Ovaj se rad bavi problematikom kontrastiranja kolokacija. U uvodnome se dijelu prikazuju
dosadašnje spoznaje kolokacijske teorije uz definiranje ključnih pojmova i čimbenika važnih
pri međujezičnom ...razmatranju. Nakon toga slijedi sinkronijska kontrastivna analiza njemačkih i hrvatskih kolokacija iz semantičkih polja boja, osjećaja i dijelova tijela. Korpus je nastao
na temelju jedno- i dvojezičnih rječnika njemačkoga i hrvatskoga jezika. Polazište analize bio
je njemački jezik, a hrvatski ciljni jezik. Time se žele utvrditi sličnosti, razlike i podudarnosti
sa kontrastivnoga stajališta u značenjskim i strukturnim obrascima analiziranih semantičkih
polja dvaju jezika koje ne pripadaju istoj jezičnoj obitelji ali su srodne u geografskom i kulturalnom
smislu. Također se želi ukazati na teorijske i praktične implikacije kontrastivnih istraživanja
u području kolokacija, osobito po pitanju idiosinkratičnih značajki.
U prilogu se s kontrastivnog aspekta analiziraju frazemi hrvatskoga i češkoga jezika kojima je sastavnica zoonim. Životinja je još od pradavnih vremena najbliži čovjekov suputnik. U svim se narodima ...životinjama pripisuju simbolična značenja i ljudske osobine i to najčešće one negativne što ćemo i pokušati dokazati ovim prilogom. Naime, ljudi su kroz povijest pripisivali životinjama određene stereotipe. Tako se pozitivno određuju domaće životinje i to one od kojih čovjek ima više koristi, za razliku od divljih prema kojima je puno kritičniji i skloniji negativnome određenju. S obzirom na to da zoonimska frazeologija obuhvaća širok dijapazon različitih značenja u ovome ćemo se prilogu baviti onim frazemima koji svojim značenjem ulaze u koncept ljudskih osobina, stanja, izgleda, načina kretanja te odnosa prema jelu i piću. Pri tome se objašnjava i simbolika pojedine životinje jer se time razumije i pozadinska slika pojedina frazema. Također u prilogu se provodi i kontrastivna analiza izdvojenih hrvatskih i čeških frazema s obzirom na navedene koncepte te se utvrđuju podudarnosti i razlike.
Istraživanjem uporabe složenih leksičko–sintaktičkih struktura u engleskom jeziku koje u
svom sastavu imaju tzv. lagane (engl. light) glagole kao što su have, take, give ili make uz
imenice nastale ...procesom preobrazbe iz glagola, dolazimo do spoznaja o isprepletanju značenja
koje proizlazi iz preobrazbe sintaktičkih funkcija neizravnih glagola u prototipne prijelazne
konstrukcije uvođenjem konceptualne metafore DOGAĐAJI SU STVARI (look gl. → take a look im.) i
procesom shematizacije laganih glagola (Gradečak–Erdeljić, 2009b).
Ovaj je postupak dekompozicije predikata (Pranjković, 2001) uočen i u hrvatskome (pojava
tzv. perifraznih glagola, Pranjković i Silić, 2005). Kao najočitiji se odmak od prototipne engleske
strukture međutim može opaziti upravo uporabna vrijednost ovih konstrukcija u hrvatskom
jeziku gdje je vidljivo kako je pragmatičko značenje kontekstualno uvjetovano i mnogo je uočljivije
u određenim funkcionalnim stilovima kao što su administrativni i novinarski stil.
Horizontalnom kontrastnom analizom engleskih i hrvatskih primjera uspostavili smo temeljne
strukturalne relacije između konstrukcijskih jedinica, a vertikalnom smo analizom utvrdili
postojanje prototipne konstrukcijske sheme u oba jezika. Naš se pristup proučavanju ovog tipa
konstrukcija temeljio na modelu konstrukcijskog značenja jezičnih struktura u kojima gramatička
organizacija jezika, usustavljena određenim tipovima konstrukcija tvori kontinuum međusobno
povezanih uzročno–posljedičnih veza. U ovome modelu konstrukcije se promatraju unutar
određene ekološke niše (Taylor 2004) u kojoj dolazi do međusobne interakcije različitih vrsta
konstrukcija, a koje pak izviru iz određenih osobina leksikona i tipoloških značajki nekog jezika.
