionalno usavršavanje, kao i upotrebu različitih modela prevencije vršnjačkog nasilja, uz stvaranje povoljne klime u razredu i optimalnih uvjeta za razvoj svakog učenika. Rad na istraživanju odvijao se u tri faze. U prvoj fazi akcijskog istraživanja osmišljavane su programske aktivnosti i sadržaji, kao i organizacija obuke nastavnika zainteresiranih da sudjeluju u projektu. U drugoj fazi akcijskog istraživanja paralelno su se odvijale realizacije aktivnosti i evaluacija samog procesa, a u posljednjoj fazi izvršena je sumativna evaluacija efekata programa, koja je obuhvatila ispitivanje mišljenja nastavnika i učenika o novinama koje je program prevencije vršnjačkog nasilja ponudio. Rezultati su pokazali da se akcijskim istraživanjem mijenja i unapređuje odgojno-obrazovna praksa, uz istovremeno aktivno sudjelovanje nastavnika, istraživača i učenika u svim fazama istraživanja.
PDF