Training in laparoscopic gynaecological surgery is challenged by the boundaries of the traditional apprentice-tutor model and the ethical objective of limiting the complication rates. The European ...Academy for Gynaecological Surgery (The Academy) has focussed their scientific work in the last 6 years on defining the standards a future laparoscopist must meet in order to operate, either independently or under supervision. The Laparoscopic Skills Testing and Training (LASTT) model has been proved feasible and to have face and construct validity. Furthermore, it has been proved in this model that basic laparoscopic psychomotor skills (LPS) require proper training and that proficiency in those skills cannot be acquired by only training more complex tasks, such as intra-corporeal knotting. The observation that the LPS are retained over long periods is very important for the structure of a training program, being therefore comparable to swimming or biking skills. The data gathered over these years by the Academy, and supported by reports from other groups, strongly recommend that an in-house in vitro model for training and testing laparoscopic skills should be available in every teaching centre. Only those who reach proficiency in these practical skills, and who demonstrate sufficient theoretical knowledge, will have access to the “Green Card” that defines the minimum requirements prior to training for surgical procedures with patients. Following this strategy, we postulate that the morbidity and mortality rate associated with laparoscopic procedures in training centres will be reduced and the efficiency of one-to-one teaching will be improved.
Izpopolnjevanje v spretnosti endoskopske ginekološke kirurgije vodijo meje, ki jih postavlja model tradicionalnega odnosa vajenec-mojster ter etični cilj operirati s čim manj zapletov. Evropska akademija za ginekološko kirurgijo (The Academy) je zadnjih 6 let svoje znanstveno delo osredotočila na definiranje standardov, ki jih mora izpolnjevati bodoči laparoskopski kirurg, da bo lahko operiral samostojno ali pod nadzorom. Model LASTT (The Laparoscopic Skills Testing and Training) je pokazal, da je izvedljiv, da ima realno vrednost in da pokaže tudi na razlike med različno sposobnimi operaterji. Z modelom je bilo tudi dokazano, da je za osnovne laparoskopske psihomotorične veščine (LPS) treba vaditi in da se do izvrstnosti v teh veščinah ne da priti z vadbo bolj zapletenih veščin kot je intra-korporealno vezanje vozlov. Izjemno pomembna za strukturo tečajev vadb je ugotovitev, da LPS znanje zadržimo dolgo časa, kar lahko primerjamo z obvladovanjem veščin kot sta vožnja kolesa ali plavanja. Podatki, ki jih je v zadnjih letih zbrala The Academy in jih podpirajo rezultati drugih skupin, zelo priporočajo, da ima vsak center za poučevanje svoj model za vadbo in testiranje laparoskopskih veščin. Le tisti, ki bodo dokazali, da so vešči v praktičnih veščinah in bodo pokazali dovolj teoretičnega znanja, bodo imeli dostop do »Zelene karte«, ki definira minimalne zahteve pred začetkom operiranja bolnikov. Naš postulat je, da če sledimo tej strategiji, se bo obolevnost in smrtnost po laparoskopskih operacijah v centrih za edukacijo zmanjšala in učinkovitost učenja eden-na-enega izboljšala.
Subordinacija i koordinacija nazivi su koji se u suvremenom jezikoslovlju najčešće upotrebljavaju u sintaksi te se koordinacija uobičajeno odnosi na nezavisnosložene rečenice, a subordinacija na ...zavisnosložene rečenice. U ovom se radu fenomen koordinacije promatra na razini sintagme, odnosno na suodnosu sintagme i riječi. Riječ se razumijeva pravopisno, tj. kao ono što se nalazi između dviju bjelina, ali s tvorbenim (i morfološkim) ograničenjem na tvorenice s najmanje dvjema tvorbenim osnovama. Najveći je problem u tom smislu polusloženična tvorba u tradicijskom smislu te shvaćanje funkcije spojnice ili crtice. Spojnica pritom ima dvije funkcije, formalnu (ortografsko-tvorbenu) i semantičko-sintaktičku. Formalna funkcija odnosi se na povezivanje najmanje dviju tvorbenih sastavnica (osnova), a semantičko-sintaktička funkcija razumijeva dvoje: subordinaciju – povezuje tvorbene osnove od kojih je jedna nadređena (jednopojmovne složenice) i koordinaciju – povezuje ravnopravne tvorbene osnove (višepojmovne složenice). Isti se problem javlja i u složenicama i sraslicama, tj. onim jednorječnim jezičnim jedinicama u kojima je redoslijed sastavnica isti kao u sintagmi ili svezi riječi od kojih su nastale. U ovome radu spomenutom se tvorbeno-morfološkom problemu pristupa s aspekta ortografske dijakronije, pri čemu se u korpusu hrvatskih pravopisnih knjiga analiziraju pristupi koji su primijenjeni u pravopisnom normiranju zapisivanja koncepta koordinacije na razini sintagme i na razini riječi, tj. tvorenice (s najmanje dvjema tvorbenim osnovama). Raščlamba je u tom smislu obuhvatila istraživanje svih vrsta riječi, a upitni su se slučajevi popisali i opisali te sukladno tome znanstveno raščlanili.