Pri tome se naglasak stavlja na uporabni model jezika (Barlow i Kemmer 2000) u okviru kojega
ćemo usporediti uporabnu vrijednost glagolsko–imeničkih konstrukcija u ova tri jezika s ciljem
isticanja njihova konstrukcijskog značenja, a nauštrb tradicionalno odvojenoga sintaktičkog ili
pragmatičkog značenja.
Temeljna zadaća nastave hrvatskoga jezika prema sadašnjem kurikulu jest naučiti učenika komunicirati na hrvatskom standardnom jeziku u različitim komunikacijsko-funkcionalnim kontekstima. Uporaba ...hrvatskoga standardnog jezika ne isključuje narječja, dijalekte, mjesne govore i druge idiome. Nastava jezika u nižim razredima osnovne škole polazi od učenikova imanentnog govora koji je već usvojio u svome neposrednom okružju. Kulturološki i didaktički razlozi unošenja dijalektalnih sadržaja u kurikul odražavaju se i na zastupljenost dijalektalnih tekstova u čitankama objavljenim u razdoblju od 2000. do 2010. godine. Migracijske promjene uzrokovane ratnim i poratnim okolnostima, utjecaj masovnih medija osobito televizije, interneta i društvenih mreža uvjetovalo je da se petrinjski mjesni govor/jezik neupitno i neumitno mijenja. Stoga je potrebno zabilježiti i opisati starije stanje u jeziku/govoru. U tom nastojanju poslužila nam je knjižica Milana Dujnića profesora učiteljišta u Petrinji naslovljena Božić u Petrinji.Prikaz božićnih običaja u dvie slike. Knjiga je tiskana 1944. godine u petrinjskoj tiskari V. Massari i I. Glavinić. U ovom radu donosimo morfološki i leksičko-semantički opis teksta. Kontrastivnom analizom ukazuje se na razliku u aktualnom petrinjskom govoru kao i na razliku u odnosu na hrvatski standardni jezik. Metodički pristup ovoj dramskoj igri pokazuje na njezinu uporabu u nastavi jezika, književnosti i jezičnoga izražavanja.
Poredbeni frazemi u ovome su članku uzeti kao osnova za analizu i kritiku opisa frazeološke građe u njemačko-hrvatskim i hrvatsko-njemačkim dvojezičnim općim rječnicima. Skreće se pozornost na neke ...aspekte opisa odabranih frazeoloških jedinica, a težište je stavljeno na sljedeća pitanja: metajezičke upute o postupcima obradbe frazeološke građe izvan i unutar leksikografskih čanaka, makrostruktura rječnika i postupci lematiziranja poredbenih pridjevskih frazema, odabir prijevodnih ekvivalenata, smještaj poredbenih frazema u internoj strukturi leksikografskoga članka, podaci o stilu i specifičnostima upotrebe poredbenih frazema
U ovome se prilogu daje kontrastivna analiza jednoga sloja frazema hrvatskoga i talijanskoga
jezika. Riječ je o frazemima čije su sastavnice somatizam ruka i njegovi dijelovi.
Taj je frazemski sloj ...odabran jer su somatizmi vrlo bogat frazemski sloj u većini jezika.
U radu se na temelju odabranih primjera iz prikupljene građe analiziraju podudarnosti i
razlike hrvatskih i talijanskih frazema s obzirom na njihov leksemski sastav i značenje.
Također se tumači pozadinska slika koja je motivirala značenje pojedinih frazema, kao i
utjecaj osnovnih prototipnih i prenesenih (rubnih) značenja pojedinih leksema na značenje
cijeloga frazema. Propituje se i semantički odnos holonimije i meronimije, tj. (ne)zamjenjivost
holonima i meronima unutar istoga frazema.
Usporedba semantičkih i pragmatičkih elemenata komunikativnih navika u spontanoj konverzaciji mladih Hrvata i Talijana, glavni je zadatak ove konverzacijske analize učesnika emisija Big Brother i ...Grande Fratello. Članak raščlanjuje strategije i tehnike komunikacije s ciljem da se ukaže na empirički dokazane sociotipe koji će demantirati uvriježene stereotipe.
