Prispevek obravnava jezikoslovne spolne kategorije v slovenščini in italijanščini, v prvi vrsti pri osebnih občnih imenih za nekatere javne funkcije (npr. minister, ministrica, il ministro, la ...ministra). Oba jezika poznata imena moškega in ženskega slovničnega in leksikalnega spola; referenční spol moških imen je širši, saj se lahko nanašajo na moške, moške in/ali ženske odnosnice, v italijanščini tudi le na ženske. Ujemanje kaže na vodilno vlogo slovničnega (in z njim prekrivnega leksikalnega) spola, čeprav lahko prevlada tudi referenčni, predvsem ko gre za spolno izključujoče kategorije kot pri analiziranih imenih za javne funkcije v italijanščini. Izbrane javne položaje so ženske lahko zasedale šele v 40. letih 20. stoletja, še danes so na teh položajih večinoma moški (izjema so sodnice), kar kaže na prevladujoč moški socialni spol.
U sveukupnom proučavanju Ćopićevog stvaralaštva nedovoljno je poznata recepcija njegovog književnog djela na njemačkom govornom području. Ovaj rad se bavi jednim segmentom te kulturne razmjene – ...translatološkom i kontrastivnom analizom poredbenih frazema u zbirci pripovjedaka Doživljaji Nikoletine Bursaća. Frazemi (frazeologizmi, frazeološke jedinice) su odraz duha i kulture jednog naroda, stvarani su na osnovu određenih slika – ponekad zajedničkih s drugim kulturama i jezicima, ali u znatnom broju toliko specifičnih da se u frazeologiji govori o njihovoj neprevodivosti. Budući da je zadatak svakog prevodioca da neprevodivo učini prevodivim, otkrivajući nam pritom vlastito razumijevanje i vrednovanje kulture u kojoj je poniklo originalno djelo, na primjeru ove analize uočiće se da je Ina Jun-Broda postigla finu ravnotežu u (ne)prevodivosti iskričavog jezika Ćopićevih junaka.
Rad se bavi kontrastivnom analizom modalnih priloga u engleskom jeziku i njima odgovarajućih oblika u srpskom jeziku. Analiza je zasnovana na eklektičnom modelu nastalom kombinovanjem teorije ...metaforičkih proširenja i teorije modalnosti kao epistemičke deikse. Rad se fokusira na kombinacije modalnih priloga i modalnih glagola u kojima prilog modifikuje, dopunjava ili transformiše značenje glagola. Modalni prilog i modalni glagol se mogu kombinovati samo ako i jedan i drugi iskazuju ista ili slična modalna značenja. Modalni prilog i modalni glagol koji se nalaze na suprotnim krajevima epistemičke skale ne mogu se kombinovati, jer se javljaju kolokaciona ograničenja. Stepen modalnosti koji izražavaju modalni prilozi takođe može biti dodatno intenzifikovan drugim prilozima, koji se nazivaju intenzifikatori. Analiza obuhvata sintaksičke, semantičke i pragmatičke karakteristike modalnih priloga. Zaključak koji proizlazi iz kontrastivne analize jeste da su engleski i srpski tipološki slični jezici.
Brojni su eponimni nazivi u uporabi u prirodnim i tehničkim znanostima. U radu donosimo kontrastivnu analizu primjera engleskih i hrvatskih eponima koji se upotrebljavaju u tim dvama područjima. Cilj ...je analize utvrditi razlike između dvaju jezika na ortografskoj, gramatičkoj, sintaktičkoj i semantičkoj razini. Eponime smo prema semantičkome kriteriju podijelili u pet skupina; odabrani su primjeri te klasifikacije također dio kontrastivne analize.
Lyons (1994.) povezuje značenje i komunikaciju i drži da se značenje ne može teorijski objasniti, niti empirijski ovjeriti bez oslonca na jezik u uporabi. Što su naredbe prema Lyonsu i kakvo značenje ...prenose? To su izričaji koji nameću, predlažu neki tijek radnje ili obrazac ponašanja i indiciraju da bi se ono trebalo ostvariti. Odlika je dobre zapovijedi da je kratka i potpuno razumljiva svakome kome je namijenjena. K tome mora biti jednoznačna i precizna. Razumijevanje i izvršavanje naredaba vrlo je važno u pomorstvu. Kontrastivno (engleski izvorni jezik, hrvatski ciljni jezik) analizirano je 57 uzvičnih rečenica naredaba na brodu iz korpusa američkoga popularnog romana 19. stoljeća (Dragojević, 2007.). Naime, u romanu Moby Dick (autor Herman Melville) istraživale su se onodobne zapovijedi na engleskome i pripadajući prijevodi na hrvatski jezik (prevoditelji Zlatko Gorjan i Josip Tabak, 1985.). Zapovijedi su klasificirane po značenjskim skupinama. Književni prevoditelji bave se duhom obaju jezika (engleskoga i hrvatskog), pa se njihovim prijevodima može koristiti u komparativnoj lingvističkoj stilistici. Time se u izvornom tekstu uočavaju one stilske osobitosti koje se ne mogu postići u tekstu ciljnoga jezika, zato što najjače očituju vlastitost jednoga jezika (Bonačić, 1999.). Tehnološki napredak u pomorstvu vidljiv je u jeziku naredaba. U doba jedrenjaka kapetan broda morao je izdati jasnu zapovijed svojemu podređenom časniku koje uže pritegnuti ili otpustiti (Stolac, 1998.). Pogreške su mogle biti kobne. Danas Međunarodna pomorska organizacija propisuje standardne naredbe za kormilarenje i upravljanje strojem, i to na engleskom jeziku. Rad daje pregled naredaba originala i prijevoda romana Moby Dick te ih uspoređuje s onima na engleskome i hrvatskome propisanima za današnju upotrebu.
