Kelâm ilmi, inanç esaslarını kesin deliller kullanarak akli zemine oturtmaya
çalışan ve aynı zamanda inançlar etrafında oluşan şüpheleri izale eden savunmacı
bir ilim dalıdır. İslam inanç esasları ...içerisinde Allah’ın varlığını ve birliğini ifade
eden tevhid, ayrı bir önemi haizdir. Düalist (iki tanrılı) inançlar ise İslâm’ın tevhid
ilkesinin karşısında yer almaktadır. Yedinci yüzyılda İran’ın fethedilmesiyle
Müslümanlar düalist inanca sahip Mecûsî ve Maniheist halklarla aynı coğrafyada
yaşamaya başladılar. Maniheistlerin iki ezeli karşıt güç olan Işık (İyi) ile Karanlık
(kötü) düalitesine dayanan Tanrı tasavvuru tevhid eksenli İslâm için tehdit oluşturmuştur.
Maniheistlerin iki zıt prensibini Nur ve Zulmet şeklinde isimlendiren
kelâm bilginleri onların Tanrı tasavvurunu akli ve nakli delillerle tenkit etmişlerdir.
Bu araştırmada yöntem olarak öncelikle Maniheist inancın Tanrı tasavvuru
ve kozmoloji anlayışları incelenmiş ve daha sonra da Eş’arî gelenekte özellikle
mütekaddimûn dönemi âlimlerinin bunlara yöneltmiş oldukları tenkitlerin tespit
ve değerlendirilmesi yapılmıştır. İslam düşünce geleneğini anlama ve yorumlamaya
katkı sunacağını düşündüğümüz araştırmamız, aynı zamanda yerel ölçekte
konuyu bilinir kılmayı ve konu hakkında bundan sonraki araştırıcıların ilgisini
konuya yöneltmeyi hedeflemektedir.
Rackovićeva misao dokumentarno nas uvodi u smisao i strukturu djela Vujadina Jokića, kao Filozofa i Čovjeka, te nas upućuje na originalnu filozofsku, estetičku i poetičku misao neopravdano ...zapostavljena i zaboravljena mislioca. Vujadin Jokić (1928.–1986.), filozof, estetičar, kritičar i pjesnik rođen je 23. prosinca 1928. godine u Velici kod Plava (Crna Gora). Rano je ostao bez roditelja, nakon što je otac poginuo u partizanima kod Kruševca, a majka spaljena u požaru sela Velika 28. srpnja 1944. od strane njemačke divizije »Princ Eugen «. Mladog šesnaestogodišnjeg Vujadina tada je osobno spasio prevoditelj Bejto Redžepagić.2 Imao je teško djetinjstvo i mladost, slično Erazmu Roterdamskom. Nakon oslobođenja, zahvaljujući društvenoj pomoći i vlastitoj moralnoj odgovornosti, uspješno je završio najprije Gimnaziju i Učiteljsku školu u Beranama i Sarajevu, a zatim čistu filozofiju.
Kozmobioetika Perušić, Luka
Obnovljeni Život,
11/2018, Letnik:
73., Številka:
3
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do ...transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje te čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja.
The heuristic propulsivity of bioethics in the last thirty years has prompted a significant broadening of the scope of this field: on the methodological level development was noted in the movement from disciplinarity to transdisciplinarity, while at problem level it went from biotechnical challenges to reflection on the integrality of the living world. However, bioethical experimentation still does not take into account problems stemming from humanistic cosmology and cosmology as a natural science - not even within the scope of the integrative bioethics project - which is particularly problematic in regard to the importance of core knowledge. The development of human society towards a merging with the expanse beyond planet Earth, and also the firm connection of the phenomenon of life with the basic structure and dynamic of a perceptible universe, invite us to prepare to direct our attention to bioethical and social-scientific issues in which cosmological elements play an important part. The aim of this article is to put forward a research perspective of cosmobioethics as a help in further broadening our cognitive sensibility to the truth about the (social) complexity of existence on the Earth and the expanse surrounding it. The topic is approached through a multidisciplinary communication of relevant core knowledge by means of the classic philosophical exposition method.