Jezično izučavanje konkretnog govornog diskursa u navedenoj društvenoj interakciji, obuhvaća uporabu deiksi i strukturu govornih činova u službi povezivanja jezičnog i izvanjezičnog konteksta, kako bi se uočile pragmalingvističke razlike i sličnosti dviju kultura. U sagledanom sociolingvističkom kontekstu, rezultati usporedbi ne ukazuju na znatne razlike.
Nakon raspada zajedničke države i stvaranja dviju samostalnih država Republike Slovenije i Republike Hrvatske u jednom je razdoblju nakon 1991. godine došlo (i zbog rata na teritoriju Hrvatske) do ...smanjenja jezičnih (gospodarskih i društvenih) kontakata. Slovenija se više otvorila Zapadu, engleski je kao globalni jezik postao još važniji, a i zbog tehnološkog razvoja a i zbog novih medija (Internet, TV…). Srpskohrvatski, odnosno hrvatski jezik bio je i zbog nekadašnje (neformalne) privilegiranosti postavljen djelomično u drugi plan. Sada su to dva službena jezika susjednih suverenih država te je zbog toga dobro poznavanje i kvalitetno “poučavanje” jezika za obje jezične skupine još značajnije – i slavensko zajedničko porijeklo mora ponovno dobiti (ili je već dobilo) pozitivnu konotaciju, što je zanimljivo i za lingvistička (slavistička) istraživanja. U ovom članku bile su analizirane istovjetne i različite fonetske (akustičko-artikulacijske) pa i fonološke osobine segmentne i suprasegmentne razine koje su se najviše istaknule u snimci hrvatskih studenata kojima slovenski nije prvi (materinji) jezik (snimljeno na Odsjeku za fonetiku u Zagrebu u studenom 1997). Središnji dio ovog članka je kontrastna analiza akustičke strane vokala u slovenskom i hrvatskom jeziku.
U članku se analiziraju dva hrvatska i ruska poredbena frazema jednake strukture i
značenja: bježati od koga, od čega kao vrag od tamjana te bojati se koga, čega kao vrag tamjana. Promatra se njihova ...uključenost u različite kontekste pri čemu se
osobita pažnja posvećuje upotrebi u odnosu na živo i neživo. Sljedeći se element
analize tiče mogućeg variranja komponente vrag i njezine
gramatičke promjene. U daljnjem se dijelu članka daju ekvivalenti navedenih
frazema na još sedam slavenskih jezika i ispituje se eventualno postojanje i nekih
drugih, rječnički neregistriranih, frazemskih oblika (po uzoru na ostale slavenske
jezike) u hrvatskom i ruskom jeziku.
L’infinito u hrvatskim prepjevima Fabijanić, Marijana
SPONDE: Časopis za jezike, književnosti i kulture između dviju obala Jadrana / Rivista di lingue, letterature e culture tra le due sponde dell’Adriatico / A Journal of Languages, Literatures and Cultures between the two Adriatic coasts
2, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
U radu se analizira kako su hrvatski prevoditelji Olinko Delorko, Vladimir Nazor, Ton Smerdel, Frano Čale i Juraj Gracin, prevodeći slavnu Leopardijevu idilu L’Infinito, doživjeli uranjanje u poetiku ...Giacoma Leopardija te kako su tekst prenijeli hrvatskom čitateljstvu. Nakon kratkoga uvoda u problematiku književnog prevođenja, daje se sažeti pregled predstavljanja Leopardijeve poezije u hrvatskoj književnoj kritici i prevoditeljstvu i uspoređuje s načinom kako je predstavljaju prevoditelji čiji su prepjevi analizirani u središnjem dijelu rada. Traduktološka obrada ne smjera donošenju ocjene o tome koji je od pet analiziranih prijevoda ”ljepši“ ili bolji, nego utvrđivanju jednakovrijednosti i/ili odstupanja u odnosu na izvorni tekst na svim jezičnim razinama, uspoređivanjem pojedinih sastavnica teksta raščlanjenog u estetsko-misaone cjeline. U sintezi je poseban naglasak stavljen na indikatore koji otkrivaju prijevod kao mjesto susreta identiteta pjesnika i njegova svijeta s identitetima prevoditelja.