U radu se razmatraju koordinirane rečenice uvedene složenim veznikom kao i, kojim se povezuju ustrojstva na svim razinama iskaza, od rečeničnih dijelova, skupina i surečenica pa do tekstne razine. ...Najprije se raspravlja o koordinacijskoj prirodi tog veznika – njegovoj strukturnoj neovisnosti, poretku sastavnica i sročnosti – te njegovoj uporabi i zamjenjivosti drugim jednostavnim i složenim veznicima i korelativima. Pritom se razmatraju značenja koja se, uz osnovno značenje sastavnosti, izražavaju tim veznikom: poredbeno i gradacijsko. Poredbeno se može smatrati parentetičkom koordinacijom, pri kojoj je veznik kao i većinom zamjenjiv prijedložnim izrazom poput, dok je gradacijsko značenje slično onomu izraženom složenim veznikom ne samo... nego/već. Iako se po najvećem broju svojih obilježja veznik kao i svrstava u koordinacijske sastavne veznike, njegovo značenje nije posve istovjetno onomu jednostavnih veznika i i te, složenih a i i ali i ili korelativa i... i, koji su mu značenjski srodni i kojima je često zamjenjiv, već pokazuje i neka svojstva tipična za subordinirane i jukstaponirane strukture, primjerice manji stupanj predodžbene odvojenosti i kolebanje u sročnosti. Kako bismo dodatno ispitali potonje tvrdnje, složeni veznik kao i usporedili smo s odgovarajućim veznikom as well as u engleskome jeziku te zaključujemo kako je u oba jezika riječ o manje tipičnom sastavnom vezniku, kojim se često izražava parentetička (dometnuta) koordinacija poredbene ili gradacijske prirode.
Ovaj rad bavi se koordinativnim konstrukcijama sa sekundarnim markerima koordinacije u bosanskome jeziku (a time uglavnom i u ostalim novoštokavskim standardnim jezicima). Riječ je o konstrukcijama u ...kojima je jedan ili više njihovih članova gramatički obilježen sekundarnim markerom koordinacije (kao npr. Možemo prošetati i također nešto pojesti). Kako očituju obilježje koje se ne smatra temeljnim za koordinaciju, ovakve se konstrukcije mogu ubrojiti u neprototipne. Njihova analiza u ovom radu u osnovi će biti na tragu opisa njihove neprototipnosti. Glavni je cilj pokušati definirati sintaksičke, semantičke i pragmatičke uvjete u kojima se ostvaruju konstrukcije o kojima je riječ te izdvojiti i opisati glavne tipove sekundarnih markera koordinacije. U prvome, uvodnom dijelu rada daje se kratak osvrt na istraženost problema, a zatim se iznose i obrazlažu glavni zadaci i ciljevi rada te metodološki postupci. U drugom dijelu navodi se teorijska pozadina te definiraju ključni pojmovi. Treći, glavni dio rada sadrži raspravu u kojoj se najprije razmatra pitanje određenja sekundarnih markera koordinacije, a onda se pažnja usmjerava na opis pojedinih tipova tih jedinica. U četvrtom dijelu donose se glavni zaključci.