Ovaj rad se bavi razmišljanjem Edith Stein, filozofkinje, mističarke i mučenice, o odnosu kulture i zajednice koja ju proizvodi preko nadarenih pojedinaca. Primjerom svojega života, kao i svojim ...teorijskim promišljanjem o kulturi, Edith Stein snažno pridonosi potpunijemu razumijevanju istinske kulture. Iz njezinih spisa možemo iščitati ideju istinske kulture, koja je podložna trajnomu razvoju zbog njezine nužne otvorenosti različitosti ljudi i zajednica, kao i važnost doprinosa kulture izgradnji cjelokupne ljudske zajednice. Edith Stein smatra da se kultura ne usvaja samo kroz spontano upijanje vrijednosti utisnute u različite kulturne objekte i običaje ljudi koje susrećemo u svakidašnjem životu određene zajednice, nego isto tako odgojem za zajedništvo kojim se razvija osjetljivost za vrijednosti zajednice čiji je duh izražen u toj kulturi. Svaka zajednica koja odgaja za uzvišenije duhovne vrijednosti i stvara istinsko zajedništvo među ljudima proizvodi kulturu koja nosi u sebi dublje vrijednosti te zajednice, te ih prenosi i na druge ljude i na druge zajednice. Svaki pojedinac koji svojim kulturnim i umjetničkim izražavanjima doprinosi stvaranju kulture treba imati osjetljivost za duh zajednice kojoj pripada.
Uspon i dometi pitanja o svijetu u suvremenoj filozofiji dovode se u ovom članku u svezu sa zalaskom metafizičkoga pitanja o bitku i s nihilističkom krizom uma. Ta kriza logosa manifestirala se, ...prije svega, u prevladavanju znanstvenoga pozitivizma i prevlasti svjetonazorskih ideologija. U žarištu razmatranja nalaze se filozofske struje druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj. Prikaz prati u prvom redu političku privlačnost i misaoni utjecaj izazovne teme na oblikovanje pluralističkoga svijeta ideja i demokratski preokret koji je uslijedio. Razmatranje započinje pitanjem kako su filozofska promišljanja o pojmu svijeta odgovarala i poticala otvaranje procesa liberalne demokratizacije u društvu. Istraživanje svijeta pokazalo se dijaloškim i pluriperspektivističkim okvirom u različitim filozofskim strujama. On je dao poticaj i otvorio pristup promišljanju i raspravi o zajedničkim težnjama posve različitim, pa čak i suprotstavljenim teoretskim nazorima i filozofskim strujama.
Sažeti filozofijsko-povijesni prikaz istaknutijih modela zasnivanja svijeta iznosi na vidjelo misaone prinose i odgovarajuće publikacije u tri glavna vala koji su prepoznatljivi od 1953. do 1962., od 1964. do 1984., te naposljetku od 1986. do 1995. Pojmovna postignuća razdijeljena su na pet filozofijskih pravaca: fenomenološko-aksiološko oblikovanje svijeta, fenomenološko-hermeneutičko tumačenje svijeta, praksističko- marksističko zasnivanje svijeta, znanstvenoanalitička konstrukcija svijeta i univerzalističko-integrativna filozofija svijeta. Od predstavnika razmatraju se argumentacije Pavla Vuk-Pavlovića, Vladimira Filipovića, Marije Bride, Franje Zenka, Vanje Sutlića, Danila Pejovića, Ante Pažanina, Branke Brujić, Sulejmana Boste, Željka Pavića, Milana Kangrge, Branka Bošnjaka, Gaje Petrovića, Line Veljaka, Ante Čovića, Zdravka Radmana, Mislava Kukoča, Mislava Ježića i autora ovoga članka. Pobliže razmatranje temeljnih postavaka potvrđuje zaključak da se pojam svijeta može označiti »kao temeljni pojam nove epohe« (Marija Selak, 2013, 188). Pitanje o svijetu tako je stožerna filozofijska tema na kojoj se duhovi susreću i razilaze, okupljaju i raspršuju, vode dijaloge i prepiru; u okviru svijeta misaoni horizont uzmaže se integrirati u svojoj različitosti. To je pitanje potaknulo višestruka promišljanja i mnoge rasprave, koje su bile plodonosne u potrazi za pluralizmom i jasnijom pluriperspektivnošću u razmatranju života i prirode, jednako kao i u političkoj zbiljnosti, tj. u zauzimanju za više slobode, reda i logosa u duhovnom svemiru. Naposljetku, čini se da je pitanje o svijetu zadržalo i danas živahno zanimanje koje može poticati daljnje filozofijske istraživačke misije i pokretati nove misaone avanture u budućnosti.