The work presents the set of the 300 most well-known and most frequent proverbs, sayings and similar paremiological units in modern Slovene, its theoretical and methodological basis and also how it ...can be used in different phraseological and phraseographical tasks. The concept of the paremiological optimum was developed by Ďurčo and it combines the concept of the Permjakov’s paremiological minimum of the most well-known units with corpus-based and frequency-oriented analyses. 316 Slovene speakers were included in the sociolinguistic test and the top list of the 300 most well-known out of 918 units presented to them was additionally arranged according to their frequency in the FidaPLUS language corpus. Author presents different search procedures which he used in the language corpora. The paremiological optimum is modernized according to the most frequent form of each unit in the Gigafida language corpus. The comparative research of the Slovak and Slovene paremiology based on the paremiological optimum is presented in details. Author also describes how the data he gained can be used in the lexicography.
Ovaj rad tematizira jedno od najvažnijih područja idiomatskog jezika, kolokacije. Posebna se pozornost pritom posvećuje komparativnom prikazu najčešćih konstrukcija sastavljenih od laganog glagola ...(tal. „verbi supporto“, engl. „light verbs“) i imenice u hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Ta je konstrukcija odabrana za analiziranje jer je iznimno česta u najranijem stupnju usvajanja jezika, a cilj usporedbe bio je odrediti podudarnosti u svrhu korištenja pozitivna prijenosa pri poučavanju leksika u talijanskom i engleskom kao stranom jeziku, odnosno spriječiti negativan prijenos u vidu pogrešnih analogija. Istraživanje se temelji na pretpostavci da je količina potpunih podudarnosti u kolokacijama koje se poučavaju u ranim stadijima učenja stranog jezika ograničena, stoga ih je potrebno pravodobno uočiti i svratiti na njih pozornost. Dakle, nakon rasprave o rezultatima usporedne analize istaknuta je važnost poučavanja kolokacija u nastavi, tj. važnost predstavljanja najčešćih kolokacija usporedno s predstavljanjem nove riječi. U skladu s navedenim, zastupa se stav da bi pri učenju jezika bilo korisno i djelotvorno odabrati kolokacijski pristup.
U radu se istražuju sličnosti i razlike između suglasničkih fonema i alofona slovenskog i talijanskog
standardnog jezika, fonotaktički fenomeni obezvučenja i ozvučenja u oba jezika i problematične
...osobine izgovora talijanskih suglasnika u jeziku slovenskih studenata (na sveučilišnoj razini). Fonološka
kontrastivna analiza pokazala je relativno veliku podudarnost slovenskih i talijanskih fonema (18
podudarnih fonema u odnosu na ukupno 22 slovenska i 23 talijanska fonema); broj alofona, prisutnih u oba
jezika, daleko je manji (4 podudarna alofona od ukupno 19 slovenska i 12 talijanska alofona). Kontrastivna
analiza obezvučenja i ozvučenja suglasnika u slovenskom i talijanskom (u studiji uzima se u obzir i situacija
u talijanskom regionalnom jeziku) pokazala je da se u analiziranim jezicima oba fenomena aktiviraju u
uglavnom različitim fonetskim kontekstima te da utječu na različite skupine suglasnika. Perceptivna analiza
talijanskog izgovora slovenskih (sveučilišnih) studenata otkrila je nekoliko problematičnih točaka: zamjenu
talijanskih fonema, odsutnih u slovenskom, sličnim slovenskim fonemima (posebno /ɲ ʎ/ → /lj, nj/, /r/ →
/ɾ/, /v/ → /ʋ/, /kw, ɡw/ → /kʋ, ɡʋ/), drugačiju distribuciju nekih fonema u odnosu na talijanski standard
(posebno /s z/ i /ʦ ʣ/) i prisutnost obezvučenja i ozvučenja suglasnika slovenskog tipa. Uz interferenciju
slovenskog može se pretpostaviti, barem u nekim slučajevima, i utjecaj sjevernog talijanskog regionalnog
jezika (posebno talijanskog izgovora u Veneziji Giuliji) te utjecaj netransparentne talijanske grafi je (usp.
“fonetsku vrijednost” grafema ‹s›, ‹z›, ‹i›). Neke od problematičnih točaka talijanskog izgovora slovenskih
studenata uklanjaju se tokom kontinuirane izloženosti talijanskom standardu, dok druge (posebno one,
vezane uz interferenciju slovenskog jezika) mogu biti trajnije prirode.
Enklitike ili zanaglasnice nenaglašeni su padežni oblici osobnih zamjenica, povratne zamjenice se, upitne čestice li te nenaglašeni prezentski oblici pomoćnih glagola biti i htjeti. One nemaju ...vlastiti naglasak, već svoj naglasak ostvaruju unutar naglasne cjeline naslanjajući se na naglašenu riječ. Zbog toga ne mogu stajati samostalno ili na prvome mjestu u rečenici. Kada ih je više, pojavljuju se u gramatički strogo zadanome poretku od kojega nema odstupanja. Redoslijed i položaj enklitika pripadaju najteže ovladivim segmentima hrvatskoga kao inoga jezika te zbog toga zahtijevaju veliku pažnju u procesu poučavanja, pri čemu jednaku važnost treba posvećivati redoslijedu enklitika kao i položaju enklitika i enklitičkih skupova unutar jednostavne i složene rečenice. Kako bi učenici hrvatskoga kao inoga jezika njima što bolje ovladali, enklitike trebaju biti obrađene i uvježbane u nastavi na morfološkoj, sintaktičkoj, prozodijskoj i funkcionalnostilskoj razini.
PDF