U ovome ćemo radu prikazati na koji se način obilježava koordinacija, i koordinacija surečenica i koordinacija skupina (engl. phrases), u ovisnosnim bankama stabala. Banke stabala temelje se na ...ovisnosnim pristupima sintaksi i preduvjet su za oblikovanje parsera, alata za automatsko sintaktičko označavanje rečenica. Posebno ćemo se pozabaviti označavanjem koordinacije unutar projekta Universal Dependencies (UD) (https://universaldependencies.org/). Projekt UD teži ujednačenome označavanju gramatičkih struktura u jezicima svijeta. Dosad je u sklopu projekta prikupljeno gotovo 200 banaka stabala za više od 100 jezika, među kojima je i jedna hrvatska ovisnosna banka stabala ‒ Croatian UD. Prije nje za hrvatski je izrađena i Hrvatska ovisnosna banka stabala ‒ HOBS (hobs.ffzg.hr), pri čijemu se obilježavanju slijedio pristup primijenjen pri izradi Praške ovisnosne banke stabala. Pristup primijenjen u izradi tih dviju banaka stabala razlikuje se u obilježavanju određenih sintaktičkih struktura. Prikazat ćemo temeljne razlike u obilježavanju koordinacije u dvjema hrvatskim ovisnosnim bankama stabala, a zatim ćemo se usredotočiti na problematične slučajeve koordinacije i rješenja za njihovo označavanje u dvjema bankama stabala te pokazati koje su prednosti i nedostaci ponuđenih rješenja.
U jedinoj monografiji u hrvatskome jezikoslovlju posvećenoj sekundarnim predikatima Peti (1979) predstavlja gledište da se sekundarni predikati uslijed sintaktičke neovisnosti s primarnim predikatom ...nalaze isključivo u odnosu koordinacije. Slijedeći teorijski okvir rane generativne gramatike i hipotezu autonomne sintakse, Peti drži da značenjski odnos primarnoga i sekundarnog predikata nema nikakva utjecaja na njihov sintaktički položaj. Naša je namjera pokazati da je takvo stajalište pogrešno. U hrvatskome jeziku postoji nekoliko značenjskih tipova sekundarnih predikata. Pomoću modela testova od sedam sintaktičko-semantičkih kriterija preispitat ćemo u kojoj mjeri značenjski odnos između primarnih i sekundarnih predikata utječe ili može utjecati na njihov sintaktički položaj, odnosno na sintaktičku strukturu rečenica kojima pripadaju.
U radu se istražuju koordinirane konstrukcije s katalipsom prijedložne dopune (KPD-om) u hrvatskome, kao na ili oko kapka. Osnovno je istraživačko pitanje što uvjetuje mogućnost KPD-a. Ukrštavanje ...teorije katalipse na desnoj periferiji prvoga koordinanda, u generativističkoj tradiciji poznate kao podizanje desnog čvora, te normativne i deskriptivne literature o ovom fenomenu u hrvatskom iznjedrilo je usmjerenija istraživačka pitanja – jesu li uvjet za KPD u hrvatskome: 1) podudaranje padežnih oblika ispuštenog i neispuštenog NP-a, 2) višesložnost ili leksička naglašivost prijedlogā, 3) značenjska suprotnost prijedlogā. Ova su pitanja adresirana analizom ručno označenog uzorka 1026 primjera konstrukcija s KPD-om iz Hrvatskoga nacionalnog korpusa i 1001 primjera iz Hrvatskoga mrežnog korpusa. Rezultati istraživanja ukazuju na to da podudaranje padežnih oblika nije uvjetujući faktor za KPD u suvremenoj hrvatskoj jezičnoj praksi, suprotno normativnim preporukama, a da je glavni uvjetujući faktor za KPD značenjska kontrastnost prijedlogā. Pokazalo se da broj slogova ili navodna leksička naglašivost prijedlogā nisu isključivi kriterij za mogućnost upotrebe u konstrukciji s KPD-om, no čini se da ta obilježja jesu u korelaciji s učestalošću takve upotrebe pojedinih prijedloga. Međutim, ovaj aspekt zahtijeva daljnje istraživanje prije pouzdanih zaključaka.