Tisti, ki se ima za arhitekta, mora (med drugim) biti seznanjen z zvezdoslovjem in nebesnimi računi … Kajti v astrologiji (arhitekt) spozna … nebesni red. Vitruvius, De architectura, I, I, 3 in 10 ...Grška beseda •arhitektura" je nastopila v današnjem pomenu besede razmeroma pozno. Pred njo je umetnost gradnje, se pravi lepo in urejeno oblikovanje zgradbe in prostora, označevala beseda "kozmos".
Agon-kompleks Perušić, Luka
Filozofska istraživanja,
12/2015, Letnik:
35, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
S obzirom na tri poretka u sklopu kozmičke cjeline (makrokozmos, mikrokozmos i mezokozmos), integrativnom analizom kozmoloških spoznaja metafizičara i prirodoznanstvenika raznorodnih orijentacija ...najprije dolazim do konkluzije o spregnutosti dvaju izvedenih kozmičkih načela koja određuju sveukupni totalitet odnosa stvari i smisla. Prvo načelo nazivam sabiruće-jedno-sve, koje opisujem arhe-kompleksom. Drugo nazivam sebi-usuprot-težeće, koje opisujem eris-kompleksom. Na temelju pomaka iz zatvorenog sustava (neživog bića) u otvoreni sustav (živo biće), obrazlažem da arhe- i eris-kompleks stvaraju logos-kompleks i agon-kompleks te na koji se način novo spregnuće u tjelesnosti (mikrokozmos) oblikuje u društvo (mezokozmos), u najširem smislu pojavljujući se kao napetost između real-politike i utopijskog stremljenja. U daljnjoj razradi predlažem artikuliranje konkretnog civilizacijskog stanja kao biopolitičkog agona u kojem se protočnost moći odvija relejima inosfere. Zasniva se na raščlanjivanju živog u konvertibilne informacije čija se uporabnost nalazi u moći regulativnosti, odnosno sposobnosti biopolitičkog da logos regulativnošću podvrgne agonu kroz sam logos, što nastojim pojasniti povezivanjem s navedenim fenomenima. S tjelesnošću kao instrumentom transformativne bȉtizacije, dalje argumentiram naginjanje društva prema ukidanju izvornog smisla logos-kompleksa i razvlašćenje nad kontrolom tjelesnog određenja, što nastojim ukratko ocrtati i povezati s ishodištem istraživanja.
Već u najranijemu razdoblju filozofskoga mišljenja postoji težnja za otkrivanjem
jednoga nužnog bića koje utemeljuje vidljivi i promjenljivi
kozmos. U filozofskoj tradiciji najpriznatiji način ...utvrđivanja egzistencije
takva bića polazi od iskustvenih danosti ovoga svijeta koje svjedoče
o njegovoj nesavršenosti, nestalnosti, propadljivosti, promjenljivosti, riječju
– nenužnosti (kontingentnosti). Odatle se zaključuje na postojanje
nužnoga, savršenog i beskonačnog bića. Autor na primjeru pet putova T.
Akvinskoga iznosi strukturu i sadržaj kozmološkoga dokaza za Božje postojanje.
Na kraju svakoga polazišta dolazi se do zaključka o postojanju
ili Prvoga nepokrenutog pokretača, ili Prvoga uzroka, ili Nužnoga bića,
ili, kako veli Akvinac, Boga. Autor također iznosi rezultate istraživanja
pojedinih prirodoznanstvenih teorija uspoređujući njihove dosege sa zaključcima
kozmološkoga dokaza. Zaključak je te usporedbe kako najpoznatije
suvremene teorije više potvrđuju negoli niječu dosege kozmološkoga
dokaza, ponajprije stoga što i one pokazuju da je svijet kontingentan,
konačan, promjenljiv, ali utemeljen na zakonitostima koje opravdanje
imaju u jednome nužnom, savršenom i nadasve inteligentnome biću.
U bogoslužju današnje nedjelje dolazi jasno na vidjelo dvojako stanje Crkve. Ona Je Zaručnica proslavljenog Gospodina s kojim, i sama proslavljena, sjedi u nebu s desne Oca. Ali ona je ujedno i Crkva ...koja se na zemlji bori i vojuje i koja mora križnim putem ići još sve do kraja.