Paleografsko istraživanje opisano u ovome članku uspoređuje grafijske karakteristike dviju varijanti glagoljičnog kurzivnog pisanja – diplomatičkog i knjiškog kurziva. Korpus istraživanja čine dva ...spomenika hrvatske glagoljične pismenosti: Kršanski prijepis Istarskog razvoda i Kvarezimal/Tlmačenje od muki pisara Šimuna Grebla. Metodologija istraživanja bazira se na prokušanom grafolingvističkom opisu s fokusom na paleografske kategorije koordinacije u linijskom sustavu, morfologije slovnih oblika i usporedbe kratičnog i ligaturnog inventara. Cilj istraživanja je pojašnjenje razvojnog procesa spomenutih podtipova glagoljice karakterističnih za hrvatski kulturni krug, vremenski i prostorno bliskih. Ključna je i funkcionalna diferencijacija; diplomatički kurziv vezan je uz pravne tekstove, dok je knjiški fokusiran na literaturu općenito. Pristup istraživanju je »genetički«, pokušat ćemo vidjeti gdje se stupanj koordinacije slova (kao glavni generator minuskulizacije) fiksira. Korpus promatranih tipova hrvatskog glagoljičkog pisanja još je uvijek nedovoljno istražen, tako da je i ta konstatacija bila dodatan motiv provedbi zamišljenog zadatka.
U prilogu je riječ o prijepornome pitanju ima li pojava koordiniranih struktura na razinama nižim od razine složene rečenice. Unatoč ne tako rijetkim mišljenjima da svaka pojava konjunktora ...pretpostavlja složenu strukturu, tj. koordiniranu složenu rečenicu, zastupa se stajalište da konjunktorizacije, pa onda i koordinacije ima i na razini sintagme (spoja riječi) i na razini jednostavne, tj. nesložene rečenice. To se događa i u imenskim sintagmama, npr. u različitim imenima, nazivima, naslovima i sl. kao što su imenski spojevi riječi tipa Bosna i Hercegovina, strah i trepet, rat i mir, Ciganin ali najljepši, sve ili ništa i sl. Koordinacija se pogotovo često javlja na razini jednostavne (proširene) rečenice. Naime u koordiniranu odnosu mogu dolaziti pojedini članovi rečeničnoga ustrojstva: subjekti, npr. Ivan i Marko dolaze, predikati, npr. Marko sjedi i piše, objekti, npr. Piše priče i romane, adverbijali, npr. Radi i noću i danju, Posluju pošteno ili nikako, i atributi, npr. Uporan i marljiv čovjek prije ili kasnije uspijeva itd. Mišljenja smo da se u svim tim i sličnim slučajevima radi o jednostavnim rečenicama bez obzira na to tumačimo li ih uz pretpostavku o konjunktorizaciji članova rečeničnoga ustrojstva ili kao posljedicu različitih tipova ekonomizacije složenih struktura. Razmotrit će se napokon i pojave koordinacije koje su svojstvene samo nesloženim strukturama. Tako npr. konjunktori bilo… bilo i što… što mogu povezivati samo članove rečeničnoga ustrojstva, a uopće ne mogu povezivati (potpune) surečenice složenih (rastavnih) rečenica, usp. Stalno ima problema bilo poslovnih bilo privatnih prema *Bilo ima poslovnih bilo ima privatnih problema ili Pročitali su veći broj romana, što starijih što novijih.
U radu se opisuje sintaksa rastavnih struktura u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku. U Uvodu se ukratko određuje koordinacija i rastavnost kao njezin oblik te se navode rastavni koordinatori koji se ...pojavljuju u hrvatskoglagoljičnim tekstovima. Tema su 2. poglavlja dvočlane monosindetske rastavne strukture, i obične, i upitne, posebice alternativna i eliptična pitanja, te metajezična disjunkcija. U 3. se poglavlju govori o korelativnim rastavnim strukturama koje imaju koordinator i ispred prvoga koordinanda. U 4. poglavlju riječ je o višečlanim (polisindetskim) rastavnim strukturama. Riječi koje služe kao rastavni koordinatori mogu imati i druge uloge i značenja. Zbog toga je 5. poglavlje posvećeno njihovim ostalim ulogama. Šesto je poglavlje zaključno. U njemu se ukratko iznose spoznaje i zaključci iz prethodnih poglavlja.
PDF
